REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
Poslovni broj: Referada 5 P-610/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sucu Lovri Sardeliću u pravnoj stvari tužitelja 1. E. F., OIB …, V. L. vag …, …. M., K.
Š.
…. S. F., OIB …, A. …, … S.,
K. N., …. D. Č., OIB …, K. B. …,
D.; …. M. Č., OIB …, L. put …, D.;
…. D. Č., OIB …, L. put …, D., svi zastupani
po punomoćniku Ž. K., odvjetniku u D., protiv tuženika R.
Č. iz D., Š.
…, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik
M. K., odvjetnik u D., radi utvrđenja i raskida, nakon održane
glavne rasprave, zaključene dana 17. lipnja 2021. u prisutnosti tuženika i punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 6. kolovoza 2021.g.
p r e s u d i o je
I. Utvrđuje se ništetnim i bez učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženika i pok. F. Č. sastavljen u obliku javnobilježničkog akta javne bilježnice L. B. iz D. 1. srpnja 2011. godine pod poslovnim
brojem OU…. i nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda uspostaviti u zemljišnim knjigama prijašnje stanje za nekretninu, i to stan na II. i III. katu – potkrovlju čest. zgr. … k.o. D. površine 135,44 m2 povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, sve upisano u z.k.ul. …, k.o. D., zk. tijelo III – 1. suvlasniki dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1), onako kako je bilo prije nego li je tuženik na temelju navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju ishodio upis navedene nekretnine u svoje vlasništvo odnosno navedenu nekretninu ponovno upisati kao vlasništvo pok. F. Č. na temelju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana predati tužiteljima E. F., OIB …, S. F., OIB …, D. Č., OIB
…, M. Č., OIB … i D. Č., OIB
…, u suposjed stan na II. i III. katu – potkrovlju čest. zgr. … k.o. D. površine 135,44 m2 povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, sve upisano u z.k.ul. … k.o. D., zk. tijelo III – 1. suvlasniki dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1).
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka u iznosu od 70.425,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 6. kolovoza 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 13.325,00 kn.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelji su ovom sudu 2. studenog 2011. godine podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništavim, podredno raskida, ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 1. srpnja 2011. godine između tuženika i pok. F. Č. prema
kojem nakon smrti primateljice uzdržavanja stan na II. i III. katu – potkrovlju čest. zgr. … k.o. D. površine 135,44 m2 povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, sve upisano u zemljišnoknjižno tijelo III – I. etaža 0/0 zk. ul. … k.o. D. ima pripasti tuženiku, zatim radi utvrđenja da taj stan ulazi u ostavinsku imovinu pok. F. Č., uspostave stanja u zemljišnim knjigama
kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora i predaje stana u suposjed. Tužitelji postavljaju i eventualni tužbeni zahtjev, tražeći da sud, ako prvobitno postavljeni zahtjev nađe neosnovanim, utvrdi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. srpnja 2011. godine simulirani ugovor i zapravo ugovor o darovanju, podredno mješoviti ugovor o darovanju i da se stoga u ostavinsku imovinu pok. F. Č. vraća 6/8 dijela prava vlasništva predmetnog stana radi namirenja zakonskog, podredno nužnog, dijela tužitelja.
U tužbi navode da je majka parničnih stranka F. Č. umrla 31. srpnja 2011. godine, da je na ostavinskoj raspravi koju je vodio javni bilježnik N. M.
21. rujna 2011. godine proglašena oporuka ostaviteljice od 4. travnja 2002. godine, da je nakon toga tuženik u spis predao sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojeg je sastavila javna bilježnica L. B. i da su oni osporili valjanost tog ugovora, a tuženik valjanost oporuke zbog čega je ostavinski spis proslijeđen sudu na daljnje postupanje. Tvrde da je u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 1. srpnja 2011. godine pok. F. Č., što je tuženiku bilo dobro poznato, bila u krajnje teškom zdravstvenom stanju i da se "gubila" u rasuđivanju pa je njen unuk E.
F. 28. lipnja 2011. godine rezervirao grobno mjesto na muslimanskom groblju u D. kod T., gdje je mjesec dana kasnije i pokopana. Smatraju kako je sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju s teško bolesnom majkom radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, kriomice od braće i sestre, kada se znalo da će majka uskoro umrijeti i da zbog toga uzdržavanje neće biti ni potrebno, tuženik postupio protivno načelima poštenja i savjesnosti. U vezi s člankom 2. ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim pok. F. Č. tuženiku ostavlja nekretnine i pokretnine "pod uvjetom da je on kao što je i dosada činio doživotno uzdržava" i člankom 3. kojim je tuženikova obveza konkretizirana na način da se obvezuje nabavljati prehrambene proizvode i ogrjev, njegovati je i podmirivati sve njene tekuće režijske troškove, a u slučaju bolesti i nemoći osigurati liječenje, njegu i podvorbu, snositi eventualne troškove liječenja, bolnice, lijekova i slično te poslije njene smrti pristojno je pokopati o svom trošku u skladu s mjesnim običajima, ističu da ove obveze tuženik nije ispunjavao ni prije ni poslije sklapanja Ugovora. Pojašnjavaju kako je R. Č. u mirovini od 2009. godine, da na ime mirovine mjesečno prima iznos od
oko 1.500,00 kuna dok je pok. F. Č. imala mirovinu od oko 2.500,00 kuna,
da se o njoj svakodnevno brinula i njegovala je M. Š., koju je plaćao unuk
E. F., da je sve režijske troškove podmirivao M. Č. koji je s
pok. F. Č. živio u istom stanu, da je ona kao umirovljenica bila
zdravstveno osigurana tako da su liječenje i lijekovi bili besplatni, da se za organizaciju liječenja i svih potrebnih intervencija brinuo njen unuk dr. D. Č., zaposlen u
O. bolnici D. te da je njen pokop u T. organizirao i platio unuk E.
F.. Na temelju iznesenog zaključuju da je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. srpnja 2011. godine ništetan i da postoji i osnova za raskid tog ugovora. Podredno, budući da bi tuženik za opisano "uzdržavanje" trebao dobiti u vlasništvo vrlo vrijednu nekretninu – stan u G. površine 135,44 m2, što je predstavlja očiti nesrazmjer, drže da bi se predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju trebao smatrati simuliranim ugovorom koji je zapravo ugovor o darovanju ili u najmanju ruku mješoviti ugovor. S obzirom na navedeno, predlažu prihvatiti tužbeni zahtjev.
U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbene navode, posebno da bi postojale zapreke za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu navodnog lošeg zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja, da je navodno loše zdravstveno stanje razlog što je E. F. rezervirao grobno mjesto i da je tuženik sklapanjem tog ugovora namjeravao postići imovinsku korist, ističući da tužitelji zlonamjerno povezuju tvrdnje o „krajnje lošem zdravstvenom stanju“ i rezerviranju grobnog mjesta te da ničim ne potkrepljuju tvrdnju kako se znalo da će F. Č. uskoro umrijeti i kako se uzdržavanje neće ostvariti. Također navodi da je s majkom imao normalan odnos, pun ljubavi i poštovanja i nadasve brige za sve njene potrebe, koja proizlazi iz suživota u istom domaćinstvu, što je kasnije formalizirano ugovorom, sklopljenim upravo na inicijativu pok. F. Č., uz obvezu tuženika da se, na isti način kao
i za nju, brine za svojeg najstarijeg brata M. Č.. Budući da je
uzdržavanje trajna činidba koja je od tuženika godinama iziskivala, a za brata M.
još i iziskuje, posebnu brigu i pažnju, noćno bdijenje, smanjenu udobnost, osobne usluge i brojne druge dužnosti koje nemaju prometnu vrijednost, ali u pravilu predstavljaju teret za davatelja uzdržavanja, osporava i navode tužitelja o tome da tuženik nije ispunjavao odnosno da nije bio u mogućnosti ispunjavati svoje obveze iz Ugovora, navode o iznosima mirovine ugovornih stranaka, kao i navode o očitom nesrazmjeru dobivenog i danog. Dodaje da je radio čitav život, da radi sezonski na turističkim brodovima i da ima ušteđevinu, da je upravo on snosio i snosi sve režijske troškove, a ne M., da je brinuo o nabavi lijekova, masti i ostalih potrepština koje ne pokriva dopunsko osiguranje te snosio i sve troškove pogreba koji su bili potrebni na području G.. Pojašnjava kako bi M. Š. koja prebiva u M.
prespavala s F. i u tom je vremenu po potrebi presvukla, sve s obzirom da je radila u ranoj smjeni u ugostiteljskom objektu na S. pa joj je odgovaralo da ima gdje prespavati. Pored toga ukazuje da predmetni stan na adresi Š.
… danas ima
uknjiženu kvadraturu od 135,44 m2 zahvaljujući i tuženiku, njegovoj supruzi i djeci koji su na toj adresi živjeli s pok. F. Č.. Slijedom iznesenog, predlaže odbiti
tužbeni zahtjev.
U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: ugovor o doživotnom uzdržavanju poslovni broj OU….. od 1. srpnja 2011. godine (list 7-9 spisa; dalje Ugovor o doživotnom uzdržavnju), računi broj …
od 9. kolovoza 2011., broj … od 4. kolovoza 2011. i broj …. od 2. srpnja 2011.
godine (list 10 spisa), elektronski izvadak liječničkog kartona F. Č. (list 16- 17 spisa), liječnička potvrda od 26. rujna 2011. godine (list 18 spisa), izjava od 7. prosinca 2011. godine (list 19 spisa), potvrda od 24. siječnja 1992. godine (list 20 spisa), ugovor o najmu stana od 16. listopada 1998. godine (list 21-23 spisa), uplatnica od 13. svibnja 1984. godine i račun (list 24-25 spisa), troškovnik iz 1983. godine (list 26-27, 28-29 spisa), specifikacija troškova i uplatnica broj 90/2011 od 9. kolovoza 2011. godine (list 30 spisa), ponuda broj 34 od 1. kolovoza 2011. godine (list 31 spisa), račun broj 43/2011 od 11. kolovoza 2011. godine (list 32 spisa), potvrda od 13. siječnja 2012. godine (list 36 spisa), potvrda od 1. ožujka 2012. godine (list 37 spisa), oporuka od 4. travnja 2002. godine (list 46 spisa), tlocrt 12/99 (list 48 spisa), pisma F. Č. (list 68; 163-167; 176-177spisa), dopis klasa: … od 10. srpnja 2012.
godine (list 77 spisa), dopis klasa: … od 10. srpnja 2012. godine i dopis
klasa: … od 9. srpnja 2012. godine s priloženim rješenjem o priznavanju
prava na obiteljsku mirovinu od 18. travnja 1988. godine, rješenjima o pravu na zaštitni dodatak od 9. travnja 1996. godine i prestanku dodatka od 19. siječnja 2001. godine i ispisima podataka o mirovinskim primanjima (list 77-80 spisa), nalazi broj ... i … od 26. rujna 2011. (list 107-108 spisa), sudska nagodba poslovni broj
P…. od 24. veljače 2015. godine (list 113 spisa), ugovor o kupoprodaji stana od 7. ožujka 2001. (list 168-172 spisa), uvjerenje o prebivalištu za F. Č. i
M. Č. (list 173-174 spisa), pregledan je spis poslovni broj O….
(ranije O.788/11), saslušani su svjedoci R. K., D. Č., H.
Č. S., E. Č., M. Š., E. F. (list 50-59 spisa),
zatim H. K., I. B., A. B. i N. B. K. (list 60-67 spisa),
L. B., R. B., R. J. (list 72-76 spisa), E. Č., K.
L., L. M. B., L. L., Z. V. (list 229-233 spisa), N.
D. (list 239-240 spisa), Ž. P. (list 245-246 spisa), te stranke H.
F. i M. Č. (list 38-45, 118-120 spisa), M. Č. (list
38-45 spisa), D. Č. (list 60-67, 118-120, spisa), D. Č. (list 60-67
spisa), E. F. (list 240-241 spisa), S. F. (list 241-242 spisa) i R. Č. (list 38-45, 118-120 spisa),
Najprije valja reći da je u ovom predmetu bila donesena presuda ovog suda poslovni broj P-… od 7. ožujka 2016. te da je protiv navedene presude tuženik podnio žalbu te je sud na sjednici vijeća održanoj 7. rujna
2016. godine prihvatio žalbu tuženika i ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P- … od 7. ožujka 2016. u točkama I., II. i IV. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Na temelju provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 79/17 i 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
Među strankama nije sporno da su R. Č. i pok. F. Č., 1.
srpnja 2011. godine sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen u obliku javnobilježničkog akta javne bilježnice L. B. iz D. poslovni broj
OU…. kojim se davatelj uzdržavanja R. Č. obvezuje doživotno
uzdržavati primateljicu F. Č. na način naveden u Ugovoru, a primateljica uzdržavanja za slučaj smrti daje u vlasništvo stan na drugom i trećem katu – potkrovlju čest. zgr. … površine 135,44 m2 povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, sve upisano u zemljišnoknjižno tijelo III – I. etaža 0/0 zk. ul. … k.o. D. davatelju uzdržavanja R. Č., uz osnivanje prava doživotnog
plodouživanja na toj nekretnini u korist M. Č., kao i sve naknadno
pronađene nekretnine i pokretnine. Također nije sporno da je u ostavinskom postupku iza pok. F. Č. proglašena oporuka od 4. travnja 2002. godine kojom oporučiteljica sinu R. i kćeri H. ostavlja stambeni prostor na drugom katu od
kojeg se imaju sačiniti zasebne cjeline, a sinovima M. i M. svakom ½
stambenog prostora na trećem katu – potkrovlju, da je R. Č. izjavio kako oporuku ne priznaje kao istinitu i pravovaljanu iz razloga što mu nije bio poznat njen sadržaj, što se oporuka od njega krila sedam godina i što potpis na oporuci nije majčin te da je tijekom ostavinske rasprave pred javnim bilježnikom N. M. tuženik predočio ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. srpnja 2011. godine, valjanost kojeg su H. F., M. Č. i M. Č. osporili. Navedeno
proizlazi i iz pregledanih ugovora o doživotnom uzdržavanju poslovni broj OU….
od 1. srpnja 2011. godine i spisa poslovni broj O….
Među strankama je sporno da li je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan odnosno da li su ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog ugovora.
Sukladno uputi drugostupanjskog suda prvenstveno je valjalo utvrditi da li je tuženik i koliko dugo pružao pomoć primateljici uzdržavanja pok. F. Č..
Iz iskaza H. F., kćeri pok. F. Č. u bitnome proizlazi da
je do pada 7. svibnja 2011. pok. F. bila zdrava osoba, kojoj je ona financijski pomagala šaljući novce na sam zahtjev pok. F., te joj je također kupila i perilicu rublja. Smatra da tuženik nije mogao davati majci uzdržavanje budući da je isti bi nezaposlen te je samo sezonski radio. Isto tako joj je poznato da je njen brat M.
plaćao režije u predmetnom stanu budući da je i on tamo živio. Nakon pada pok. F.
angažirana je M. Š. koja se skrbila o pok. F., a koju je plaćo E.
F., dok se o lječenju pok. F. brinuo D. Č., unuk pok. F..
Iz iskaza M. Č., sina pok. F. Č. u bitnome proizlazi
da je isti od 2000. godine živio s pok. F. u stanu u Š. ulici, te da je plaćao režije za stan. Navodi da je pok. F. jela hranu koju joj je spremio tuženik, dok su kućanske poslove obavljali obojica. Navodi da se o pok. F. skrbila M. Š.
koju je plaćao E. F., sin H. F. dok se o lječenju pok. F.
brinuo D. Č., unuk pok. F.. Navodi da je tuženik ljeti radio te je izbivao
iz stana te mu nije poznato tko bi tada za majku kuhao. Isto tako mu je poznato da je tuženik iznajmljivao stan u potkrovlju.
Iz iskaza M. Č., sina pok. F. Č. u bitnome
proizlazi da su u stanu u Š. ulici živjeli pok. F., tuženik, njegova djeca i
M. koji su činili jedno kućanstvo. Navodi da je pok. F. imala svoju mirovinu,
te da je ista kuhala za sve, dok su kasnije kuhali njegova braća, ali da je novce za kupovinu davao M.. Navodi da je režijske troškove plaćala pok. F. te da joj
je u tom i on pomagao, ali da je u posljednje vrijeme iste plaćao M., dok za tuženika ne zna da je sudjelovao u plaćanju troškova. Poznato mu je da tuženik nije službeno imao nikakve prihode.
Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je od 1978. godine živio sa roditeljima te da je ulagao u stan u Š. ulici te se isto tako brinuo o svojim roditeljima. Navodi da je pok. F. oslobađao kućanskih poslova te je vodio majku na liječničke preglede. Navodi da ima mirovinu od 2.000,00 kn te da je ljeti ostvarivao dodatne prihode kao zapovjednik turističkog broda. Navodi da je i nakon pada pok. F.
spremao majci hranu koju joj je davala M., koja joj je mijenjala pelene i spavala po noći s njom.
Iz iskaza svjedoka R. K. u bitnome proizlazi da je tuženik činio sve
što je potrebno da kuća bude uredna i čista, te da je tuženik plaćao račune, kuhao hranu i brinuo se oko pok. F., a u poslovima mu je pomagala kći H., dok iz iskaza D. Č., sina tuženika, u bitnome proizlazi da se njegov otac brinuo
o pok. F., ali da se i ona brinula o njima te da se do samog pada mogla brinuti o sebi. Navodi da je pok. F. primala mirovinu, ali da joj je financijski pomagao i tuženik te svjedok osobno, dok je M. rijetko novčano pomagao. Navodi da su tuženik i pok. F. kuhali u obitelji, dok je režijske troškove plaćao njegov otac.
Iz iskaza H. Č., kćeri tuženika, u bitnome proizlazi da se njen otac brinuo o pok. F.. Navodi da je pok. F. financijski pomagao i tuženik koji je i kuhao i plaćao hranu, te plaćao račune, dok je M. nije novčano pomagao. Navodi da se do angažiranja M. ona brinula o pok. F. prilikom mijenjana pelena i tuširanja. Nadalje, iz iskaza svjedoka E. Č., koja je bila u vrlo bliskom odnosu s pok. F. Č. i koja kao osoba u tazbinskom srodstvu s F. i u prijateljskim odnosima sa svim parničnim strankama nije zainteresirana za ishod spora, u bitnome proizlazi da je pok. F. kuhala i odlazila u kupovinu, dok tuženik nije ništa plaćo. Navodi da je su pok. F. novčano pomagali unuk E., kći H. i
sin M..
Iz iskaza svjedoka M. Š. u bitnome proizlazi da je od 11. svibnja 2011. angažirana od strane E. F. radi brige o pok. F. što je ona i radila
i to ujutro od 9 do 10 te poslijepodne iza 4 sata, dok je posljednji mjesec dana spavala kod pok. F.. Navodi da je ona kupovala "hapice" za pok. F. budući da ništa
drugo pok. F. nije mogla jesti, a novac za to joj je davao E..
Iz iskaza E. F., unuka pok. F., u bitnome proizlazi da je
kućanstvo pok. F. financirao M., H. i on osobno dok je kuhanje i druge
kućanske poslove obavljala pok. F. do pada kada se više nije mogla brinuti o sebi
te joj je on potom angažirao M. Š. koja se brinula o njoj i hranila je laganom hranom - "papicama".
Iz iskaza D. Č., unuka pok. F., u bitnome proizlazi da pok.
F. do pada obavljala kućanske poslove i brinula se o sebi, dok iz iskaza D.
Č., unuka pok. F., u bitnome proizlazi da se pok. F. do pred sami kraj
života brinula o sebi na način da je kuhala i odlazila kupovati namirnice, a da su joj financijski pomagali M., H. i E..
Iz iskaza svjedoka H. K. u bitnome proizlazi da je tuženik kuhao hranu
i radio kućanske poslove po stanu i brinuo se oko pok. F., dok iz iskaza svjedoka
I. B. u bitnome proizlazi da je tuženik radio kućanske poslove po stanu, a u poslovima mu je u zadnje vrijeme pomagala kći H. i gospođa koja je angažirana za brigu oko pok. F.. Navodi da su režijske troškove plaćali tuženik, pok. F. i
svjedok.
Iz iskaza svjedoka A. B. u bitnome proizlazi da joj je ponekada pok. F.
davala novac da joj kupi neke stvari u trgovini te da se do pada pok. F. mogla brinuti o sebi, a iz iskaza svjedoka N. B. K. u bitnome proizlazi da je
tuženik kuhao i pomagao pok. F..
Iz iskaza svjedoka R. J., koji je pok. F. posjećivao još od jeseni 1963. kada je počeo studirati u D., u bitnome proizlazi da se pok. F. do pada brinula se o sebi i da joj je novčano pomagao M., dok iz iskaza svjedoka
K. L. u bitnome proizlazi da je tuženik pomagao pok. F. na način da je
kuhao i kupovao namirnice.
Iz iskaza svjedoka L. M. B. u bitnome proizlazi da se pok. F. do
pred sami kraj života brinula o sebi na način da je kuhala i odlazila kupovati namirnice, a da joj je financijski pomagao M. koji je i sam kupovao namirnice, dok iz iskaza svjedoka L. L. u bitnome proizlazi da je tuženik pomagao pok. F. na način
da je kuhao i kupovao namirnice.
Iz iskaza svjedoka Z. V. u bitnome proizlazi da je tuženik pomagao pok. F. na način da je kuhao i kupovao namirnice, dok iz iskaza svjedoka N.
D. u bitnome proizlazi da je tuženik vodio brigu o pok. F..
Iz iskaza tužitelja S. F., unuka pok. F., u bitnome proizlazi da
je kućanstvo pok. F. financirao M., H., E. i on osobno dok je kuhanje
i druge kućanske poslove obavljala pok. F. do pada kada se više nije mogla brinuti
o sebi te joj je potom E. angažirao M. Š. koja se brinula o njoj i hranila
je, dok tuženik nije pomagao.
Iz navedenih iskaza ovaj sud zaključuje da je tuženik živio zajedno sa pok. F. u zajedničkom kućanstvu u stanu u Š. ulici, te da je od 2000. godine sa njima živio i njegov brat M. Č.. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka
E. Č., M. Š., A. B., R. J. i L. M. B. koje
sud kao uvjerljive, nepristrane, životne i logične te u bitnim dijelovima podudarne prihvaća, dovodeći ih u vezu s u bitnom suglasnim iskazima svjedoka E.
F., H. F., M. Č., M. Č., D.
Č., D. Č. i S. F. proizlazi da je pok. F. do pada
u svibnju 2011. većinu kućanskih poslova obavljala sama, da je imala mirovinu iz koje se mogla uzdržavati, sudjelovati u plaćanju troškova kućanstva te dobavljanju namirnica. Slijedom navedenoga ovaj sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju pružao pomoć pok. F., svakako ne onako kako se obvezao Ugovorom o doživotnom i to nabavljanjem prehrambenih proizvoda, njegovanja i plaćanja režijskih troškova. Naime, tuženik nije uspio dokazati da je pok. F. bilo potrebno uzdržavanje i da joj je isto on pružao na način kako se to obvezao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, odnosno da je to radio i prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Svakako valja uzeti u obzir da je s njima zajedno živio i njegov brat, koji je imao svoja primanja te pomogao u kućanstvu, i to plaćanjem režija i dobavljanjem namirnica. Ovo dodatno potvrđuju pisma pok. F.
(list 68 spisa) u kojim ona piše kako joj M. (M.) redovno šalje i pita da li joj što nedostaje, u drugom navodi kako joj M. šalje 500,00 kn dok se u istim pismima ujedno žali na tuženika i njegove probleme sa pićem te navodi da ona stalno čisti sa metlom u ruci. Ovo tim više što je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen nakon pada pok. F. u svibnju 2011. kada je brigu oko pok. F. preuzela M.
Š. i to od 11. svibnja 2011. do smrti pok. F., a ista je angažirana i plaćena
od strane E. F. te je pok. F. hranila kašicama koje je kupovala, a
novac joj je za iste davao E.. Nadalje, medicinsku skrb pok. F. je pružao njen unuk D. Č., njegu i hranu, kako je već prije obrazloženo, unuk E.
F. angažiranjem M. Š., a što proizlazi iz iskaza svjedoka M.
Š., dok je troškove pogreba djelomično snosio sin tuženika D. Č. (list 30-32 spisa), a djelomično E. F. (list 36 spisa).
Nadalje, iz iskaza svjedoka E. Č. u bitnome proizlazi da joj je F. u ljeto 2002. godine rekla da je sastavila oporuku na način koji joj je predložila sada pok. L. C. (javna bilježnica), da je tom oporukom stan u Š. ulici u D.
podijelila svojoj djeci, da je R. dobio najbolji dio, M. i M. potkrovlje, a
H. preostali dio, da su s oporukom upoznata i suglasna sva djeca, koje je od milja zvala R., H., M. i B., da je najsigurnije da oporuku čuva M. i da joj
je velika želja da se oporuka ispoštuje.
Iz iskaza svjedoka M. Š. u bitnome proizlazi da je pok. F. više
puta spomenula da je napravila oporuku, da ima četvero djece i da želi da svi oni dobiju jednako, dok iz iskaza svjedoka susjeda R. B. u bitnome proizlazi da isti od 1965. živi u susjednom stanu na adresi Š. 5, te navodi da je pok. F. znao pitati kome će ostaviti imovinu na što je ona odgovarala da će biti napismeno. Svjedok A.
B. je navela da joj je pok. F. spominjala kako će napraviti oporuku i stalno govorila kako ima četvero djece i jedan stan, dok iz iskaza svjedoka R. J. u
bitnome proizlazi da pok. F. nije govorila što će biti s imovinom nakon njene smrti,
ali je za djecu govorila da su joj sva ista.
Iz iskaza E. F. u bitnome proizlazi da je u ožujku ili travnju 2002.
godine, po pričanju između ostalih i njegove bake F., baka sastavila vlastoručnu oporuku kojom je stan u Š. ulici rasporedila svojoj djeci i da joj je, kako bi oporuka imala valjanu formu, pomogla javna bilježnica L. C. kojoj je izrazila svoje želje,
zatim da je ova oporuka pohranjena kod njegovog strica M. u kojeg je baka imala najviše povjerenja, a on napravio kopije i dao ih svojoj sestri H. te braći
R. i M..
Iz iskaza H. F. proizlazi da je u ožujku 2002. godine majka F.
pozvala nju i njenu braću M., M. i R. u svoj stan u Š. ulici broj … kako bi se dogovorili oko podjele tog stana dok je još, kako je majka znala reći, „u pameti“ i da je tada svatko rekao što želi. Tako su M. i M. uzeli „šufit“
(potkrovlje), R. stan desno, a njoj je preostao stan lijevo. Nakon toga je majka pozvala javnu bilježnicu L. C. koju osobno poznaje i rekla joj što su se dogovorili, a potom u skladu s tim dogovorom 4. travnja 2002. godine, prepisujući ono što je po njenom kazivanju napisala javna bilježnica, sastavila oporuku. Napravljen je i tlocrt na kojem je naznačeno što i u kojoj površini kome od djece pripada. Oporuku je, kao i svu ostalu dokumentaciju čuvao M., kojem je majka najviše vjerovala,
a R. je s oporukom bio upoznat jer je na opisani način sudjelovao u njenom
nastanku. Ističe kako je njena majka bila pravedna i tradicionalna žena iz H.
koja ne bi odvajala djecu niti svu imovinu dala jednom djetetu pa je prilikom sastavljanja oporuke tražila da izraze svoje želje kako ne bi kasnije išli po sudu što se sada dogodilo.
M. Č. i M. Č. u svojim iskazima su potvrdili navode
sestre H., s time da je M. još dodao kako je, iako je svima, misleći na djecu pok. F. Č., bilo poznato da je majka 2002. godine, nakon što je s njima
razgovarala, po uputi javne bilježnice L. C. sastavila oporuku i sadržaj te oporuke, sačinio još četiri kopije majčine oporuke i podijelio braći i sestri.
Iz iskaza D. Č. i D. Č., sinovima pok. M.
Č., u bitnome proizlazi da je istima poznato da je njihova baka sastavila oporuku kojom je pojedine dijelove stana u Š.
… ostavila svojoj djeci. D.
Č. tvrdi da su svi u obitelji bili upoznati sa sadržajem oporuke i smatra kako je takva oporuka logičan slijed razmišljanja jedne tradicionalne osobe kakva je bila njegova baka. D. Č. je oporuku i osobno vidio, a o njoj mu je pričao i otac,
koji je nakon što mu je baka dala original oporuke izradio kopije i dao sestri i braći.
Na temelju iskaza saslušanih svjedoka E. Č., M. Š., R.
B. i A. B. koje sud kao uvjerljive, nepristrane, životne i logične te u bitnim dijelovima podudarne prihvaća, dovodeći ih u vezu s u bitnom suglasnim iskazima svjedoka E. F. i R. J. te H. F., M.
Č., M. Č., D. Č. i D. Č., kao i
činjenicama utvrđenim pregledom oporuke od 4. travnja 2002. godine i tlocrta … koji se nalaze u spisu (list 46-48 spisa), utvrđeno je da je pok. F., nakon dogovora
s djecom i savjetovanja s javnom bilježnicom L. C., u želji da svako dijete dobije dio stana u Š. ulici …, sastavila oporuku kojom je stan ostavila svojoj djeci
H., M., M. i R. i povjerila ju na čuvanje M., koji je
izradio kopije oporuke i podijelio ih ostaloj braći i sestri te da je prema dogovoru o podjeli stana izrađen i tlocrt.
Protivno tvrdnji tuženika R. Č. da ništa nije znao o oporuci od 4.
travnja 2002. godine niti ikada dobio kopiju oporuke, utvrđeno je da je njemu bilo poznato da je pok. F. Č. sastavila oporuku i da mu je bio poznat sadržaj
te oporuke, štoviše, bio je prisutan prilikom dogovora oko podjele stana u Š. ulici … koji je prethodio sastavljanju oporuke i dobio kopiju te oporuke.
Da je R. Č. bilo poznato da je oporuka sastavljena u svom iskazu
potvrđuje i javna bilježnica L. B. kada navodi da je desetak dana prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju isti pristupio u njen ured tražeći informaciju da li je kod nje pohranjena oporuka njegove majke F., a potom je u razgovoru s njim saznala da je njegova majka sastavila oporuku, ali da je on odnosno njegovi ne mogu nigdje pronaći.
Iako je na ostavinskoj raspravi kod javnog bilježnika N. M. izjavio kako oporuku ne priznaje zato što mu nije bio poznat njen sadržaj i zato što potpis na oporuci nije majčin, tuženik je u svom iskazu pred sudom potvrdio da ispisani tekst oporuke od 2. travnja 2002. godine potječe od njegove majke, da je rukopis njen, samo tvrdi da ona nije koristila izraze navedene u oporuci, dajući kao primjer riječ „etaža“ koju je majka zvala „šufit“.
S obzirom da je, kako je već navedeno, utvrđeno da je pok. F. Č. oporuku sastavila prema savjetu javne bilježnice L. C., razumljivo je da je oporučiteljica, sastavljajući oporuku, koristila izraze koje nije običavala koristiti u svom životu. Da je tomu tako moralo bi biti poznato i tuženiku. Naime, iz iskaza svjedokinje L. B. proizlazi da joj je, pristupivši u njen ured, R. Č. rekao da je njegova majka oporuku sastavila „kod javne bilježnice sada pok. L. C.“.
Opisujući kako je došlo do sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s majkom tuženik iskazuje da je majka bila zabrinuta za bolesnog sina M. pa mu
je, kako joj nisu dolazili brat M. ni sestra H., govorila da to moraju riješiti zbog čega je on doveo javnu bilježnicu koja je sastavila ugovor prema kojem se on obvezuje uzdržavati majku i brinuti o bratu M..
Neuvjerljivost opisane pobude za sklapanje ugovora proizlazi već iz činjenice da je pok. F. Č., nakon dogovora sa svojom djecom, često spominjući
bliskim osobama kako želi da sva djeca dobiju dio stana, sastavila oporuku kojom stan ostavlja svojim sinovima M., M. i R. te kćeri H., kao i činjenice
da nikada nikom drugom nije spominjala da se u pogledu oporuke predomislila, da ima namjeru postupiti suprotno oporučnim odredbama i dogovoru s djecom.
Pored toga, nesporno je da je upravo M. Č., nakon što je njihova
majka umrla, u zasebnoj posjedovnoj parnici koja je vođena pod poslovnim brojem P- … i okončana sudskom nagodbom bio primoran svoje pravo na posjed stana na
II. i III. katu – potkrovlju čest. zgr. … k.o. D. protiv tuženika ostvarivati sudskim putem.
S. E. Č., vrlo bliska pok. F., koja se s njom često viđala i razgovarala preko telefona, navodi da joj nije poznato da bi bio napravljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između pok. F. i njenog sina R., da je F.
poznavala „kao rođenu majku“, da je mišljenja kako ona ne bi takvo što napravila, a M. Š., osobi koja je s njom provela posljednje mjesece života, F. nije
spominjala da bi osim oporuke napravila kakav ugovor pa tako ni ugovor sa R. niti je ona nešto takvo vidjela niti je vidjela da bi javni bilježnik dolazio. U svom iskazu je također spomenula kako joj se pok. F. povjerila da je tuženik prisiljava da imovinu prepiše na njega.
Svjedok A. B. iskazuje da prije F. smrti nije čula da je sklopljen
ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ni svjedok R. B., koji za susjedu F.
navodi da mu je bila "kao majka" nije imao saznanja o ugovoru koji je sklopila s R.. Na istu okolnost R. J. koji pok. F. poznaje od 1963. godine
iskazuje da je pok. F. njemu pričala kako su joj sva djeca ista, te je smatrao važnim za istaći da prilikom zadnjeg posjeda u svibnju prošle godine (2011.) tuženik nije dopustio da sa pok. F. nasamo priča iako je to do tada uvijek radio.
M. Č., koji je kako sam navodi „cijelo vrijeme bio u kući“, M.
Č. i H. F. su za Ugovor saznali na ostavinskoj raspravi 21. rujna
2011. godine odnosno D. Č., D. Č. i E. Č. nakon što je
ostavinska rasprava održana.
Svakako valja ukazati da je pok. F. prilikom sastavljanja oporuke svu svoju djecu okupila te sukladno njihovim željama sastavila oporuku, dok su za Ugovor o uzdržavanju njeni nasljednici (osim tuženika) saznali na ostavinskoj raspravi.
Osim toga, tuženik koji u sklapanju ovakvog ugovora ne vidi ništa sporno budući da se on, kako iskazuje, otkad živi s majkom o njoj brinuo, obavljao kućanske poslove umjesto nje i da je stan obnovljen i njegovim kreditom, da je izvršio određena ulaganja u stan, nikome od braće i sestara, bez obzira na saznanje da je majka 4. travnja 2002.
godine sastavila oporuku kojom je raspolagala nekretninom koja je ujedno i predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, nije spomenuo da namjerava sklopiti ugovor ili da je ugovor sklopljen sve do održavanja ostavinske rasprave nakon majčine smrti.
Ovaj sud smatra bitnim i vrijeme kada je tuženik dogovorio dolazak javne bilježnice L. B.. Naime, M. Š. je navela da je kod pok. F.
boravila prijepodne od 9 do 10 sati. Prema iskazu svjedokinje L. B. u stan
F. Č., radi sklapanja ugovora po dogovoru s R., došla je jednog jutra
negdje iza 10 sati. M. Č., sin pok. F., koji u stanu živi, također nije
bio prisutan prilikom sklapanja ugovora. Znakovito je svakako i to da supruga tuženika prilikom dolaska javnog bilježnika bila u stanu u Š. ulici, ali da je odmah rekla da se ne bi u to miješala što je javna bilježnica u svom iskazu i navela kao jedan od detalja koje je zapazila prilikom dolaska kod pok. F..
Iz prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, prema mišljenju ovog suda, proizlazi da je tuženik Ugovor o doživotnom uzdržavanju godine sklopio s majkom F.
Č. radi izigravanja preostalih zakonskih nasljednika pok. F. Č..
Uz sve navedeno treba uzeti u obzir da je predmetni ugovor sklopljen 1. srpnja 2011. godine s, kako proizlazi iz iskaza tužitelja D. Č., po zanimanju
doktora, koji je vodio brigu oko liječenja i medicinske skrbi svoje bake, posjećujući je jednom tjedno, a nakon pada svaka dva do tri dana, osobom u dobi od 94 godine,
nakon što je u padu nepunih dva mjeseca prije toga 9. svibnja 2011. zadobila prijelom lijeve bedrene kosti, koja je od ranije imala ugrađena dva umjetna kuka, koju dežurni ortoped O. bolnice D. dr. B. zbog životne dobi i općeg zdravstvenog
stanja nije podvrgnuo kirurškom liječenju već konzervativnoj metodi koja uključuje analgetike i mirovanje doma, koja je nakon pada bila dezorijentirana u vremenu, prostoru i raspoznavanju osoba, koja je ponovno pala u noći s 5. na 6. lipnja, zadobivši veliki krvni podljev nadlaktice i mogući lom ruke zbog čega joj je, po savjetu dr. B., imobilizirana ozlijeđena strana tijela, koja već nakon prvog pada nije bila pokretna, kojoj se nakon drugog pada situacija dodatno pogoršala pa je pored opisanog, potrebe za tuđom pomoći i pri najosnovnijim fiziološkim potrebama, dobila i proljev, krvavu mokraću, povišene temperature i crvenilo od ležanja u predjelu trtice, koja je bila u stanjima patološke pospanosti i bez lijekova, koja je na kraju imala svega 40 kilograma i prestala jesti. Zbog svega navedenog, isti je izvijestio rodbinu da je izvjesno da će skoro nastupiti smrt pok. F. kako bi se svi pripremili te da bi joj se organizirala skrb na način da dostojanstveno umre.
I D. Č. i D. Č. iskazuju kako je F. nakon pada znala
pitati kako je njihova baka s majčine strane iako je ona umrla godinu dana prije, a ona bila prisutna žalovanju. Suglasno iskazuju i kako D. nije prepoznala, a D. još navodi da ga je kad ju je zadnji put vidio 13. lipnja 2011. na momente poznala, a na momente nije, da je i D. tad s njom razgovarao, ali da to nije bilo razgovijetno. Njihov otac, M. Č., potvrđuje da je majka nekih dva mjeseca prije
smrti ležala u lošem stanju, nije prepoznavala ljude oko sebe, ni djecu ni prijatelje, a njega je samo u početku još povremeno prepoznala, a kasnije više nikako.
M. Č. pak tvrdi da je majka već nekih šest do sedam mjeseci prije
nego je umrla prestala biti sposobna za rasuđivanje, pričala bi nešto bez smisla, a misli da nije znala ni da joj je on sin, a H. F. da je majka otkad je 7. svibnja 2011.
godine pala zapadala u dementna stanja tako da 17. svibnja 2011. tužiteljicu nije prepoznala niti ju je prepoznala sve do povratka u N. 11. lipnja 2011. godine,
samo je u jednom trenutku rekla „vidi moje B.“.
E. F. tvrdi da pok. F. nakon pada nije bila psihički orijentirana, da
se događalo da ne prepoznaje svoje najbliže pa tako ni njega odnosno prepoznala bi ga pa opet naredna dva puta ne bi. Nakon drugog pada je bila sve lošije i rapidno propadala, više ga nikada nije prepoznala da bi dvadesetak dana nakon toga i umrla.
Svjedok E. Č. navodi da ju je F. prilikom posjete 23. lipnja 2011.
prepoznala, da je htjela zapaliti i cigaretu, ali je bila tako slaba da je cigaretu držala i dodavala M., da je i nakon ovog dolazila u posjet F., da bi svjedokinju i druge
koji su joj bili bliski prepoznala, potom se izgubila i opet vratila, ali da u svakom slučaju nije bila dobro orijentirana.
Svjedok M. Š. je dok se o F. brinula s njom razgovarala, ali je s
vremenom F. sve slabije mogla razgovarati, posebice kad je pala, slomila ruku i udarila glavu, nakon čega više nije vidjela, nije mogla jesti, pisati, ništa nije mogla.
I svjedok A. B. navodi da je F. u proljeće 2011. pala i otad više nije izlazila iz kuće ni iz kreveta niti je svjedokinja dolazila kod nje, ali da je njena majka F. posjetila jednom ili dvaput i rekla joj da se F. "izgubila" i da ju nije prepoznala.
Svjedok L. B. je u svom iskazu u bitnome navela kako je prilikom
dolaska radi sastavljanja predmetnog ugovora zatekla pok. F. Č. kako pije
kavu i puši, što ju je začudilo jer nikada prije nije vidjela neku osobu u toj životnoj dobi da pije kavu i puši, da joj je F. izgledala smireno i nije djelovala da ne zna što čini,
te da je pok. F. svjedoku prilikom čitanja ugovora pokazivala da ne treba čitati do kraja, te nakon što joj je javni bilježnik pročitao i rastumačio odredbe, da je rekla da je to je to, samo nemojte da bolesnom sinu (M.) nešto fali. Međutim, navedeno nije u suprotnosti s prethodnim iskazima.
Naime, svjedoci čije iskaze sud prihvaća su govorili kako ih je pok. F.
ponekad prepoznavala, a ponekad se „gubila“. I svjedokinja E. Č. iskazuje
kako je F. pušila, ali joj je tog dana pritom pomagala M., a D. Č. da
je pušila do kraja života pa bi ju se, kako bi nešto pojela, motiviralo tako što joj se govorilo da će smjeti povući dim cigarete.
Proturječan pak prethodno iznesenim iskazima, koje sud kao suglasne i životne prihvaća, neuvjerljiv je iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da je u razdoblju za koje njegova braća i sestra tvrde da ih nije poznavala, majka razgovarala „bistro i čisto kao uvijek“.
Kada se uzme u obzir dob pok. F. Č. i njeno zdravstveno stanje,
može se zaključiti kako je doista bilo izvjesno da će nastupiti njena skora smrt odnosno da je tuženiku u vrijeme sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju moralo biti poznato da će primateljica uzdržavanja nakon sklapanja ugovora uskoro umrijeti, a ovo uzimajući u obzir iskaz D. Č., koji joj je pružao medicinsku skrb, i
koji je u svom iskazu naveo da je nakon drugog pada, kako se već događa u takvim situacijama s obzirom na njenu životnu dob i dvije preživljene traume, bilo izvjesno da će skoro nastupiti i bakina smrt o čemu je izvijestio rodbinu kako bi se na to pripremili i kako bi joj se organizirala skrb i dostojanstvena smrt.
Kako iskazuje D. Č., 13. lipnja 2011. je zadnji put posjetio baku jer mu
je brat D. rekao kako se ona lagano gasi i savjetovao da više ne dolazi zbog toga što je već doživio traumu kada mu je baka s majčine strane umrla na rukama.
H. F. je iskazala kako je 11. lipnja 2011. godine, prilikom odlaska
poljubila majku, na što majka nije reagirala, samo je odsutno gledala pa je tužiteljica znala je da je više neće vidjeti živu.
E. F. navodi kako je F. nakon pada pregledao rođak dr. D. i
rekao da nema uvjeta da se majka podvrgne operaciji i bolničkom liječenju te da se nemaju čemu nadati.
Svjedokinja E. Č. iskazuje kako je 23. lipnja 2011. srela D.
Č. koji joj je rekao da za F. nema nade zbog čega ju je ona odmah
sutradan posjetila, a M. Š. kako joj je F. unuk D., inače doktor,
nakon što je pala, slomila ruku i udarila u glavu te bila sva modra, D. F.
pregledao i rekao kako nema pomoći, da ne može ići u bolnici niti se operirati i nju uputio što da čini.
Iz potvrde I. z. u B. i H. (list 36 spisa) proizlazi da
je E. F. 28. lipnja 2011. godine rezervirao jedno grobno-ukopno mjesto za
pok. F. Č..
Iz navedenog proizlazi da je tuženik je 1. srpnja 2011. godine, u trenutku kada je bilo izvjesno da predstoji njena bliska smrt, radi postizanja imovinske koristi, iskoristivši nevolju vlastite majke, sklopio s njom ugovor o doživotnom uzdržavanju, izigravajući ostale nasljednike.
Pored toga, dana 1. srpnja 2011. godine kada je ugovor sklopljen, budući da mu je moralo biti poznato da će primateljica uzdržavanja uskoro umrijeti, R. Č. kao davatelju uzdržavanja je moralo biti poznato i da uzdržavanje pok. F. Č. ne može biti ostvareno, ali i da uzdržavanje nije potrebno, a kako je
to već i prije obrazloženo, što samo potvrđuje da namjera tuženika prilikom sklapanja ugovora nije bila uzdržavanje majke, zbog čega je navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju protivan moralu te načelu savjesnosti i poštenja.
Smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim, sud nije provodio daljnje dokaze koje su predlagale stranke, uzimajući također u obzir da su pojedini dokazi predloženi na okolnosti koje nisu sporne ili nisu od utjecaja za rješenje spora. Iz istih razloga nije posebno cijenio preostale dokaze i dijelove iskaza svjedoka i parničnih stranaka koji se odnose na navedeno. Iskazi svjedoka R. K., H.
Č. S., D. Č., I. B., N. B. K., H.
K., K. L., L. L., Z. V. i N. D. u dijelovima
odlučnim za rješenje predmeta spora sud ne prihvaća budući da su, osim što su ocijenjeni pristranim, suprotni drugim provedenim dokazima te iskazima ostalih svjedoka i tužitelja.
Odredbom čl. 322. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
S obzirom na sve navedeno, prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Nadalje, prema odredbi čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
S obzirom da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, imajući u vidu obvezu restitucije ugovornih strana, zemljišnoknjižnom je odjelu naloženo, kako to zahtijevaju i tužitelji, uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju OU…. od 1. srpnja 2011. godine.
Nadalje, o zahtjevu tužitelja kojim traže raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i zahtjevu kojim traže da se utvrdi da je taj ugovor simulirani ugovor i zapravo ugovor o darovanju, podredno mješoviti ugovor i djelomično ugovor o darovanju zbog čega se 6/8 dijela prava vlasništva stana ima vratiti u ostavinsku imovinu radi namirenja nužnog, podredno zakonskog dijela, sud nije posebno odlučivao budući da se radi o eventualnim tužbenim zahtjevima, postavljenim za slučaj da sud prvobitno istaknuti zahtjev nađe neosnovanim (čl. 188. st. 2. ZPP-a).
Prema čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15; dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
Budući da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju poslovni broj OU…. od 1.
srpnja 2011. godine utvrđen ništetnim i zemljišnoknjižnom odjelu naložena uspostava prijašnjeg stanja u odnosu na nekretninu koja je predmet tog ugovora odnosno upis prava vlasništva na ime F. Č., predmetna nekretnina predstavlja
ostavinsku imovinu F. Č..
Nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe u trenutku ostaviteljeve smrti, čime postaje njegovo nasljedstvo (čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju - "Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15; dalje: ZN).
Nesporno je da su prvotni tužitelji H. F., M. Č. i
M. Č. kao zakonski nasljednici pok. F. Č., umrli tijekom
postupka, te su parnične stranke u ovom predmetu njihovi zakonski nasljednici. S obzirom da prava koja nasljeđivanjem prijeđu na nasljednike pripadaju svima, pa i onim potencijalnim, presumptivnim nasljednicima, a tuženik ne spori da tužiteljima onemogućuje korištenje predmetne nekretnine, prihvaćen je i tužbeni zahtjev u dijelu kojim se u odnosu na navedene tužitelje traži predaja u suposjed.
Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude.
Odluka o tužiteljevim troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), sukladno tužiteljevom zahtjevu i naznačenoj vrijednosti predmeta spora (205.000,00 kn), i to: trošak sastava tužbe od 2. studenog 2011., te podnesaka od 4. prosinca 2015,
16. veljače 2017. i 16. travnja 2021, svako u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8/1 OT), trošak za pristup na ročišta održana 3. travnja 2012., 3. svibnja 2012., 5. lipnja 2012., 6. lipnja 2012., 26. studenog 2015., 4. veljače 2016., 24. veljače 2020., 21. travnja 2021. i 17. lipnja 2021. svako u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9/1 OT), trošak za pristup na ročišta održana 21. ožujka 2014., 21. ožujka 2017., 11. svibnja 2017. i 24. studenog 2020., svako u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ukupno 37.500,00 kn. Na dosuđeni iznos troškova sastava podnesaka i zastupanja na ročištima od 37.500,00 kuna priznato je i povišenje tarifnih stavaka od 40% za zastupanje više osoba u iznosu od 15.000,00 kuna (Tbr. 36/1 OT) sve uvećano za pripadajući PDV 25% u iznosu od 13.125,00 kn (Tbr 42 OT) odnosno ukupno 65,625,00 kn. Na to je valjalo dodati i zatraženi trošak pristojbe na tužbu (2.400,00 kn) i presudu ( 2.400,00 kn) sukladno Tbr. 1.1. i Tbr. 2.1. Tarife sudskih pristojbi, koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18: dalje ZSP) sukladno čl. 40 ZSP-a u ukupnom iznosu od 4.800,00 kn. Slijedom svega iznesenog,
na ime troškova parničnog postupka tužiteljima je valjalo dosuditi iznos od 70.425,00 kn, dok je za više traženi iznos valjalo odbiti zahtjev tužitelja te odlučiti kao u točki III. i IV. Izreke ove presude.
U Dubrovniku, 6. kolovoza 2021.g.
Sudac
Lovre Sardelić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužiteljima putem punomoćnika
- tuženiku putem punomoćnika
