Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-132/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. T., zbog kaznenog djela iz članka 91. stavka 5. "Narodne novine" broj 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda (
Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. dalje. KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Ik I-198/2021-6 od 7. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika A. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Županijski sud u Velikoj Gorici, rješenjem broj Ik I-198/2021-6 od 7. srpnja 2021., na temelju članka 166. stavka 1., članka 168. stavka 2. i članka 170. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) u vezi sa člankom 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. –dalje: KZ/11.) odbio je prijedlog zatvorenika A. T. za uvjetni otpust.
2. Zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest ) godina i 6 (šest) mjeseci izrečenu presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-102/10. od 30. rujna 2010. Početak izdržavanja kazne je 14. veljače 2010., a očekivani istek kazne je 14. kolovoza 2022.
3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Zatvorenik u žalbi osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iznoseći neslaganje s pribavljenim mišljenjima zatvora i Zatvorske bolnice.
7. Protivno žalbenim navodima zatvorenika, razmatranjem razloga pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. KZ/11., te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan.
8. Ispravno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako iz izvješća zatvora proizlazi da zatvorenik nema postupaka u tijeku, prosječnih je intelektualnih sposobnosti, sklon prikazivanju sebe u socijalno poželjno svijetu, karakterizira ga slaba samokontrola, impulzivnost, nepovjerljivost i latentna agresivnost, dijagnosticiran mu je disocijalni poremećaj ličnosti, kriminalni povrat nije u cijelosti isključen, nije uključen u posebne programe i nije radno angažiran, kontaktira s roditeljima kod kojih ima osiguran postpenalni prihvat, priznaje počinjenje kaznenih djela, tijekom boravka u kaznionici bio je stegovno kažnjavan tri puta, a u kaznionici stegovno je kažnjavan 23 puta većinom zbog odbijanja naredbe ovlaštene službene osobe, za vrijeme boravka u Zatvorskoj bolnici nije činio stegovne prijestupe. Nadalje, iz mišljenja Zatvorske bolnice proizlazi da je tijek izvršavanja kazne zatvora bio obilježen nizom stegovnih prijestupa, manipuliranjem propisanom terapijom, teškom intoksikacijom metadonom i benzodijazepinom koja je bila na stupnju vitalne ugroženosti te je zatvorenik bio hospitaliziran na odjelu Opće bolnice, kao i da se zatvorenik teško nosi i sa najjednostavnijim obvezama koje se postavljaju pred njega, pasivan je te nerealnih očekivanja o životu na slobodi, nije radno angažiran te se i nadalje manipulativno postavlja prema ordiniranoj supstitucijskoj terapiji.
9. Neovisno o činjenici da zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat, s obzirom na negativno mišljenje Zatvorske bolnice, da je tijek izvršavanja kazne zatvora zatvorenika bio obilježen nizom stegovnih prijestupa u kaznionicama, manipuliranjem propisanom terapijom te teškom intoksikacijom metadonom i benzodijazepinom koja je rezultirala i hospitalizacijom zatvorenika, da je nadalje bez uvida u svoje stanje, pasivan, te se teško nosi i s najjednostavnijim obvezama kao i da kriminalni povrat nije u cijelosti isključen, opravdano je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.
9.1. Pritom valja imati na umu odredbu članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
10. Slijedom svega navedenog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. kolovoza 2021.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša, v.r.
