Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-587/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Željke Rožić Kaleb predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ČR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Arthur Fišbah, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika- protutužitelja ŽR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Milosavljević, odvjetnica iz Krka, radi isplate i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-78/2019-16 od 12. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 3. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika–protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Rijeci poslovni broj P-78/2019-16 od 12. prosinca 2019. pod točkom 1., 4. i 5. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) isplatiti tužiteljici-protutuženici (dalje: tužiteljica) preostali iznos kupoprodajne cijene u visini od 5.000,00 EUR po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana (točka 1. izreke).

2. Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 38.105,42 kn kao protuvrijednost iznosa od 5.000,00 EUR po srednjem tečaju HNB na dan 1. ožujka 2016., te zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate po stopi koja se određuje primjenom prosječne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5% poena (točka 2. izreke).

3. Odbijen je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade za preuzete pokretnine iznos od 1.523,68 kn kao protuvrijednost 200,00 EUR po srednjem tečaju HNB na dan 23. travnja 2 2014. zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 23. travnja 2014. pa do 1. srpnja 2015. od 1. kolovoza 2015. pa do isplate primjenom prosječne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena (točka 3. izreke).

4. Nadalje je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrdi da je tuženik vlasnik: Etaže 3 (E–3) kč. br. [katastarska čestica] u z. k. ulošku [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to dvosobnog stana broj 002 u prizemlju, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, ukupne površine 57,39 m² s kojim je povezan suvlasnički dio nekretnine u A jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika u 1/1 dijela slijedom čega da se tuženik ovlašćuje po pravomoćnosti ove presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva sa imena tužiteljice u odnosu na navedenu nekretninu (točka 4. izreke).

5. Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6,492,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana (točka 5. izreke), dok je tužiteljica odbijena s preostalim djelom zahtjeva za naknadu parničnog troška (točka 6. izreke).

6. Protiv prvostupanjske presude pod točkom 1., 4. i 5. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

7. Žalba je neosnovana.

8. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je nalog tuženiku da isplati preostali iznos kupoprodajne cijene u visini od 5.000,00 EUR po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena te protutužbeni zahtjev tuženika da se utvrdi da je vlasnik nekretnine pobliže označene u izreci i da se ovlasti po pravomoćnosti ove presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva sa imena tužiteljice u odnosu na nekretninu pobliže opisanu u izreci protutužbenog zahtjeva.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

-da su tužiteljica kao prodavateljica i tuženik kao kupac 16. siječnja 2014. sklopili kupoprodajni ugovor na temelju kojega je tužiteljica prodala tuženiku nekretninu u [adresa] na adresi [adresa] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je za nekretnine koje su bile predmet prodaje ugovorena kupoprodajna cijena u sveukupnom novčanom iznosu od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate te da je tuženik tužiteljici s naslova kupoprodajne cijene isplatio sveukupni novčani iznos od 45.000,00 EUR,

-da je u odredbi čl. 1. st. 1. predmetnog Ugovora naznačeno da je predmet prodaje k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška], etažno vlasništvo što u naravi predstavlja: etaža 0/0 dvosobni stan broj 002 u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaone, hodnika, ukupne površine 57,39 m², s kojim je povezan suvlasnički dio nekretnine u A, jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a nalazi se na adresi [adresa],

-da ugovorne strane u odredbi čl. 1. st. 2. Ugovora suglasno utvrđuju da je kupac upoznat sa činjenicom da je prilikom nove izmjere i osnivanja novih zemljišnih knjiga u k. o. [katastarska općina], prilikom sastavljanja Službene zabilješke od dana 13. prosinca 2007. došlo do omaške na način da je k. č. br. [katastarska čestica] pogrešno upisana, s obzirom da ista u naravi predstavlja stan koji je predmet kupoprodaje, koji se nalazi u kući sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (u naravi kuća površine 76 m², dvorište 22 m², ukupno 98 m², što u naravi predstavlja: ETAŽA 0/0 dvosobni stan broj 002 u prizemlju, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaone, hodnika, ukupne površine 57,39 m² s kojim je povezan suvlasnički dio nekretnine u A, jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika), a nalazi se na adresi [adresa],

-da se prodavatelj obvezuje u roku od 6 mjeseci srediti zemljišnoknjižno i katastarsko stanje nekretnine iz st. 3 čl. 1 Ugovora te o tome bez odgode izvijestiti kupca te mu dostaviti urednu vlasničku dokumentaciju,

-da je prodavatelj preuzeo obvezu da će nakon sređivanja vlasničkog stanja na prethodno opisani način i isplatu kupoprodajne cijene od strane kupca u cijelosti, temeljem javno ovjerovljene tabularne izjave dopustiti kupcu uknjižbu prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (u naravi kuća površine 76 m², dvorište 22 m², ukupno 98 m², što u naravi predstavlja: ETAŽA 0/0 dvosobni stan broj 002 u prizemlju, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaone, hodnika, ukupne površine 57,39 m² s kojim je povezan suvlasnički dio nekretnine u A, jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika), a nalazi se na adresi [adresa] (čl. 1. st. 3 Ugovora),

-da prodavatelj jamči da je samovlasnik predmetne nekretnine te da ista nije opterećena uknjiženim ili neuknjiženim teretima niti pravima u korist trećih kojima se osporava, ograničava ili umanjuje kupčevo pravo, izuzev prava doživotnog uživanja koje je upisano pod poslovnim brojem Z–9179/09 u korist VR iz [adresa], za koje se naznačuje da se prodavateljica obvezuje brisati u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora te da je na dan sklapanja ugovora predala kupcu javno ovjereno brisovno očitovanje VR kojim dopušta uknjižbu brisanja prava doživotnog uživanja na nekretnini iz čl. 1. Ugovora, a u slučaju da se utvrdi suprotno stranke ugovaraju da je prodavatelj obavezan kupcu naknaditi štetu koju bi pretrpio s tog osnova (čl. 2 Ugovora),

-da ugovorne strane suglasno utvrđuju kupoprodajnu cijenu nekretnine u visini od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate koju se kupac obvezao isplatiti sljedećom dinamikom: iznos od 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate na ime kapare kao odustatnine u roku od 8 dana od dana sklapanja ugovora, iznos od 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate u roku od 8 dana od dana sklapanja ugovora te preostali iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan isplate u roku od 15 dana od dana sređivanja vlasničke dokumentacije na način kako je to određeno u čl. 1. ugovora(čl. 3. Ugovora),

-da je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica stambenog prostora i to kao etažna vlasnica dvosobnog stana br. 002 u prizemlju koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, površine 57,39 m2 s kojim je povezan suvlasnički dio nekretnine u A jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, a koji stan se nalazi u kući na k. č. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi tužiteljici ne pripadaju vlasnička prava na ograđenom dvorištu kuće sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] u kojoj se nalazi stambeni prostor,

-da je neovisno o navedenom, predmet prodaje između tužiteljice kao prodavatelja i tuženika kao kupca bilo i ograđeno dvorište kuće i stambenog prostora,

-da tužiteljica pitanje vlasništva okućnice nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora 2014. nije uspjela riješiti niti ga može riješiti s obzirom da vlasnik Grad Kraljevica ne pristaje na prodaju tog dijela zemljišta,

-da tuženik nije pristao na ponudu tužiteljice za sniženjem cijene, odnosno isplatu iznosa od 2.500,00 EUR umjesto preostalih dugovanih 5.000,00 EUR zbog činjenice što je predmetno dvorište kuće vlasništvo treće osobe,

-da je tuženik stupio u posjed kupljene nekretnine u proljeće 2014. od kada se kontinuirano nalazi u posjedu iste.

10. Budući je isplata cijene u cijelosti bila vezana uz ispravljanje omaške u pogledu oznake nekretnine učinjene prilikom sastavljanja Službene zabilješke od 13. prosinca 2007. (čl. 3. Ugovora), a koja omaška je ispravljena nakon provedenog postupka pod poslovnim brojem Z–5394/14 rješenjem od 15. rujna 2015., prvostupanjski sud je ocijenio da je dospio zahtjev tužiteljice zahtijevati isplatu cijele kupoprodajne cijene i da joj pripada pravo na kamatu tekuću od 1. ožujka 2016. pa do isplate kako je to tužiteljica i zatražila.

11. Naime, polazeći od utvrđenja da je između stranaka sklopljen kupoprodajni ugovor koji obvezuje i isti proizvodi pravne učinke jer ga tuženik nije raskinuo zbog neispunjenja ugovorom preuzete obveze od strane tužiteljice te polazeći od utvrđenja da se tuženik nije koristio pravima koje mu pripadaju zbog eventualne odgovornosti tužiteljice za nedostatke prodane nekretnine u vidu postavljanja zahtjeva za sniženje kupoprodajne cijene, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik dužan tužiteljici ugovorenu kupoprodajnu cijenu isplatiti u cijelosti.

12. Pri tome je, polazeći od činjenice da se tuženik obvezao isplatiti kupoprodajnu cijenu po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, ocijenio da tužiteljica može zahtijevati od tuženika samo isplatu tog iznosa po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a ne po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 1. ožujka 2016. u iznosu od 38,105,32 kn, kako to tužiteljica traži tužbenim zahtjevom.

13. Isto tako je utvrdio da tužiteljici u konkretnom slučaju pripada pravo zahtijevati isplatu kamate sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) između fizičkih osoba, a ne u visini kamate reguliranoj za odnose između trgovaca, pa je zahtjev tužiteljice za isplatu kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena odbio i dosudio kamatu po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

14. Nadalje, kako uknjižba prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog između stranaka u korist tuženika nije izvršena, to je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 2/00, 73/00, 141/01, 79/06, 141/06, 144/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 163/12, dalje: ZV) ocijenio da tuženik na temelju ugovorenog pravnog posla – kupoprodajnog ugovora nije stekao pravo vlasništva nekretnine, a niti dosjelošću obzirom nije protekao zakonom propisani rok od 10 godina za stjecanje prava vlasništva kvalificiranog posjednika u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV pa je protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenjem da je isti vlasnik predmetne nekretnine te da ga se ovlasti da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi upis prava vlasništva, ocijenio neosnovanim.

15. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

16. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

18.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. toč. 12. ZPP time što je, polazeći od shvaćanja da tužiteljica može osnovano zahtijevati od tuženika samo isplatu traženog iznosa po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a ne po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 1. ožujka 2016. u visini od 38.105,32 kn, kako je to učinila tužbenim zahtjevom u konkretnom slučaju, ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan i odlučio kao u pobijanoj točci 1. izreke jer je pobijana točka 1. izreke u skladu sa pravnim shvaćanjem pete sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/02) održane 9. prosinca 2002. prema kojem vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu koja u skladu sa zakonom glasi na plaćanje u stranoj valuti samovoljno (jednostrano) pretvoriti u tražbinu u domaćoj valuti, niti je u toj valuti utužiti, a ako on to ipak učini, sud će, ako ocijeni da je tužbeni zahtjev inače osnovan, naložiti tuženiku da tražbinu ispuni u stranoj valuti na koju ona glasi. Prvostupanjski sud time nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer se u konkretnom slučaju ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Naime, kada tužitelj zahtijeva isplatu u kunama sudovi su ovlašteni tužitelju dosuditi iznos u stranoj valuti u kunskoj protuvrijednosti u skladu sa sadržajem obveze čime se ne čini prekoračenje tužbenog zahtjeva. Ne radi se stoga o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, a niti o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 2. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-231/2014 od 22. travnja 2015.).

19. Nadalje, niti time što je prvostupanjski sud dosudio manju kamatnu stopu sukladno odredbi čl. 29. ZOO između fizičkih osoba (3 postotna poena) nije počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. toč. 12. ZPP.

20. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP, koju tuženik u žalbi opisno ističe navodeći da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka.

21. To stoga što na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

22. S obzirom da je prvostupanjski sud prihvatio tvrdnje tuženika da je zemljište, koje su koristili prednici tužiteljice, bilo predmet prodaje jer je tužiteljica smatrala da okućnica pripada stambenom prostoru, okolnost dogovora o prodaji zemljišta, na koju okolnost je predloženo saslušavanje svjedoke RR i UR (list 20 i 46 spisa), nije od značaja za odlučivanje.

23. Stoga niti okolnost posjedovanja okućnice po prednicima tužiteljice, na koju okolnost je predloženo saslušanje svjedokinje OR (list 46 spisa), nije od značaja za odlučivanje.

24. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

25.Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo.

26. Odredbom čl. 430. st. 1. ZOO propisano je da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom.

27. Prema odredbi čl. 431. ZOO kad se pokaže da treća osoba polaže pravo na neku stvar, kupac je dužan obavijestiti prodavatelja o tome, osim kad je to prodavatelju već poznato, i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega ili da mu, kad su objekt ugovora stvari određene po rodu, isporuči drugu stvar bez pravnog nedostatka.

28. Prema odredbi čl. 432. st. 1. ZOO ako prodavatelj ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčeva prava, kupac može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene, ako prodavatelj ne udovolji kupčevu zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti (st. 2.), a u svakom slučaju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu (st. 3.).

29. Iz navedenog proizlazi da je za ostvarenje kupčevih prava propisanih odredbom čl. 432. st. 1. ZOO prvi potreban preduvjet je postupanje u smislu odredbe čl. 431. ZOO kada bi kupac mogao ostvariti svoje pravo na razmjerno sniženje cijene.

30. S obzirom da iz Ugovora o kupoprodaji (list 5 spisa) proizlazi da je prilikom nove izmjere i osnivanja novih zemljišnih knjiga u k. o. [katastarska općina], prilikom sastavljanja Službene zabilješke od dana 13. prosinca 2007. došlo do omaške na način da je k. č. br. [katastarska čestica] pogrešno upisana, a ista u naravi predstavlja stan koji je predmet kupoprodaje (članak 1. st. 2. Ugovora), a što se prodavatelj (tužiteljica) obvezao riješiti i tek nakon isplate kupoprodajne cijene u cijelosti izdati tabularnu ispravu (st. 3. i 4.), što je tužiteljica i učinila, a tuženik nije dokazao da je na pravno obvezujući način obavijestio prodavateljicu o postojanju pravnog nedostatka, niti je za ostvarivanje svojih prava vezano za pravne nedostatke (sniženje cijene, odnosno naknada štete) istaknuo zahtjev o kojem bi sud mogao odlučivati, u obliku protutužbe ili prigovora radi prebijanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3108/2015 od 9.travnja 2019.) pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik dužan ispuniti ugovornu obvezu i isplatiti preostalu kupoprodajnu cijenu.

31. Stoga paušalni žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na svoja prava vezano za pravne nedostatke (sniženje cijene odnosno naknada štete) kao i žalbeni navodi da je bio ugovoren rok od 6 mjeseci za ispravak pogrešnog upisa katastarske čestice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

32. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom čl. 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

33. Žalbeni navodi tuženika kojima ocjenjuje provedene dokaze na okolnost što je bilo predmet prodaje nisu od značaja za odlučivanje s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je dvorište bilo predmet kupoprodaje.

34. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim i protutužbeni zahtjev tuženika.

35. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP propisano je da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

36. Dakle, sud je vezan postavljenim (protu)tužbenim zahtjevom, a postavljeni protutužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da je tužitelj vlasnik.

37. Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZV vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema stavku 2. istog članka, na temelju st. 1. ovog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

38. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZV vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno, a prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu.

39. S obzirom na tako navedene odredbe, pravo vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla, stječe se upisom tog prava u zemljišnu knjigu.

40. Tuženik samim sklapanjem ugovora nije stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama već je stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-874/2015 od 3. rujna 2019.).

41. S obzirom da tuženik nije upisan u zemljišnoj knjizi, to njegov zahtjev u odnosu na sporne nekretnine na utvrđenje da je vlasnik na temelju pravnog posla nije osnovan jer je izostao valjani način stjecanja prava vlasništva.

42. U odnosu na žalbene navode tuženika o stjecanju prava vlasništva dosjelošću valja reći da u činjeničnim navodima protutužbe tuženik nije niti tvrdio da je stekao vlasništvo dosjelošću s tim da su neutemeljeni navodi u kojima navodi da se za tuženikovo stjecanje prava vlasništva dosjelošću pribraja posjedovanje njegovih prednika, s obzirom da bi njegov prednik bila tužiteljica koja je u odnosu na taj zahtjev tužena strana.

43. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio neosnovan i (protutužbeni) zahtjev tuženika kojim traži da se ovlasti da uknjiži svoje pravo vlasništva na navedenim nekretninama.

44. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužiteljici dosuđen trošak. 45. Slijedom svega navedenom valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke.

46. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 3. kolovoza 2021.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb