Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-291/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek - Šabijan, predsjednice vijeća te Marije Balenović i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. T., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-103/21 (K-16/21) od 19. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. kolovoza 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Đ. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog Đ. T., zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. te kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) te mu je u isti uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 30. listopada 2020. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Đ. T., po branitelju, odvjetniku J. P. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se "istražni zatvor prema okrivljeniku zamijeni nekom blažom mjerom iz članka 98. ZKP/08."
3. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Budući da je za svoju odluku, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovan je žalbeni navod optuženog Đ. T. kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije analizirao personalne i materijalne dokaze na kojima se optužnica temelji, već ih je samo paušalno nabrojio, uslijed čega je pobijano rješenje nepotpuno i nejasno u pogledu opće pretpostavke za egzistiranje istražnog zatvora, odnosno osnovane sumnje.
6.1. Tako Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji.
6.2. Niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika te stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
6.3. Pritom se žalitelju napominje da je iznošenje konkretnog sadržaja dokaza i analiziranje istog, prilikom obrazlaganja osnovane sumnje, nakon što je optužno vijeće potvrdilo optužnicu i time utvrdilo postojanje osnovane sumnje, suvišno.
7. Nadalje, protivno žalbenim navodima optuženog Đ. T., prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora odnosno postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
7.1. Naime, optuženik je višestruko pravomoćno osuđivana osoba za različita kaznena djela na uvjetne osude (od čega u pet navrata za istovrsna kaznena djela), pa imajući u vidu težinu kaznenih djela i kriminalnu količinu koja mu se u ovom postupku stavlja na teret, iskazani stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje, kao i zapriječenu kaznu, evidentno je da je optuženikovo protupravno ponašanje progrediralo te ga dosadašnje izrečene uvjetne osude nisu odvratile od daljnjih kriminalnih aktivnosti i polučile zakonom predviđenu svrhu specijalne prevencije. Naime, ocjena je i drugostupanjskog suda kako se kod optuženika činjenje kaznenih djela pretvorilo u standardan obrazac ponašanja i način života te kako činjenjem imovinskih kaznenih djela zapravo dolazi do potrebnih materijalnih sredstava. Uz to, drugostupanjski sud napominje kako na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja pogrešno navođenje prvostupanjskog suda kako optuženik nije osuđivan za istovrsna kaznena djela već samo za kaznena djela s obilježjem nasilja jer je uvidom u izvadak iz kaznene evidencije razvidno kako je već osuđivan za različite imovinske delikte, dok mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret počinjenje jednog dovršenog i jednog imovinskog kaznenog djela koje je ostalo u pokušaju, također s elementima nasilja.
7.2. Stoga je ocjena Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako kod optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje opravdane bojazni od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora, pa je s pravom prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8. Također, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
9. Stoga, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
10. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. kolovoza 2021.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan, v.r.
