REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 3 Pž-263/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., OIB ..., Z., Podružnica Č., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & Partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika P.-O. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4031/2018 od 20. studenog 2019., 2. kolovoza 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 4031/2018 od 20. studenog 2019. u dijelu točke I. njene izreke i u točki II. njene izreke, i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-33337/2013 od 31. siječnja 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju zateznu kamatu tekuću na iznos od 1.307,40 kn od 21. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 1. srpnja 2021. do isplate po stopi od 5,61% godišnje, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 100,00 kn (sto kuna) sa zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016 do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 1. srpnja 2021. do isplate po stopi od 5,61% godišnje.

2. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.862,47 kn (tisućuosamstošezdesetdvije kune i četrdesetsedam lipa).

3. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.100,03 kn (dvijetisućesto kuna i tri lipe).

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4031/2018 od 20. studenog 2019. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 139,46 kn, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos glavnice od 1.307,40 kn povrh stope zatezne kamate naznače pod točkom I.1. izreke ove drugostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4031/2018 od 20. studenog 2019. u točki I. njene izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z., Š. 10, posl.br. Ovrv-33337/2013 od 31.siječnja 2014. i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 1.307,40 kn, a koje teku na iznos od: - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013. - 108,95 kn od 20.12.2013.

- 108,95 kn od 20.12.2013. koje se do 31.07.2015. određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 139,46 kn na ime zakonskih zateznih kamata na glavnicu obračunatih do 20.12.2013. godine. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog i parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."

2. U točki II. njene izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn kao neosnovan.

3. Iz obrazloženja proizlazi da je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tužitelj nije odredio tijek zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te nije dokazao visinu obračunatih kamata, a što je bio dužan učiniti već uz podnošenje prijedloga za ovrhu. Stoga je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao pod točkom I. izreke, dok je odluku iz točke II. izreke donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

4. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito zato jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, te nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ističe kako je podneskom od 17. travnja 2019. precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 1.307,40 kn tekuće od 21. prosinca 2013. do isplate, te iznos od 139,46 kn na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata na glavnicu, a koje su tekle od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 20. prosinca 2013., a na koje ne potražuje daljnje zatezne kamate. Ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije primijenio odredbu čl. 29. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 312,50 kn i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 200,00 kn.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 1. i 2. („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ista djelomično nepravilna i nezakonita, jer je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. U ponovljenom postupku, nakon što je ovaj sud presudom poslovni broj Pž- 2748/2017-3 od 2. studenog 2018. potvrdio prvostupanjsku presude poslovni broj Povrv-3915/2015 od 13. ožujka 2017. u dijelu točke I. njene izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J., Z., poslovni broj Ovrv-33337/2013 od 31. siječnja 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.307,46 kn, predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos glavnice od 1.307,46 kn od 21. prosinca 2013. do isplate, kao i iznosa od 139,46 kn na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata na glavnicu, a koje su tekle od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 20. prosinca 2013.

9. Prije svega, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da iz ukidnog rješenja ovog suda poslovni broj Pž-2748/2017-3 od 2. studenog 2018. proizlazi da je u ponovnom postupku trebalo odlučiti o tome potražuje li tužitelj zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.307,40 kn od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate ili potražuje iznos od 139,46 kn kao obračun zatezne kamate izražen u apsolutnom iznosu pa na taj iznos ponovno potražuje zateznu kamatu od 20. prosinca 2013. Naime, iz ukidnog rješenja poslovni broj Pž-2748/2017-3 proizlazi da je prvostupanjska presuda poslovni broj Povrv-3915/2015 od 13. ožujka 2017. ukinuta u dijelu točke I. njene izreke za iznos zateznih kamata, jer je presuda u tom dijelu nerazumljiva i proturječna, budući da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju zatezne kamate na pojedinačno određene iznose glavnice tekuće od dospijeća po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, zatim je nejasno naznačio da „zakonska zatezna kamata u iznos od 139,46 kn teče od 20. prosinca 2013.“, da bi ponovo naložio plaćanje zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose, pritom zanemarivši da je tužitelj obračunao zatezne kamate na glavnično potraživanje i izrazio ih u apsolutnom iznosu.

10. Dakle, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je trebao odlučiti o tužbenom zahtjevu (platnom nalogu) kako ga je tužitelj postavio u tužbi (prijedlogu za ovrhu), a kojeg je postavio i svojim podneskom od 17. travnja 2019., te nije bilo mjesta pozivanju tužitelja da specificira tužbeni zahtjev sukladno uputi Visokog trgovačkog suda iz ukidnog rješenja poslovni broj Pž-2748/2017-3, naprosto zato što takva uputa ukidnim rješenjem nije niti dana.

11. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 139,46 kn na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata na glavnicu, a koje su tekle od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 20. prosinca 2013., jer je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tužitelj sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a bio dužan dokazati da prema tuženiku ima tražbinu upravo u iznosu od 139,46 kn. Budući da tužitelj tijekom postupka navedeno nije dokazao (primjerice, dostavom obračuna kamata), pravilno je prvostupanjski sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Nadalje, zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj trebao specificirati svoje potraživanje na ime zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose glavnice, izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

13. Budući da je u konkretnom slučaju bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu, koristeći se ovlastima iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan. 14. Odredbom čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisano je kako dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

15. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

16. Budući da je već pravomoćno odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za isplatu glavničnog potraživanja u iznosu od 1.307,46 kn, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava naložiti tuženiku plaćanje i zateznih kamata na neplaćenu glavnicu tekućih od 21. prosinca 2013. do isplate.

17. Međutim, tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za odvoz komunalnog otpada predstavlja zahtjev iz tzv. odnosa izvan trgovačkih ugovora u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a pa se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

18. Stoga je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu točke I. njene izreke i održati na snazi citirani platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju zateznu kamatu tekuću na iznos od 1.307,40 kn od 21. prosinca 2013. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, (točka I.1. izreke ove drugostupanjske presude), dok je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo potvrditi pobijanu presudu u dijelu točke I. njene izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 139,46 kn, kao i platiti mu zateznu kamatu tekuću na iznos glavnice od 1.307,40 kn preko stope propisane za ostale odnose (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

19. S obzirom na to da tužitelj u konačnici nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, to mu na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka.

20. Tužitelju pripada naknada troškova na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 100,00 kn prema člancima 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11, 112/12 i 114/12), dok je o preostalom ovršnom trošku tužitelja u iznosu od 125,00 kn već odlučeno, jer je rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-2748/2017-3 od 2. studenog 2018. tuženikova žalba protiv točke II. izreke prvostupanjske presude poslovni broj Povrv-3915/2015 od 13. ožujka 2017. kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z., Š. 10, poslovni broj Ovrv-33337/2013 od 31. siječnja 2014. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu 125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, odbačena kao nedopuštena.

21. Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška za sastav podneska od 19. veljače 2016. u iznosu od 312,50 kn prema Tbr. 8./1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), za sastav podneska od 23. ožujka 2016., 11. veljače 2019., 16. travnja 2019. i 16. svibnja 2019. svaki u iznosu od po 78,12 kn prema Tbr. 8./3. i Tbr. 42. Tarife, za zastupanje na ročištu od 25. listopada 2016. u iznosu od 156,25 kn prema Tbr. 9./2. i Tbr. 42. Tarife, za zastupanje na ročištu od 1. veljače 2019. i 14. ožujka 2019. svako u iznosu od 78,12 kn prema Tbr. 9./5. i Tbr. 42. Tarife, zastupanje na ročištu od 8. veljače 2017. i 25. travnja 2019. svako u iznosu od 312,50 kn prema Tbr. 9./1. i Tbr. 42. Tarife, te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 kn i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 200,00 kn, što sveukupno iznosi 2.174,97 kn.

22. Tužitelj za sastav podnesaka od 23. ožujka 2016., 11. veljače 2019., 16. travnja 2019. i 16. svibnja 2019. nema pravo na puni iznos nagrade, jer se radi o podnescima iz Tbr. 8./3. Tarife. Nadalje, za zastupanje na ročištu od 1. veljače 2019. i 14. ožujka 2019. tužitelj ima pravo na nagradu prema Tbr. 9./5. Tarife, budući da su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja, dok za zastupanje na ročištu od 25. listopada 2016. tužitelj ima pravo na nagradu prema Tbr. 9./2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Isto tako, tužitelj nema pravo na trošak sastava žalbe jer je sa žalbom uspio samo u odnosu na sporedno potraživanje (zatezne kamate), dok je njegov zahtjev za isplatu iznosa od 139,46 kn neosnovan.

23. Odluka o troškovima postupka sadržana je pod točkama I.1. i I.2. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 2. kolovoza 2021.

Sudac

Dubravka Zubović, v.r.