REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-4013/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja S. O. d.o.o., S., OIB ..., protiv tuženika N. T. d.o.o., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 5.782,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-325/19-21 od 30. srpnja 2020., 2. kolovoza 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-325/19-21 od 30. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-325/19-21 od 30. srpnja 2020. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.782,00 kn s kamatama (točka I. izreke), kao i platiti mu trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn s kamatama (točka II. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je tuženik koristio najam komunalne opreme tužitelja (bitvi), radi čega su mu ispostavljeni računi, sukladno Zaključku gradonačelnika Grada S.. Pravnu osnovu zahtjeva sud nalazi u primjeni odredaba čl. 1., 2., 3., 5., 6., 7., 10. i 20. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19), zatim čl. 26., 35., 65., 63., 62. i 104. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj 69/17) te čl. 20. Statuta Splitsko-dalmatinske županije („Službeni glasnik Splitsko-dalmatinske županije“ broj: 11/09 ,7/10, 10/10, 2/13, 126/17 i 35/18), te primjenom tih odredaba na utvrđeno činjenično stanje zahtjev smatra osnovanim.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako presuda ne sadrži razloge o bitnim činjenicama te da se ne može ispitati, kao i da je sud pogrešno primijenio odredbe zakona o slobodnoj ocjeni dokaza. Tuženik ukazuje kako je predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, što sud nije izveo, a u presudi je samo paušalno naveo razloge odbijanja, čime je narušio princip jednakosti stranaka u postupku. Ponavlja navode kako tužitelj nije dokazao da bi izvršio uslugu, a sud nije valjano obrazložio razloge zbog kojih je otklonio prigovore tuženika, pri čemu je tuženik osporio i visinu zahtjeva. Ukazuje na problematiku ovlaštenja koja ima Županija te Grad S., a tužitelj nije dostavio niti Ugovor o najmu bitvi, zbog čega tuženik smatra da ne postoji njegova aktivna legitimacija. Stoga predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode tuženika te ukazuje da tuženik sadržajno osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušteno, a prvostupanjski je sud u presudi naveo odredbe materijalnog prava na koje se poziva. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn.

6. Stoga, temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud nije ispitivao navode žalitelja koje se sadržajno odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (pitanje korištenja bitvi), ili na povrede odredaba postupka koje nisu obuhvaćene čl. 467. st. 1. ZPP-a, jer se presuda u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Međutim, valja ukazati i kako su ti žalbeni navodi ispitani, no u okviru moguće bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj, odnosno radi utvrđenja da li je činjenični zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti sa ispravama u spisu te da li je tužitelj onemogućen u korištenju svojim pravima.

8. Zbog svega navedenog, predmetna je žalba ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, kako je ovaj postupak pokrenut prije 1. rujna 2019., na njega se ne primjenjuju promjene iz čl. 96. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje: ZOID ZPP), jer tako proizlazi iz čl. 117. st. 1. i 2. ZOID ZPP.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 5. i 10. ZPP-a.

10. Nadalje, žalitelj neosnovano tvrdi kako mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, zbog toga što je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze saslušanjem svjedoka. Odbijanje suda da provede određeni dokaz samo po sebi ne predstavlja onemogućavanje stranke u raspravljanju pred sudom iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, prema toj odredbi, stranka se može onemogućiti da raspravlja pred sudom samo nezakonitim postupanjem suda, a ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je s njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a.

11. U ovom konkretnom slučaju, i prema mišljenju ovog suda takvo saslušanje svjedoka nije bilo potrebno, jer iz isprava u spisu proizlazi kako je tuženik koristio bitve.

12. Obrazloženje pobijane presude jasno je i logično te nije u suprotnosti s ispravama u spisu pa nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj. Ovo se posebno odnosi na zaključak suda o tome da je tuženik koristio bitve (dio lučke opreme koji služi za privezivanje broda ili drugih plovila), što je tuženik osporavao tijekom postupka, kao i posljedicom koju takvo ponašanje proizvodi.

13. Naime, samom činjenicom što je privezao svoje plovilo za obalu, na način da je koristio bitve s obale, a što je vidljivo iz priloženih fotografija za datume prema kojima su izdani računi, tuženik je prihvatio uslugu najma bitvi, koji se obračunava prema postojećem cjeniku tužitelja za takvu vrstu usluge.

14. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio gore navedene odredbe materijalnog prava, pa je tuženikova žalba i u tom dijelu neosnovana.

15. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. ZPP-a kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi te je tužitelju dosudio trošak sudske pristojbe.

16. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredaba u odnosu na pristojbu, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 2. kolovoza 2021.

Sudac

Mladen Šimundić