REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 P-3854/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. L., O. …, K., protiv

tuženika O. B. d.d. S., O. …, zastupan po punomoćnici J.

M., odvjetnicima u O.D. M., B. i V. d.o.o. S.,

radi raskida ugovora i isplate, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 2. srpnja 2021. u nazočnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tužitelja, V.

V., odvjetnice, 30. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je zaključno s danom 31. ožujka 2010. godine tužitelj ispunio sve obveze prema tuženiku temeljem Ugovora o kreditu br. 021218079667 od 16. prosinca 2002. godine te se s navedenim datumom raskida predmetni Ugovor zbog ispunjenja obveze.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime nezakonito obračunate zatezne kamate isplatiti tužitelju iznos od 38.711,21 kn i to sa zakonskom zateznom kamatom u skladu sa odredbom čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja na iznos od:

- 1.143,18 kn teče od 10. 06. 2011. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 07. 2011. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 08. 2011. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 09. 2011. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 10. 2011. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 11. 2011. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 12. 2011. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 01. 2012. g,

- 1.143,18 kn teče od 10. 02. 2012. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 03. 2012. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 04. 2012. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 05 2012. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 06. 2012. g,

- 1.143,18 kn teče od 10. 07. 2012. g

- 1.143,18 kn teče od 10. 08. 2012. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 09. 2012. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 10. 2012. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 11. 2012. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 12. 2012. g

- 1.143,18 kn teče od 10. 01. 2013. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 02. 2013. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 03. 2013. g -

1.143,18 kn teče od 10. 04. 2013. g -

1.143,18 kn teče od 10. 05 2013. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 06. 2013. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 07. 2013. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 08. 2013. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 09. 2013. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 10. 2013. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 11. 2013. g.

- 1.143,18 kn teče od 10. 12. 2013. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 01. 2014. g.,

- 1.143,18 kn teče od 10. 02. 2014. g.

- 986,27 kn teče od 10. 03. 2014. g. do 31. srpnja 2015.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB

koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.775,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjeva u iznosu od 1.925,00 kuna više od dosuđenoga, zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj D. L. je 19. kolovoza 2011. podnio Općinskom sudu u

Splitu tužbu protiv tuženika O. B. d. d. Z., radi raskida ugovora zbog ispunjenja obveze i stjecanja bez osnove.

2. U tužbi navodi da je 16. prosinca 2002. između stranaka sklopljen ugovor o kreditu br. 021218079667 kojim kreditom je tužitelj podigao od tuženikova prednika N. banke d.d. iznos koji je primio s kredita od 15.000,00 EUR, koji se obvezao vratiti u 84 mjesečna obroka pod 252 EUR.

3. U ožujku 2010. u rokovima utvrđenim ugovorom o kreditu da je kredit u cijelosti otplaćen, čime je tužitelj kao korisnik kredita ispunio svoju ugovornu obvezu. Umjesto izjave o namirenju kredita, tužitelj da je na mirovini u lipnju 2011. uočio umanjenje mirovine od strane HZMO, a prema informacijama koje je dobio, tuženik da je aktivirao administrativnu zabranu zbog navodnog nenamirenja dugovanja po kreditu. Tužitelj da nikada nije bio obaviješten o bilo kakvom zastoju u otplati kredita.

4. Ugovorom o kreditu, stranke da su se obvezale na pisani raskid ugovora i obavještavanje druge strane o okolnostima možebitnog raskida, no tuženik da nikad nije poduzeo radnje kojima bi zatražio raskid ugovora. Na opisani način tužitelj je oštećen, slijedom čega i HZMO da neosnovano usteže mirovinska primanja tužitelja.

5. Predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojom će se Toč. I iste utvrditi da je zaključno s danom 31. ožujka 2010. g. tužitelj ispunio sve obveze prema tuženiku temeljem Ugovora o kreditu br. 02128079667 od 16. prosinca 2002. g. te se s navedenim datumom raskida predmetni Ugovor zbog ispunjenja obveze.

6. Na ročištu od 3. prosinca 2015. postavlja tužbeni zahtjev pod II kojim traži da se naloži tuženiku da plati tužitelju sva neosnovano stečena sredstva zaplijenjena s mirovine tužitelja, počev od svibnja 2011. g. pa do dana podnošenja ove tužbe u roku od 15 dana.

7. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 22. studenog 2011. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na snošenje troškova postupka. Navodi da je među strankama 16. prosinca 2002. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 021218079667 N, Oznake UK-1b, a da nije točna tvrdnja da bi isti u ožujku 2010. u cijelosti otplatio predmetni kredit. Posebice da nije točna tvrdnja da bi isti u rokovima utvrđenim ugovorom o kreditu u cijelosti otplatio kredit. Otplata kredita ni u kojem slučaju da nije bila uredna, niti u ugovorenim rokovima, jer rokova nakon što je kredit otkazan nije ni bilo. Ovo stoga što je tužitelju, upravo iz razloga što isti nije uredno u ugovorenim rokovima podmirivao dospjele rate kredita, poradi čega mu je kredit sukladno ovlaštenju sadržanom u čl. 9. Ugovora otkazan. Otkazom ugovora o kreditu, kredit da je u cijelosti dospio, a naplata sada cjelokupnog dospjelog duga, da se ostvarila putem ugovorenih sredstava osiguranja zapljene plaće. Mjesečne zapljene plaće da nemaju značenje redovne otplate kredita, jer redovnih rata nakon otkaza ugovora i dospijeća cjelokupnog duga nema. Dakle, s danom 31. ožujka 2010. tužitelj da nije ispunio svoje obveze prema tuženiku temeljem predmetnog ugovora o kreditu, a niti se tuženik neosnovano obogatio putem administrativne zapljene. Tuženik se protivi prijedlog tužitelja za donošenjem privremene mjere.

8. U postupku koji se u predmetnoj pravnoj stvari vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Po-168/11 presudom od 1. travnja 2016. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je utvrđeno da je zaključno s danom 31. ožujka 2010. tužitelj ispunio sve obveze prema tuženiku temeljem U. o kreditu br. 021218079667 od 16. prosinca 2002. g., dok se za više traženo u pogledu zahtjeva tužitelja da se ugovor o kreditu raskida zbog ispunjenja obveze na dan 31. ožujka 2010.g., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

9. Županijski sud u Sisku je rješenjem poslovnog broja Gž -694/2016-od 7. lipnja 2019. prihvatio žalbu tuženika, ukinuo naprijed opisanu presudu Općinskog suda u Splitu o1 i predmet vratio na ponovni postupak.

10. U ponovljenom postupku postupiti je po uputi iskazanoj u rješenju Županijskog suda u Sisku i raspraviti sporna pitanja, u pogledu utvrđenja sadržaja Ugovora o kreditu i poštivanja tih odredbi.

11. U ponovljenom postupku tužitelj D. L. je u ponovljenom postupku iskazao da ostaje pri svemu što je prethodno naveo i nema dokaznih prijedloga. Ponavlja da dostava otkaza ugovora o kreditu nije valjano iskazana, pa zbog svih razloga kojima je obrazložio tužbeni zahtjev smatra osnovanim. Navodi da njega nitko nije obavijestio o bilo kakvom dugu ili bilo kakvoj ustezi.

12. Tuženik je ostao kod svih navoda iznijetih tijekom raspravljanja, ističući kako iz ukidnog rješenja proizlazi osnovanost tuženikovih navoda te nema daljnjih dokaznih prijedloga.

13. Tijekom dokaznog postupka sud izveo dokaz čitanjem Ugovora o kreditu od 16. prosinca 2002., otkaza ugovora od 16. prosinca 2003. sa povratnicom, dopis

HZMO. S. službe, K.: 050-01/12-

01/6 U.: 341-99-08/7-12-4 od 4. travnja 2012., opis računa O. banke d. d. Z., klijenta L. D. od 22. travnja 2011. sa izlistom prometa po

računu D. L. u razdoblju od 20. prosinca 2002. do 22. travnja 2011.,

izlist prometa po računu D. L. u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 22.

travnja 2011. izdan od O. banke d.d., zahtjev vjerovnika O. banke d.d. radi ponovne uspostave administrativne zabrane od 4. svibnja 2011., pregled obveza na dan 21. travnja 2011. g. na ime L. D. izdano od O. banke d.d., dopis

HZMO P. ureda u Š. od 26.

studenog 2012.,sa podacima o isplaćenim mirovinskim primanjima i obustavama od mirovine D. L., prijedlog vjerovnika O. banke d.d. HZMO radi postavljanja administrativne zabrane na

mirovini dužnika D. L. od 12. lipnja 2006., amortizacijski plan N.

banka d.d. na ime L. D. po ugovoru o kreditu 021218079667 od 23.

prosinca 2002., obračun kamata na dan 28. rujna 2014. bez oznake osobe koja je sačinila obračun., nalaza i mišljenja stalnog sudskog n financijsko računovodstvene struke M. D., dipl.oecc. od 8. rujna 2015., saslušanjem tužitelja.

14. Sud nespornim utvrđuje:

- da su tuženik kao davatelj kredita, tužitelj kao korisnik kredita te L. Z. i P. I. kao jamci sklopili ugovor o kreditu broj 021218079667 16. prosinca 2002.

- da je ugovorom o kreditu tuženik odobrio tužitelju kao korisniku kredita dugoročni nenamjenski kredit u iznosu od 15.000,00 E. u protuvrijednosti kuna.

- da je ugovoreno da će se otplata kredita vršiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta.

15. Spornim se ukazuje tuženikov otkaz ugovora o kreditu i osnovanost zahtjeva za isplatu novčanog iznosa kao nezakonito naplaćenog.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ispunio obveze prema tuženiku temeljem ugovora o kreditu te raskid tog ugovora, te zahtjev za isplatu neosnovano stečenih sredstava.

17. Nakon ocjene izvedenih dokaza, čitanjem isprava koje prileže spisu, primjenjujući odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

18. Bitnim za odlučivanje o predmetu spora se ukazuje sadržaj pojedinih ugovornih odredaba predmetnog U. o kreditu od 16. prosinca 2002. (dalje: Ugovor) sklopljenog između parničnih stranaka.

19. Odredbom čl. 9. Ugovora „P. kredita dospjelim” pod 9.1. je ugovoreno da je banka ovlaštena bez prethodnog obavještavanja korisnika kredita učiniti kredit u cijelosti dospjelim ukoliko korisnik kredita ne plati bilo koju obvezu iz ugovora u roku dužem od 30 dana od dana njenog dospijeća.

19.1. Pod 9.2. istog članka ugovoreno je da se u slučaju proglašavanja kredita dospjelim, banka ovlaštena da može bez posebnog odobrenja ili naloga korisnika kredita realizirati instrumente osiguranja iz čl. 8. tog ugovora.

20. Dalje je uzeti u obzir i odredbe čl. 10. Ugovora „Jednostrani raskid ugovora”. Odredbom čl. 10. t. 10.1. ugovora je određeno da banka može jednostrano, bez pokretanja sudskog postupka raskinuti taj ugovor prije isteka ugovorenog roka u slučaju ako korisnik kredita ne plati u roku ma i jedan dospio obrok ili dospjelu naknadu.

21. Odredbom čl. 10.4. ugovora je određeno da se raskid ugovora vrši u pisanom obliku i korisnik kredita je suglasan da isti stupa na snagu danom kojim je predana na poštu preporučena obavijest o raskidu ugovora radi dostave na adresu korisnika kredita iz rog ugovora, odnosno na adresu koju je korisnik kredita posljednje pismeno dostavio banci.

22. Slijedom opisanoga, a kako nije sporno da je tužitelj neuredno podmirivao svoje obveze, budući da je do 25. prosinca 2003. trebao platiti ukupno 3.033,96 EUR, a platio je 580,34 E. je sukladno tome bio u zakašnjenju s plaćanjem i ispunjavanjem svojih ugovornih obveza, tuženik je bio ovlašten u skladu sa ugovornim odredbama otkazati mu kredit, odnosno postupiti po odredbi čl. 10.1. ugovora. Posebno je naglasiti da se jednostrani raskid ugovora ima smatrati otkazom ugovora.

23. Sud ne nalazi propusta tuženika u postupku otkazivanja predmetnog ugovora niti povrede zakonskih ili ugovornih odredaba.

24. U pogledu dostave otkaza ugovora o kreditu, utvrditi je da je pisani otkaz ugovora datiran 16. prosinca 2003. preporučenom pošiljkom od 16. prosinca 2003. tužitelj poslao na adresu prebivališta tužitelja, … K., dakle, na adresu tužitelja koja je označena i u predmetnom ugovoru o kreditu. S tim u svezi, sud je uvidom u jedinstveni registar osoba ministarstva unutarnjih poslova R. H. utvrdio da je na navedenoj adresi tužitelj imao prijavljeno prebivalište u razdoblju od 24. svibnja 2002. do 13. ožujka 2007.

25. Opisanom radnjom tuženik u cijelosti postupa po odredbi čl. 10.4. ugovora.

26. Dalje je utvrditi da je pravni učinak raskida (otkaza) predmetnog ugovora nastupio predajom na poštu obavijesti o otkazu, a da je u samoj obavijesti o otkazu ugovora naznačen i otkazni rok od 15 dana, tako da otkaz kredita nastupa 2. siječnja 2004.

27. Sud je čitanjem poštanske povratnice koja u preslici prileži spisu, a prikazana je sudu i u izvorniku, utvrdio datum predaje pošti 16. prosinca 2003. što se tijekom postupka ne ukazuje spornim.

28. Utvrditi je i da dostava pismena nije tada iskazana tužitelju te je vidljivo na poleđini povratnice da je dostava pokušana 17. prosinca 2003. stan zatvoren i potpis dostavljača.

29. Sama činjenica da dostava pismena – obavijesti o otkazu ugovora nije iskazana tužitelju, ne utječe na raskid ugovora, koji, kako je ugovoreno čl. 10.4. ugovora stupa na snagu danom kojim je predana na poštu preporučena obavijest o raskidu ugovora, zbog čega je pogrešno tužiteljevo tumačenje da bi raskid (otkaz) ugovora stupio na snagu tek dostavom obavijesti i pozivanje na odredbe o dostavi po Zakonu o poštama i dr. te je isto neodlučno za pitanje nastupa otkaza ugovora, dalje i dospijeća tražbine.

30. Kako je dakle, tuženik postupio po naprijed citiranim odredbama ugovora o kreditu, primjećujući da niti jedna od parničnih i ugovornih stranaka nisu dovodile u sumnju ili pobijale valjanost ugovornih odredaba, to se ima smatrati da je pri otkazivanju kredita postupio zakonito, a sukladno sadržaju otkaza ugovora i otkaznom roku od 15 dana, otkaz kredita nastupio 2. siječnja 2004.

31. Dalje, uslijed otkazivanja ugovora po ugovornim odredbama, naprijed citiranima temeljem kojih neotplaćeni iznos kredita sa pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima postupka dospijeva odmah na naplatu, tužitelj je ovlašten aktivirati postojeća sredstva osiguranja vraćanja kredita sa pripadajućim kamatama i dr., po čemu je banka (tužitelj) i postupio.

32. U tom smislu upućuje se na odredbu čl. 9.2. ugovora kojim je ugovoreno da je u slučaju proglašavanja kredita u cijelosti dospjelim, banka ovlaštena da može bez posebnog odobrenja ili naloga korisnika kredita realizirati instrumente osiguranja iz čl. 8 tog ugovora, potom odredbu čl. 10.3. koja određuje da će u slučaju jednostranog raskida ugovora, on i dalje uređivati i osiguravati bilo koji i sve nepodmirene obroke, odnosno tražbine iz tog ugovora te nastalu štetu, sve dok sve tražbine banke utemeljene na tom ugovoru ne budu u potpunosti namirene.

33. Navodi tužitelja da bi tuženik bio u obvezi obavijestiti jamce kredita i naplatiti se od istih nisu osnovani, niti utemeljeni na kakvim zakonskim ili ugovornim odredbama.

33. Dalje, postupanje tuženika u postupku naplate tražbine dostavom administrativne zabrane HZMO-a, nije protivno ugovornim odredbama, niti protivno Ovršnom zakonu ili kakvom drugom primjenjujućem propisu.

34. Čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko računovodstvene struke M. D., dipl.oecc. od 8. rujna 2015. u pogledu kojeg stranke nisu imale prigovora, u mišljenju navodi da je tuženi tužitelju zbog zakašnjenja u plaćanju anuiteta kredita otkazao ugovor o kreditu, da je tužitelj, iako nije bio upoznat s otkazom ugovora o kreditu nastavio otplaćivati isti te je uplatama izvršenim do 16.3.2010. podmirio dug po osnovu glavnice kredita, trošak naknade za obradu i uručenje otkaza neurednim korisnicima od 60 kn, kamatu po kreditu dospjelu do dana otkaza ugovora o kreditu, dio zakonskih zateznih kamata na zakašnjenje u plaćanju glavnice kredita nakon otkaza ugovora o kreditu.

34.1. Preostali dug nakon 16.3.2010. po mišljenju vještaka se u cijelosti odnosi na zakonske zatezne kamate. Isto da je vidljivo u Pregledu svih obveza na dan 21.4.2011. po ugovoru o kreditu broj 021218079667 sastavljenom po tuženiku, u prilogu spisa.

34.2. Dugovanje po osnovu zakonskih zateznih kamata, temeljem zahtjeva za postavljanje administrativne zabrane prema HZMO da je ustegnuto iz mirovine tužitelja u razdoblju od 2011-2013. u ukupnom

iznosu od 38.864,76 kn.

35. Čitanjem Pregleda svih obveza na dan 21.4.2011. po ugovoru o kreditu broj 021218079667 dužnika L. D., sačinjenog po O. banka d.d. proizlazi

da ne postoji obveza po dospjeloj glavnici, dospjeloj redovnoj kamati i trošku, a da postoji dospjela zatezna kamata u iznosu od 38.711,21 kn. Pregled je bio u privitku zahtjeva vjerovnika radi ponovne uspostave administrativne zabrane na mirovini dužnika D. L. predano HZMO

9. svibnja 2011.

36. Naglasiti je da iznos od 38.711,21 kn predstavlja dospjelu zateznu kamatu, koju je tuženik bio dužan isplatiti kao posljedicu zakašnjenja u plaćanju rata kredita, koja je zakonito obračunata i naplaćena od tuženika te stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za isplatu istog iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom.

37. Zaključno, parnične stranke su kao ugovorne stranke Ugovora kreditu bile u obveznom odnosu, koji je od strane tuženika kao davatelja kredita otkazan, zbog tužiteljevog neurednog ispunjavanja ugovorne obveze. Otkazivanjem ugovora čime tužiteljeva obveza dospijeva danom otkaza, po citiranim ugovornim odredbama je tuženik bio ovlašten aktivirati sredstva osiguranja vraćanja kredita, naknade, ugovornih i zakonskih kamata do naplate tuženikove tražbine u cijelosti.

38. Slijedom naprijed utvrđenog i obrazloženog, postupajući po uputi iz rješenja Županijskog suda u Sisku poslovnog broja Gž -694/2016. od 7. lipnja 2019. sud smatra tužbene zahtjeve pod I. I II. u cijelosti neosnovanim, zbog čega je iste odbio i odlučio kao u izreci pod I.

39. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tuženika uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj:

142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

39.1. Tuženiku se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u postupku, priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu od .11.2011. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 16.4.2019. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 7.3.2012, 11.5.2012, 14.3.2013, 15.10.2014, 3.12.2014, 3.12.2015, 4.2.2016, 2.7.2021. u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), na ročištu od 4.7.2014. u iznosu od 25 bodova (Tbr.9.t.5.Tarife), sastava obrazloženog podneska od 27.11.2013 u iznosu od 100 bodova, sastava žalbe na presudu od 15.4.2016. u iznosu od 125 bodova, što ukupno predstavlja 1150 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 11.500,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (2.875,00 kuna) što čini ukupan iznos od 14.375,00 kuna kao trošak zastupanja. Ovom iznosu pridodati je 400,00 kuna na ime sudske pristojbe žalbe, tako da to čini ukupan iznos od 14.775,00 kuna kao parnični trošak tuženika koji mu je u obvezi naknaditi tužitelj.

39.2. U preostalom zahtjevu za naknadu troška sastava podneska od 10.5.2012. u iznosu od 1.000,00 kn, isti je odbijen kao neosnovan budući je predan na ročištu od 11.5.2012. te je punomoćnik tuženika mogao sadržaj istoga usmeno iskazati na ročištu, potom u iznosu od 750,00 kn, više od priznatog za ročište 4.7.2014. koje je odgođeno prije početka raspravljanja, tako da tuženiku pripada kao trošak zastupanja 250,00 kn kako mu je i priznato. Odbijen je kao neosnovan i zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 kn, jer u spisu nema dokaza uplati tog iznosa, pa dalje i iznosa od 1.075, na ime pristojbe žalbe, više od priznatog u iznosu od 400 kn.

39.3. Zbog navedenog sud je odlučio kao u izreci pod II.

U Splitu, 30. srpnja 2021.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- tužitelju,

- punomoćniku tuženika,

- u spis.