REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 Povrv-901/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. O.:…, Z. punomoćnici J. Š., odvjetnici u S., po generalnoj punomoći, O.:…, protiv tuženika G. S., O.: …, S., radi isplate, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 6.

srpnja 2021. u nazočnosti punomoćnice tužitelja J. Š., odvjetnice i punomoćnice tuženika, I. P., dipl.iur., 30. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S. pod poslovnim brojem OVRV-3068/2020 od 19. listopada 2020. kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 743,28 kn (sedamstočetrdesettri kune i dvadesetosam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

-na iznos od 258,41 kn od 1. veljače 2019.,

-na iznos od 484,87 kn od 5. ožujka 2019.,

pa do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju iznos od 912,50 kn (devetstodvanaest kuna i pedeset lipa) kuna na ime troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate i to na način da se ista određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu traženja u iznosu od 167,50 kn (stošezdesetsedam kuna i pedeset lipa) više od dosuđenog zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u svojstvu ovrhovoditelja 20. kolovoza 2020. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika (sada tuženika) G. S., radi naplate novčanog iznosa od 743,28 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačna potraživanja po osnovi duga po neplaćenim računima za potrošnju električne energije.

2. Prihvaćajući prijedlog kao osnovan, javni bilježnik A. Š. iz S.

je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja OVRV- 3068/2020 od 19. listopada 2020. protiv kojeg naloga je tuženik, tada u svojstvu ovršenika, podnio prigovor pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti.

3. Tuženik u prigovoru od 9. prosinca 2020. (list 8-9 spisa) navodi kako mu ovrhovoditelj nikada ranije nije dostavio računa za plaćanje utroška električne energije, ali i da priložena kartice ne bi bila valjan dokaz osnove, niti visine tužiteljevog potraživanja. Tuženik ističe prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.

4. Tužitelj, u podnesku od 6. svibnja 2021. (list 19 spisa), očitujući se na prigovor tuženika, navodi da eventualna okolnost da tuženik nije primio račune nije relevantna za postupak obzirom da se računi dostavljaju običnom poštom, a ne preporučenom te nije moguće dokazivati navedeno. Ukoliko tuženik i nije primio predmetne račune, da je isti znao da je obveza prema tužitelju mjesečna te ga je trebao obavijestiti o istom. Tužitelj uz podnesak dostavlja neplaćene račune za koje tereti tuženika, a koji sadržavaju podatke tuženika kao dužnika. Dospjeli neplaćeni račun ili izvadak iz poslovnih knjiga da predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, čime tužitelj dokazuje svoje potraživanje. Predmetna vjerodostojna isprava da sadržava sve što je potrebno u smislu odredbi članka 31. Ovršnog zakona. Dalje navodi da je, ukoliko je tuženik smatrao da nije u obvezi plaćanja električne energije za predmetnu nekretninu, tada morao obavijestiti tužitelja te je imao pravo na pisani prigovor za ispostavljene račune sukladno čl. 10. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača, a na koje pravo je upućen na poleđini svakog računa. Predlaže održati na snazi platni nalog javnog bilježnika A. Š. O.- 3068/20 u cijelosti.

5. Tijekom postupka, tužitelj u pogledu istaknutog prigovora zastare ističe kako potraživanje nije u zastari, obzirom da se radi o potraživanju za električnu energiju prema kupcu iz kategorije gospodarstva, a u kojem slučaju računi zastarijevaju u roku od tri godine od dana dospijeća svakog pojedinog računa. Nema daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Pun. tuženika izlaže i predlaže kao u odgovoru na tužbu, te ističe kako je G. S. predmetne račune prvi put zaprimio u podnesku od 6. svibnja.2021.

7. Sud je smatrajući da postoje svi zakonski uvjeti iz odredbe čl. 292. st. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), koja propisuje da, ako ocijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja moguće, sud može na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, sud je na ročištu od 6. srpnja 2021. zaključio prethodni postupak i održao glavnu raspravu.

8. Sud je u dokazne svrhe pročitao izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) H. E. za kupca G. S.-U. odjel za komunalno gospodarstvo,

redarstvo i mjesnu od 13. kolovoza 2020. (list 4 spisa), račun br. 2301024747- 181220-7, izdan od H. E. d.o.o. za kupca G. S. od 31. prosinca 2018. (list 20 spisa), račun br. 2301024747-190120-0, izdan od H. E. d.o.o. za kupca G. S. od 31. siječnja 2019. (list 22 spisa).

9. Predmet spora je utvrđivanje postojanja tražbine tužitelja prema tuženiku u konačnom iznosu od 743,28 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćenih pojedinačnih računa za isplatu potrošene električne energije i zahtjev za isplatu tog iznosa.

10. Kako se radi o sporu male vrijednosti, to su u postupku primijenjene odredbe čl. 457. do 467.a ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.

11. Sud naglašava da se o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju činjenica koje se utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a, a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

12. Nakon ocjene izvedenih dokaza, čitanjem isprava koje prileže spisu, primjenjujući odredbu čl. 8. ZPP-a, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13. Sud kao neosnovan otklanja tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.

14. Odredbom čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da zastarijevaju za jednu godinu: tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva,

15. Odredbom čl. 228. st. 1. ZOO-a je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

16. Čitanjem računa izdanih od H. E. d.o.o. br. 2301024747- 181220-7 i br. 2301024747-190120-0, na istima je oznaka ugovornog računa 2301024747, oznaka kkupca G. S. te oznake „P. nn bijeli”.

17. N. je i da G. S. ima svojstvo pravne osobe po odredbi čl, 9.

Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi NN broj

33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 1 23/17, 98/19, 144/20).

18. Slijedom utvrđenoga proizlazi da tužiteljeva tražbina prema tuženiku ne predstavlja tražbinu naknade za isporučenu električnu energiju, kao usluge za potrebe kućanstva, već da isti predstavlja uslugu iz kategorije poduzetništva, koji se temelji na ugovoru trgovačkom zbog čega se u tom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1. ZOO-a.

19. Kako je dospijeće predmetnih računa 31.siječnja 2019. odnosno 4. ožujka 2019., a tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio 20. kolovoza 2020. dakle, unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 228. st. 1. ZOO-a, to u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nije nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja.

20. Sukladno odredbama Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („NN” broj 85/15, dalje: Uvjeti) čl. 34. st. 4. da u kategoriju poduzetništvo pripadaju krajnji kupci koji kupuju električnu energiju za potrebe proizvodnje robe i/ili pružanja usluga i ne koriste je u svom kućanstvu.

21. Odredbom čl. 3. st. 2. t. 46. Zakona o tržištu električne energije („NN” broj 22/13, 102/15, 68/18, 52/19) propisano je da je poduzetnik –

svaka pravna ili fizička osoba koja kupuje električnu energiju za potrebe proizvodnje robe i/ili pružanja usluga i ne koristi je u vlastitom kućanstvu, točkom istog stavka propisano da je krajnji kupac – kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, dok je točkom 67. istog stavka propisano da je ugovor o opskrbi krajnjeg kupca – ugovor kojim se uređuje opskrba krajnjeg kupca električnom energijom, ali ne uključuje izvedenicu električne energije, a može uključivati odredbe o otkupu viškova proizvedene električne energije u slučaju kupaca s vlastitom proizvodnjom.

22. Odredbom čl. 62. st. 1. Zakona o tržištu električne energije propisano je da se prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca., a stavkom 2. istog članka propisano da se sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje dostave računa (poštom, e-poštom) promjena tarifnog modela, priključne snage i sl.), najkasnije u roku od 5 (pet) dana od njihova nastanka, zajedno s odgovarajućom dokumentacijom iz koje je vidljivo da je došlo do predmetne promjene.

23. Sud kao neosnovan otklanja i navod iz tuženikova prigovora (koji se ima smatrati odgovorom na tužbu) da priložena kartica ne bi bila valjan dokaz osnove, niti visine tužiteljevog potraživanja.

24. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) H. E. za kupca G. S.-U. odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu od

13. kolovoza 2020. proizlazi da je na istom označen ugovorni konto: 2301024747, kao kupac označen G. S. i označen osobni identifikacijski broj tuženika.

25. Opisani podaci su označeni i na računima br. 2301024747-181220-7 i br. 2301024747-190120-0,

26. Zaključiti je stoga da tuženi G. S. ima svojstvo ugovorne stranke kao kupca u ugovoru o opskrbi krajnjeg kupca, broja ugovornog konta 2301024747, sklopljenim sa tužiteljem kao opskrbljivačem te je stoga upoznat sa obvezom plaćanja mjesečnih računa za potrošnju električne energije.

27. Bitnim se ukazuje svojstvo tuženika kao kupca električne energije koji je u takvom svojstvu označen u izvodu iz poslovnih knjiga i na pojedinačnim računima.

28. Slijedom naprijed utvrđenog, ne ukazuje se dvojbenim spornim svojstvo tuženika kao krajnjeg kupca električne energije, niti svojstvo tužitelja kao isporučitelja i opskrbljivača električne energije tuženici kao kupcu, sukladno citiranim odredbama Zakona o tržištu električne energije i Općih uvjeta, a koji tužitelj i tuženik su sa navedene osnove u ugovornom i obveznom odnosu.

29. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisuje se kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisuje kako je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Nadalje, odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

30. Sud je čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) tužitelja, a koji izvod kao vjerodostojna isprava po čl. 31 Ovršnog zakona predstavlja ispravu koja se može koristiti u dokazne svrhe u ovom postupku jer su u istom naznačeni vjerovnik odnosno u ovom predmetu tužitelj, dužnik odnosno ovdje tuženik, predmet obveze, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Dodatno se postojanje tužiteljeve tražbine potvrđuje i čitanjem pojedinačnih računa tužitelja, napominjući da tuženik osnovano i obrazloženo ne dovodi u dvojbu utvrđeno postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku sa osnove neplaćenih pojedinačnih računa za potrošnju električne energije i to po računu br. 2301024747-181220-7 od 31. prosinca 2018. u iznosu od 258,41 kn, sa dospijećem plaćanja 31. siječnja 2019, za razdoblje od 30.studenog do21. Prosinca 2018. te po računu br. 2301024747- 190120-0 od 31. siječnja 2019. u iznosu od 484,87 kn sa dospijećem plaćanja 4. ožujka 2019. za razdoblje od 21. prosinca 2018. do 30. siječnja 2019., dakle u ukupnom iznosu od 743,28 kn, zbog čega se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se zahtijeva isplata tog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ukazuje osnovanim.

31. Na dosuđeni iznos tuženik je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezan tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu, kako je ista i zatražena od dana dospijeća pojedinih računa, pa do isplate.

32. Slijedom naprijed utvrđenog i obrazloženog, a sukladno odredbi čl. 451. st 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. Š. iz S., poslovnog broja OVRV-3068/2020. od 19. listopada 2020. .u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 743,28 kn je održan na snazi kako je to u izreci presude pod 1.

33. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

34. Odluka o parničnom trošku, dakle, odluka o troškovima čitavog postupka temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja i u granicama istog, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

34.1. Tužitelju se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u postupku priznaje i dosuđuje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak zastupanja u cijelom postupku u iznosu od 50 bodova (Tbr.7.t.8.Tarife) kao jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 500,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (125,00 kuna) što čini ukupan iznos od 625,00 kuna kao trošak zastupanja. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 3. ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („NN“ broj 8/11, 112/12, 114/12). koji se sastoji od troškova sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kuna (Tbr.11.t.2. Tarife), koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (37,50 kn) što čini iznos od 187,50 kn. Tužitelju se priznaje i iznos od 100,00 kuna na ime sudske pristojbe presude po Tar. br. 2. u svezi sa Tar.br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („NN“ broj 53/2019). Tužitelju je dakle, priznat ukupan trošak u iznosu od 912,50

kuna koji se dosuđuje tužitelju na ime parničnog troška i koji iznos je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata određena po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a koja teče od dana donošenja presude.

35. Za više traženo, od naprijed priznatog i dosuđenog troška, a u iznosu od 67,50 kn i to u iznosu od 37,50 kuna na ime odvjetničkih materijalnih troškova, koji nisu obrazloženi te u iznosu od 30,00 kuna koji se odnosi na trošak otprave u dijelu javnobilježničkog troška, za nastanak kojeg troška ne postoje dokazi, sve u dijelu troškova ovršnog postupka, dalje i u preostalom iznosu od 100,00 kn na ime sudske pristojbe za presudu se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

35.1. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod II. U Splitu, 30. srpnja 2021.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- tuženiku,

- u spis.