REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 18 Pr-3093/2019-148

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L.M. iz I., OIB: … zastupane po punomoćnici B.I., odvjetnici u Z., protiv tuženika P.p.i. d.d., K., OIB: … zastupanog po punomoćniku M.R., odvjetniku u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2021., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice B.I., odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika I.F., odvjetnika, 29. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

II. Nalaže se tuženiku P.p.i. d.d., K., OIB: … isplatiti tužiteljici L.M. iz I., OIB: … iznos od 301.886,15 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema stopi propisanoj u članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- na iznos od 996,72 kuna počevši od 15.12.2007. do isplate,

- na iznos od 1.774,24 kuna počevši od 15.01.2008. do isplate,

- na iznos od 2.155,81 kuna počevši od 15.02.2008. do isplate,

- na iznos od 1.873,58 kuna počevši od 15.03.2008. do isplate,

- na iznos od 1.873,58 kuna počevši od 15.04.2008. do isplate,

- na iznos od 2.014,70 kuna počevši od 15.05.2008. do isplate,

- na iznos od 2.014,70 kuna počevši od 15.06.2008. do isplate,

- na iznos od 1.903,58 kuna počevši od 15.07.2008. do isplate,

- na iznos od 2.211,98 kuna počevši od 15.08.2008. do isplate,

- na iznos od 1.927,48 kuna počevši od 15.09.2008. do isplate,

- na iznos od 2.069,74 kuna počevši od 15.10.2008. do isplate,

- na iznos od 2.211,98 kuna počevši od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1.785,23 kuna počevši od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 2.211,98 kuna počevši od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 2.069,73 kuna počevši od 15.02.2009. do isplate,

- na iznos od 1.785,23 kuna počevši od 15.03.2009. do isplate,

- na iznos od 2.069,73 kuna počevši od 15.04.2009. do isplate,

- na iznos od 2.069,73 kuna počevši od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 1.927,48 kuna počevši od 15.06.2009. do isplate,

- na iznos od 2.069,73 kuna počevši od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 2.160,36 kuna počevši od 15.08.2009. do isplate,

- na iznos od 1.879,32 kuna počevši od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2.019,84 kuna počevši od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 2.019,84 kuna počevši od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 1.879,32 kuna počevši od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 2.049,56 kuna počevši od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 1.703,69 kuna počevši od 15.02.2010. do isplate,

- na iznos od 1.563,16 kuna počevši od 15.03.2010. do isplate,

- na iznos od 1.984,73 kuna počevši od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 1.844,21 kuna počevši od 15.05.2010. do isplate,

- na iznos od 1.703,69 kuna počevši od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 1.987,83 kuna počevši od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 2.013,75 kuna počevši od 15.08.2010. do isplate,

- na iznos od 2.013,75 kuna počevši od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 2.013,75 kuna počevši od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 1.864,12 kuna počevši od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 2.013,75 kuna počevši od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 2.163,38 kuna počevši od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 1.870,81 kuna počevši od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 1.742,21 kuna počevši od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 2.130,01 kuna počevši od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 1.870,81 kuna počevši od 15.05.2011. do isplate,

- na iznos od 2.000,41 kuna počevši od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 2.000,41 kuna počevši od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 1.870,81 kuna počevši od 15.08.2011. do isplate,

- na iznos od 2.130,01 kuna počevši od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 2.000,41 kuna počevši od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 1.870,81 kuna počevši od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 2.000,41 kuna počevši od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 2.000,41 kuna počevši od 15.01.2012. do isplate,

- na iznos od 2.013,37 kuna počevši od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos od 1.992,40 kuna počevši od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 2.125,45 kuna počevši od 15.04.2012. do isplate,

- na iznos od 1.992,40 kuna počevši od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 2.258,50 kuna počevši od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 1.992,40 kuna počevši od 15.07.2012. do isplate,

- na iznos od 2.125,45 kuna počevši od 15.08.2012. do isplate,

- na iznos od 2.258,50 kuna počevši od 15.09.2012. do isplate,

- na iznos od 1.859,35 kuna počevši od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 2.258,50 kuna počevši od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 2.125,45 kuna počevši od 15.12.2012. do isplate,

- na iznos od 1.992,40 kuna počevši od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 2.234,47 kuna počevši od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 1.833,51 kuna počevši od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 1.967,17 kuna počevši od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 2.100,82 kuna počevši od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 2.234,47 kuna počevši od 15.06.2013. do isplate,

- na iznos od 1.833,51 kuna počevši od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 2.234,47 kuna počevši od 15.08.2013. do isplate,

- na iznos od 2.100,82 kuna počevši od 15.09.2013. do isplate,

- na iznos od 1.967,17 kuna počevši od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 2.234,47 kuna počevši od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 2.067,17 kuna počevši od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 2.100,82 kuna počevši od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 2.206,37 kuna počevši od 15.02.2014. do isplate,

- na iznos od 1.803,60 kuna počevši od 15.03.2014. do isplate,

- na iznos od 1.937,86 kuna počevši od 15.04.2014. do isplate,

- na iznos od 2.072,11 kuna počevši od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 2.072,11 kuna počevši od 15.06.2014. do isplate,

- na iznos od 1.937,86 kuna počevši od 15.07.2014. do isplate,

- na iznos od 2.206,37 kuna počevši od 15.08.2014. do isplate,

- na iznos od 1.937,86 kuna počevši od 15.09.2014. do isplate,

- na iznos od 2.072,11 kuna počevši od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos od 2.206,37 kuna počevši od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 1.803,60 kuna počevši od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos od 2.254,37 kuna počevši od 15.01.2015. do isplate,

- na iznos od 2.133,36 kuna počevši od 15.02.2015. do isplate,

- na iznos od 1.863,64 kuna počevši od 15.03.2015. do isplate,

- na iznos od 2.133,36 kuna počevši od 15.04.2015. do isplate,

- na iznos od 2.133,36 kuna počevši od 15.05.2015. do isplate,

- na iznos od 1.998,50 kuna počevši od 15.06.2015. do isplate,

- na iznos od 2.133,36 kuna počevši od 15.07.2015. do isplate,

- na iznos od 2.268,22 kuna počevši od 15.08.2015. do isplate,

- na iznos od 1.998,50 kuna počevši od 15.09.2015. do isplate,

- na iznos od 2.133,36 kuna počevši od 15.10.2015. do isplate,

- na iznos od 2.133,36 kuna počevši od 15.11.2015. do isplate,

- na iznos od 1.998,50 kuna počevši od 15.12.2015. do isplate,

- na iznos od 2.268,22 kuna počevši od 15.01.2016. do isplate,

- na iznos od 2.005,51 kuna počevši od 15.02.2016. do isplate,

- na iznos od 2.005,51 kuna počevši od 15.03.2016. do isplate,

- na iznos od 2.276,43 kuna počevši od 15.04.2016. do isplate,

- na iznos od 1.996,74 kuna počevši od 15.05.2016. do isplate,

- na iznos od 2.132,20 kuna počevši od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 2.132,20 kuna počevši od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 1.996,74 kuna počevši od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 2.261,09 kuna počevši od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 2.125,63 kuna počevši od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 1.990,17 kuna počevši od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 2.124,95 kn od 15.12.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.214,95 kn od 15.01.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.225,95 kn od 15.02.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.990,95 kn od 15.03.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.331,43 kn od 15.04.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.978,43 kn od 15.05.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.331,43 kn od 15.06.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.213,43 kn od 15.07.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.096,43 kn od 15.08.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.290,73 kn od 15.09.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.055,73 kn od 15.10.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.172,73 kn od 15.11.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.172,73 kn od 15.12.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.055,73 kn od 15.01.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.302,73 kn od 15.02.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.948,73 kn od 15.03.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.166,26 kn od 15.04.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.048,26 kn od 15.05.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.284,26 kn od 15.06.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.125,09 kn od 15.07.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.125,09 kn od 15.08.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.071,25 kn od 15.09.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.071,25 kn od 15.10.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.071,25 kn od 15.11.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.071,25 kn od 15.12.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.071,25 kn od 15.01.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.071,25 kn od 15.02.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.071,25 kn od 15.03.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.047,77 kn od 15.04.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.047,77 kn od 15.05.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.047,77 kn od 15.06.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.047,77 kn od 15.07.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 2.047,77 kn od 15.08.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.997,05 kn od 15.09.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.997,05 kn od 15.10.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.997,05 kn od 15.11.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.997,05 kn od 15.12.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.997,05 kn od 15.01.2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.997,05 kn od 15.02.2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 1.997,05 kn od 15.03.2020. godine pa do isplate u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku P.p.i. d.d., K., OIB: … plaćati tužiteljici L.M. iz I., OIB: … novčanu rentu u iznosu od 1.997,05 kuna počevši od ožujka 2020. s dospijećem svakog 15-og u slijedećem mjesecu za prethodni mjesec, za zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, počevši

od ožujka 2020. pa nadalje sve dok tužiteljica ne stekne uvjete za starosnu mirovinu, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku P.p.i. d.d., K., OIB: … naknaditi tužiteljici L.M. iz I., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 123.689,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o

obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici L.M. iz I., OIB: … naknaditi tuženiku P.p.i. d.d., K., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 46.322,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2415/2009 od 30.5.2019. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 38.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4.11.2009. do isplate, na ime naknade neimovinske štete, a po navedenom osnovu tužiteljica je odbijena za iznos od 67.000,00 kn. Nadalje je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime izgubljene zarade kao razlike između neto plaće koju bi primala da je nastavila raditi kod tuženika i invalidske mirovine u koju je otišla zbog profesionalne nesposobnosti za rad te na ime rente, za razdoblje od studenog 2007. do listopada 2016., iznos od 219.213,33 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te na ime rente iznos od 41.187,42 kn za razdoblje od studenog 2016. do svibnja 2018. te mu je naloženo nadalje isplaćivati rentu koja predstavlja razliku između neto plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je ostala raditi na svojem radnom mjestu i invalidske mirovine koju prima od HZMO-a u mjesečnom iznosu od 2.354,26 kn od lipnja 2018., sve dok tužiteljica ne stekne uvjete za starosnu mirovinu, s dospijećem do 15-og u slijedećem mjesecu za prethodni mjesec, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv citirane prvostupanjske presude tuženik je uložio žalbu, a odlučujući o istoj Županijski sud u Zagrebu je presudom i rješenjem Gž R-1132/19 od 5.11.2019. djelomično odbio žalbu tuženika, odnosno potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama I. i V. u kojima je odlučeno o naknadi neimovinske štete, a ukinuo ju je u točkama II., III. i IV., u dijelu u kojem je sud odlučio o naknadi imovinske štete s naslova izgubljene zarade te rente.

3. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi se da u odnosu na dosuđenu izgubljenu zaradu i rentu činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, i to vezano za utvrđivanje postojanja uzročno posljedične veze između bolesti tužiteljice i štete koja joj je nastala u vidu razlike između invalidske mirovine i izgubljene zarade. Naime, nije utvrđeno je li se tužiteljica nakon eventualne stabilizacije zdravstvenog stanja mogla zaposliti s preostalom radnom sposobnošću.

4. Tužiteljica navodi u tužbi i tijekom postupka da je bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu u razdoblju od 23.07.1993. do 05.06.2007. kada joj je poslodavac otkazao ugovor o radu odlukom o otkazu zbog osobno uvjetovanih razloga.

5. Tužiteljica je kod tuženika obavljala poslove na stroju za pakiranje juha te je dolazila u kontakt s materijalima kao što su koncentrati juhe i folije.

6. Zdravstveni problemi tužiteljice zbog izloženosti nepovoljnim uvjetima na radnom mjestu prvi put su se javili 2001. na način da je često počela dobivati upale sinusa, glavobolju, suhi kašalj i sl. Sredinom 2003. rapidno se pogoršala njezino zdravstveno stanje na način da je počela dobivati osip po koži, zbog čega je početkom 2004. bila podvrgnuta testiranjima od strane liječnika Instituta iz Z. Utvrđeno je da je alergična na nikal sulfat. Slijedom navedenog, izdana je uputa da izbjegava kontakte s niklom u općim i profesionalnim uvjetima, no tužiteljica je u radu svakodnevno dolazila u kontakt s niklom (sadrže ga aparati u tvornici, vrećice za juhe, vrećice za V.), stoga je upućena na pregled specijalistu medicine rada. Liječnici dermatolog, specijalist medicine rada i doktorica opće medicine rada isticali su da je neophodno da tužiteljica promijeni radno mjesto kako ne bi bila u blizini nikla i drugih alergena.

7. Tužiteljica je dostavila svu zdravstvenu dokumentaciju tuženiku, ali joj poslodavac nije promijenio radno mjesto.

8. Doktor medicine primarne zdravstvene zaštite 18.06.2004. podnio je prijedlog da se tužiteljici priznaju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti, a HZMO je donio rješenje od 09.07.2004. kojim se utvrđuje da postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti ako tužiteljica nastavi raditi na poslovima na koje je raspoređena. HZMO je u rješenju naveo potrebu raspoređivanja tužiteljice na poslove za koje je potrebna ista ili slična naobrazba i sposobnosti te radi sprječavanja nastanka invalidnosti, a na kojima može raditi s radnim naporom koji ne pogoršava njezino zdravstveno stanje, u skladu s propisima o radu.

9. U bolnici S.d. 26.01.2005. tužiteljici je dijagnosticirana astma.

10. U ožujku 2005. poslodavac mijenja prvi put radno mjesto tužiteljice, no i dalje je ostavlja u neposrednom kontaktu s nikal sulfatom i koncentratima juhe. Njezino radno mjesto nalazi se i nadalje u istom sektoru.

11. Nakon novog prijedloga doktora medicine primarne zdravstvene zaštite HZMO donosi novo rješenje od 09.05.2005. kojim utvrđuje da kod tužiteljice i nadalje od 07.07.2004. kao i na dan 06.05.2005. postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti ako tužiteljica nastavi raditi na poslovima na koje je raspoređena radi izloženosti solima nikla, radu u prašini, dišnim i kožnim iritansima.

12. Promjena radnog mjesta tužiteljici preporuča se od stručnih tijela i tijekom 2005. i tijekom 2006.

13. Zavod 20.11.2006. utvrđuje da se kod tužiteljice radi o profesionalnoj bolesti te da boluje od bronhalne astme te da je nesposobna za poslove i zadaće koje je do tada obavljala. Utvrđuje se da ne smije raditi u radnoj atmosferi gdje je izložena poznatim alergenima te da mora izbjegavati sve okolnosti koje izazivaju astmatski napad i koje pogoršavaju njezino zdravstveno stanje. HZMO je rješenjem od 28.03.2007. utvrdio da tužiteljica boluje od profesionalne bolesti i da je nesposobna za rad.

14.Iz naprijed navedenog razvidno je da je tuženik dugogodišnjim nemarom i postupanjem protivno zakonu te ignoriranjem zdravstvenih problema tužiteljice prouzročio kod iste nastanak profesionalne bolesti.

15.Tuženik je kao poslodavac odgovoran za štetu koju tužiteljica trpi.

16. Tužiteljici je rješenjem HZMO-a od 28. 03. 2007 priznato pravo na invalidsku mirovinu, a radni odnos kod tuženika prestao joj je na temelju osobno uvjetovanog otkaza od 05. 06. 2007., koji je posljedica bolesti od kojih je oboljela tužiteljica, zbog izloženosti nepovoljnim uvjetima na radnome mjestu, zbog čega je kod iste nastupila profesionalna nesposobnosti za rad te joj je utvrđena invalidnost zbog koje je otišla u invalidsku mirovinu.

17. Tužiteljica navodi da je zbog bolesti zadobivene na radnome mjestu pretrpjela imovinsku štetu u vidu gubitka zarade te potražuje razliku između neto plaće koju bi ostvarila da je ostala raditi kod tuženika i invalidske mirovine koju ostvaruje zbog profesionalne bolesti nastale na radu, i to u iznosu od 301.886,15 kn za razdoblje od studenog 2007. do veljače 2020., te nadalje na ime izgubljene zarade od ožujka 2020., pa sve dok ne stekne uvjete za starosnu mirovinu novčanu rentu u mjesečnom iznosu od 1.997,05 kn s dospijećem do petnaestog u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za tri postotna poena.

18. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da između bolesti tužiteljice i njezinog radnog mjesta ne postoji uzročna veza, slijedom čega ne postoji ni odgovornost tuženika za štetu koju tužiteljica trpi. Naime, na temelju rezultata alergološkog testiranja prick-prick metodom od 01.02.2005. proizlazi da navedeni test sa sirovinama i začinima koji se koriste za prehrambene proizvode nije pokazao značajniju pozitivnu reakciju. Jednako utvrđuje i ispitivanje nutritivnih alergena od 26.01.2005. Iz nalaza i mišljenja dr.sc. B.K.M. proizlazi da kod tužiteljice postoji kompaktna senzibilizacija kože na soli nikla koja se klinički manifestirala i prije zaposlenja u P. Slijedom navedenog, proizlazi da uzroci bolesti kod tužiteljice nisu rad na radnom mjestu kod tuženika i doticaj sa sirovinama povrća i začina koji se koriste za izradu prehrambenih proizvoda kod tuženika, već je uzrok bolest koja je postojala i prije zapošljavanja tužiteljice kod tuženika.

19. Tužiteljica nije dobila otkaz ugovora o radu zbog njezine nesposobnosti za rad na radnom mjestu na koje je premještena zbog profesionalne bolesti, već je ista sama zatražila da joj se otkaže ugovor o radu, želeći ostvariti stimulativni dio otpremnine. Odluku o otkazu nije osporavala. Slijedom navedenog, ne postoji uzročna veza između prestanka rada tužiteljice na temelju odluke o otkazu i nesposobnosti za rad nastale zbog profesionalne bolesti, stoga ne postoji ni pravo tužiteljice za naknadu štete po tom osnovu.

20. Do prestanka radnog odnosa tužiteljice došlo je na temelju njezine izjave da je suglasna da joj ugovor o radu prestane zbog osobno uvjetovanih razloga i isplate stimulativne otpremnine.

21. Tuženik smatra da se tužiteljica mogla zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, stoga je sama doprinijela nastanku štete s naslova izgubljene zarade, budući se nije ni pokušala zaposliti s preostalom radnom sposobnošću. Napominje se da kod tužiteljice nije utvrđena opća nesposobnost za rad, već profesionalna nesposobnost za rad, a u situaciji kada se tužiteljica zbog profesionalne nesposobnosti za rad nije ni pokušala zaposliti u okviru svoje preostale radne sposobnosti, niti se javila Zavodu, nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade.

22. Tuženik navodi da je tužiteljica podnescima 13.1.2021. io 27.5.2021. preinačila tužbu te je povisila tužbeni zahtjev, a tuženik se protivi takvom preinačen ju tužbe.

23. Osporava se visina tužbenog zahtjeva koji se temelji na pogrešnom izračunu vještaka. Plaća se ne može određivati na način kako je to učinio vještak, a u skladu s čijim nalazom je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev, prema prosječnoj plaći proizvoljno izabranih šest mjeseci, već se ista treba određivati prema odredbi čl. 90. ZR. U konkretnom slučaju trebalo je utvrditi kakvu bi plaću tužiteljica doista ostvarivala da je ostala raditi na svom radnom mjestu, a s obzirom na promjene kod tuženika tijekom 13 godina trebalo je prvenstveno utvrditi pravnu poziciju tužiteljice u situaciji da je vraćena na rad u utuženom periodu te na temelju njezinih koeficijenata utvrditi njezinu stvarnu plaću.

24. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: presliku radne knjižice (listovi 9-10 spisa), ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika (list 11 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu od 05.06.2007. (list 13 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 14-38, 45-47, 77-112, 146, 192-213, 320-323 spisa), rješenje HZMO-a, Područna služba u K. od 28.03.2007. (listovi 39-40 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (listovi 64-76 spisa), rješenje HZMO-a, Područna služba u K. od 31.03.2010. (list 113 spisa), prijavu profesionalne bolesti (listovi 181-182 spisa), podatke o mjesečnim iznosima neto plaća tužiteljice u razdoblju od prestanka ugovora o radu 01.08.2007. do ožujka 2016. (listovi 186-188 spisa), obavijesti o mirovinskim primanjima (listovi 238-244, 339-343 spisa), podatke o neto plaći koje bi tužiteljici bile isplaćeni u razdoblju od prosinca 2016. do lipnja 2018. (list 336 spisa), te je izvršio uvid u spis HZMO-a, Područni ured u K., broj 44861, podatke se internetskog portala HZZ s prikazanim izvadcima iz evidencija Zavoda zbog zapošljavanja na temelju radnih odnosa i drugih poslovnih aktivnosti koji se odnose na zanimanje tehničar/tehničarka za kemijsku i prehrambenu tehnologiju i biotehnologiju, za period od 2007. do 2019., za područje K.k. županije (list 427 spisa), zapisnik sastavljen u Sektoru ljudskih potencijala od 1.6.2007. (list 457-458 spisa), obavijesti o mirovinskim primanjima (list 469-482 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaze medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada dr. M.Z. (listovi 120-129 spisa), saslušanjem vještaka dr. M.Z. (listovi 171-173, 174-175 spisa), medicinsko vještačenje po vještaku specijalistu radiologu i specijalistu pulmologu dr. I.M. (listovi 217 i 227 spisa), financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, M.V. (listovi 252-257, spisa), dopunsko vještačenje po vještaku M.V. (list 698-700 spisa), saslušanjem tužiteljice (list 280 spisa), saslušanjem vještaka dr. I.M. (listovi 288 i 353 spisa), zajedničkim saslušanjem vještaka dr. I . M. i dr. D . V. (str. 413- 414 spisa), saslušanje vještaka M.V. (list 696, 708 spisa), proveo je vještačenje po vještaku specijalistu medicine rada. dr. D.V. (listovi 299-300 spisa) i saslušanjem vještaka dr. D.V. (list 346 spisa).

26. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

27. Tužbeni zahtjev je osnovan.

28. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika. Predmetnom spisu prileži ugovor o radu od 23.07.1998. iz kojeg je razvidno da je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove 0414 radnik u proizvodnji II/IV u Tvornici juha i V. Iz odluke o otkazu razvidno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zaključen 19.01.2005., zaposlenoj na poslovima 0400 radnik u proizvodnji u Tvornici juha i polugotovih jela K. Iz radne knjižice tužiteljice razvidno je da je bila zaposlena kod tuženika od 23.07.1993.

29. Iz odluke o otkazu ugovora o radu od 05.06.2007. razvidno je da je poslodavac otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga jer nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnoga odnosa zbog određenih trajnih osobina i sposobnosti. U obrazloženju odluke o otkazu se navodi da je rješenjem HZMO-a, Područna služba u K., Klasa: 141-02/06-01 OB: 03406499616, Ur. broj: 341-08-05/3-06-014963 od 28.03.2007. utvrđeno da je kod radnice zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, počevši od 12.12.2006. tako da radnica zbog trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnoga odnosa.

30. U ovoj pravnoj stvari provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku specijalistu medicine rada dr. M.Z. sa zadatkom da utvrdi postoji li uzročno posljedična veza između bolesti tužiteljice i njezinog mjesta rada radnika u proizvodnji na stroju za pakiranje juha.

31. U nalazu i mišljenju od 23.01.2012. vještak je navela da je primjenom ekspozicijskog testa koji je bio pozitivan za vrijeme rada, a negativan za vrijeme odsutnosti s posla, porastom rezistencije u nosnoj sluznici za vrijeme rada u odnosu na odsutnost s posla i kasnom reakcijom u prick-prick testiranju na povrće i začine kojima je tužiteljica bila izložena za vrijeme rada potvrđena uzročno posljedična veza između bronhalne astme, rinitisa i eritema lica tužiteljice i njezinog radnog mjesta radnika u proizvodnji.

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da je podrobno analizirala cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice dostavljenu u spis, njezin zdravstveni karton, uzevši u obzir i rješenja HZMO-a od 09.07.2004., 09.05.2005., 28.03.2007. i 31.03.2010.

33. Obzirom na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka dr. M.Z. ista je saslušana na ročištima 25.02.2016. i 06.04.2016. Vještak je, očitujući se na prigovor tuženika da u nalazu i mišljenju nije citirala sve anamnestičke podatke, već one koji govore u prilog rinitisa, odnosno upale nosne sluznice, odgovorila da je jedna od profesionalnih bolesti priznatih tužiteljici bila i upala nosne sluznice, tj. rinitis. Isti je priznat kao profesionalna bolest uz bronhalnu astmu. Točno je da je tužiteljica i prije pojave profesionalnih bolesti imala izražene alergijske bolesti i dokazanu preosjetljivost na nikal sulfat te prateće kožne promjene uzrokovane tim alergenom. Ovo, kao i kasnije izražena astma na hladnoću, govori o tome da se radi o osobi koja je genetski predisponirana za alergijske bolesti te je bilo za očekivati kod nje da će u situaciji kontinuirane izloženosti nekom alergenu, bilo profesionalno ili u svakodnevnom životu, izazvati alergijsku reakciju, bilo dermatitis, bilo alergiju na dišnom sustavu. Ono što je bitno za utvrđenje činjenice da se u konkretnom slučaju radi o profesionalnoj bolesti, a to je bronhalna astma, rinitis i osip po licu, je to da je u nekoliko navrata učinjen tzv. ekspozicijski test proveden u bolnici S.d. Naime, tužiteljica je bila izložena gutanju i udisanju sastojaka začina za hranu, nakon čega je praćena njena klinička slika te mjereni parametri dišne funkcije, pri čemu je utvrđeno da se kod tužiteljice razvila klinička slika bronhalne astme, što je bilo popraćeno pojavom hiperaktivnosti bronha. Rezultati istih mjerenja koji su učinjeni prije ekspozicije bili su u granicama očekivanih vrijednosti, a tužiteljica nije imala znakove kliničke manifestacije astme, nije imala problema u smislu povećanog otpora nosne sluznice, niti vidljivih osipa po licu. Drugi dokaz da su upravo alergeni s radnog mjesta zajedničkim djelovanjem uzrokovali predmetne tegobe dobiven je tzv. testom izlaganja izvan radnog mjesta. Nakon perioda bolovanja od tri mjeseca kada se s velikom vjerojatnošću moglo pretpostaviti da je tužiteljica živjela normalno izvan posla, imala je urednu funkciju bronhalne sluznice, odnosno bila je normoreaktivna, odnosno normalno je reagirala kao prosječna populacija u RH. I jedan i drugi opisani test predstavljaju tzv. zlatni standard u medicini rada za dokazivanje profesionalne bolesti astme, a povećanje otpora u nosnoj sluznici je zlatni standard za dokazivanje profesionalnog rinitisa. Dakle, sama činjenica da su ovi alergeni s radnog mjesta uzrokovali navedene bolesti nije kontradiktorna s činjenicom da tužiteljica boluje ili je bolovala od alergijskih bolesti izazvanih drugim neprofesionalnim alergenima. Za ovaj konkretni slučaj navedenih profesionalnih bolesti bitna je upravo činjenica da su uzrokovane alergenima s radnog mjesta. Nakon što je tužiteljica maknuta s radnog mjesta i parametri koji su se mjerili pokazali su očekivane normalne vrijednosti, što je dokaz da je uzrok bolesti koje su priznate kao profesionalne, u radnom, a ne u općem okolišu. Postoje dokazi da su supstance kojima je tužiteljica bila izložena s njenog radnog mjesta, a nema dokaza da su podrijetlom iz njezina doma. Da je nešto iz općeg okoliša tužiteljice, a ne s radnog mjesta, uzrokovalo tegobe, mjerni parametri nakon tri mjeseca bolovanja kod tužiteljice ne bi odstupali od dobivenih vrijednosti parametara za vrijeme rada. Kod tužiteljice je dokazana preosjetljivost na nikal, no direktni kontakt s istim ne može izazvati kliničku sliku rinitisa, niti bronhalne astme. Samo udisanje čestica nikla može izazvati bronhalnu astmu, što znači da nikal mora biti ili u česticama koje se udišu ili u plinovitom stanju, ali to se ne mjeri na način da se radi test lijepljenjem flastera po leđima. Preosjetljivost na nikal ide po 4. tipu, a astma i rinitis po 1. tipu alergijske reakcije. Kod 1. tipa alergijska reakcija javlja se jako brzo nakon kontakta s alergenom, a kod 4. tipa tek nakon 48, najčešće nakon 72 sata, a nekad i kasnije. Nikal je jedan od najčešćih alergena koji se susreću u životu, a može biti profesionalni alergen ako je radnik svaki dan izložen istom na radnom mjestu. U principu u okolini nema samostalnih čestica nikla koje bi se udisale i izazvale astmu.

34. Obrada učinjena u bolnici S.d. pokazala je nakon ekspozicije tužiteljice alergenima s radnog mjesta da se pojavila klinička slika priznatih profesionalnih bolesti. Posrijedi je nalaz iz razdoblja dok je tužiteljica boravila u bolnici (razdoblje od 27.05.2008. do 02.06.2008.), to je ujedno zaključni nalaz koji sumira ranije preglede kao i boravak u bolnici od 09.06.2006. do 19.06.2006. Prvi put eksplicitna dijagnoza profesionalne astme i profesionalnog rinitisa spominje se u otpusnom pismu bolnice S.d. za boravka tužiteljice od 09.06.2006. do 19.06.2006. Nadalje, 14.06.2005. završena ekspozicija na radnom mjestu dokazala je hiperaktivnost bronha, a nakon bolovanja ta je hiperaktivnost nestala. Dakle, 14.06.2005. zadovoljeni su kriteriji zlatnog standarda za dokazivanje profesionalne bronhalne astme te se za tužiteljicu moglo reći od tada da boluje od profesionalne bronhalne astme. Saznanje o profesionalnom rinitisu mogla je imati 10.10.2007. Ekzantem se spominje za vrijeme boravka od 27.05.2008. do 02.06.2008. Po nalazu dr. M. od 23.02.2004. ne može se zaključiti da postoji povezanost između promjena i rinosinusa s radnim mjestom kao uzrokom, to stoga što nikal nije profesionalni alergen. U nalazu se navodi i "i drugim alergenima", ali da se radilo o profesionalnim alergenima to bi se izrijekom navelo i opisalo kao sumnja na začine na hranu ili smjesu ili slično tome. Naime, profesionalna bolesti priznaje se tek kad se dokaže što je to s radnog mjesta što je izazvalo bolest, a iz pojma "drugi alergeni" ne može se izvući zaključak jesu li oni iz radnog mjesta ili iz općeg okoliša, ili je taj pojam upotrijebljen samo zato što se vidjelo da je osoba alergična na nikal. Dr. M. je postupio preventivno i zatražio da se tužiteljica premjesti na drugo radno mjesto na kojem nije izložena alergenima, no poslije je tužiteljica uz alergijski rinusitis dobila i alergijsku astmu. Da je postupljeno onako kako je zatražio dr. M., odnosno da je tužiteljica tada premještena na drugo odgovarajuće radno mjesto, ne bi dobila alergijsku astmu. Tužiteljica je naknadno premještena na drugo radno mjesto, a dr. M. je dopisom od 24.10.2005. ustvrdio da se radi o radnom mjestu na kojem ne postoji opasnost od nespecifične reakcije sa strane respiratornog trakta, ali dovoljno je da je u tom prostoru tužiteljica bila izložena alergenima u minimalnim količinama pa da se kod nje ponovno pojavi alergijska reakcija. U odnosu na tužiteljicu i na tom radnom mjestu i nadalje postoje podaci o astmatskim tegobama koje se javljaju na radnom mjestu, a prestaju izvan ekspozicije.

35. Tužiteljica je saznanje da ima profesionalnu bolest stekla nakon boravka u bolnici S.. od 09.06.2006. do 19.06.2006. kada je završila kompletnu dijagnostičku obradu po kojoj je dokazno da su bronhalna astma i rinitis profesionalne bolesti. Iz podataka u zdravstvenom kartonu razvidno je da je bila u alergološkoj ambulanti bolnice S.d. 10.10.2007. kada je navedeno da ima povremenih astmatskih napada, kada koristi začine, najčešće začine juhe. Taj dan je napravljena i punkcionalna dijagnostička obrada koja pokazuje smetnje disanja kakve se javljaju kod bronhalne astme, kao i tijekom kontrola 05.12.2007., 20.02.2008. i boravka u bolnici od 27.05.2008. do 02.06.2008. kada je ponovno opisano da ima tegobe koje su ekvivalentne astmatskim tegobama. Nakon boravka u bolnici S.d. do 19.06.2006. tužiteljica je imala saznanja da boluje od profesionalne bolesti bronhalne astme i rinitisa, ali ne i o njezinom daljnjem tijeku. Iz medicinske dokumentacije razvidno je da je nakon prestanka rada kod tuženika kod tužiteljica došlo do bitnog smanjenja njezinih tegoba budući je dio alergena koji su izazvali astmu nestao iz njezinog okruženja.

36. Stalni sudski vještak medicinske struke, specijalist pulmolog dr. I. M. u nalazu i mišljenju od 20.06.2016. naveo je da je tužiteljici dokazana profesionalna astma, rinitis i egzantem.

37. Vještak dr. I.M. se na ročištu 06.05.2019. očitovao da se zdravstveno stanje tužiteljice u smislu predmetnih bolesti, dakle bolesti koje su predmet ovog postupka stabiliziralo 2007. odlaskom tužiteljice u invalidsku mirovinu i tada je imala saznanja o opsegu bolesti i posljedicama po njeno zdravlje. Tijekom boravka tužiteljice u Općoj bolnici S.d. od 09.06.2006. do 19.06.2006. dokazano je da je alergijska reakcija gornjih i donjih dišnih putova vezana uz ekspoziciju alergena na radnom mjestu. Tada je preporučeno da se tužiteljici omogući promjena radnog mjesta kako bi se izbjegla kronična bolest, a time i nastanak daljnje invalidnosti, no usprkos preporuci doktora medicine rada, tužiteljica je nastavila raditi na svom radnom mjestu, a tek nakon prestanka izloženosti tužiteljice alergenima na radnom mjestu prestaje i mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice. U razdoblju od lipnja 2006. do kolovoza 2007. tužiteljica je i nadalje imala povremene astmatske napadaje i na neke druge alergene s kojima je dolazila u doticaj. Dok god je tužiteljica na radnom mjestu bila izložena alergenima, dobivala je povremene astmatske napadaje i dok god je radila ne može biti govora o tome da se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo, bez obzira na ranije utvrđene bolesti. Zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo se i ostalo u opsegu koji je poznat s trenutkom kad je prestala raditi kod tuženika.

38. Vještak je napomenuo da njegovo očitovanje na ročištu nije suprotno očitovanju dr. M.Z. Naime, vještak dr. M.Z. je ukazivala na iste činjenice na koje ukazuje vještak I.M. Dakle, nije sporno utvrđenje profesionalne bolesti tužiteljice u 2006., ali stabilizacija njezinog stanja nije mogla nastupiti sve dok je bila prisutna na poslu, budući je upravo zbog izloženosti agensima na poslu razvila profesionalnu bolest.

39. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. M.Z. i dr. I.M.

kao stručne i objektivne. Vještaci su u cijelosti odgovorili na zadatak vještačenja, na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu, koju su u pisanim nalazima i mišljenjima podrobno analizirali, a jedan i drugi vještak su se na i na ročištima saslušani pred sudom, u dva navrata usmeno očitovali o prigovorima tuženika na njihove zaključke te su ostali kod svojih ocjena iz nalaza i mišljenja.

40. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. M.Z., vještaka medicine rada, nedvojbeno je utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između bolesti koje su se javile kod tužiteljice, astma, rinitis i egzantem te uvjeta rada kojima je tužiteljica bila izložena na radnom mjestu. Nadalje je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka dr. I.M. da se u pogledu bolesti koje su se javile kao posljedica izloženosti uvjetima na radnom mjestu zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo s danom prestanka rada tužiteljice kod tuženika.

41. U ovoj pravnoj stvari provedeno je vještačenje po vještaku specijalistu medicine rada dr. D.V. na okolnost utvrđenja preostale radne sposobnosti tužiteljice do odlaska u invalidsku mirovinu. Vještak je naveo u nalazu i mišljenju da je tužiteljica bila upućena na procjenu radne sposobnosti 27.11.2006., a s izvješćem, te s nalazom i mišljenjem liječnika, vještak HZMO-a je utvrdio invalidnost počam od 12.12.2006. Nadalje je naveo da je tužiteljica bila učestalo na bolovanju od 2004. te je od 24.11.2006. bila na bolovanju.

42. Vještak je utvrdio da tužiteljica imao preostalu radu sposobnost za rad u okviru svoje stručne spreme uz određene kontraindikacije, odnosno neizlaganje određenim agensima na radnom mjestu, no preostalu radu sposobnost ne može ostvariti kod tuženika, budući je i stručni tim HZMO-a prilikom provođenja profesionalne rehabilitacije tužiteljice utvrdio da su alergeni koji kod tužiteljice izazivaju astmatske napadaje prisutni već od ulaznih vrata tvornice pa nadalje.

43. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovor je imala tužiteljica, a očitujući se o istima vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja te da kod nje postoji preostala radna sposobnost na svim radnim mjestima na kojima ne dolazi u kontakt s utvrđenima alergenima radnog mjesta, kao što su mikrosulfati te začini i soli. Tužiteljica kao VKV radnik ne mora raditi u prehrambenoj industriji, već na drugim poslovima koje zahtijeva takva stručna sprema. Mogla bi obavljati primjerice administrativni posao u zatvorenoj prostoriji koja nije izložena dišnim agensima, plinovima, parama, promjenama temperature i fizičkom naprezanju.

44. Sud je na ročištu 6.2.2020. saslušao vještake dr. I.M. i dr. D.V. koji su naveli da je kod tužiteljice verificirana profesionalna astma uzorkovana alergenima iz radne sredine. Tužiteljica ima sklonosti alergijskim reakcijama na alergene i izvan njezine radne sredine, ali to se ne može odvojiti kao dio reakcije u radnoj sredini. Radna sposobnost tužiteljice očuvana je 100% ukoliko ne dolazi u kontakt s alergenima s kojima je dolazila u kontakt na radnom mjestu, a to su prvenstveno koncentrati juha i folije koje su obložene krom-kobalt-niklom. Tužiteljica nije smjela i ne smije raditi na stroju za pakiranje juha jer dolazi u kontakt s folijom koja je obložena s niklom i koncentratima juhe. Međutim, tužiteljica je razvila alergijsku reakciju u vidu astmatskog napada pri samom ulazu u tvornicu, tako je utvrdila komisija HZMO-a, osjetljiva je i na prašinu i nije sposobna raditi tamo gdje ima previše prašine. Osjetljiva je i na hladan zrak te joj može naštetiti boravak u klimatiziranoj prostoriji. Tužiteljica je osoba s atopijskom sklonošću te ima veću vjerojatnost da će reagirati u prostoriji u kojoj se nalazi netko s nekom infektivnom bolešću u odnosu na zdravu osobu. Ona reagira na jednak način na sve alergene koji se nalazi u okolišu po tipu alergijske reakcije koja se očituje u kihanju, kašlju, teškom disanju, zaduhu, u napadajima astme jer je astma između ostaloga i uplan bolest. Sve one kontraindikacije navedene u rješenju HZMO-a onemogućavaju tužiteljicu na radom mjestu gdje iste postoje. Tužiteljica može obavljati administrativne poslove na kojime ne bi dolazila u doticaj s alergenima.

45. Vještak dr. D.V. dodatno se očitovao navevši da njegov nalaz i mišljenje nije u suprotnosti s očitovanjem vještaka dr. I.M. Kada je nalazu i mišljenju navodi prašinu mislio je na industrijsku prašinu, ne na kućnu, prašina na radnom mjestu također nepovoljno utječe na astmu. Dišni sustav nadražuju sve one pare i plinovi koji i kod zdrave osobe mogu razviti kašalj i stvaranje sluzi u doljnjem dijelu dišnog trakta, a kod tužiteljice razvio bi se u tom slučaju astmatski napad. Na tužiteljičino zdravlje utječe i sprječavaju je da radi na radnim mjestima sve one kontraindikacije koje su navedene u rješenju HZMO-a. U prehrambenoj industriji postoji industrijska prašina.

46. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. D.V. kao stručan i objektivan, budući je u cijelosti odgovorio na zadatak vještačenja na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu, te se stručno i uvjerljivo očitovao o prigovorima tužiteljice na nalaz i mišljenje na ročištu 06.02.2019. ostavši u cijelosti kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja. Vještak se dopunski očitovao na svoj nalaz i mišljenje i naveo da isti nije u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka dr.

I.M., te je pojasnio da je pod pojmom prašine koju je naveo u nalazu i mišljenu imao na umu industrijsku prašinu koja postoji na radnom mjestu tužiteljice i koja nepovoljno utječe na njezino zdravlje.

47. Iz zajedničkog očitovanja dr. I.M. i dr. D.V. nedvojbeno proizlazi da tužiteljica ne može raditi na svim onim radnim mjestima na kojima bi došla u doticaj s alergenima odnosno s kontraindikacijama koje su navedene u rješenju HZMO-a.

48. Slijedom navedenog, na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. D.V. te zajedničkog očitovanja vještaka dr. I.M. i dr. D.V., utvrđeno je da kod tužiteljice postoji preostala radna sposobnosti, odnosno za rad na poslovima na kojima se, obzirom na svoju stručnu spremu, mogla zaposliti izvan prehrambene industrije, a gdje ne bi bila izložena alergenima koji su kod iste izazvali profesionalnu bolest, uz dodatna ograničenja (da nije izložena dišnim agensima, plinovima, parama, promjenama temperature i fizičkom naprezanju, prašini, hladnom zraku, ali i drugim alergenima).

49. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D.V. nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica otišla na bolovanje 24.11.2006.

50. Iz rješenja HZMO-a, Područna služba u K. od 28.03.2007. proizlazi da je počam od 12.12.2006. tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu, kako se navodi u odluci o osobno uvjetovanom otkazu.

51. Tužiteljica je dobila osobno uvjetovani otkaz zbog bolesti koje su se kod nje javile i zbog kojih je nastala profesionalna nesposobnost za rad 05.06.2007., što je utvrđeno uvidom u odluku o otkazu, kao i iz iskaza tužiteljice.

52. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je otišla u invalidsku mirovinu, pri čemu je u lipnju 2007. dobila osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu zbog nesposobnosti da uredno izvršava obveze iz radnoga odnosa zbog utvrđene profesionalne bolesti.

53. Slijedom navedenog, na temelju dokaza provedenih u ovom postupku, vještačenjem po vještaku medicine rada dr. M.Z., te vještaku pulmologu dr.

I.M- utvrđeno je da postoji uzročno posljedična veza između bolesti koje su se javile kod tužiteljice i na temelju kojih joj je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, te je utvrđeno da je prigovor zastare neosnovan.

54. Radniku koji pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava. Tuženik je nedvojbeno poslodavac tužiteljice, a u ovom postupku utvrđeno je da su se kod tužiteljice javile bolesti zbog kojih joj je utvrđena profesionalna bolest zbog izloženosti uvjetima na radnom mjestu.

55. Tužiteljica potražuje predmetnom tužbom izgubljenu zaradu kao razliku između neto plaće koju bi primala da je nastavila raditi kod tuženika i invalidske mirovine u koju je otišla zbog profesionalne nesposobnosti za rad. U rješenju HZMO- a- Područna služba u K. od 28.03.2007. utvrđuje se pravo tužiteljice na invalidsku mirovinu počam od 12.12.2006. U obrazloženju rješenja navodi se da je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Područne službe u K. kod tužiteljice zbog profesionalne bolesti 12.12.2006. nastala profesionalna nesposobnost za rad uz medicinske kontraindikacije: izloženost poznatim alergenima (začini, soli, nikal, prašina, plinovi, pare, nadražljivost dišnog sustava, visoka temperatura, fizička naprezanja). U ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica na radnom mjestu bila izložena opisanim alergenima te je nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka dr. M.Z. i dr. I.M. nedvojbeno utvrđeno da je zbog izloženosti na radnom mjestu opisanim alergenim tužiteljica oboljela od bolesti koje predstavljaju profesionalnu bolest, a zbog čega joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu, slijedom čega nedvojbeno proizlazi da postoji uzročno posljedična veza između odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu i profesionalne bolesti.

56. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 1095. stavak 2. ZOO-a tužiteljica osnovano potražuje izgubljenu zaradu koja se očituje kao razlika invalidske mirovine koju prima i neto plaće koju bi primala da je nastavila raditi kod tuženika.

57. Po stavu suda tuženik neosnovano smatra da tužiteljica nema pravo na izgubljenu zaradu zbog činjenice da joj je poslodavac otkazao ugovor o radu osobno uvjetovanim otkazom od 05.06.2007. kojega tužiteljica nije osporavala pred sudom. Naime, osobno uvjetovani otkaz, što je razvidno iz obrazloženja istog, posljedica je bolesti od kojih je oboljela tužiteljica zbog izloženosti uvjetima na radnom mjestu, slijedom čega je kod iste nastala profesionalna nesposobnost za rad te joj je utvrđena invalidnost zbog koje je otišla u invalidsku mirovinu. U obrazloženju odluke o otkazu citira se rješenje HZMO-a, Područna služba u K. kojim je utvrđeno da je kod radnice zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, počam od 12.12.2006. tako da zbog trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnoga odnosa. Dakle, iz odluke o otkazu nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika zbog činjenice da joj je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad koja je posljedica bolesti od kojih je oboljela tužiteljica, pri čemu je na temelju dokaza provedenih u ovom postupku utvrđeno da su te bolesti nastupile zbog izloženosti uvjetima na radnom mjestu (alergenima). Predmetna odluka o otkazu donesena je nakon što je tužiteljici rješenjem HZMO-a od 28.03.2007. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, odnosno nakon što je otišla u invalidsku mirovinu. Napominje se da zakonska mogućnost poslodavca da radniku otkaže ugovor o radu osobno uvjetovanim otkazom, koja odluka ne predstavlja protupravnu radnju i koju tužiteljica nije osporavala tužbom, ne znači ujedno otklanjane odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetu koja je posljedica činjenice da je tužiteljica bila izložena uvjetima na radnom mjestu koji su nepovoljno utjecali na njezino zdravlje, odnosno zbog kojih je ista oboljela od bolesti koje predstavljaju profesionalnu bolest, slijedom čega joj je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad i slijedom čega je otišla u invalidsku mirovinu. Takva odgovornost poslodavca odnosi se na sav gubitak zarade radnika koju bi ostvario prema redovnom tijeku stvari, u ovom konkretnom slučaju da nije donesena odluka o prestanku radnog odnosa osobno uvjetovanim otkazom, koja je nedvojbeno posljedica činjenice da je prije donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu HZMO tužiteljici utvrdio profesionalnu nesposobnost za rad zbog bolesti od kojih je oboljela tužiteljica zbog izloženosti nepovoljnim uvjetima po njeno zdravlje na radnom mjestu.

58. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D.V. je utvrđeno da je kod tužiteljice preostala radna sposobnost. Međutim, utvrđeno je da se tužiteljica s preostalom radnom sposobnošću nije mogla zaposliti na radom mjestu kod tuženika (vještak je naveo da preostalu radno sposobnost tužiteljica ne može ostvariti kod tuženika, budući je po HZMO-u utvrđeno da su alergeni, koji kod tužiteljice izazivaju astmatske napadaje, prisutni već od ulaznih vrata tvornice pa nadalje). Navedeno proizlazi i iz usmenog očitovanja dr. I.M., koje je dao zajedno s dr. D.V. Iz iskaza tužiteljice je nedvojbeno utvrđeno da se nakon utvrđenja profesionalne nesposobnosti nije ni pokušala zaposliti kod drugog poslodavca. U odnosu na navedeno ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D.V. koji je izvršio uvid u spisu priležeću dokumentaciju te dokumentaciju HZMO-a nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica bila u postupku profesionalne rehabilitacije, no ista nije uspjela budući je stručni tim HZMO-a utvrdio da su alergeni, koji kod tužiteljice izazivaju astmatske napadaje, prisutni već od ulaznih vrata tvornice, pa nadalje, Dakle, proizlazi da se tužiteljica, neovisno o bolesti koju je razvila, kroz provođenje profesionalne rehabilitacije pokušala osposobiti za rad, ali ta profesionalna rehabilitacija nije uspjela, a ista je provedena po utvrđenoj invalidnosti tužiteljice. Također valja navesti da predmetnom spisu prileže podaci o registriranoj nezaposlenosti na području K.k. županije, u kojoj tužiteljica živi i gdje je radila (str. 418-419

spisa) te je iz iste razvidno da je u razdoblju od 2007. pa narednih 10 godina bilo nezaposleno više tisuća osoba koje su bile radno sposobne i sa srednjom stručnom spremom, a tužiteljica ima srednju stručnu spremu. Također je iz navedene dokumentacije razvidno da je u istom razdoblju bilo nezaposleno više desetaka osoba (broj varira od godine do godine, ali uvijek se pojavljuje višak nezaposlenih), na radnom mjestu tehničara/tehničarke za kemijsku i prehrambenu tehnologiju i industriju i biotehnologiju, odnosno na radnom mjestu koje je bilo radno mjesto tužiteljice, a uzevši u obzir navedene činjenice o kretanju broja nezaposlenih na području K.k. županije u spornom razdoblju te nezaposlenih sa zanimanjem i stručnom spremom koju je imala tužiteljica te uzevši u obzir ograničenja koja su vrlo opsežna i koja definitivno onemogućavaju tužiteljicu da radi na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena te joj omogućavaju isključivo rad na administrativnim poslovima, (kako proizlazi iz očitovanja dr. D.V.) uz sva ograničenja koja proizlaze iz rješenja HZMO-a, ali i šira, obzirom na osjetljivost tužiteljice na alergene, to proizlazi da se tužiteljica ne bi uspjela zaposliti sukladno preostaloj radnoj sposobnosti u spornom razdoblju na području Županije u kojoj je radila i u kojoj prebiva sve i da se javila na Zavod radi pokušaja zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću.

59. Tuženik je dostavio u spis podatke s internetskog portala HZZ u kojima su prikazani izlasci iz evidencija Zavoda zbog zapošljavanja na temelju radnog odnosa i drugih poslovnih aktivnosti koje se odnose na zanimanje tehničar/tehničarka za kemijsku i prehrambenu tehnologiju i biotehnologiju za period 2007-2019 za područje K.k. županije. Iz istih nedvojbeno proizlazi da su se u cijelom spornom periodu zapošljavali radnici iste stručne spreme kao i tužiteljica te je postojala mogućnost zapošljavanja radnika s kvalifikacijama tužiteljice u K.k. županiji, ali navedeni podaci ne pobijaju podatke o ukupnom broju zaposlenih na području Županije u spornom razdoblju te o broju nezaposlenih sa zanimanjem koje je bilo zanimanje tužiteljice, neovisno o zapošljavanju pojedinih osoba s istom stručnom spremom i kvalifikacijama kao i tužiteljica pri čemu se napominje da iz podataka koje je dostavio tuženik ne proizlazi da se radi o zapošljavanju osoba kod kojih je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, koje imaju preostalu radnu sposobnosti, odnosno osoba koja imaju ograničenja koja su utvrđena za tužiteljicu, pri čemu tužiteljica nesporno više nije mogla nastaviti raditi na svom radnom mjestu kod tuženika (niti bilo gdje kod tuženika), to je utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Vodopivca, neovisno o preostaloj radnoj sposobnosti.

60. Slijedom svega naprijed navedenog, utvrđeno je da je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica ne ostvaruje pravo na razliku plaće, odnosno rentu zbog izgubljene zarade zbog toga što se nakon utvrđenja profesionalne nesposobnosti za rad nije javila na Zavod radi eventualnog zapošljavanja na drugom radnom mjestu.

61. Sud nije saslušavao kao svjedoka O.M., dr. med. na okolnost da na radnom mjestu na koje je tužiteljica raspoređena 09.05.2005. nije postojala mogućnost da dođe do poboljšanja zdravstvenog stanja, budući je vještačenjem po vještaku medicine rada i vještaku pulmologu utvrđeno da se zdravstveno stanje tužiteljice na njenom radnom mjestu pogoršavalo zbog izloženosti uvjetima na radnom mjestu, pa i nakon 09.05.2005., pri čemu je vještak pulmolog naveo da sve dok je tužiteljica radila kod tuženika bila je izložena nepovoljnim uvjetima i njezino se zdravstveno stanje nije moglo stabilizirati, a nakon 09.05.2005., kada tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti, rješenjem HZMO-a iz ožujka 2007. tužiteljici je to pravo priznato, dakle i nakon što je tuženik tužiteljicu 09.05.2005. rasporedio na druge poslove. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka dr. LJ.Ž.M. na okolnost zdravstvenog stanja tužiteljice prije zapošljavanja kod tuženika, obzirom je iz vještačenja provedenom po vještaku medicine rada. dr. M.Z. i dr. I.M. utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između bolesti koje su se javile kod tužiteljice i njenog radnog mjesta, pri čemu se napominje da se činjenica postojanja uzročno posljedične veze između bolesti tužiteljice i njenog radnog mjesta može utvrditi vještačenjem koje je provedeno, a ne saslušanjem svjedoka, a bolesti od kojih je tužiteljica bolovala razvidne su iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, a koja uključuje i zdravstveni karton tužiteljice koji su vještaci imali na uvid te su vještaci utvrdili i pri svojoj ocjeni uzeli su u obzir i zdravstveno stanje tužiteljice prije zaposlenja kod tuženika. Sud nije provodio dokazne prijedloge na okolnosti razloga donošenja odluke o otkazu budući su isti utvrđeni uvidom u predmetnu odluku o otkazu.

62. Iz izjave koju je tužiteljica dala na zapisnik 01.06.2007. ne proizlazi da se odrekla bilo kojeg potraživanja koje je predmet ovog postupka, naknade imovinske i neimovinske štete, već je dala suglasnost za provođenje postupka otkaza ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga pod određenim uvjetima (isplata stimulativne otpremnine, pravo na četveromjesečni otkazni rok s naknadom plaće tijekom trajanja otkaznog roka).

63. U ovoj pravnoj stvari provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije M.V. koji je u nalazu i mišljenju utvrdio da izgubljena zarada tužiteljice za razdoblje od studenog 2007. do ožujka 2006. iznosi 201.959,87 kn. Navedeno je vještak utvrdio uvidom u podatke koje je dostavio tuženik o iznosima plaće koju bi tužiteljica primila od prestanka ugovora o radu za radno mjesto radnik u proizvodnji V i podataka o invalidskoj mirovini koju je primila, a koji su razvidni iz obavijesti zavoda o visini mirovine. Vještak je nadalje utvrdio da će tužiteljica 13.11.2033. ostvariti pravo na starosnu mirovinu prema propisima zavoda.

64. Na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke parnične stranke nisu imale primjedaba, a sud isti prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivan, obzirom je vještak odgovorio na zadatak vještačenja, odnosno izračunao je razliku između invalidske mirovine koju je tužiteljica primala i neto plaće koju bi primala da je radila kod tuženika, sukladno dokumentaciji koja je dostavljen u spis za razdoblje od studenog 2007. do ožujka 2016. Navedena razlika iznosi ukupno 201.959,87 kn. 65. Nadalje, tuženik je dostavio podatke o neto plaći tužiteljice za razdoblje od studenog 2016. do svibnja 2018. (list 336 spisa), a tužiteljica je za isto razdoblje dostavila obavijesti o mirovinskim primanjima.

66. Tuženik se očitovao na ročištu 06.02.2019. da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na rentu ako je usklađen s podacima koje je tuženik dostavio o pretpostavljenoj plaći tužiteljice.

67. Razlika između neto plaće tužiteljice i invalidske mirovine za razdoblje od studenog 2007. do ožujka 2016. utvrđena je u nalazu i mišljenju vještaka M.V., a za daljnje razdoblje od travnja 2016. do listopada 2016. određena je u svakomjesečnom iznosu kojeg je vještak utvrdio za ožujak 2016. (svakomjesečno za iznos od 2.276,43 kn), pri čemu se napominje da je vještak utvrdio da bi taj iznos pripao tužiteljici i nadalje, a od studenog 2016. do svibnja 2018. utvrđena je u iznosima razlike između pretpostavljene neto plaće tužiteljice prema podacima koje je dostavio tuženik i podataka o mirovinskim primanjima tužiteljice za to razdoblje, a nadalje, od lipnja 2018, u svakomjesečnom iznosu od 2.354,26 kn, sve dok tužiteljica ne stekne uvjete za odlazak u starosnu mirovinu ( sukladno razlici između neto plaće tužiteljice prema podacima tuženika za svibanj 2018. i invalidske mirovine za isti mjesec koja iznosi 2.354,26 kn, pri čemu se tuženik očitovao da ne osporava visinu rente ako je usklađena s podacima tuženika o pretpostavljenoj plaći tužiteljice).

68. Provedeno je dopunsko vještačenje po vještaku M.V. koji je u dopunskom nalazu i mišljenju od 11.5.2021. utvrdio prosječnu neto plaću koju bi tužiteljica ostvarila u razdoblju od prosinca 2017. do svibnja 2018. te je taj podatak usporedio s invalidskom mirovinom za razdoblje od lipnja 2018. do veljače 2020., nakon čega je utvrdio iznose mjesečne rente za razdoblje od lipnja 2018. pa nadalje. Vještak je utvrdio da je prema podacima tuženika u razdoblju od prosinca 2017. do svibnja 2018. pretpostavljena plaća tužiteljice iznosila 4.124,83 kn. Vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju izvršio novi izračun između simulirane neto plaće tužiteljice, sukladno podacima koje je dostavio tuženik, i invalidske mirovine za razdoblje od travnja 2016. do veljače 2020. navevši da razlika iznosi 98.607,74 kn, a svakomjesečni iznosi razlike prikazani su u tabeli koja je sastavni dio nalaza i mišljenja.

69. Tužiteljica nije imala primjedaba na dopunski nalaz i mišljenje a tuženik je imao primjedbe smatrajući da je izračun vještaka pogrešan te da se plaća ne može određivati prema prosječnoj plaći proizvoljno izabranih šest mjeseci.

70. Sud je saslušao vještaka M.V. na ročištu 8.7.2021. Vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog dopunskog nalaza i mišljenja kojeg je napravio na temelju naloga suda. Naveo je da tuženik za razdoblje od lipnja 2018. pa nadalje nije dostavio nikakvu dokumentaciju vezanu za plaće tužiteljice, niti je dostavio svoj izračun, slijedom čega je pretpostavljenu plaću tužiteljice utvrđivao na temelju podataka za prethodno razdoblje koje je tuženik dostavio te je iskazao šestomjesečni prosjek za razdoblje od prosinca 2017. do svibnja 2018.

71. Sud u cijelosti prihvaća dopunski nalaz i mišljenje vještaka M.V. kao stručan i objektivan, budući je odgovorio na zadatak vještačenja, a taj je da izračuna razliku između invalidske mirovine koju prima tužiteljica u spornom razdoblju i pretpostavljene plaće koju bi ostvarivala da je radila kod tuženika. Pretpostavljenu plaću tužiteljice vještak je izračunao na temelju podataka o neto plaćama tužiteljice u razdoblju od 6 mjeseci prije razdoblja za koje m uje dan nalog da iskaže razliku. Podatke o pretpostavljenoj plaći za razdoblje od prosinca 2017. do svibnja 2018. na temelju koje je vještak izračunao prosječnu plaću tužiteljice te od koje je za razdoblje od lipnja 2018. pa nadalje odbijao iznose invalidske mirovine tužiteljice i iskazivao razliku, u spis je dostavio tuženik.

72. Tuženik se očitovao da je plaću trebalo utvrditi prema čl. 90. Zakona o radu prema kojem je poslodavac dužan radniku obračunati plaću utvrđenu propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a ukoliko se na navedeni način ne može utvrditi plaća, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla utvrditi, tada je poslodavac dužan isplatiti radniku primjerenu plaću. Ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaću određuje sud prema okolnostima slučaja. Tuženik smatra da radniku treba isplatiti ako ne postoje osnovna mjerila na temelju kojih se može odrediti plaća, primjernu plaću, a to je ona plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad. Slijedom navedenog, bilo bi potrebno utvrditi koliku bi doista plaću ostvarivala tužiteljica da je ostala raditi na radnom mjestu na kojem je radila, a obzirom na promjene kod tuženika tijekom 13 godina.

73. U odnosu na navedeno ističe se da tuženik u predmetni spis nije dostavio nikakvu dokumentaciju vezanu za radno mjesto na kojem je tužiteljica radila za sporno razdoblje iz koje bi proizlazilo da bi ostvarivala manju plaću od one koju je vještak utvrdio u nalazu i mišljenju. Vještak je prema nalogu suda utvrdio za razdoblje od prosinca 2017. do svibnja 2018. prosječnu plaću tužiteljice prema podacima o mjesečnim plaćama koju bi tužiteljica ostvarila, a koje je podatke dostavio tuženik u tijeku postupka te je od tako utvrđenog prosjeka pošao u dopunskom nalazu i mišljenju pri utvrđivanju izgubljene zarade tužiteljice, Dakle, za razdoblje koje je bilo predmet dopunskog vještačenja po nalogu suda, od lipnja 2018. pa nadalje, ne postoje podaci tuženika o pretpostavljenoj plaći tužiteljice. Slijedom navedenog, sud je na temelju prosjeka plaće za prethodno šestomjesečno razdoblje prema podacima koje je dostavio tuženik utvrdio dopunskim nalazom i mišljenjem primjerenu plaću tužiteljice. Tuženik se očitovao da nikakvu daljnju dokumentaciju u spis neće dostavljati pa ni podatke o pretpostavljenoj plaći tužiteljice za sporno razdoblje, stoga na drugi način nije bilo moguće utvrditi pretpostavljenu plaću tužiteljice, pri čemu tuženik u ovom postupku nije ni dokazao da su se u proteklih 13 godina događale promjene na radnom mjestu tužiteljice, pa ni vezano za njezinu plaću, te navedenu tvrdnju nije potkrijepio dokazima, i to za razdoblje od lipnja 2018., budući je za razdoblje do svibnja 2018. tuženik dostavio podatke koje je vještak uzeo u obzir i na temelju kojih je izvršio izračun.

74. Vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju izvršio ponovno izračun izgubljene zarade tužiteljice za razdoblje od travnja 2016. do svibnja 2018. te su navedeni iznosi izgubljene zarade niži od iznose koji su utvrđeni za ranije razdoblje, a čemu tužiteljica nije prigovorila te je u cijelosti specificirala tužbeni zahtjev u skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem za razdoblje od travnja 2016. a za prethodno razdoblje u skladu s osnovnim nalazom i mišljenjem vještaka.

75. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku na ime izgubljene zarade i rente isplatiti tužiteljici za razdoblje od studenog 2007. do veljače 2020. iznos od 301.886,15 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te mu je naloženo nadalje, od ožujka 2020. do stjecanja uvjeta za odlazak tužiteljice u starosnu mirovinu, plaćati tužiteljici novčanu rentu koja predstavlja razliku između neto plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je ostala raditi na svom radnom mjestu i invalidske mirovine koju prima od HZMO-a u mjesečnom iznosu od 1.997,05 kn s dospijećem do petnaestog u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec (pri čemu se napominje da je razvidno iz dopunskog nalaza i mišljenje da je vještak utvrdio izgubljenu zaradu tužiteljice za prethodno razdoblje od kolovoza 2019. do veljače 2020. u mjesečnom iznosu od 1.997.05 kn).

76. Tužiteljica na svaki mjesečni iznos izgubljene zarade i rente osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu koja teče od svakog petnaestog u idućem mjesecu u odnosu na izgubljenu zaradu za prethodni mjesec na temelju odredbe članka 277. stavak 1. ZOO-a, pri čemu se napominje da je u ovom postupku utvrđena razlika između pretpostavljene neto plaće tužiteljice i invalidske mirovine koju prima te je utvrđen neto iznos izgubljene zarade.

77. Tuženikovo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva je neosnovano. Podneskom kojim je specificirala tužbeni zahtjev u skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka tužiteljica nije preinačila tužbeni zahtjev u odnosu na ranije postojeći, budući je potraživala za razdoblje od studenog 2007. do svibnja 2018. ukupan iznos od 260.400,75 kn na ime izgubljene zarade i rente, a nadalje za razdoblje od lipnja 2018. pa sve dok tužiteljica ne stekne uvjete za starosnu mirovinu svakomjesečni iznos od 2.354,26 kn. Razvidno je da je tužiteljica tužbenim zahtjevom kojega je postavila u podnesku od 27.5.2021. umanjila mjesečne iznose koje potražuje s naslova izgubljene zarade odnosno rente, a umanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku, pri čemu se napominje da je od pokretanja parnice tužiteljica utužila naknadu štete s naslova izgubljene zarade odnosno rente od studenog 2007. pa sve do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu.

78. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO- a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015. na članku 29. stavak 2. ZOO-a, a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

79. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, a u svezi s članka 164. stavak 1. istog Zakona, a tužiteljici i tuženiku zastupanima po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake parnične radnje, u skladu s uspjehom u sporu, prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT).

80. Vrijednost predmeta spora mijenjala se tijekom postupka. Kod podnošenja tužbe iznosila je 1.087.000,00 kn. Od podneska tužiteljice od 11.04.2012. iznosila je 1.083.300,00 kn, od podneska tužiteljice od 04.10.2016. vrijednost predmeta spora iznosila je 467.799,00 kn, od podneska tužiteljice od 17.12.2018. iznosila je 514.906,35 kn.

81. U prvoj fazi postupka, kada je vrijednost predmeta spora iznosila 1.087.000,00 kn, tužiteljica je s tužbenim zahtjevom uspjela u omjeru od 41%.

82. U toj fazi postupka tužiteljici bi pripao parnični trošak za: sastav tužbe 972 bodova OT (tbr. 7/1) i za pristup na ročište 03.12.2010. 972 bodova OT (tbr. 9/1) - dakle ukupno 1944 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 19.440,00 kn, što obračunato s omjerom uspjeha tužiteljice u toj fazi postupka od 41% iznosi 7.970,40 kn, a što obračunato uz PDV od 25% iznosi 9.963,00 kn.

83. U drugoj fazi, kada je vrijednost predmeta spora iznosila 1.083.300,00 kn tužiteljica je uspjela u omjeru od 42%, stoga bi joj pripao parnični trošak za: podnesak od 11.04.2012. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka dr. M.Z., 1080 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 25.02.2016. 1080 bodova OT (tbr. 9/1) i za pristup na ročište 06.04.2016. 1080 bodova OT (tbr. 9/1) - dakle ukupno 3240 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 32.400,00 kn, što obračunato s omjerom uspjeha tužiteljice u toj fazi postupka od 42% iznosi 13.608,00 kn, a što obračunato uz PDV od 25% iznosi 17.010,00 kn. 84. U trećoj fazi, kada je vrijednost predmeta spora iznosila 467.799,00 kn tužiteljica je uspjela u omjeru od 94%, stoga bi joj pripao parnični trošak za: podnesak od 04.10.2016. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka dr. I.M., 500 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 11.10.2016. 500 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 13.11.2017. 500 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 10.04.2018. 500 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 07.06.2018. 500 bodova OT (tbr. 9/1) i za pristup na ročište 03.10.2018. 500 bodova OT (tbr. 9/1) - dakle ukupno 3000 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 30.000,00 kn, što obračunato s omjerom uspjeha tužiteljice u toj fazi postupka od 94% iznosi 28.200,00 kn, a što obračunato uz PDV od 25% iznosi 35.250,00 kn.

85. U odnosu na daljnju fazu postupka tužiteljica je uspjela u omjeru od 85% te joj pripada parnični trošak za: sastav podneska od 18.12.2018. kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka dr. D.V., 500 bodova OT (tbr. ), pristup na ročište 06.02.2019. 500 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 13.03.2019. 125 bodova OT (tbr. 9/5), te za pristup na ročište 06.05.2019. 500 bodova OT (tbr. 9/1) - dakle ukupno 1625 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 16.250,00 kn, što obračunato s omjerom uspjeha tužiteljice u toj fazi postupka od 85% iznosi 13.812,50 kn, a što obračunato uz PDV od 25% iznosi 17.266,00 kn.

86. Nadalje, tužiteljici je priznat parnični trošak sukladno vrijednosti predmeta spora nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu (za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete s naslova rente) od 421.709,15 kn i to za pristup na ročište 6.2.2020. 500 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 9.7.2020. 500 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 15.9.2020. 500 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 3.5.2021. 500 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 27.5.2021. kojim se očitvala na nalaz i mišljenje i uredila tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao 500 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 8.7.2021. 500 bodova OT (tbr. 9/1), ukupno 3000 bodova OT, ukupno 30.000,00 kn, a što obračunato uz PDV od 25% iznosi 37.500,00 kn. navedeni trošak je priznat u cijelosti budući je u ovoj fazi postupka tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom.

87. Zbrojem parničnog troška priznatog tužiteljici u svim fazama postupka dobije se iznos od 116.989,00 kn.

88. Na navedeni iznos valja pridodati trošak plaćenih predujmova za medicinska vještačenja i za financijsko vještačenje, i to od 2.892,00 kn, od 308,00 kn, te dva puta od 1.500,00 kn te za uplaćeni predujam za pristup vještaka na ročište 06.02.2019. od 250,00 kn, pristup vještaka na ročište 06.02.2020. u iznosu od 250,00 kn obzirom je provedba ovih dokaza bila neophodna za ishod ove parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužiteljici u ovoj pravnoj stvari iznosi 123.689,00 kn. 89. Tužiteljici u parnični trošak nije priznat podnesak od 24.05.2012. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice, podnesak od 06.04.2016. predan na ročištu jer je sve navode iz tog podneska mogla izložiti na tom ročištu, te podnesak od 01.10.2018. jer isti ne prileži spisu. Tužiteljica je zatražila da joj se u parnični trošak prizna plaćeni predujam za vještačenje određen na ročištu 03.10.2018. od 2.000,00 kn, no isti tužiteljici nije priznat u parnični trošak, budući nije tužiteljici naloženo platiti predujam za to vještačenje, već tuženiku koji ga je i platio. Tužiteljici nisu priznati u parnični trošak ni podnesci s nadnevcima 12.3.2020., 3.9.2020., 13.1.2021. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, podnesak 27.11.2020. ne prileži spisu,a u odnosu na trošak za sastav žalbe, valja navesti da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, stoga joj ne pripada trošak za navedenu radnju.

90. Tuženik je u prvoj fazi postupka uspio u omjeru od 59%, te mu je u toj fazi postupka priznat parnični trošak za: sastav odgovora na tužbu 1087 bodova OT (tbr. 8/1) i za pristup na ročište 03.12.2010. 1087 bodova OT (tbr. 9/1) - dakle ukupno 2174 bodova OT što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 21.740,00 kn, što u skladu s omjerom uspjeha tuženika u ovoj fazi postupka od 59% iznosi 12.826,60 kn, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 16.033,25 kn.

91. U drugoj fazi postupka tuženik je uspio u omjeru od 58%, te mu je u toj fazi postupka priznat parnični trošak za: podnesak od 20.04.2012. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka dr. M.Z., 1083 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 25.02.2016. 1083 bodova OT (tbr. 9/1) i za pristup na ročište 06.04.2016. 1083 bodova OT (tbr. 9/1) - dakle ukupno 3249 bodova OT što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 32.490,00 kn, što u skladu s omjerom uspjeha tuženika u ovoj fazi postupka od 58% iznosi 18.844,00 kn, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 23.555,25 kn.

92. Tuženik je u trećoj fazi postupka uspio u omjeru od 6%, te mu je u toj fazi postupka priznat parnični trošak za: pristup na ročište 11.10.2016. 500 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak od 17.02.2017. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka M.V., 500 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 13.11.2017. 500 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 10.04.2017. 500 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 07.06.2018. 500 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 03.10.2018. 500 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak od 21.11.2018. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, 500 bodova OT (tbr. 8/1) - dakle ukupno 3500 bodova OT što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 35.000,00 kn, što u skladu s omjerom uspjeha tuženika u ovoj fazi postupka od 6% iznosi 2.100,00 kn, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 2.625,00 kn.

93. Tuženik je u četvrtoj fazi je uspio u omjeru od 15%, te mu je u toj fazi postupka priznat parnični trošak za: pristup na ročište 06.02.2019. 500 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 13.03.2019. 125 bodova OT (tbr. 9/5), te za pristup na ročište 06.05.2019. 500 bodova OT (tbr. 9/1) - dakle ukupno 1125 bodova OT što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 11.250,00 kn, što u skladu s omjerom uspjeha tuženika u ovoj fazi postupka od 15% iznosi 1.687,50 kn, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 2.109,37 kn. 94. Nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao tuženik nije uspio u ovoj parnici stoga mu u toj fazi postupka ne pripada parnični trošak.

95. Zbrojem parničnog troška priznatog tuženika u svim fazama postupka dobije se ukupan iznos od 44.322,00 kn.

96. Na navedeni iznos valja pridodati iznos plaćenog predujma za vještačenje po vještaku medicine rada dr. D.V. od 2.000,00 kn, obzirom je provedba

ovog dokaza bila neophodna za konačan ishod parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tuženiku u ovoj pravnoj stvari iznosi 46.322,00 kn.

97. Tuženiku u parnični trošak nije priznat sastav podneska od 04.10.2012. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

98. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

99. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. srpnja 2021.

Sudac:

Dario Partl, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku

Rj.:

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik "Pr"

3. Kalendar 30 dana