Poslovni broj: Usž-2185/20-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. K., S. J., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske, Z., radi statusa prognanika, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-649/19-24 od 22. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužiteljice se djelomično usvaja i poništava se točka III presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-649/19-24 od 22. siječnja 2020. II U preostalom dijelu žalba tužiteljice i žalba tuženika se odbijaju i potvrđuju se točke I i II presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 649/19-24 od 22. siječnja 2020.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poništena je točka 2. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-019-06/15-06/03, URBROJ: 510-05-01-02/01-19-26, od 1. veljače 2019. (točka I izreke), u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (točka II izreke) te je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave prijepisa presude donese novu odluku o reviziji statusa prognanika za tužiteljicu (točka III izreke).
2. Rješenjem tuženika od 1. veljače 2019. poništeno je rješenje Vlade Republike Hrvatske, Ureda za prognanike i izbjeglice, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-019- 06/00-14/01080054, URBROJ: 50407-00-1 od 2. lipnja 2000. (točka 1. izreke), te je utvrđeno da je tužiteljici prestao pravni položaj prognanika 16. studenoga 2000. (točka 2. izreke).
3. Upravni sud u Zagrebu ocijenio je nezakonitom točku 2. izreke rješenja tuženika od 1. veljače 2019. radi čega je u tom dijelu presudio na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).
4. Protiv točke I izreke osporavane presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik, u bitnom, navodi da rješenje V.-s. ž., Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove i zaštitu okoliša od 17. listopada 2000., kojim je utvrđeno da N. K., otac tužiteljice, ima pravo na obnovu kuće na adresi u S. J., nije predmet ovog upravnog spora. Međutim, navedenim rješenjem je odbijen zahtjev u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu - kćer, kao člana domaćinstva jer nije bio ispunjen uvjet njenog prijeratnog prebivanja u predmetnoj kući. Radi navedenog je kao datum prestanka statusa prognanika tužiteljice uzet dan kada je predmetno rješenje postalo pravomoćno: 16. studenoga 2000. Tuženik navodi da navedeno rješenje nije dostavljeno tužiteljici, međutim, nije joj niti trebalo biti dostavljeno jer takva obveza nije propisana Zakonom o obnovi. Iz podataka spisa predmeta ne proizlazi da tužiteljica nije znala za navedenu odluku, kao i za mogućnost izjavljivanja žalbe, međutim, protiv istog žalba nije bila podnesena. Navedeno je rješenje izvršeno, a predmetna kuća je obnovljena i opremljena sredstvima državnog proračuna sukladno pravu utvrđenom navedenim rješenjem i ugovorom o obnovi sklopljenim s N. K.. Tuženik nadalje navodi da je odluku donio primjenom odredbi članka 4. točke b) alineje 4. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica („Narodne novine“, broj: 96/93., 39/95., 29/99.,128/99., 50/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 51A/13.) i članka 10. stavka 1. točke 4. Uredbe o uvjetima za utvrđivanje i gubitak statusa izbjeglice, prognanika odnosno povratnika („Narodne novine“, broj: 133/13.), te u odnosu na retroaktivnu primjenu propisa navodi da je Zakonom o statusu prognanika i izbjeglica („Narodne novine“, broj: 96/93. i 128/99.) kao jedan od uvjeta za prestanak pravnog položaja prognanika također bio neostvarivanje prava na obnovu. Nadalje, u uputi o pravnom lijeku prvostupanjski sud je neosnovano naveo da žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude. Navodi i da je u tijeku upravnog spora tuženik organizirao prijevoz osobnih stvari iz Z. u S. J., na adresu …, na teret sredstava državnog proračuna. Predlaže Sudu žalbu usvojiti.
5. Žalbu je podnijela i tužiteljica protiv osporavane presude smatrajući istu nezakonitom. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje radi čega nije usvojio njen zahtjev kojim traži da joj se kao članu domaćinstva N. i Lj. K. prizna pravo na obnovu obiteljske kuće na adresi S. J.,. Slijedom navedenog, predlaže uvažiti žalbu i donijeti rješenje kojim će se utvrditi pravo na obnovu obiteljske kuće tužiteljice kao člana domaćinstva N. K..
6. Tužiteljica, iako pozvana sukladno odredbi članka 71. stavku 3. ZUS-a, nije dostavila odgovor na žalbu tuženika.
7. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice u bitnom navodi da je pobijana presuda donesena u sporu pokrenutom radi revizije statusa prognanika pa stoga predmet spora nije postupanje po zahtjevu tužiteljice za obnovu obiteljske kuće u S. J.,. Stoga tuženik predlaže Sudu žalbu tužiteljice odbiti.
8. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
9. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se osporavana presude prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom, osim u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 60 dana od dana dostave prijepisa presude donese novu odluku o reviziji statusa prognanika za tužiteljicu.
11. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik u ponovljenom postupku rješenjem od 1. veljače 2019. poništio rješenje od 2. lipnja 2000. te je utvrdio da je tužiteljici prestao pravni položaj prognanika 16. studenoga 2000., odnosno danom pravomoćnosti rješenja V.-s. ž., Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove i zaštitu okoliša V.-s. ž. KLASA: UP/I-361-08/98-01/300, URBROJ: 2188-04- 05-00-4 od 17. listopada 2000.
12. Naime, navedenim rješenjem od 17. listopada 2000. ocu tužiteljice, N. K., priznato je pravo na obnovu obiteljske kuće na adresi S. J., te je odbijen njegov zahtjev u dijelu koji se odnosi na tužiteljicu (kćer N. K.), kao člana domaćinstva, uz obrazloženje kako je zahtjev u odnosu na tužiteljicu neosnovan budući da je imala prijavljeno prebivalište na drugoj adresi od one za koju se obnova traži.
13. U konkretnom slučaju zahtjev za obnovu je podnio otac tužiteljice, N. K., te je po tom zahtjevu doneseno rješenje od 17. listopada 2000. kojim je utvrđeno njegovo pravo na obnovu, iz čega proizlazi da tim rješenjem nije odlučeno o pravu na obnovu tužiteljice, radi čega tuženik pravilno navodi da navedeno rješenje nije niti trebalo biti dostavljeno tužiteljici.
14. Međutim, tuženik je pobijanu odluku donio na temelju članka 4. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica („Narodne novine“, broj: 96/93., 39/95., 29/99.,128/99., 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 51A/13.) na temelju kojeg propisa se ne može utvrditi prestanak pravnog položaja prognanika s danom 16. studenoga 2000., na što pravilno upire prvostupanjski sud.
15. Naime, Zakon o izmjenama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica („Narodne novine“, broj: 51A/13.) nema prijelaznih i završnih odredbi, radi čega se postupci koji su započeti po propisima prije njegovog stupanja na snagu imaju dovršiti primjenom tog Zakona.
16. Prema tome, budući da je u konkretnom slučaju mjerodavan Zakon o izmjenama Zakona o statusu prognanika i izbjeglica („Narodne novine“, broj: 51A/13.), to se primjenom istog prestanak pravnog položaja prognanika ne može utvrditi prije njegovog stupanja na snagu, odnosno prije 1. svibnja 2013. (članak 14.).
17. Pritom valja reći da iz članka 4. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica („Narodne novine“, broj: 96/93., 39/95., 29/99.,128/99., 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 51A/13.) i članka 10. stavka 1. Uredbe o uvjetima za utvrđivanje i gubitak statusa izbjeglice, prognanika odnosno povratnika („Narodne novine“, broj: 133/13.) proizlazi kako se prestanak statusnih prava prognanika utvrđuje u slučaju nepodnošenja zahtjeva za obnovu u propisanom roku neostvarivanja prava na obnovu ili završetka obnove. Stoga je u postupku pravnorelevatno i utvrđenje je li tužiteljica samostalno ostvarila pravo na obnovu, kao i je li podnijela zahtjev u tom smislu.
18. Zbog navedenih razloga prvostupanjski sud je točku 2. izreke rješenje tuženika pravilno ocijenio nezakonitom.
19. Međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo pravnu osnovu za odluku kojom je naložio tuženiku donošenje odluke o reviziji statusa prognanika tužiteljice (točka III izreke presude).
20. Naime, predmet ove upravne stvari je ocjena zakonitosti rješenja kojim je utvrđen prestanak statusa prognanika tužiteljice, dok se revizija statusa prognanika može provesti jedino ako je takav status utvrđen, odnosno, drugim riječima, može se izvršiti jedino revizija favorabilnih rješenja, dakle, radi se o drugom postupku.
21. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 12. Uredbe o uvjetima za utvrđivanje i gubitak statusa izbjeglice, prognanika odnosno povratnika kojom je propisano da će se revizija statusa prognanika, izbjeglica i povratnika provesti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu navedene Uredbe.
22. Prema tome, a budući da je po ocjeni ovog Suda tuženiku nezakonito naloženo provođenje revizije statusa prognanika tužiteljice, odlučeno je kao u točki III izreke ove presude, dok u preostalom dijelu (točke I i II izreke presude) Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi jer žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost točaka I i II osporavane presude.
23. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković, v .r.
