Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1115/2021-7

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7



51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. OIB: … , T. 73, zastupane po punomoćnici M. F. A., odvjetnici iz R., protiv tuženice Općine O. OIB: 00943337752, Oprtalj, Ulica Matka Laginje 21, zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku iz U., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka,izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj P-1371/2019 od 24. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj P-1371/2019 od 24. studenog 2020. u točki I. izreke.

II Uvažava se žalba tužiteljice te se citirana presuda suda prvog stupnja preinačava u točkama II. i III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana isplati daljnji iznos od 140.324,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2009. godine pa d o isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.02.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.03.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.04.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.05.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.07.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.08.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.09.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.12.2013. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.01.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.02.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.03.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.04.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.05.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.07.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.08.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.09.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2014. godine pa do isplate

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.12.2014. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.01.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.02.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.03.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.04.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.05.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.07.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.08.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.09.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.12.2015. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.01.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.02.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.03.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.04.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.05.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.06.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.07.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.08.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.09.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.10.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,50 kuna počev od 01.11.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.12.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.01.2017. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.02.2017. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.03.2017. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.04.2017. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.025,00 kuna počev od 01.05.2017. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.362,47 kuna počev od 01.06.2016. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.700,00 kuna počev od 01.07.2017. godine pa do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.050,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2020. do isplate.

3. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 45.148,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 24. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi trošak žalbe u iznosu od 5.276,25 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je određeno da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici iznos od 14.719,20 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, preciziranom u stopi i tijeku na pojedine mjesečne iznose u toj točki izreke presude, točkom II. izreke je u preostalom dijelu do zatraženih 155.044,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan dok je u točki III. izreke naloženo tužiteljici da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 7.050,00 kn, sve u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2020. pa do isplate.

2. Protiv presude žalbe podnose obje stranke.

3. Tužiteljica se žali protiv odbijajućeg dijela presude iz točke II. izreke te protiv odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, uključujući i žalbeni trošak.

4. Tuženica žalbu podnosi protiv dosuđujućeg dijela presude sadržanog u točki I. izreke, pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije te da se tuženici priznaju daljnji troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak.

5. Tuženica nije odgovorila na žalbu tužiteljice, dok je tužiteljica u odgovoru na žalbu osporila osnovanost žalbenih navoda te predložila da se žalba tuženice odbije kao neosnovana.

6. Žalba tužiteljice je osnovana dok žalba tuženice nije osnovana.

7. Kao prvo treba reći da je zahtjev tuženice podnesen u žalbenoj fazi postupka za izuzeće predsjednika Županijskog suda u Rijeci odbijen rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-280/2021 od 11. lipnja 2021. dok je zahtjev tuženice za izuzeće članica vijeća Županijskog suda u Rijeci iz uvoda ove presude odbijen rješenjem predsjednika Županijskog suda u Rijeci broj 29 Su-288/2021 od 18. lipnja 2021.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade zbog korištenja 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina tužiteljice označenih kao k.č. 6466/1, k.č. 6466/2 i k.č. 6467 sve upisane u z.k.ul. 221 k.o. O., od strane tuženice kao druge suvlasnice, kroz razdoblje od mjeseca siječnja 2009. do zaključno mjeseca lipnja 2017.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- stranke su suvlasnice svaka u 1/2 dijela nekretnina k.č. 6466/1, k.č. 6466/2 i k.č. 6467 sve upisane u z.k.ul. 221 k.o. O., ukupne površine 10.595 m2,

- u naravi predmetne nekretnine predstavljaju jedinstvenu cjelinu - nogometno igralište pored mjesta O., izgrađeno i uređeno od strane nekadašnje O. B. 80-ih godina prošlog stoljeća u vrijeme kada su nekretnine bile u društvenom vlasništvu, sa pristupnim putem i postavljenim montažnim objektom - svlačionicom,

- nakon što je 1994. pravna prednica tužiteljice Đ. V. postala suvlasnica predmetnih nekretnina, između stranaka kao suvlasnika su započeli bezuspješni pregovori oko raspolaganja i korištenja ovih nekretnina (prodaja, zamjena, naknada za korištenje, naknada za održavanje...), što je rezultiralo sudskim postupcima od kojih je pred istim prvostupanjskim sudom još uvijek u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice poslovni broj R1-197/2015,

- u ranije provedenom postupku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-276/2008 od 30. studenog 2009. (potvrđena i djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-2792/2010 od 13. srpnja 2011.) ovdje tuženici i nogometnom klubu "G. –O. " iz O. naložena je predaja predmetnih nekretnina u suposjed pravnoj prednici tužiteljice te je tuženici naloženo prednici tužiteljice isplatiti iznos od 52.492,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom na ime korištenja suvlasničkog dijela za desetogodišnje razdoblje od 1998. do kraja 2008.,

- na temelju citirane presude kao ovršne isprave tužiteljica je pokrenula ovršni postupak te je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bujama-Buie, poslovni broj Ovr-1319/11-2 od 5. siječnja 2012. određena ovrha radi predaje predmetnih nekretnina u suposjed tužiteljici, koja ovrha je prisilnim putem provedena tek 27. lipnja 2017. kada je tužiteljica putem suda uvedena u suposjed nekretnina,

- u ovome postupku ranijom prvostupanjskom presudom poslovni broj P-1690/2016 od 13. lipnja 2017. tužiteljici je pravomoćno dosuđen iznos od 18.355,83 kn odnosno po 305,93 kn mjesečno, s pripadajućom zateznom kamatom na ime korištenja suvlasničkog dijela nekretnina u petogodišnjem razdoblju od siječnja 2009. do prosinca 2013.,

- tužbenim zahtjevom o kojem je preostalo za odlučiti u ovome postupku, postavljenim u podnesku od 13. lipnja 2019. (list 270-274 spisa) tužiteljica od tuženice potražuje naknadu zbog korištenja 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina i to po 1.394,07 kn za petogodišnje razdoblje od siječnja 2009. do prosinca 2013. (razlika između dosuđenih 305,93 kn do zatraženih 1.700,00 kn mjesečno) te daljnjih 1.700,00 kn mjesečno za nastavno razdoblje od siječnja 2014. do lipnja 2017. odnosno do trenutka kada je tužiteljica u postupku ovrhe uvedena u suposjed nekretnina,

- u razdoblju relevantnom za ovaj postupak od siječnja 2009. do lipnja 2017. nekretnine su bile u posjedu tuženice koja ih je u cijelosti i isključivo upotrebljavala na način da je nogometno igralište ustupila na korištenje mjesnom nogometnom klubu "G. –O. " iz O..

10. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, sud prvog stupnja zaključuje da je tuženica bez ikakve valjane pravne osnove bila u posjedu tužiteljičinog suvlasničkog dijela nekretnina u relevantnom razdoblju dok tužiteljica nije uvedena u suposjed istih te da stoga tužiteljica ima pravo potraživati naknadu s osnova korištenja tuđe nekretnine u svoju korist na temelju instituta stjecanja bez osnova iz članka 1111. u vezi s člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje ZOO-a). Pritom kao neosnovane otklanja prigovore tuženice da je tužiteljici omogućeno ući u posjed nekretnina, prigovor zastare potraživanja i prigovor presuđene stvari. Uvažavajući uputu iz ranije ukidne odluke ovoga suda, prvostupanjski sud visinu naknade utvrđuje imajući na umu činjenicu da su predmetne nekretnine u vrijeme bespravnog korištenja bile nogometno igralište pa utvrđuje da tužiteljica ima pravo na naknadu za zemljište koje je namijenjeno za sport i rekreaciju u namjeni sportske igre - nogomet.

11. Uvažavajući podatke prikupljene od nekoliko jedinica lokalne samouprave i nogometnih klubova na području Istarske županije o načinu raspolaganja i visini naknade za korištenje i iznajmljivanje sličnih nogometnih terena, uvažavajući dalje lokaciju gdje se nogometno igralište u O. nalazi, činjenicu da se radi o igralištu koje koristi NK G. –O., niža liga Istarske županije, sud je visinu naknade za korištenje ovog igrališta utvrdio komparirajući podatke za NK P., uzimajući cijenu za jedan sat u iznosu od 450,00 kn te je kao daljnji kriterij uzeo 11 utakmica u vremenskom trajanju od 90 minuta po utakmici, koliko ih se prema provedenim dokazima odigra godišnje na tome terenu. U obrazloženju je prvostupanjski sud detaljno izložio način na koji je došao do zaključka da za razdoblje od siječnja 2009. do prosinca 2013. prizna tužiteljici iznos po 31,57 kn mjesečno, uvažavajući već pravomoćno dosuđene iznose za isto razdoblje, dok za razdoblje od siječnja 2014. do lipnja 2017., za određene mjesece u godini priznaje tužiteljici po 675,00 kn (dvije utakmice mjesečno), odnosno po 337,50 kn (jedna utakmica mjesečno), obzirom na razdoblje igranja utakmica, odnosno sveukupno nalaže tuženici isplatiti tužiteljici za relevantno vrijeme iznos od 14.719,20 kn sa pripadajućom zateznom kamatom dok preostali dio tužbenog zahtjeva do zatraženih 155.044,17 kn odbija kao neosnovan. 12. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, s obzirom da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje neosnovano žalbom upire tuženica.

14. Bez uporišta tuženica u žalbi tvrdi da su počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a te članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 7. ZPP-a. Prema stanju spisa, punomoćnici stranaka su dopisom suda od 5. lipnja 2020. bili izviješteni da su zatraženi podaci o visini naknade za korištenje nogometnih igrališta od određenih jedinica lokalne samouprave i nogometnih klubova u Istarskoj županiji. Tuženica nije onemogućena u raspravljanju niti očitovanju na tako pribavljene isprave i dokaze, budući da na raspravu od 28. listopada 2020., na kojoj se provodio dokaz čitanjem pribavljenih podataka, za tuženicu, koja je uredno pozvana putem punomoćnika, nitko bez isprike nije pristupio niti je tuženica iskoristila mogućnost razmatranja spisa sukladno članku 150. ZPP-a.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tuženice sadržajno istaknuta relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

16. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom te nalazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva (čemu se prigovara žalbom tuženice) dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti prihvatiti (na što se ukazuje žalbom tužiteljice).

17. U ovoj fazi žalbenog postupka još uvijek je sporno pitanje pripada li tužiteljici pravo na naknadu zbog korištenja njezinog suvlasničkog dijela od strane tuženice, po kojoj osnovi, za koju vrstu zemljišta te u kojoj visini.

18. Tuženica u žalbi ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo temeljeći presudu na institutu stjecanja bez osnova odnosno uporabi tuđe nekretnine u svoju korist iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 1120. ZOO-a, unatoč tome što je u prethodno okončanom parničnom postupku poslovni broj P-276/2008 tuženici naloženo prednici tužiteljice isplatiti novčani iznos za razdoblje od 1998. do kraja 2008. na temelju članka 161., članka 164. i članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. - dalje ZV), a koje stajalište da je potvrđeno presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2792/2010 od 13. srpnja 2011. te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-1085/2011 od 6. ožujka 2012.

19. Odgovarajući na ove žalbene navode koji se tiču odluke o osnovu tužbenog zahtjeva treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) donio pravna shvaćanja kojima upućuje na primjenu odredbi stvarnog prava iz ZV-a kojima su uređena pitanja kao u konkretnoj pravnoj situaciji. Prema članku 40. stavak 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20.) takva pravna shvaćanju su obvezujuća za drugostupanjski sud. Na primjenu članka 164. i članka 165. ZV-a upućuju pravna shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj SU IV-188/2009 od 26. listopada 2009., posebno broj Su IV-16/2021 od 1. ožujka 2021., koje su sudovi dužni primijeniti na sve sporove, neovisno o tome u kojem stupnju se predmet trenutačno nalazi na rješavanju (Rješenje VSRH broj Revd- 699/2021 od 16. ožujka 2021.) a koje glasi:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka 164. i 165. ZVDSP. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

20. Stoga, s obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica bila u (su)posjedu suvlasničkog dijela nekretnina tužiteljice kao nepošteni posjednik, a što je postala puno prije relevantnog razdoblja za ovaj postupak i to od pismenog obraćanja tuženici dopisom od 7. listopada 1997. odnosno barem od trenutka podnošenja tužbe na predaju u posjed i isplatu u parnici poslovni broj P-276/2008 dana 11. lipnja 2004.), tada je tuženica prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a dužna tužiteljici isplatiti sve koristi koje je imala za vrijeme svojeg posjedovanja.

21. Neosnovano tuženica u žalbi ponavlja tvrdnje kako tužiteljici i prije provođenja ovrhe radi uvođenja u suposjed nekretnina, nije bilo priječeno stupiti u suposjed te da je tuženica pozivala tužiteljicu putem punomoćnika to učiniti. U tom pravcu pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženica bez pravnog osnova kao nepošteni posjednik u relevantnom razdoblju koristila suvlasnički dio nekretnina tužiteljice koja je onemogućena stupiti u suposjed sve do provedene ovrhe, cijeneći utvrđenja provedenog postupka koja se odnose na pismenu korespondenciju punomoćnika tužiteljice s tuženicom, činjenicu da se u naravi radi o nogometnom igralištu te svrhu i način izvršavanja posjeda istog kao i činjenicu da tuženica nakon dugogodišnjeg parničenja nije postupila po pravomoćnoj sudskoj odluci kojom joj je naložena predaja nekretnina u suposjed prednici tužiteljice, zbog čega je ista bila prisiljena provesti ovrši postupak.

22. Stoga se ukazuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da nije logično niti životno da bi tužiteljica pokretala ovršni postupak nakon okončanja parnice u kojoj je uspjela sa tužbenim zahtjevom na predaju nekretnina u suposjed, u slučaju da je tuženica postupila po pravomoćnoj sudskoj odluci i da je izvršila svoju obvezu iz navedene sudske odluke u dodijeljenom roku.

23. Radi navedenog, osnovano je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio da postoji utužena obveza tuženice, koja protivno žalbenim navodima tuženice nije zastarjela. Naime, prema odredbi članka 165. stavak 2. ZV-a ovakvo vlasnikovo traženje zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. Tužiteljici kao suvlasnici nekretnine su predane u suposjed u ovrsi dana 27. lipnja 2017. a tužba je u ovome predmetu podnesena prije toga, odnosno 19. prosinca 2012., time da je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu prije zaključenja glavne rasprave (članak 326. stavak 1. ZPP-a).

24. Tuženica dalje žalbom tvrdi da je visinu naknade koristi koje je tuženica imala od posjedovanja dijela nekretnina tužiteljice trebalo utvrditi uzimajući kao kriterij da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Pritom ukazuje kako je sama tužiteljica prilikom pismenog obraćanja tuženici radi predaje nekretnina ustvrdila da će na svom dijelu zemljišta saditi masline te da na poljoprivredno zemljište upućuje i odluka VSRH Rev x-1085/2011 od 6. ožujka 2012. iz ranije okončane parnice.

25. Protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se ostvarivanje koristi trebalo sagledati prema stanju nekretnine kroz relevantno vrijeme uporabe. U ovom slučaju nekretnina je u naravi nogometno igralište radi čega i prema stajalištu ovoga suda ne može doći u obzir visina naknade koja bi se plaćala za poljoprivredno zemljište, tim više što u vrijeme kada je prednica tužiteljice stekla pravo suvlasništva ovih nekretnina, iste su već tada u naravi bile nogometno igralište. Korist koju je ostvarivala tuženica kao jedinica lokalne samouprave, sastojala se od novčanog iznosa koji bi ista morala plaćati drugoj osobi (tužiteljici) za uporabu njezinog suvlasničkog dijela, kako bi zadovoljila potrebe svojih građana i omogućila bavljenje sportom te funkcioniranje mjesnog nogometnog kluba i njegova sufinanciranja. Dakle, novčani iznos na mjesečnoj ili godišnjoj razini koji bi tuženica morala plaćati, a nije plaćala, predstavlja korist koju je tuženica kao nepošteni posjednik imala za vrijeme posjedovanja nekretnina tužiteljice i to prema stanju nekretnina u vrijeme posjedovanja, sukladno veličini nogometnog igrališta, poziciji, opremljenosti i frekventnosti njegova korištenja. Eventualna potraživanja tuženice prema tužiteljici s osnova uređivanja i održavanja nogometnog igrališta, na što se ukazuje žalbom tuženice, nisu više predmet ovog postupka.

26. U revizijskoj odluci na koju se poziva žalba tuženice, VSRH je prigovore tužiteljice vezano za način utvrđivanja visine koristi otklonio kao neosnovane isključivo primjenom raspravnog načela iz članka 7. ZPP-a i činjenice da tužiteljica u parničnom postupku poslovni broj P-276/2008 na ove sporne okolnosti nije predlagala nikakve dokaze te je odluku o visini koristi prepustila sudu. Za razliku od toga, u ovome postupku po prijedlogu tužiteljice na okolnost utvrđivanja visine koristi provedeni su odgovarajući dokazi na temelju kojih je sud prvog stupnja pravilno zaključio da visinu naknade treba utvrditi uvažavajući da se radi o zemljištu koje je namijenjeno za sport i rekreaciju u namjeni sportske igre - nogomet.

27. Međutim, u pogledu odmjeravanja visine koristi koju je tuženica pritom ostvarila i mora ju naknaditi tužiteljici jer je bila nepošteni posjednik, osnovano se žalbom tužiteljice prigovara načinu izračuna i parametara koje pritom koristi prvostupanjski sud. Tužiteljica u žalbi iznosi nekoliko poredbenih varijanti kojima nastoji obeskrijepiti izračun iz pobijane presude.

28. Prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje građevinskog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva te nije cijenio po tužiteljici dostavljeno Izvješće o obavljenoj reviziji učinkovitosti upravljanja i raspolaganja nogometnim stadionima i igralištima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave - podnositelja Državnog ureda za reviziju sa 16. sjednice Hrvatskog sabora 30. travnja 2020. - skupno izvješće i pojedinačno izvješće za Istarsku županiju. Sud je odlučio za parametar uzeti položaj nekretnine te okolnost da se radi o najnižoj lizi igranja nogometa te je visinu utvrdio na temelju iskaza z.z. tuženice i isprava koje su dostavili nogometni klubovi i jedinice lokalne samouprave, slične razine kao u ovome postupku, komparirajući prvenstveno podatke za NK P. (bez igranja utakmica), na koji je način utvrdio da se na predmetnom igralištu godišnje odigra samo 11 utakmica NK G. –O., uzimajući u obzir cijenu sata od 450,00 kn te trajanje utakmice od 90 minuta.

29. U žalbi tužiteljica osnovano ističe činjenicu da u relevantnom razdoblju tuženica nije bila posjedu nogometnog igrališta (pa tako i suvlasničkog dijela tužiteljice) samo u vrijeme održavanja 11 nogometnih utakmica nego svih 24 sata dnevno. Jednako tako osnovano se žalbom tužiteljice ukazuje na činjenicu da odigravanje jedne nogometne utakmice traje duže od sat i pol (90 minuta), kada se uzme u obzir vrijeme dolaska igrača i gledatelja, pripreme, igre i odlaska sa nogometnog terena, svlačionica i gledališta. Treba imati u vidu da se radi o zemljištu od 10.595 m2 koje se sastoji od nogometnog terena i popratnih sadržaja, odnosno da polovina suvlasničkog dijela tužiteljice iznosi 5.297 m2 i da se navedeni sportski teren ne koristi u komercijalne aktivnosti nego za potrebe lokalnog nogometnog kluba najniže razine jedne županije.

30. Stoga, ovaj sud nalazi da tužiteljici pripada naknada koristi koju je ostvarivala tuženica u visini od 1.700,00 kn mjesečno. Naime, kada se kao kriterij uzme referentna vrijednost od 450,00 kn po satu, koju cijenu uzima sud prvog stupnja a čiju visinu tužiteljica ne spori, te kada bi se uzelo da je tuženica posjedovala igralište samo jedan sat dnevno, iako je faktično isključivala tužiteljicu iz posjedovanja 24 sata dnevno u relevantnom razdoblju, tada bi mjesečna naknada za polovinu igrališta premašivala iznos od 1.700,00 kn mjesečno koliko potražuje tužiteljica (iznosila bi 6.750,00 kn).

31. Radi navedenog, uvaženjem žalbe tužiteljice pobijanu presudu je valjalo preinačiti u odbijajućem dijelu te tužiteljici dosuditi preostali dio tužbenog zahtjeva od 140.324,97 kn (razliku preko već dosuđenih 14.719,20 kn do zatraženih 155.044,17 kn) odnosno razliku od dosuđenih mjesečnih iznosa do zatraženih 1.700,00 kn mjesečno, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. stavak 1., 2. i 8. ZOO-a.

32. Zaključno treba nadodati, da u situaciji kada tužiteljica, kao fizička osoba te procesno i financijski slabija strana, kroz višegodišnje razdoblje pokušava ostvariti svoja vlasnička prava i stupiti u suposjed dijela svojih nekretnina, u kojem pravcu postavlja zahtjev tuženici kao jedinici lokalne samouprave koja se u odnosu na tužiteljicu nalazi na poziciji moći te ne postupa niti po nalogu suda iz pravomoćne sudske odluke, radi čega je bilo potrebno provoditi ovrhu radi ulaska u posjed, tada je tuženica kao nepošteni posjednik koji je potpuno faktično isključio tužiteljicu iz njezinih vlasničkih prava na nekretninama, dužna tužiteljici naknaditi ekonomski ekvivalent koristi koju je ostvarila ograničavanjem tužiteljice u uživanju prava vlasništva, čija se zaštita jamči člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i te člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06.).

33. S obzirom da je donošenjem prvostupanjskih presuda u ovome postupku te donošenjem predmetne presude ovoga suda, tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, kako po svojoj tužbi tako i po protutužbi tuženice, tužiteljici je trebalo priznati zatražene troškove postupka (troškovnici list 195, 221 i 427 spisa) primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a i člankom 155. ZPP-a te primjenom relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa), uvažavajući visinu vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljici pripada trošak nagrade punomoćniku za sastav tužbe 2.500,00 kn (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav odgovora na protutužbu 2.500,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 17.6.2019. i 15.5.2020. za svaki po 2.500,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na raspravama 5.11.2014., 19.5.2015., 16.12.2015., 12.4.2017., 8.6.2017., 29.1.2020., 26.5.2020. i 28.10.2020. za svaku po 2.500,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav žalbe protiv presude poslovni broj P-1690/2016 od 13.7.2017. u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10/1 Tarife), što zbrojeno iznosi 33.125,00 kn, pa dalje uvećano za PDV od 25% u iznosu od 8.281,25 kn (Tbr. 42. Tarife) te trošak sudskih pristojbi na presudu poslovni broj P-1690/2016 od 13.7. 2017. u iznosu od 1.370,00 kn te na žalbu na istu presudu u iznosu od 2.372,00 kn, sveukupno iznosi 45.148,00 kn, koliko je naloženo tuženici da isplati tužiteljici na ime troškova postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan.

34. Tužiteljici je priznat i trošak sastava žalbe protiv pobijane presude u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10/1 Tarife) uvećano za PDV od 25% u iznosu od 781,25 kn (Tbr. 42. Tarife) te trošak sudske pristojbe na žalbu od 1.370,00 kn, što sveukupno iznosi 5.276,25 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.

25. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 2. i članak 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 28. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković