Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-61/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Denis Pancirov Parcen u pravnoj stvari tužiteljice dr. med. L. K. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici T. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p., protiv tuženika Bolnice, Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1523/2020-19 od 19. travnja 2021, dana 28. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalbe tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1523/2020-19 od 19. travnja 2021. u pobijanom dijelu u točkama I. i III. njene izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 49.104,88 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od:

- 545,92 kuna od 13. svibnja 2015. pa do isplate,

- 838,72 kuna od 12. lipnja 2015. pa do isplate,

- 486,72 kuna od 11. srpnja 2015. pa do isplate,

- 822,54 kuna od 13. kolovoza 2015. pa do isplate,

- 1.146,93 kuna od 15. rujna 2015. pa do isplate,

- 739,61 kuna od 13. listopada 2015. pa do isplate,

- 653,70 kuna od 13. studenog 2015. pa do isplate,

- 813,23 kuna od 12. prosinca 2015. pa do isplate,

- 573,17 kuna od 12. siječnja 2016. pa do isplate,

- 1.254,37 kuna od 12. veljače 2016. pa do isplate,

- 513,62 kuna od 12. ožujka 2016. pa do isplate,

- 602,94 kuna od 12. travnja 2016. pa do isplate,

- 1.141,38 kuna od 12. svibnja 2016. pa do isplate,

- 1.029,36 kuna od 10. lipnja 2016. pa do isplate,

- 414,50 kuna od 12. srpnja 2016. pa do isplate,

- 917,62 kuna od 12. kolovoza 2016. pa do isplate,

- 678,68 kuna od 10. rujna 2016. pa do isplate,

- 705,97 kuna od 12. listopada 2016. pa do isplate,

- 401,46 kuna od 12. studenog 2016. pa do isplate,

- 492,70 kuna od 10. prosinca 2016. pa do isplate,

- 715,59 kuna od 12. siječnja 2017. pa do isplate,

- 1.047,29 kuna od 11. veljače 2017. pa do isplate,

- 798,50 kuna od 11. ožujka 2017. pa do isplate,

- 427,29 kuna od 12. travnja 2017. pa do isplate,

- 496,54 kuna od 13. svibnja 2017. pa do isplate,

- 582,92 kuna od 10. lipnja 2017. pa do isplate,

- 578,75 kuna od 11. srpnja 2017. pa do isplate,

- 470,29 kuna od 12. kolovoza 2017. pa do isplate,

- 446,75 kuna od 12. rujna 2017. pa do isplate,

- 362,29 kuna od 12. listopada 2017. pa do isplate,

- 400,66 kuna od 11. studenog 2017. pa do isplate,

- 379,82 kuna od 12. prosinca 2017. pa do isplate,

- 781,62 kuna od 12. siječnja 2018. pa do isplate,

- 1.204,62 kuna od 13. veljače 2018. pa do isplate,

- 770,63 kuna od 13. ožujka 2018. pa do isplate,

- 685,98 kuna od 12. travnja 2018. pa do isplate,

- 926,23 kuna od 12. svibnja 2018. pa do isplate,

- 1.373,58 kuna od 12. lipnja 2018. pa do isplate,

- 1.740,67 kuna od 12. srpnja 2018. pa do isplate,

- 1.173,35 kuna od 11. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 1.208,57 kuna od 12. rujna 2018. pa do isplate,

- 730,76 kuna od 12. listopada 2018. pa do isplate,

- 1.098,29 kuna od 13. studenog 2018. pa do isplate,

- 678,87 kuna od 13. prosinca 2018. pa do isplate,

- 834,11 kuna od 12. siječnja 2019. pa do isplate,

- 437,63 kuna od 12. veljače 2019. pa do isplate,

- 797,65 kuna od 12. ožujka 2019. pa do isplate,

- 1.240,43 kuna od 11. travnja 2019. pa do isplate,

- 1.363,94 kuna od 11. svibnja 2019. pa do isplate,

- 551,13 kuna od 11. lipnja 2019. pa do isplate,

- 1.173,68 kuna od 11. srpnja 2019. pa do isplate,

- 1.161,65 kuna od 13. kolovoza 2019. pa do isplate,

- 1.261,43 kuna od 11. rujna 2019. pa do isplate,

- 567,75 kuna od 11. listopada 2019. pa do isplate,

- 222,16 kuna od 12. studeno 2019. pa do isplate,

- 844,03 kuna od 11. siječnja 2020. pa do isplate,

- 927,04 kuna od 11. veljače 2020. pa do isplate,

- 1.293,52 kuna od 11. ožujka 2020. pa do isplate,

- 1.115,63 kuna od 11. travnja 2020. pa do isplate,

- 619,41 kuna od 12. svibnja 2020. pa do isplate,

- 480,72 kuna od 11. lipnja 2020. pa do isplate,

- 235,00 kuna od 11. srpnja 2020. pa do isplate,

- 124,97 kuna od 11. rujna 2020. pa do isplate,

po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 9.050,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 3.970,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."

Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima postupka predlaže da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. travnja 2015. do 31. kolovoza 2020. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe čl. 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 – dalje: KU 143/13), koji je bio u primjeni od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018., te temeljem odredbe čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18, dalje: KU 29/18) kojima je određeno da radniku za djelatnost iz zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada jer je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovan rad.

6. Nadalje predmet spora je i zahtjev s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta u visini od 10 % temeljem odredbe čl. 59. KU 143/13 kojim je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće i to za vrijeme prekovremenog rada jer je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

7. U svezi s tim, odredba čl. 59. KU 143/13 izmijenjena je Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 96/15, dalje: dodatak 1. KU) koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. na način da se brojka 10 zamjenjuje brojkom 12.

8. Predmet spora predstavlja i zahtjev s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljem odredbe čl. 36. KU 143/13 te odredbe čl. 34 KU 29/18, a kojima je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom kojim dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9. Nastavno predmet spora predstavlja i naknada zbog odsutnosti s posla (bolovanje), koja je regulirana čl. 59. st. 1. TKU-a kojim je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini od 80% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego što je započeo bolovanje.

10. Konačno, predmet spora predstavlja i zahtjev s naslova dodatka za prekovremene sate odrađene za neradne dane, državne blagdane i praznike, temeljem odredbe čl. 58. st. 9. KU 143/13 odnosno odredbe čl. 49. st. 9. i 10. KU 29/18 kojima je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati te da redoviti mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi četrdesetosatnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu.

11. Sukladno Zaključku broj 153. Povjerenstva za tumačenje KU-a od 21. prosinca 2015. redoviti mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi četrdesetsatnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Navedenim zaključkom stavljaju se izvan snage zaključci Povjerenstva broj 21, 48 i 148.

12. Odredbom čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,127/17 i 98/19 dalje: ZR) koji je stupio na snagu 07. kolovoza 2014. dalje ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim radnim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na uvećanu plaću.

13. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ukazana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda ima jasne i valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati. Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP-a.

14. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne i odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Iz postupka proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenik tuženika na radnom mjestu doktora medicine (nefrolog)

- da iz prethodno iznesenih razloga proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja, blagdana i neradnih dana) u tekućem mjesecu s 8 sati, slijedom čega se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila na istom radnom mjestu i bila izložena istom uvjetima rada;

- da zbog rada u procesu dijagnostike i liječenja uvijek ima odgovornost za život i zdravlje pacijenata (kako za one pacijente koji se liječe u redovnom radnom vremenu, tako i za one pacijente koji se liječe u prekovremenom radnu);

- da navedeni dodaci na plaću nisu paušalno određeni iznosi koji se svaki mjesec isplaćuju u istom iznosu;

- da iz prethodno obrazloženih razloga tužiteljica ima pravo na isplatu dodataka za posebne uvjete rada i za razdoblje prekovremenog rada;

- da tužiteljici predmetni dodaci nisu plaćeni za sve određene sate;

- da KU niti u jednom dijelu ne isključuje isplatu bilo kojeg uvećanja plaće u prekovremenom radu;

- da se predmetni dodaci međusobno ne isključuju;

- da tužiteljici naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iz prethodno obrazloženih razloga pripada sukladno čl. 36. st.

2. KU/13, odnosno čl. 59. st. 1. TKU-a, a sukladno kojim odredbama tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju nije obračunavao predmetne naknade,

- sud je nalaz i mišljenje R. V. d.o.o. u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da tuženik nije tužiteljici platio utužene iznose što je bio obavezan prema citiranim odredbama kolektivnih ugovora i dodatka I. Kolektivnog ugovora temeljnom kolektivnom ugovoru.

17. Prema shvaćanju suda prvog stupnja što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

18. Naime, tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenta postoji pri redovnom i prekovremenom radu.

19. Iz podataka dostavljenih od strane tuženika te rezultata vještačenja proizlazi da je obračun dodataka izvršen u odnosu na redovni rad tužitelja, iako je kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatak i na sate provedene na prekovremenom radu što je tuženi propustio. Prema tome, valja istaknuti da tužiteljici Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativnih dodataka po osnovi čl. 57. i 59. KU/2013 i dodatka 1. KU te čl. 55. i 58. KU/2018 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe čl. 58. KU/2013 sa dodacima iz odredbe čl. 57. KU/2013 što ovdje nije slučaj.

20. Čl. 47. KU/13 odnosno čl. 45 KU/18 propisano je da plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na plaću odnosno osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenti i složenosti poslova na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da se dodaci na osnovnu plaću, stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaća. Na isti način plaća radnika definirana je čl. 51. TKU-a.

21. Stoga je sud prvog stupnja prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge.

22. I odluka o troškovima postupka pravilno je utvrđena temeljem vrijednosti predmeta spora te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96), a sve temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

23. Kako žalba tuženika nije osnovana to je kao takva odbijena, prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a.

U Splitu 28.7; 2021.

Sutkinja:

Denis Pancirov Parcen, v. r.