Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-271/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek – Šabijan, predsjednice vijeća te Marije Balenović i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. u svezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. C. i optuženog M. Č., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj K-2/2021. od 24. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog D. C. i optuženog M. Č. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 3. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi D. C. po branitelju, odvjetniku E. S., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona'' s prijedlogom "da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku odredi jamstvo koje će zamijeniti istražni zatvor, a podredno, da se pobijano rješenje ukine radi ponovnog odlučivanja''.

3. Optuženi M. Č. podnio je žalbu po branitelju, odvjetniku P. B., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08'' s prijedlogom "da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se isto preinači na način da se protiv optuženika istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 1., 3. i 7. ZKP/08."

4. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je ispravan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom, odnosno jamstvom u visini od 300.000,00 kuna u odnosu na optuženog D. C..

7. Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su žalbeni navodi optuženog D. C. kako iz optužnice i dokaza na kojima se ista temelji ne proizlazi da bi optuženik počinio kazneno djelo razbojništva na način na koji mu se to stavlja na teret. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire optuženi D. C..

7.1. U pogledu žalbenih navoda obojice optuženika kojima se polemizira s pravnom kvalifikacijom djela te činjeničnim navodima iz potvrđene optužnice, drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženici počinili kazneno djelo koje im se potvrđenom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji.

7.2. Niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, stupnju njihove krivnje kao i o pravnoj kvalifikaciji djela, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

8. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., pravilno navodi prvostupanjski sud kako u odnosu na oba optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u slučaju ukidanja istražnog zatvora, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može prevenirati mjerama opreza ili jamstvom.

9. Naime, optuženi D. C., osim državljanstva Republike Hrvatske, ima državljanstvo B. i H. te R. S., prijavljeno prebivalište u Š. K. te boravište u B. i H., dok su kod njega pronađeni osobni dokumenti B. i H. na ime D. D.. S druge strane, optuženi M. Č. je državljanin R. S. na čijem teritoriju ima prebivalište te osobnim, obiteljskim i poslovnim vezama nije vezan uz Republiku Hrvatsku, dok trenutno radi na M..

9.1. Osim toga, imajući u vidu da su optuženici uhićeni u blizini granice s B. i H. (optuženi D. C.), odnosno R. S. (optuženi M. Č.) povezujući isto s težinom inkriminiranog kaznenog djela i zapriječenom kaznom, to sve okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti da će optuženici u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

9.2. Stoga, kada se uzmu u obzir osobne okolnosti na strani oba optuženika, neosnovan je žalbeni navod optuženog D. C. kako mu je pobijanim rješenjem prekršena presumpcija nevinosti jer je u pobijanom rješenju navedeno da bi imenovani ''vjerojatno napustio teritorij Republike Hrvatske'', jer opasnost od bijega nije u vezi s navedenim načelom.

9.3. Nadalje, žalbene navode optuženog D. C. kako mu je sin upisan u osnovnu školu u K., te kako mu supruga prebiva u mjestu C. gdje ima ugostiteljski obrt, drugostupanjski sud ocjenjuje kao irelevantne za procjenu postajanja opasnosti od bijega optuženika u konkretnom slučaju.

10. U pogledu žalbene tvrdnje optuženog D. C. kojom se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-4557/2011. od 13. listopada 2011. kojom odlukom je problematizirano produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega te utvrđena obveza za redovne sudove da u svakom konkretnom slučaju procijene postoji li takva opasnost i protekom određenog vremena, pri čemu valja provesti procjenu činjenica i okolnosti uvažavajući subjektivne i objektivne promjene okolnosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako takvo pozivanje nije osnovano jer se radi o odluci kojom je ustavna tužba odbijena u različitoj procesnoj situaciji u odnosu na konkretni slučaj.

10.1. S tim u vezi, drugostupanjski sud apostrofira kako su u konkretnom slučaju na strani oba optuženika utvrđene takve okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti (težina djela, zapriječena kazna, činjenica više državljanstava za optuženog D. C., nepostojanje hrvatskog državljanstva za optuženog M. Č., nepostojanje čvrstih veza oba optuženika s Republikom Hrvatskom, ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, prouzročena posljedica) upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti mjerama opreza ili jamstvom, a pri tome protek vremena nije odlučna okolnost budući da se radi o nepromijenjenim činjenicama od početka ovog postupka.

11. Nadalje, optuženi D. C. u žalbi se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava Wemhoff protiv Njemačke te navodi kako se u slučaju postojanja opasnosti od bijega kao jedine osnove iz koje je istražni zatvor određen, isti mora zamijeniti adekvatnim jamstvom. Drugostupanjski sud ističe kako ponuđeno jamstvo u konkretnom slučaju nije dostatna garancija da optuženi D. C. neće pobjeći, imajući u vidu sve prednje opisane okolnosti na strani optuženika.

12. U pogledu žalbenih navoda optuženog M. Č. kojima upire na povredu načela razmjernosti, drugostupanjski sud ocjenjuje kako za sada nije došlo do povrede tog načela, a vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela te kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, bude li optuženik proglašen krivim i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

13. Stoga, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č., a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

14. Uslijed svega prednje izloženog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. C. i optuženog M. Č. upućuju na zaključak da se, za sada, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

15. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan, v.r.