REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Ovr-2722/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Stipi Masli, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R. A. d.d., Z., O.
…, zastupano po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O.
M.&L. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika J. Ž. iz S., O.
…, zastupanog po punomoćnici S. D. L., odvjetnici iz
S., radi ovrhe, 27. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika, a koja su zaplijenjena temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja od 9. lipnja 2021., a po osnovi zadužnice solemnizirane od strane JB B. K., broj OV-3709/2006. od 1. lipnja 2006., do
pravomoćnog okončanja parničnog postpka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-3152/2019., kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka kao neosnovan. III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadnu troškova postupka kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik J. Ž. iz S., O. …,
najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 24. srpnja 2020. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, u postupku izravne naplate koji se vodi od 9. lipnja 2021. kod FINA temeljem zadužnice solemnizirane
od strane JB B. K., broj OV-3709/2006. od 1. lipnja 2006.
1.1. Ovršenik u prijedlogu navodi kako ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti jer ovrhovoditelj nije izvršio otkaz Ugovora o kreditu broj:418-50-3502476 zaključenog između stranaka 1. lipnja 2006. čime da proizlazi da cjelokupna tražbina ovrhovoditelja po Ugovoru, ni prema ovršeniku ni prema založnom dužniku nije dospjela.
1.2. Nadalje, ističe kako smatra da je predmetna tražbina djelomično prestala i to uslijed činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti nakon sastavljanja i potvrđivanja predmetne ovršne tj. javnobilježničke isprave. Predmetnim ugovorom da je ugovoren kredit u valuti CHF, a da su presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda R. H., broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i
Vrhovnog suda R. H., broj Revt-249/2014. od 9. travnja 2015. koje su donesene u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača utvrđeno kako su banke, među njima i ovrhovoditelj, prilikom sklapanja ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese potrošača koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj stopi ugovorne kamate koja će se mijenjati jednostranom odlukom kreditora, a što da je imalo za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredbi.
1.3. Ovršenik u bitnom ističe da je pred ovim sudom podnio tužbu broj P- 3152/2019, radi isplate, jer se predmetni Ugovor sastoji od dijela ništetnih odredbi – odredbi kojima je glavnica vezana za valutnu klauzulu u CHF i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.
1.4. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe navodi kako će svaka provedba ovrhe za ovršenika poučiti značajnu imovinsku štetu, te mu bez zakonskog temelja onemogućiti normalan život jer da se njegova novčana sredstva plijene temeljem Ugovora u pogledu kojeg se vodi postupak radi isplate temeljem ništetnosti dijela pojedinih odredbi predmetnog Ugovora.
2. Ovrhovoditelj je u cijelosti osporio navode ovršenika.
3. Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 209. i 210. Ovršnog zakona (NN, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,
dalje OZ), u svezi s člankom 50., 52. i 65. OZ-a. Naime, navedenim zakonskim odredbama uređena su pravna sredstva ovršenika u situaciji kad zaprimi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti A. da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će takav prijenos proglasiti nedopuštenim. Na taj se prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje prijenosa nedopuštenim odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.
4. Iz predmeta spisa proizlazi kako je ovrhovoditelj dana 9. lipnja 2021. podnio Zahtjev FINA za izravnu naplatu novčane tražbine po osnovi zadužnice solemnizirane od strane JB B. K., broj OV-
3709/2006. od 1. lipnja 2006., da je ovršenik po saznanju podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u prednje spomenutom postupku, kao i odgodu ovrhe s pozivom na žalbene razloge iz članka. 50. stavka 1. toč. 9. OZ-a.
5. Odredbom čl. 50 st. 1. toč. 9. propisano je da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, dok je odredbom članka 52.st.1 OZ-a propisano će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u članku 52. stavak 1. točke 7. i točke 9. do 11 OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana.
5.1. Kako je ovrhovoditelj u cijelosti osporio navode ovršenika, valjalo je primjenom odredbe članka 52. OZ-a riješiti kao u zaključku.
6. Vezano za predloženu odgodu ovrhe valja ukazati da sud može, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene dvije pozitivne pretpostavke.
6.1. Prva pretpostavka jest vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje (članak 65. stavak 1. OZ-a), dok je druga pretpostavka postojanje kojeg od taksativno određenih razloga kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu (članak 65. stavak 1. toč. 1-10. OZ-a).
6.2. Prilikom odlučivanja o prijedlog za odgodu, sud je vrednovao interese svih subjekata involviranih u ovom postupku, kao i mogućnost nastupanja štete (ne)provedbom ovrhe. S obzirom da se isti temelji se na tvrdnji ovršenika kako ovrhovoditelj nema ovlaštenja potraživati od ovršenika nikakav iznos na temelju ovršene isprave, to bi predstavljalo ispunjenje pretpostavke iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a u vezi s člankom 50. stavkom 9. i člankom 52. OZ-a, ali u pogledu trpljenja nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete, odnosno nužnosti odgode ovrhe za sprečavanje nasilja, ovršenik sudu osim paušalnih navoda nije ni dokazno ni činjenično supstancirao svoje navode u pogledu vrste i opsega šetete koja bi mu nastala u pogledu provedbe sam ovrhe.
6.3. Pljenidba znatnog novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.
6.4. Slijedom navedenog, sud smatra kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava te je primjenom navedenih zakonskih odredbi odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
7. Ovršenik, zastupan po punomoćniku odvjetniku, zatražio je trošak sastava prijedloga u iznosu od 2.500,00 kn.
7.1. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.
7.2. Članak 14. stavak 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom budući je isti odbijen kao neosnovan, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.
8. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.
8.1. Čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.
8.2. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog ovršenika iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke, međutim stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate.
8.3. Primjenom članka 14. stavka 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, sud je odlučio kao u točki III. izreke rješenja.
U Splitu, 27. srpnja 2021.
SUDAC
Stipe
Masle v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se izjavit žalbu u roku od 8 dana od dana prijama pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a za županijski sud. Dna:
- ovrhovoditelju pp
- ovršeniku pp
