Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-834/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja S.

V. OIB: …. iz S., T. 9, zastupan po pumomoćniku D.

M., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1) E. & S. S. -L. d. o.o. OIB: … sa sjedištem u Z., Z. 3, te tuženika pod 2) I. R. E.

L. d.o.o., u likvidaciji, OIB: … sa sjedištem u Z., U. V. H., tuženi pod 1) i pod 2) zastupani po punomoćniku S. & V. Odvjetničko društvo iz Z., radi utvrđenja i uknjižbe, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 27.svibnja 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika pod 1) i pod 2), dana 27.srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da tužitelj S. V. iz S., T. 9 OIB: … ima

valjanu pravnu osnovu za upis suvlasništva nekretnine oznake čest.zgr. 5425/5 upisane u Z.U 14915 K.O S. i to baš 15.suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-15) stana na IX katu orijentacije sjever-jug označen br.38 u površini od 84,75 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika, lođe i balkona, za ½ dijela pa se ovlašćuje na temelju ove presude zatražiti i postići upis prava suvlasništva navedene nekretnine u nadležnoj zemljišnoj knjizi za K.O S., na svoje ime i za svoju korist za ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika pod 1) E. & S. S.-L. d.o.o. za ½ dijela, a što je tuženik pod 1) E. &

S. S. – L. d.o.o. dužan trpjeti.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe članaka 5.,6.,7.,8.,9.,10.,11., i 14., Sporazuma o osiguranju solemniziranog od strane J. M. Š. javnog bilježnika iz S. pod posl.br. OU-

1449/03 dana 24.lipnja 2003.godine za ½ dijela pa se za K.O S. u Z.U 14915 određuje provedba upisa brisanja zabilježbe prijenosa prava vlasništva upisane u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-5230/03 za ½ dijela.

III Nalaže se tuženiku pod 1) E. & S. S.-L. d. o.o. OIB: …

sa sjedištem u Z., Z. 3, te tuženiku pod 2) I. R. E. L. d.o.o., u

likvidaciji, OIB: … sa sjedištem u Z., U. V. H. u roku

od 15 dana naknaditi tužitelju S. V. iz S., T. 9 OIB: …,

parnični trošak u iznosu od 12.725,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov otac ( prvobitno tuženik pod 1) neovlašteno raspolagao stanom pobliže opisanim u tužbi preko polovice svog suvlasničkog dijela budući je predmetni stan bračna stečevina tuženika pod 1) i njegove pokojne supruge N. V.. Naime, da je isti s tuženikom pod 2) sklopio Sporazum o osiguranju kojim je na tuženika pod 2) prenio pravo vlasništva predmetnog stana radi osiguranja novčane tražbine. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi ništetnim predmetni Sporazum. Nadalje, tužbom je obuhvaćen i tuženik pod 3) kojem je tuženik pod 2) prodao predmetnu nekretninu, pa tužitelj predmetnom tužbom traži pored utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovora i brisanje nevaljane uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika pod 2) kao neposrednog stjecatelja odnosno tuženika pod 3) kao trećeg nesavjesnog stjecatelja. Podneskom od 15.ožujka 2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Tuženik pod 2) ( 1) u odgovoru na tužbu predlaže tužbu odbaciti, odnosno odbiti kao neosnovanu jer na predmetnoj nekretnini nisu bila zabilježena nikakva prava, tereti niti ograničenja, a tuženik da je postupao u dobroj vjeri.

3. Tuženik pod 3) ( 2) u odgovoru na tužbu predlaže tužbu odbaciti, odnosno odbiti kao neosnovanu jer na predmetnoj nekretnini nisu bila zabilježena nikakva prava, tereti niti ograničenja, a tuženik da je postupao u dobroj vjeri.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, pregledom spisa P-1013/06, P-341/11, ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješenja izdanog od K. " J." S., OSIZ za stambene poslove, Odbor za stambena pitanja broj 6/3/0 od 30.ožujka 1982., rješenja o nasljeđivanju iza pok. N. V. poslovni broj O-2835/10, Sporazum o osiguranju od 12.lipnja 2003., ugovora o prodaji nekretnine od 28.11.2005. aneks I ugovora o prodaji nekretnine od 21.svibnja 2009., nadalje, saslušanjem tužitelja, te svjedoka J. V. i M. G., pa temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Tijekom postupka umro je prvotuženik N. V. dana 14.prosinca 2014. te je sud utvrdio prekid postupka rješenjem Pst-303/11 od 21.svibnja 2015. zbog smrti prvotuženika.

6. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju broj O-119/15 od 23.ožujka 2015. utvrđeno je da je tužitelj nasljednik tuženika pod 1) za cijelo.

7. Slijedom navedenog, sud je rješenjem od 13.studenog 2019. obustavio postupak glede tužitelja spram tuženika pod 1) zbog konfuzije stranaka.

8. Uvidom u rješenje o konkretizaciji stana u S. donijetog od strane K. " J." S., OSIZ za stambene poslove, Odbor za stambena pitanja broj 6/3/0 od 30.ožujka 1982. utvrđeno je da se dodjeljuje N. V. radniku R.O T. m. na korištenje trosoban stan investitorske oznake S4/ visoki, ulaz 9, 9 kat broj stana 38 površine 83,72 m2 tip stana J-I lociran na gradilištu " M." uz uvjet da stan koji sada koristi u S. ulice R. M. 31 od 64,59 m2 kat IV slobodan od osoba i stvari stavi na raspolaganje K. J. kao vlasniku istog.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su oba roditelja radila u J. 40 godina te su zajedno stekli za vrijeme trajanja braka stan u U. b. S. koji su vratili J. i dobili veći stan u ulici R. M. na M.. Nadalje, da je predmetni stan otkupljen za života oba roditelja. Nadalje, da majka ( N. V.) nije znala za raspolaganje predmetnim stanom od strane oca. Nadalje, da od predmetnog zajma otac nije imao nikakve koristi već je napravio uslugu jednom čovjeku koji je imao kamione. Nadalje, da je ovaj vraćao dug prvu godinu. Nadalje, da je to jedina nekretnina te da u istoj živi.

10. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je na temelju Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo br.ugovora 741/94 u S., od 19.svibnja 1994. i izjave G. S. od 7.veljače 2001. uknjižuje se pravo vlasništva posebnog dijela zgrade izgrađene na čest.zeg. 5425/5 T. 9, i baš stana na IX ( devetom ) katu orijentacije sjever jug označen br. 38 u potvršini od 84,75 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja hodnika lođe i balkona na ime V. N., za cijelo.

11. Nadalje, čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predano 29.svibnja 2003. pod brojem Z-4493/03 na temelju brisovnice " U. S., 26.svibnja 2003. god" uknjižuje se pravo vlasništva stana opisanog pod st.19 ( IX. kat.br.38) sa imena H. A. A. B. d.d. Z. kao prethodnog vlasnika i V. N. kao potonjeg

vlasnika na ime V. N. za cijelo.

12. Nadalje, na temelju Sporazuma o osiguranju od 12.lipnja 2003. pravo vlasništva stana opisanog pod stavkom 19. sa imena V. N. uknjižuje se na ime E.&

S. S. L. d.o.o. Z. za cijelo, radi osiguranja tražbine u iznosu od 148.920,00 Eur-a u protuvrijednosti kuna sa pripadajućim kamatama.

13. Nadalje, da je predano pod brojem Z-750/06 na temelju ugovora o prodaji nekretnine " u S., 28.11.2005.god" zaključenog u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Z. M.-Š. iz S. pod br. OU -478/05 i potvrde U. Z. god." ovjerovljene u potpisu kod javnog bilježnika B. J. iz Z., pod

br. Ov-792/2006 uknjižuje se pravo vlasništva na stanu položenom na IX katu označen brojem 38 upisanog pod st.19 sa imena E.& S. S. L. d.o.o. Z. na

ime S. I. L. I. H. d.o.o. Z. u cijelosti.

14. Nadalje, da je prikazana žalba N. V. na rješenje ovog suda Z- 750/06 odnosno na zapis pod brojem 45.( stavak 47)

15. Nadalje, da je na temelju rješenja Županijskog suda broj Gž-2190/06 i rješenje zemljišnoknjižnog suda od 16.siječnja 2009 – Z-79/09 tako da se:

- pod A) uknjižuje se brisanje uknjižbe punopravnog vlasništva sa imena S. I. L. I. d.o.o. Z. pod st.45 dozvoljena u postupku pod brojem Z-

750/06 i istodobno se uspostavlja na pravnu snagu uknjižba pod st 25. dozvoljena pod brojem Z-5230/03 tako da se

- pod B) briše zabilježba prikazanja žalbe pod st 47 dozvoljene i objavljene pod brojem Z- 6243/06.

16. Uvidom u važeći izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je pravo vlasništva predmetnog stana etažno vlasništvo ( E-15) upisano na E. & S. S. L.

d.o.o. Z..

17. Predmet ove tužbe je utvrđenje ništetnosti Sporazuma o osiguranju novčane tražbine, a u smislu činjeničnih navoda o nevaljanosti raspolaganja predmetnim stanom kao bračnom stečevinom od strane oca tužitelja to je ponajprije valjalo razriješiti kao prethodno pitanje predstavlja li stan u S. T. 9, iako prethodno upisanog samovlasništva prednika tužitelja N. V. bračnu stečevinu N. V. i N. V. ( supruge) te suvlasništvo N. V. za 1/ 2 dijela.

18. Tužitelj tvrdi da je stan stečen tijekom trajanja bračne zajednice pokojnih roditelja što nitko niti ne spori.

19. Iz rješenja Z-7962/95 od 29.ožujka 2001. proizlazi da je na temelju Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 741/94 od 19.svibnja 1994. ovjerovljenog pred S. br.klasa 037-02/94-03/II -2782 od

6.lipnja 1994. i Izjave g.s. kao nositelja prava korištenja, izvršena uknjižba prava vlasništva Nedjeljka Vučkovića na predmetnom stanu za cijelo.

20. Iz dostavljenog rješenja o konkretizaciji stana utvrđeno je da je predmetni stan označen br.38 dodijeljen na korištenje predniku tužitelja majci i supruzi prvobitno tuženika pod 1) N. V. 1972.

21. Nije sporno da je predmetni stan sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo otkupio N. V. 1994.

22. Sukladno odredbi čl. 6.stavak 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ( „Narodne novine“ broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00, 78/02) propisano je da stan ima pravo kupiti stanar ( nositelj stanarskog prava) pod uvjetima iz tog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2) iste odredbe propisano da kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

23. Sukladno odredbi čl. 64 st.2 Zakona o stambenim odnosima ( „Narodne novine“ broj 51/85,42/86,22/92, i 70/93) kad je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih drugova koji zajedno stanuju stanarsko pravo ima i drugi bračni drug.

24. Nadalje, pravo na otkup stana je ovlašćivalo svog nositelja da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana. Stoga, polazeći od toga da je pravo na otkup stana pravo imovinske naravi koje je ovlašćivalo na stvaranje drugog stvarnog prava – prava vlasništva i koje je ovlašćivalo imatelje tog prava na stvaranje imovinskog prava - prava vlasništva to pravo na otkup stana kao imovinsko pravo jest bračna stečevina nosioca stanarskog prava u jednakom omjeru. Budući nije sporno da su N. V. i N. V. bili u braku i živjeli zajedno u predmetnom stanu dok iz dostavljenog rješenja o konkretizaciji proizlazi da je prednik tužitelja N.

V. utvrđena korisnikom predmetnog stana još 1972. , a nesporno je da je predmetni stan otkupio njezin suprug N. V. 1994. to je nesporno utvrđeno da su oboje bili nositelji stanarskog prava sukladno odredbi čl. 64.st.2 Zakona o stambenim odnosima koji je bio mjerodavan u vrijeme stjecanja, a pravo na otkup jednog od njih je bilo uvjetovano suglasnošću drugog bračnog druga također nositelja stanarskog prava.

25. Prema tome, temelj stjecanja prava vlasništva na predmetnom stanu u T. 9 u S. je stanarsko pravo kao imovinsko pravo, odnosno pravo na otkup stana kojeg su tužitelj i tužena bili nositelji u jednakom omjeru odnosno svaki u 1/ 2 dijela, slijedom čega su isti neovisno o tome koji je bračni drug uknjižio svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu zapravo suvlasnici u jednakim dijelovima.

26. Slijedom navedenog, pitanje predstavlja li predmetni stan bračnu stečevinu pokojnih roditelja tužitelja kao prethodno pitanje raspravljeno je u ovom postupku.

27. Nadalje, obzirom na vrijeme stjecanja predmetnog stana primjenjuju se odredbe tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ 11/78,27/78,45/89,59/90,25/94), imajući u vidu temeljno načelo zaštite stečenih prava sukladno odredbi čl. 363.st.2 Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 162/98).

28. Nadalje, sukladno odredbi čl. 283 ZBPO određeno je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a prema stavku 2) svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima dok prema stavku 3) svojom posebnom imovinom bračni drug raspolaže samostalno.

29. Nadalje, prema odredbi članka 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15-dalje ZOO/05) na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona primjenjuju se odredbe ranijeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01-dalje ZOO). U tom smislu, sukladno odredbi članka 103. ZOO-a ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenih uređenja prinudnim propisima ili moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na isti način propisano je i odredbom članka 322. stavak 1. ZOO/05.

30. Tužitelj predmetnom tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovora - Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zaključenog između N. V. s tuženikom pod 1).

31. Dakle, ako stranka smatra da je ugovor nevaljan u stupnju ništetnosti može zahtijevati zaštitu pred sudom podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti. Odluka suda je deklaratorna, ništetnost nastaje ex tunc, tj. od samog trenutka sklapanja pravnog posla, odnosno nastupa po samom zakonu, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

32. U konkretnom slučaju, nedvojbeno je utvrđeno da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu N. V. za 1/ 2 dijela, a nije utvrđeno da je postojao sporazum između N. V. i N. V. o ikakvom raspolaganju predmetnim stanom to

se postavlja pitanje valjanosti raspolaganja N. V. odnosno ništetnosti pobijanog Sporazuma.

33. Ovo stoga što tužitelj tvrdi da je sporazum sklopljen protivno odredbama 283 ZBPO sukladno kojima bračni drugovi imovinom raspolažu sporazumno. Prema odredbi stavka 2. istog članka, svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

34. Isto tako, navedeni sporazum bio bi ništav i primjenom odredbe članka 306. stavak 2. u svezi s člankom 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137799, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146708, 38/09, 153709, 143/12-dalje ZV).

35. Naime, u ovom postupku iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni stan jedina nekretnina roditelja, a da je otac tada učinio uslugu prijatelju vlasniku klaonice dok je majka u to vrijeme bila bolesna.

36. Iz iskaza svjedoka J. V. ( brat tužitelja) proizlazi da nisu znali za raspolaganje predmetnim stanom sve dok nije stigla ovrha te da majka nije bila suglasna niti je poznavala čovjeka kojem je otac bio jamac. Nadalje, da je otac odlučivao o financijama i njega se pitalo za suglasnost u vezi svega.

37. Iz iskaza svjedoka M. G. ( supruga tužitelja) proizlazi da je majka tužitelja saznala za predmetno raspolaganje tek kada je došla ovrha.

38. Dakle, svi dokazi izveden u ovom postupku upućuju na to da prednica tužitelja nije znala za predmetno raspolaganje, a tuženik se s druge strane brani da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige.

39. Naime, kada je riječ o pravnom poslu sklopljenom po jednom bračnom drugu, a predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, takav pravni posao nije ništav samo zbog toga što je riječ o zajedničkoj imovini bračnih drugova, već u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla treba procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa ( tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008. od 14. lipnja 2011. objavljena u "Narodnim novinama", broj 77/11).

40. Nadalje, za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna pretpostavka je savjesnost i poštenje te treće osobe.

41. Naime, iz predmetnog Sporazuma proizlazi da je isti sklopljen između E. & S. S. l. kao predlagatelja osiguranja i N. V. kao protivnika osiguranja te K.B. d.o.o. za preradu mesa sa sjedištem u

Č. u kojem je ugovoreno da su 6.lipnja 2003. predlagatelj osiguranja kao najmodavac i K.B. d.o.o. za preradu mesa sa sjedištem u

Č. kao najmoprimac sklopile ugovor o dugoročnom najmu strojeva za preradu mesa u vrijednosti 71.400,00 EUR i Ugovor o dugoročnom najmu strojeva za preradu mesa u vrijednosti 77.520,00 EUR na rok od 60 mjeseci. Nadalje, prema stavku 5. sporazuma radi osiguranja novčanog potraživanja koje predlagatelj osiguranja može imati prema najmoprimcu protivnik osiguranja N. V. prenosi na predlagatelja osiguranja pravo vlasništva predmetnog stana.

42. Naime, neosnovano se tuženik poziva na postupanje s povjerenjem u zemljišne knjige budući je znao da je predmetna nekretnine društveno vlasništvo s pravom korištenja O. S., nadalje, da je pravo vlasništva na ime N. V. izvršeno temeljem isprave – ugovoru o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Nadalje, mogao je znati da isti može biti sklopljen samo uz suglasnost drugog bračnog druga odnosno nositelja stanarskog prava, a to je u konkretnom slučaju N. V., sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, što sve očito tuženik nije niti poduzeo, a trebao je budući je kao pravna osoba bio dužan postupati s pažnjom dobrog privrednika ili dobrog domaćina, odnosno sa većim stupnjem pažnje od prosječnog koji se zahtjeva u poslovanju odnosno pravnom prometu.

43. Slijedom toga, iako je prednik tuženika u to vrijeme sklapanja sporazuma bio upisani vlasnik predmetne nekretnine za cijelo tuženiku nije mogla ostati nepoznata činjenica kako je predmetna nekretnina stečena te da je bila riječ o zajedničkoj imovini.

44. Osim toga, neosnovano se poziva tuženik da je stekao u dobroj vjeri pravo vlasništva jer se na temelju povjerenja u zemljišne knjige vlasništvo može steći samo pod ukoliko su ispunjene opće i posebne pretpostavke za uknjižbu propisane odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (" Narodne novine" broj 91/96,13/99 i 114/01 dalje ZZK) a u konkretnom slučaju jedna od tih pretpostavki je valjanost pravnog posla koja ne bi bila ispunjena, ukoliko je Sporazum ništav ( čl. 103 ZOO) jer je sklopljen protivno prisilnim propisima iz čl. 283 ZBPO. ( Tako i Vs RH Rev-1229/2017)

45. S druge strane, u ovom postupku ničim nije dokazano suprotno odnosno da je prednica tužitelja znala ili mogla znati za predmetno raspolaganje te da se istim suglasila. Naime, u ovom postupku je iz iskaza tužitelja i svjedoka, kojima je sud povjerovao utvrđeno da je prednica tužitelja u to vrijeme raspolaganja bila bolesna, te da je otac o svemu odlučivao bez suglasnosti bračnog druga.

46. Nadalje, utvrđeno je da je prednica tužitelja stekla predmetni stan kao bračnu stečevinu i prije predmetnog raspolaganja, pa postavlja se pitanje što je trebala poduzimati glede zaštite svog zakonom stečenog prava vlasništva, dok je tuženik mogao čak i trebao posumnjati u valjanost raspolaganja predmetnim stanom od strane prednika tužitelja kao isključivim vlasništvom jer načelo povjerenja u zemljišne knjige nema prednost pred pravom iz bračne stečevine temeljem zakona niti bilo tko može prenijeti na drugoga više prava nego što sam ima slijedom čega utvrđuje se kako tužiteljica nije imala saznanja da je predmetni sporazum sklopljen, a s druge strane prednik tužitelja nije mogao na tuženika više prava nego što sam ima slijedom čega je utvrđeno da je predmetni Sporazum budući je protivan prisilnim propisima ništav i ne proizvodi pravne učinke, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

47. Nadalje, u odnosu na tužbeni zahtjev za brisanje zabilježbe po brojem Z-5230/03 kojom se zabilježuje da je prijenos prava vlasništva s imena N. V. na ime tuženika pod 1) izvršen radi osiguranja novčane tražbine na temelju sporazuma o osiguranju novčane tražbine, navodi se da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 129 ZZK, pa se navodi da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe koju je prema citiranoj odredbi ovlaštena podnijeti kako osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno tako i njezini nasljednici, jer časom smrti na nasljednike prelazi ostavina, slijedom čega je tužitelj kao univerzalni sukcesor ( nasljednik) aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe.

48. U parnici povodom brisovne tužbe pasivno je legitimirana osoba u čiju je korist izvršena nevaljana uknjižba. Pasivno su legitimirane i sve osobe koje su u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno (neposredni stjecatelji).

49. Tuženi može biti i treći u čiju je korist neposredni stjecatelj raspolagao nevaljanim upisanim knjižnim pravom (singularni sljednici).

50. U slučaju brisovne tužbe u ovom posljednjem slučaju tužitelj mora tužbom obuhvatiti i neposrednog stjecatelja i njegovog sljednika.

51. Budući je prethodno utvrđena ništetnost Sporazuma o osiguranju tražbine to je nevaljan upis tuženika pod 1) kao fiducijarnog vlasnika proveden pod brojem Z-5230/03.

52. Dakle, u ovom postupku utvrđeno je da je neistinit upis prava vlasništva tuženika pod 1) kao neposrednog stjecatelja jer se temeljio na ništetnom Sporazumu, a tužba je podnijeta i protiv osobe koja je svojedobno upisala svoje pravo izvodeći ga iz neistinitog, nevaljanog prednikovog upisa, a koja je znala ili je obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da je upis njezinog prednika nevaljan i neistinit slijedom čega je osnovana tužba i u odnosu na tuženika pod 2) koji nije postupao u dobroj vjeri te ne uživa zaštitu povjerenja, a tužitelj je s uspjehom osporio valjanost njegova stjecanja zbog neistinosti prednikovog upisa.

53. Slijedom navedenog, osnovan je tužbeni zahtjev usmjeren na brisanje nevaljanog upisa prava vlasništva tuženika pod 1) temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine (prema trećoj osobi, a ne protivniku osiguranja), a sve zbog raspolaganja predmetnim stanom iako zajedničkom imovinom, bez znanja i suglasnosti majke tužitelja kao utvrđenog suvlasnika za ½ dijela.

54. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

55. Nadalje, obzirom je tužitelj temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog s majkom i ocem stekao osnovu stjecanja prava vlasništva ( titulus) glede predmetnog stana to je isti ovlašten nakon izvršenog upisa brisanja prava vlasništva s imena tuženika pod 1) upisati svoje pravo vlasništva na temelju valjanog naplatnog pravnog posla – ugovora o doživotnom uzdržavanju za odgovarajući dio ( ½) nakon smrti svoje majke kao primatelja uzdržavanja u odnosu na koji dio će se izvršiti brisanje prava vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

56. U odnosu na istaknuti prigovor litispendencije ( čl. 194.ZPP-a) navodi se da isti nije osnovan budući je sud uvidom u spis Pi-341/11 utvrđeno da je predmetnom postupku podnesena tužba ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika radi nedopuštenosti ovrhe, dakle, ne radi se o istovjetnim tužbenih zahtjevima.

57. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora (50.000,00 kuna) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat trošak sastava podneska od 16.listopada 2019. 50 bodova, zastupanja na ročištu od 2. lipnja 2020. 100 bodova, ročištu od 24.rujna 2020. 100 bodova, 25.studenog 2020. 100 bodova, 22.siječnj 2021. 100 bodova, sastav podneska od 8.veljače 2021. 100 bodova, sastav podneska od 15.3.2021. 100 bodova, sastav podneska od 15.3.2021. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 25.ožujka 2021. 100 bodova, te ročištu od 27.svibnja 2021. 100 bodova, odnosno sveukupno 950 bodova, preračunato u kune sukladno Tbr 50 OT iznosi 9.500,00 kuna uvećano za PDV od 25% ( 2.375,00 kuna) iznosi 11.875,00 kuna uvećano za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 850,00 kuna sveukupno iznosi 12.725,00 kuna.

58. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 27.srpnja 2021.

Sut

kinja

Maja

Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika