1

 

Poslovni broj: 17 Gž-3923/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-3923/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja Z. V. iz R., OIB:…, II. tužiteljice D. V.¹ iz R., OIB:…, III. tužiteljice J. V. iz R., OIB:… i IV. tužiteljice D. V.² iz R., OIB:…, zastupani po punomoćnici L. V., odvjetnici u M., protiv I. tuženice M. A. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., i II. tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., R., OIB:…, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I. tuženice i o žalbi II. tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-108/2022-17 od 7. travnja 2023., dana 29. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba I. tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-108/2022-17 od 7. travnja 2023.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke u odnosu na I. tuženicu,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. i VI. izreke,

 

c) u pobijanom dijelu pod točkom VIII., IX., X. i XI izreke u odnosu na I. tuženicu.

 

II. Odbija se žalba II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-108/2022-17 od 7. travnja 2023.

 

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke u odnosu na II. tuženika,

 

b) u pobijanom dijelu pod točkom III. i VII. izreke,

 

c) u pobijanom dijelu pod točkom VIII., IX., X. i XI. izreke u odnosu na II. tuženika.

 

III. Odbija se zahtjev I. tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 370,67 eura / 2.792,81 kuna[1].

 

IV. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

              "I. Utvrđuje se da su 1. tuženica M. A. i 2. tuženik trgovačko društvo HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., smetali tužitelje 1. Z. V., 2. D. V.¹, 3. J. V. i 4. D. V.² u posljednjem mirnom posjedu stana, sagrađenog na k.č.br. 1986/2/A/2 u kući u … ulici broj .., .., .., .. i .., površine 131 čhv, upisanoj u z.k.ul. 2423 K.O. R., koji stan je opisan kao 12. suvlasnički dio: 78/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), peterosobni klasični stan br. 10 na petom katu na adresi R., …, koji u naravi čine hodnik, izba, wc, kuhinja s blagavaonom, kupaona, pet soba i 2 balkona, ukupne površine 124,99 m2, s pripadajućom drvarnicom u potkrovlju, površine 5,83 m2, sveukupne površine 130,82 m2, u kojem se nalazi mjerno mjesto broj 113813, na način da je 1. tuženica M. A. 25. studenog 2022. godine dala nalog 2. tuženiku trgovačkom društvu HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., da u navedenom stanu obustavi isporuku električne energije, po kojem nalogu je 2. tuženik trgovačko društvo HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R. postupio 15. prosinca 2022. godine, znajući pritom da su imenovani tužitelji posjednici opisanog stana, i to tako da je dao nalog svojim djelatnicima da obustave isporuku električne energije te su 1. tuženica M. A. i 2. tuženik trgovačko društvo HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R. na taj način onemogućili tužitelje 1. Z. V., 2. D. V.¹, 3. J. V. i 4. D. V.² u korištenju električne energije i time počinili smetanje posjeda tih tužitelja.

 

              II. Nalaže se 1. tuženici M. A. uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo prije izvršenog smetanja, i to tako da 2. tuženiku trgovačkom društvu HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., naloži uspostavu isporuke električne energije u stanu, sagrađenom na k.č.br. 1986/2/A/2 u kući u … ulici broj .., .., .., .. i .., površine 131 čhv, upisanoj u z.k.ul. 2423 K.O. R., koji stan je opisan kao 12. suvlasnički dio: 78/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), peterosobni klasični stan br. 10 na petom katu na adresi R., …, koji u naravi čine hodnik, izba, wc, kuhinja s blagavaonom, kupaona, pet soba i 2 balkona, ukupne površine 124,99 m2, s pripadajućom drvarnicom u potkrovlju, površine 5,83 m2, sveukupne površine 130,82 m2, u kojem se nalazi mjerno mjesto broj 113813, te se nalaže 1. tuženici M. A. da se suzdrži od svakog daljnjeg takvog i sličnog smetanja posjeda imenovanih tužitelja u predmetnom stanu, u roku od 8 dana.

 

              III. Nalaže se 2. tuženiku trgovačkom društvu HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo prije izvršenog smetanja, i to na način da 2. tuženik trgovačko društvo HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., naloži svojim djelatnicima da uspostave isporuku električne energije u stanu, sagrađenom na k.č.br. 1986/2/A/2 u kući u … ulici broj .., .., .., .. i .., površine 131 čhv, upisanoj u z.k.ul. 2423 K.O. R., koji stan je opisan kao 12. suvlasnički dio: 78/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), peterosobni klasični stan br. 10 na petom katu na adresi R., …, koji u naravi čine hodnik, izba, wc, kuhinja s blagavaonom, kupaona, pet soba i 2 balkona, ukupne površine 124,99 m2, s pripadajućom drvarnicom u potkrovlju, površine 5,83 m2, sveukupne površine 130,82 m2, u kojem se nalazi mjerno mjesto broj 113813, te se nalaže 2. tuženiku trgovačkom društvu HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., da se suzdrži od svakog daljnjeg takvog i sličnog smetanja posjeda imenovanih tužitelja u predmetnom stanu, u roku od 8 dana.

 

              IV. Nalaže se 1. tuženici M. A. i 2. tuženiku trgovačkom društvu HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R. da tužiteljima 1. Z. V., 2. D. V.¹, 3. J. V. te 4. D. V.² solidarno naknade troškove postupka, u iznosu od 706,75 eura (slovima: sedamsto šest eura i sedamdeset pet centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 5.325,00 kn (slovima: pet tisuća tristo dvadeset pet kuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 07. travnja 2023. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,5% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              V. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. IV., a do zatraženog iznosa od 1.129,40 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 8.509,46 kn, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja 1. Z. V., 2. D. V.¹, 3. J. V. te 4. D. V.² za naknadu troškova postupka odbija se.

 

              VI. Odbija se zahtjev 1. tuženice M. A. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 756,53 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 5.700,08 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate.

 

              VII. Odbija se zahtjev 2. tuženika trgovačkog društva HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., za naknadu troškova postupka, koji su zatraženi u visini sudskih pristojbi.

 

              VIII. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja 1. Z. V., 2. D. V.¹, 3. J. V. te 4. D. V.², kao predlagatelja osiguranja, protiv 1. tuženice M. A. i 2. tuženika trgovačkog društva HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., kao protivnika osiguranja, određuje se sljedeća

 

              te se 2. tuženiku trgovačkom društvu HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., E. R., nalaže uspostava električne energije u stanu sagrađenom na k.č.br. 1986/2/A/2 u kući u … ulici broj .., .., .., .. i .., površine 131 čhv, upisanoj u z.k.ul. 2423 K.O. R., koji stan je opisan kao 12. suvlasnički dio: 78/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), peterosobni klasični stan br. 10 na petom katu na adresi R., … koji u naravi čine hodnik, izba, wc, kuhinja s blagavaonom, kupaona, pet soba i 2 balkona, ukupne površine 124,99 m2, s pripadajućom drvarnicom u potkrovlju, površine 5,83 m2, sveukupne površine 130,82 m2, u kojem se nalazi mjerno mjesto broj 113813, bez odgode, a najkasnije u roku od 24 sata od primitka prijepisa ovog rješenja.

 

              IX. Rješenje o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi.

 

              X. Žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere ne odgađa provedbu privremene mjere.

 

              XI. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem Psp-108/2022, računajući od dana dostave ovog rješenja o osiguranju tuženicima, kao protivnicima osiguranja.

 

              XII. U dijelu kojim je zatraženo da se tuženicima, kao protivnicima osiguranja, ukoliko ne postupe po privremenoj mjeri, naloži plaćanje novčane kazne u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eura za svaki dan izostanka postupanja po rješenju o određivanju privremene mjere, prijedlog tužitelja 1. Z. V., 2. D. V.¹, 3. J. V. te 4. D. V.² za određivanje privremene mjere odbija se".

 

2.     Protiv rješenja u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanjem privremene mjere prihvaćen u odnosu na I. tuženicu, žalbu je podnijela I. tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanjem privremene mjere odbiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.     Žalbu protiv rješenja u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanjem privremene mjere prihvaćen u odnosu na II. tuženika podnio je i II. tuženik također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanjem privremene mjere odbije, odnosno podredno, da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

4.     Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu u kojem predlažu da se žalbe tuženika odbiju kao neosnovane i da prvostupanjsko rješenje potvrdi.

 

5.     Žalbe I. tuženice i II. tuženika nisu osnovane.

 

6.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite.

 

7.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da su se tužitelji nalazili u posljednjem mirnom posjedu stana br. 10 na V. katu stambene zgrade sagrađene na kčbr. 1986/2/A/2 k.o. R. koja se nalazi na adresi R., …,

              - da su tuženici smetali tužitelje u posljednjem posjedu predmetnog stana na način da je I. tuženica 25. studenog 2022. dala nalog II. tuženiku da u navedenom stanu obustavi isporuku električne energije, po kojem nalogu je II. tuženik postupio 15. prosinca 2022. godine,

              - da predmetno postupanje I. tuženice i II. tuženika predstavlja samovlasno smetanje posjeda,

              - da su tužitelji za čin smetanja saznali 15. prosinca 2022.,

              - da su tužbu tužitelji podnijeli 22. prosinca 2022.,

              - da je tužba tužitelja pravodobno podnesena.

 

8.     I. tuženica i II. tuženik osporavaju pobijano rješenje ističući da I. tužitelj nije bio korisnik mreže na predmetnom obračunskom mjestu, te da se ne radi o samovlasnom smetanju posjeda jer je čin smetanja u konkretnom slučaju bio dopušten u smislu odredbe čl. 20. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) zakonom ili odlukom donesenom na temelju zakona.

 

9.     Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP posjedovna zaštita pruža se prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

10. U konkretnom slučaju, iz iskaza I. i II. tužitelja proizlazi da je I. tuženici, ali i II. tuženiku bilo poznato da I. tužitelj u predmetnom stanu stanuje sa obitelji, odnosno da se nalazi u posjedu predmetnog stana. I. tuženica je dakle, nesporno dala nalog II. tuženiku da obustavi isporuku električne energije na predmetnom stanu znajući da isti posjeduju tužitelji pa se stoga ne može raditi u situaciji iz čl. 20. st. 4. ZVDSP odnosno činu smetanja posjeda koji je dopušten zakonom ili odlukom suda ili drugog tijela. Upravo suprotno, a kako to sud prvog stupnja pravilno zaključuje, radi se o samovlasnom postupanju zbog kojeg tužitelji osnovano zahtijevaju da im se u parničnom postupku pruži posjedovna zaštita.

 

11. U tom smislu neosnovani su žalbeni navodi II. tuženika kojima ukazuje na odredbe Zakona o tržištu električnom energijom ("Narodne novine", br. 111/21) i Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine", br. 104/20, 100/22 – dalje u tekstu Pravilnik). Naime, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve pravno relevantne činjenice iz čl. 22. st. 1. ZVDSP koje je bilo potrebno utvrditi radi donošenja zakonite odluke, a to je da su se tužitelji nalazili u posljednjem posjedu stana koji je predmet posjedovne zaštite, te da im je obustavom isporuke električne energije smetan posjed. Pritom je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da postupanje tuženika u konkretnom slučaju predstavlja samovlast u smislu odredbe čl. 20. st. 1. ZVDSP, te da se ne radi o slučaju iz čl. 20. st. 4. ZVDSP.

 

12. I. tuženica u žalbi ističe i da tužitelji nisu aktivno legitimirani za vođenje postupka jer nisu posljednji mirni posjednici brojila za isporuku električne energije, da obustava isporuke električne energije ne predstavlja čin smetanja posjeda jer se radi o obveznopravnom odnosu, te da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužitelji cijelo vrijeme plaćaju račune za električnu energiju. Međutim, i ti žalbeni navodi I. tuženice nisu osnovani. Naime, predmet spora nije smetanje posjeda brojila, već smetanje posjeda stana za kojeg je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se nalazi u posjedu tužitelja, pa stoga okolnost tko se nalazi u posjedu brojila nije relevantna za postupak. Također, obustava električne energije, suprotno pravnom stavu I. tuženice, predstavlja čin smetanja posjeda nekretnine jer se istim uznemirava posjed posjednika tako da su i ti žalbeni navodi I. tuženice neosnovani. U odnosu na plaćanje računa za električnu energiju sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je I. tužitelj dok je bio evidentiran kao kupac električne energije iste uredno podmirivao tako da niti ti žalbeni navodi I. tuženice ne mogu utjecati na pravilnost pobijanog rješenja.

 

13. Neosnovano I. tuženica ukazuje i da je postupanje tuženika utemeljeno na zakonskom propisu, te da kod tuženika nije postojala svijest (animus turbandi) za smetanje posjeda. Naime, kako i sud prvog stupnja pravilno navodi, hrvatski pravni sustav prihvatio je objektivistički koncept sadržaja posjeda, pa žalbeni navodi I. tuženice o nepostojanju svijesti o smetanju posjeda nisu pravno relevantni. Međutim, čak i da jesu potrebno je navesti da je I. tuženici, a kako je ranije navedeno, nedvojbeno bilo poznato da se tužitelji nalaze u posjedu spornog stana, te da davanjem naloga na obustavom isporuke električne energije će tužiteljima smetati njihov posjed, pa stoga se ne može reći da nije imala svijest o smetanju posjeda.

 

14. Neosnovano I. tuženica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja propustio izvesti sve predložene dokaze, pa tako i saslušanje I. tuženice izvođenje kojeg dokaza je predložio II. tuženik. Naime, na ročištu održanom dana 21. ožujka 2023. na kojem je glavna rasprava zaključena II. tuženik je naveo da ne predlaže izvođenje daljnjih dokaza i da predlaže zaključenje glavne rasprave. Međutim, neovisno o tome, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke tako da u konkretnom slučaju saslušanje I. tuženice, koje ona čak i sama nije predložila, nije moglo imati utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, te nije moglo rezultirati pogrešnim ili nepotpunim utvrđenjem činjeničnog stanja.

 

15. U odnosu na žalbene navode II. tuženika koji se u bitnome odnose na tvrdnju da I. tužitelj odnosno da tužitelji nisu korisnici mreže, te da nemaju status kupaca električne energije potrebno je navesti da navedeno čak i da je točno u konkretnom slučaju ne znači da tužitelji ne bi imali osnova tražiti posjedovnu zaštitu u odnosu na stan u kojem stanuju dugi niz godina.

 

16. Također, u konkretnom slučaju, neosnovani su i žalbeni navodi II. tuženika da se, sukladno odredbi čl. 20. st. 4. ZVDSP, ne radi o samovlasnom smetanju posjeda jer se radi o radnji tuženika koja je dopuštena zakonom i s time u svezi na pozivanje na čl. 114. Pravilnika. Naime, točno je da je odredbom čl. 114. st. 1. Pravilnika propisano da korisnik mreže ima pravo podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije. Međutim, jednako tako odredbe čl. 116. st. 1. i 2. Pravilnika koje jasno propisuju da se obustava isporuke električne energije iz čl. 114. st. 1. Pravilnika ne smije provoditi u cilju smetanja posjeda (čl. 116. st. 1. Pravilnika), te da je operator sustava dužan u slučaju ako naknadno utvrdi da je obustava isporuke električne energije bila u cilju smetanja posjeda, bez odgađanja ponovno uspostaviti isporuku električne energije (čl. 116. st. 2. Pravilnika).

 

17. U konkretnom slučaju, iz pisane korespondencije koju su dostavili tužitelji, posebice dopisa od 22. siječnja 2021. nazvanog "zahtjev za suzdržavanjem od bilo kakvih radnji koje bi za cilj imale smetanje posjeda" (str. 28-30 spisa) vrlo jasno proizlazi da su tužitelji izvijestili II. tuženika (nakon što im je prema tom dopisu već jednom 19. siječnja 2021. bilo pokušano isključenje isporuke električne energije) da oko predmetnog stana postoje prijepori, te da bi eventualna obustava isporuke energije mogla predstavljati smetanje posjeda. Usprkos toga, II. tuženik je po nalogu I. tuženice proveo obustavu isporuke električne energije, te isporuku električne energije nije ponovno bez odgađanja uspostavio kada je bilo sasvim izvjesno da bi se moglo smatrati da je obustava isporuke učinjena u cilju smetanja posjeda. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, postupanje II. tuženika ne predstavlja postupanje koje je utemeljeno na zakonu u smislu odredbe čl. 20. st. 4. ZVDSP već predstavlja postupanje koje je protivno odredbi čl. 116. st. 1. i 2. Pravilnika i koje kao takvo i u odnosu na II. tuženika ima karakter čina samovlasnog smetanja posjeda. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi II. tuženika da tužitelji nisu imali valjanu osnovu za korištenje nekretnine (koju, uzgred rečeno, koriste više desetljeća) jer o tome, kada su imovinskopravni odnosi na nekretnini sporni, prije svega odlučuje sud.

 

18. Neosnovano tuženici osporavaju i pobijano rješenje suda prvog stupnja u dijelu u kojem je određena privremena mjera. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelji dokazali postojanje čina smetanja, te da je predložena privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje, te je na temelju takvih utvrđenja pravilnom primjenom odredbe čl. 346. st. 1. i čl. 347. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ) prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere djelomično prihvatio, kako je to pobliže navedeno u točki VIII. do XI. izreke pobijanog rješenja

 

19. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 20., čl. 21. i čl. 22. ZVDSP. Naime, kako je u postupku utvrđeno da su se tužitelji nalazili u posljednjem mirnom posjedu stana br. 10 na petom katu zgrade na adresi Rijeka Laginjina 6, te da su im posjed smetali tuženici, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da su ispunjene pretpostavke da se tužiteljima pruži posjedovna zaštita, te je pravilno primijenio odredbe čl. 20., čl. 21. i čl. 22. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg također u žalbi ističu oba tuženika.

 

20. I. tuženica i II. tuženik u žalbama ističu i da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno, te da se ne može ispitati odnosno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične, razumljive i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu tuženici. Pritom u postupku nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

21. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tako da su i žalbeni navodi tuženika kojima osporavaju istu neosnovani.

 

22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbe I. tuženice i II. tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima.

 

23. I. tuženici i II. tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer njihove žalbe nisu bile osnovane (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 29. veljače 2024.

 

                                                                Sudac:

              Robert Jambor