REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3185/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Đakovo, Đ., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku u Đ., protiv tuženice D. V. iz Đ., OIB: ..., zastupane po punomoćniku P. C., odvjetniku u Đ., radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-554/2021-2 od 11. ožujka 2021., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Đakovu broj Psp-2/2020-16 od 11. prosinca 2020., u sjednici održanoj 27. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-554/2021-2 od 11. ožujka 2021., kojim je preinačenjem rješenja Općinskog suda u Đakovu broj Psp-2/2020-16 od 11. prosinca 2020. odbijen zahtjev tužitelja upravljen prema tuženoj na pružanje mu posjedovne zaštite glede neupisane stvarne služnosti staze na k.č.br. 1344/5, put i pločnik, površine 58 m , upisane u z.k.ul. 4820 k.o. Đ., a sve vezano za postavljanje drvene ograde dužine 6 metara sa stupovima fiksiranim u asfaltnu površinu od strane tuženice krajem travnja 2020., a čime da je pripriječen prolaz stazom za pješake.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravno pitanje kojim problematizira pravilnost pravnog shvaćanja iz pobijanog drugostupanjskog rješenja, a glede neosnovanosti zahtjeva upravljenog na potraživanje posjedovne zaštite neupisanog prava služnosti staze na nogostupu, kao javnom dobru u općoj uporabi, smatrajući to pitanje važno kako za odluku u ovoj pravnoj stvari tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U tom pravcu tužitelj se poziva na određeno naznačene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Županijskog suda u Puli, a u kojima da je o tom pitanju izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijanog rješenja.
3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja.
4. Polazeći od odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da odluke na koje se predlagatelj poziva u pravcu argumentiranja postojanja razloga za dopuštanje podnošenja revizije zbog navedenog pitanja, istom ne daje značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. To stoga što odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 807/18-2 od 27. lipnja 2018. i broj Rev 2433/18-6 od 28. siječnja 2020. se odnose na pitanje posjedovne zaštite u odnosu na nerazvrstane ceste, a što pak u ovom spisu predmeta nije slučaj; odnosno u odluci Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-675/20- 2 od 20. srpnja 2020. mogućnost pružanja posjedovne zaštite se odnosila na nekretninu u vlasništvu Grada V. G. kao jedinice lokalne samouprave i uprave, a što pak u ovom spisu predmeta nije slučaj (tuženica je nesporno zemljišnoknjižni vlasnik sporne nekretnine!).
6. Slijedom navedenog, a kako u ovom slučaju u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 27. srpnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
