Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž-1411/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. d.o.o. T., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u V., protiv tuženika F. M. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica K. Ć., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1527/2018-10 od 25. veljače 2021., dana 26. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1527/2018-10 od 25. veljače 2021.,.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-41/2018 od 26. siječnja 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 406,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci (toč. I), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 800,00 kn (toč. II).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje u tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili istu ukine.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora bio je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 406,30 kn, dakle radi se o sporu male vrijednosti, budući se zahtjev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn (čl.458 st. 1 ZPP-a).

5. Odredbom čl. 467 st. 1 ZPP-a propisano je da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10, i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a.

7. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ista nije proturječna, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Prethodno utvrdivši da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja rad isplate iznosa od 406,30 kn na ime naknade za uslugu odvoženja komunalnog otpada iz nekretnine tuženika na adresi T., … u razdoblju od siječnja do rujna 2017.; da je sukladno Zakonu i Odluci o komunalnim djelatnostima Općine Tisno tužitelj ovlašten obavljati javnu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada na području Općine Tisno, a da je tuženik nositelj prava vlasništva nekretnine za odmor na području općine T. na otoku M. te da je tuženik kao takav obveznik plaćanja predmetne komunalne usluge; da među parničnim strankama nije sporno da je površina nekretnine tuženika 65,86 m2, te imajući u vidu površinu nekretnine tuženika, iznose računa te periodiku njihovog izdavanja, utvrđeno je da je tužitelj izvršio obračun naknade komunalne usluge sukladno Privremenom cjeniku i Općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada.

9. Između stranaka je sporna pravilnost načina obračuna naknade za uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada, odnosno da li je tužitelj imao ovlasti kao kriterij obračuna uzeti površinu zaduženog objekta sukladno Općim uvjetima tužitelja i Cjenika tužitelja, a samim time sporna je i visina potraživanja tužitelja.

10. Pregledom otvorenih stavki i prijepisa utuženih računa utvrđeno je da je tužitelj iste izdao tuženiku u utuženom razdoblju izdao u dvomjesečnom iznosu od 107,66 kn (račune s dospijećem u travnju, lipnju i kolovozu, umanjene za iznose uplaćene od strane tuženika).

11. Odredbom članka 16. stavak 1. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada propisano je da se cijena komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada utvrđuje cjenikom, a odredbom članka 18. stavak 3. istih uvjeta određeno je da se računi za komunalnu uslugu ispostavljaju svaki mjesec. Odlukom o izmjeni čl. 18. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada propisano je da će se računi ispostavljati dvomjesečno za periode siječanj i veljaču, ožujak i travanj, svibanj i lipanj, srpanj i kolovoz, rujan i listopad te studeni i prosinac.

12. Uvidom u presudu Upravnog suda u Splitu posl.br. Usl-178/14-10 od 21.3.2016. utvrđeno je da je ista donesena u upravnom sporu tužitelja J. d.o.o. protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske a kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: I Uvažava se žalba tužitelja. II Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva, povjerenstva za žalbe, Klasa: Up/2-336-01/14-01/11, Urbroj: 526-12- 01-01-01/1-14-2 od 11.6.2014. i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. U obrazloženju navedene odluke navodi se da je prvostupanjskim rješenjem Ministarstva gospodarstva privremeno trgovačkom društvu J. d.o.o. zabranjen obračun naknade prikupljanja miješanog biorazgradivog komunalnog otpada dok u izračunu naknade ne primijeni količinu stvarno predanog otpada pri čemu kriterij količine otpada može biti masa stvarno predanog otpada ili volumen spremnika otpada i stvarni broj pražnjenja spremnika, a osporavanim rješenjem Ministarstva gospodarstva odbijena je žalba trgovačkog društva JEŽINAC d.o.o.

13. Uvidom u presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž- 800/15-2 od 25.10.2015. utvrđeno je da je ista donesena u upravnom sporu tužitelja USLUGA Poreč d.o.o. za komunalne poslove iz Poreča protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske (ranije Državnog inspektorata Republike Hrvatske), Povjerenstva za žalbe, radi zaštite potrošača te da je istom odbijena žalba i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci posl.br.: UsI-104/14-11 od 30.4.2015. U obrazloženju presude navodi se da je presudom Upravnog suda u Rijeci protiv koje je podnijeta žalba poništeno rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Povjerenstva za žalbe, Klasa: Up/II-336-01/13-01/131, urbroj: 556-18-40-13-03 od 18.12.2013., poništeno rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područne jedinice Rijeka, Odijela prometa robe i usluge, Klasa:

Up/I-336-02/13- 01/79, Urbroj: 556-12-01/01-13-2 od 15.11.2013. i obustavljen upravni postupak povodom inspekcijskog nadzora poslovanja tužitelja provedenog 21.8.2013. u ovoj pravnoj stvari. Također se u obrazloženju presude navodi kako i navedeni sud ocjenjuje da prvostupanjsko tijelo u okviru inspekcijskog nadzora nije bilo ovlašteno tužitelju zabraniti obračun naknade skupljanja i odvoza komunalnog otpada dok u izračunu naknade ne primijeni količinu predanog otpada kao mase predanog otpada ili volumena spremnika otpada i broja pražnjenja spremnika.

14. Tražbina tužitelja odnosi se na razdoblje od siječnja do rujna 2017.u kojem je na snazi bio Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13).

15. Prema odredbi čl. 30. st. 1. tog Zakona, prikupljanje miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (koje podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada) predstavlja javnu uslugu koja se smatra uslugom od općeg interesa (st. 2.), a područje pružanja te javne usluge je područje jedinice lokalne samouprave (st. 3.). Navedenu javnu uslugu u smislu čl. 31. st. 1. tog Zakona mogu obavljati: 1. trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojem drži većinski dio dionica, odnosno udjela; 2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave; te 3. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji, a korisnik usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, sukladno čl. 30. st. 5. istog Zakona.

16. Odredbom čl. 33. st. 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. tog Zakona na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge sukladno odredbama toga Zakona, uredbe iz čl. 29. st. 10. i odluke iz čl. 30. st. 7. istog Zakona. Prema st. 2. iste odredbe, davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. istog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika, sukladno odluci iz čl. 30. st. 7. istog Zakona. Prema st. 4. istog članka, davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge uključiti slijedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz čl. 29. st. 10. istog Zakona, a prema st. 5. davatelj usluge, sukladno odredbama st. 1., 2. i 4. tog članka, uredbe iz čl. 29. st. 10. i odluke iz čl. 30. st. 7. istog Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada, a cjenik je dužan objaviti na svojoj mrežnoj stranici. Prije primjene cjenika, odnosno izmjene cjenika davatelj usluge dužan je pribaviti suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na koju se cjenik odnosi (st. 6.).

17. Iz navedenog proizlazi da cjenik davatelja usluge mora biti u skladu s uredbom iz čl. 29. st. 10. ZOGO-a, kojom Vlada Republike Hrvatske propisuje način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih u čl. 28. i čl. 29. istog Zakona, granične količine miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada, kao i s odlukom iz čl. 30. st. 7. tog Zakona koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javnih usluga iz st. 1. iste odredbe koja sadrži elemente propisane u toč. 1.-7. iste odredbe.

18. Odredbom čl. 182. st. 1. ZOGO-a propisana je obveza Vlade Republike Hrvatske za donošenje uredbe iz čl. 29. st. 10. istog Zakona (kao i uredbi iz čl. 26. st. 10., čl. 53. st. 4. i čl. 118. st. 4. istog Zakona) u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona (što znači do 23. srpnja 2014.). Međutim, Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom (NN br. 50/17) donesena je 25. svibnja 2017., a na snagu je stupila 1. studenog 2017.

19. Odredbom čl. 179. st. 5. ZOGO-a propisana je obveza jedinica lokalne samouprave donijeti odluku iz čl. 30. st. 7. (kao i odluku iz čl. 36. st. 3. istog Zakona) u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu uredbe iz čl. 29. st. 10. istog Zakona, što znači da je, s obzirom na činjenicu da je Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom stupila na snagu 1. studenog 2017., rok za ispunjenje obveze jedinica lokalne samouprave istekao 1. veljače 2018.

20. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZOGO-a, danom stupanja na snagu tog Zakona u Zakonu o komunalnom gospodarstvu prestaju važiti odredbe čl. 3., 11., 20., 30. i 34. u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada. Prema st. 3. istog članka, cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz čl. 33. st. 5. istog Zakona, dok se, prema st. 5. istog zakonskog članka, Odluke o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada, donesene na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu, primjenjuju do donošenja odluka o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada iz čl. 30. st. 7. ZOGO-a.

21. Iz sadržaja odredbi čl. 179. st. 5. i čl. 187. st. 3. ZOGO-a, a uz činjenicu da je Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom stupila na snagu 1. studenog 2017., proizlazi da je jedinicama lokalne samouprave tek 1. veljače 2018. istekao rok za donošenje odluke o načinu pružanja javne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada iz čl. 30. st. 7. tog Zakona, tako da davatelji ove javne usluge u trenutku na koje se odnosi predmetna tražbina još uvijek nisu bili u obvezi donijeti cjenike u skladu s odredbom čl. 33. st. 5. ZOGO-a, te su naplatu ove usluge mogli vršiti prema cjenicima za komunalne usluge donesenim na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu i odlukama o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada.

22. U odnosu na žalbene navode ukazuje i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017., u kojem je formuliran slijedeći stav: „U situaciji kada je tužitelj izvršavao uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada iz kućanstva, a cijena pružene usluge je utvrđena na temelju Odluka o pružanju i plaćanju usluga odvoza i odlaganja komunalnog otpada koje nisu nakon 1. siječnja 2010. bile u skladu s čl. 17. st. 2. Zakona o otpadu jer je cijena usluge utvrđena prema površini stana, platni nalog treba održati na snazi.“

23. Slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno utvrđuje osnovanim zahtjev tužitelja, te je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M., posl. br. Povrv-41/2018. Od 26.01.2018.

24. Radi navedenog žalbeni prigovori tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a trebalo presuditi kao u izreci ove presude.

25. Odluka o trošku koja se temelji na odredbi čl. 154 st.2 ZPP-a pravilna je i zakonita, time da žalitelj u tom dijelu niti ne iznosi određene prigovore.

U Zagrebu 26. srpnja 2021.

Sudac:

Darija Horvat, v.r.