Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 39 Gž Ob-821/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda mr.sc. Neri Radas, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetnici u Z., protiv tužene S. Š., OIB: …, iz V., …, zastupane po punomoćniku T. F. G., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu Z. G., T. F. G. i H. M. u B., uz sudjelovanje posebnog skrbnika, maloljetne N. B., D. V. dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica O., radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P Ob-47/2021-43 od 28. lipnja 2021., 26. srpnja 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P Ob-47/2021-43 od 28. lipnja 2021. u pobijanom dijelu pod stavkom IV. izreke.

II. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje navedeno rješenje u pobijanom dijelu pod stavkom III. izreke.

III. Ukida se navedeno rješenje u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Mlljt. N. B. OIB: … rođena …. živjet će u domaćinstvu oca M. B. OIB: …na adresi …., …. Z..

II. Otac M. B. samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu određivanja adrese boravišta i prebivališta djeteta i obrazovanja, odnosno ispisivanja djeteta iz Osnovne i glazbene škole, upisa u druge škole, izbora slobodnih aktivnosti, te liječenje djeteta.

III. Osobni odnosi mlljt. N. B. sa majkom S. Š., održavat će se prva tri mjeseca druge i četvrte nedjelje u mjesecu u razdoblju od 14,00 do 16,00 sati uz nadzor stručne osobe u V., na mjestu po izboru djeteta a uz suglasnost djeteta i u domaćinstvu majke. Slijedeća tri mjeseca, pod uvjetom da izvješće voditelja mjere bude pozitivno, osobni odnosi majke i djeteta održavat će se druge i četvrte nedjelje u mjesecu trajanju od 12,00 do 16,00 sati uz prisutnost ovlaštene osobe i to na način da otac doveze dijete na dogovoreno mjesto s voditeljem mjere i dođe po njega. Nakon proteka druga tri mjeseca, također ako izvješće voditelja mjere bude pozitivno, osobni odnosi majke i djeteta ostvarivati će se drugi i četvrti vikend u mjesecu počevši od petka u 20,00 sati ili kasnije ovisno o školskim obvezama djeteta pa do nedjelje u 16,00 sati i to na način da majka organizira prijevoz djeteta iz Z. iz domaćinstva oca, a otac dođe po dijete u domaćinstvo majke.

IV. Majka S. B. je dužna doprinositi za uzdržavanje djeteta mlljt. N. B. iznosom od 1.000,00 kuna mjesečno, uplatama na tekući račun oca M. B. počevši od 1. travnja 2021. pa do pravomoćnog okončanja postupka, s tim da je dospjele obroke dužna platiti odjednom sa pripadajućom zateznom kamatom, a dospjevajuće do 15.-og u mjesecu.

V. Roditelji će informacije u vezi s djetetom razmjenjivati SMS porukama.

VI. Trajanje ove privremene mjere određuje se do pravomoćnog okončanja postupka.“

2. Protiv dijela navedenoga rješenja pod stavkom III. i IV. izreke, žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) odredbe kojeg Zakona se primjenjuju i u predmetnom postupku, sukladno odredbi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ) s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači.

3. Protiv dijela navedenoga rješenja pod stavkom II. i III. izreke žalbu podnosi tužena, također zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukine.

4. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužene je djelomično osnovana.

5. Suprotno navodima žalbi, prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o osobnim odnosima maloljetnog djeteta stranaka, N. B. sa tuženom i o uzdržavanju maloljetnog djeteta, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa donošenjem rješenja u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba predmetnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u vezi sa odredbom čl. 381. ZPP-a, na koju ukazuju žalitelji.

6. Donošenjem pobijane odluke kao i postupkom koji joj je prethodio, u navedenom dijelu, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba postupka, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom dijelu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, valjano utvrdio činjenično stanje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu je prvostupanjski sud postupao i sukladno načelu propisanim odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a.

8. I po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno odlučio o privremenom uređenju spornog pravnog odnosa između stranaka, u dijelu koji se odnosi na održavanje osobnih odnosa maloljetne Nike Baltić sa majkom i njenom uzdržavanju.

9. Navedeno zato što je prethodno utvrđeno: da je brak stranaka razveden rješenjem Općinskog suda u Virovitici posl.br. R1 Ob-112/16 od 7. listopada 2016. i kojim rješenjem je prihvaćen sporazum stranaka o roditeljskoj skrbi u odnosu na maloljetnu N. B., prema kojem je dijete živjelo s majkom, a riješena su i druga pitanja iz sadržaja roditeljske skrbi; da je presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, posl.br. P Ob-39/2019-33 od 13. rujna 2019. izmijenjena odluka o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sadržana u navedenom rješenju Općinskog suda u Virovitici, u dijelu vremena koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja; da su stranke 3. svibnja 2021. podnijele novi prijedlog za odobravanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi a kojim sporazumom su obuhvatili sva pitanja iz roditeljske skrbi u odnosu na zajedničko dijete, maloljetnu N. B.; da je predlagateljica S. Š. odustala od potpisanog Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, slijedom čega je prvostupanjski sud sa istim postupao kao po tužbi M. B. protiv S. Š. radi spora o roditeljskoj skrbi.

10. Nadalje, iz utvrđenja prvostupanjskog suda i sadržaja spisa proizlazi: da je pri kraju boravka kod oca za vrijeme uskrsnih praznika, a od 1. travnja 2021. prema tvrdnji tužitelja, dijete postalo zabrinuto i zatražilo zaštitu od majke, uz tvrdnju da ju majka fizički zlostavlja te da se boji vratiti kod nje, nakon čega je dijete ostalo kod oca; da je nakon navedenoga događaja dijete odvedeno u Psihijatrijsku bolnicu na hitan prijem, gdje je dijagnosticiran poremećaj prilagodbe (reakcija na stresne okolnosti); da je posebna skrbnica djeteta razgovarala s djetetom temeljem kojega razgovora je zaključila kako je dijete privrženo na oba roditelja s time da se trenutno u ovoj fazi života osjeća bliže ocu, te postoji određena ljutnja na majku, jer je stavljena u položaj podijeljene lojalnosti, te da je dijete izrazilo želju da živi kod oca, a majku prvo vrijeme viđa uz nazočnost stručne osobe; da je iz kliničkog nalaza Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež vidljivo kako je dijete tjeskobno, ambivalentno spram odnosa s majkom, slabije tolerancije na ambivalenciju, prateće afektivne modulacije u sadržaju, iznosi poteškoće života s majkom i želju da ju otac zaštiti i ostane na sigurnom kod njega doma i nastavi živjeti kod oca; da iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnoga tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Z. proizlazi, da je na ljestvici simptoma traume kod djece, dobivena klinički značajno povišena anksiozna i depresivna simptomatologija, granične stresne reakcije te disocijativna simptomatologija, fantazmatskog tipa; da je iz mišljenja psihologa vidljivo, da je riječ o djevojčici prosječnih općih kognitivnih kapaciteta, vidno opterećenoj narušenom obiteljskom dinamikom koju iznosi o fizički nasilnim postupcima majke spram nje, te o svjedočenju nasilja očuha nad majkom, te njegovim neadekvatnim postupanjima spram nje same, kao i o narušenom odnosu između svojih roditelja. Proizlazi nadalje: da tužitelj stanuje sa izvanbračnom partnericom V. G. u stanu koji je njeno vlasništvo; da je tužena nakon razvoda braka sa tužiteljem zasnovala izvanbračnu zajednicu sa G. J. u kojoj je rođeno jedno dijete (T. J. rođena ….); da je tužena trenutno u izvanbračnoj zajednici s G. V., od travnja 2019. te da je trenutno na bolovanju radi čuvanja trudnoće; da otac živi i radi u Z.; da roditelji nemaju dobru komunikaciju te su često međusobno optuživanja i nesporazumi; da je majka dala i kasnije opozvala suglasnost da dijete ide na terapiju u „M.“ (društvo za psihološku pomoć, koji se deklarira kao Centar za djecu, mlade i obitelj društva za psihološku pomoć) ali da iz konačnog tijeka postupka proizlazi da se istome ne protivi; da su stranke suglasne da dijete do pravomoćnog okončanja spora stanuje u domaćinstvu oca.

11. Utvrđeno je i: da je Centar za socijalnu skrb, Podružnica S. u svom mišljenju i prijedlogu stručnoga tima, predložio donošenje privremene mjere kojom će maloljetna N. stanovati uz oca M. B., a da s obzirom na okolnosti, sumnje na nasilje majke prema djetetu te činjenici kako obitelj B. određeno vrijeme boravi na području V. i zbog činjenice trudnoće S. Š., predlaže se da se osobni odnosi između majke i maloljetne N. privremeno, u trajanju od tri do maksimalno šest mjeseci, održavaju u prostorijama Centra za socijalnu skrb V., pod nadzorom stručne osobe u trajanju od dva sata, sukladno mogućnostima Centra za socijalnu skrb te školskim obvezama maloljetne N., a ukoliko po isteku tri mjeseca osobni odnosi s majkom budu uredni, a izvješća voditelja mjere pozitivna, prijedlog je navedenoga Centra za socijalnu skrb da se razmotri mogućnost da se osobni odnosi majke i kćeri održavaju jedan dan u tjednu po nekoliko sati, bez prisutnosti stručne osobe, a potom ukoliko ne bude poteškoća i majka i kćer ostvare ponovno pozitivan odnos, može se razmotriti mogućnost provođenja cijelog vikenda uz majku, svaki drugi vikend, a što je prvotno bio i dogovor roditelja.

12. Prema mišljenju Centra za socijalnu skrb V., maloljetna bi N. B. stanovala s ocem u Z., a s majkom ostvarivala osobne odnose prema prijedlogu toga Centra, prva tri mjeseca, prvu treću i četvrtu subotu u mjesecu u trajanju od dva sata od 12,00 do 14,00 sati na prikladnom javnom mjestu, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati taj Centar za socijalnu skrb, s time da će otac dijete dovoziti u V. i vraćati u Z., a ukoliko se temeljem pozitivnih izvješća stručne osobe ti odnosi budu uredno odvijali, prijedlog je za daljnja tri mjeseca da se osobni odnosi odvijaju u kućanstvu majke, prvu, treću i četvrtu subotu u mjesecu, u trajanju od tri sata od 15,00 do 18,00 sati pod nadzorom stručne osobe, a nakon šest mjeseci prvi, treći i četvrti vikend od petka u 19,00 do nedjelje u 19,00 sati u kućanstvu majke, uz to da roditeljima od strane Centra za socijalnu skrb bude izrečena mjera obiteljskopravne zaštite i imenovani voditelji mjere od strane Centra za socijalnu skrb V. i od strane Centra za socijalnu skrb Z. Podružnica S., u trajanju od minimalno šest mjeseci, s time da bi majka preuzimala dijete od oca i odvodila u V., a otac dolazio po dijete u V. i vraćao ga u Z..

13. Uzimajući u obzir sva navedena utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 529. ObZ-a, donosi privremenu mjeru kojom odlučuje o tome da će maloljetno dijete stranaka stanovati sa ocem, da će otac samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu određivanja adrese prebivališta i boravišta djeteta i obrazovanja, izbora slobodnih aktivnosti te liječenja djeteta, da će se osobni odnosi maloljetne N. B. sa majkom održavati na način kako je to navedeno u izreci pod stavkom III. pobijane odluke te da je majka dužna doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta mjesečno iznos od 1.000,00 kn.

14. Prema odredbi čl. 529. st. 1. ObZ-a, tim zakonom su propisani posebni postupci osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem odnosno drugom osobom dijete stanovati i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i privremene mjere radi uzdržavanja.

15. Sukladno odredbi čl. 536. st. ObZ-a, ako u stvarima o osobnim pravima djeteta koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

16. Sukladno prijedlogu roditelja, odlučeno je da maloljetna Nika Baltić živi u domaćinstvu oca, a pravilno je pri tome sud odlučio o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s majkom, pri čemu je uzeo u obzir prijedloge Centara za socijalnu skrb Z. Podružnica S. i Centra za socijalnu skrb V., a koji su sačinjeni temeljem razgovora provedenim sa strankama, maloljetnim djetetom, psihologijskim obradama stranaka te temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu. Pravilno je dakle, prvostupanjski sud primijenio i odredbu čl. 536. st. 6. ObZ-a, te odluku o navedenom donio nakon saslušanja roditelja i zatraženih mišljenja Centra za socijalnu skrb, s time da je prethodno djetetu stranaka imenovan poseban skrbnik na temelju odredbe čl. 536. st. 4. ObZ-a.

17. Žalbeni navodi stranaka u odnosu na navedeni dio prvostupanjske odluke, u kojima se iznosi vlastita ocjena provedenih dokaza ne mogu se prihvatiti, jer je ta ocjena isključivo u ovlasti suda, a žalbeni navodi stranaka ne dovode u sumnju prvostupanjsku odluku u tom dijelu koja je donesena sukladno načelu iz odredbe čl. 5. st. 1. ObZ-a, u odnosu na dobrobit djeteta.

18. Ostvarivanje osobnih odnosa maloljetnog djeteta stranaka s roditeljem s kojim ne stanuje, je određeno u odgovarajućem opsegu u okviru prijedloga Centara za socijalnu skrb i sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ObZ-a i čl. 121. st. 1. u vezi s odredbom čl. 124. st. 1. i 2. ObZ-a.

19. Za zaključiti je, a s obzirom na sadržaj pobijane odluke, da je prvostupanjski sud imao u vidu sadržaj odredbe čl. 9. toč. 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ MU br. 12/93, 20/97), prema kojoj je potrebno poštivati pravo djeteta na redovito održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata sa oba roditelja, ako se time ne ugrožava njegova dobrobit i odredbe čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. („Narodne novine“ MU br. 7/08) kojom je određeno kako dijete i njegovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata, pa proizlazi da je prvostupanjska odluka donesena u svrhu postizanja pravične ravnoteže između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici i izvršava svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta razvijati se u okolnostima koje neće biti stresna za njegov razvoj.

20. Ne mogu se stoga, prihvatiti žalbeni navodi tužene, prema kojima je određeni premali obim održavanja osobnih odnosa s djetetom, jer je uz uvažavanje svih konkretnih okolnosti, ova odluka donesena u najboljem interesu maloljetnog djeteta. Pravo je maloljetnog djeteta da ostvaruje susrete i druženja s odvojenim roditeljem, radi razvijenija emocionalnih odnosa, ostvarivanje uloge drugog roditelja u životu djeteta, odgoju i odrastanju ali ukoliko postoje razlozi koji bi isključivali i ograničavali iste, potrebno je mjeru donijeti u skladu s interesom djeteta, a s obzirom da u konkretnom slučaju postoje elementi koji ukazuju na potrebu ograničavanja susreta i druženja i elementi koji ukazuju na odbijanje ostvarivanja osobnih odnosa od strane djeteta, a što sve ukazuje na potrebu ograničavanja održavanja osobnih odnosa upravo na način kako je to odredio i prvostupanjski sud, uvažavajući pri tome mišljenja Centara za socijalnu skrb.

21. U odnosu na žalbene navode tužitelja, kojima se ukazuje na to da bi putovanja djeteta na održavanje osobnih odnosa sa majkom, dva puta mjesečno bila suprotna interesima djeteta, valja odgovoriti kako ta putovanja mogu predstavljati fizički i psihički napor i otežavati izvršavanje obveza djeteta u odnosu na školu i druge aktivnosti, ali da je po ocjeni ovoga suda veći interes djeteta da ostvaruje osobne odnose s drugim roditeljem, sa kojim ne stanuje, kako u smislu razvoja emocionalnih odnosa tako i u odnosu na značaj uloge i prisutnost i drugog roditelja, u odrastanju djeteta. Jednako tako u odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na to da bi obaveza oca na dovoženje djeteta radi ostvarivanja osobnih odnosa s majkom predstavljala opterećenje i za njega, valja navesti da je obveza tužitelja kao oca prilagoditi svoje preostale, radne i druge, obveze tome, a kako bi zaštitio najbolji interes djeteta i u dijelu ostvarivanja osobnih odnosa sa drugim roditeljem.

22. Sukladno odredbi čl. 538. ObZ-a, privremena mjera radi uzdržavanja, može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja (st. 1.) te se smatra da postoji opasnost za osobe ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjera osiguranja uzdržavanja određuje u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja (st. 2.).

23. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio privremenom mjerom i o uzdržavanju maloljetnog djeteta i to u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, a koji iznos je tužena i spremna doprinositi. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima se ukazuje na to da je određen iznos uzdržavanja u iznosu nižem od onoga koji je propisan kao minimalni iznos za uzdržavanje djeteta dobi maloljetne N. (Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, „Narodne novine“ broj, 30/21), valja odgovoriti, kako je iz do sada provedenoga postupka vidljivo da tužena ima obvezu uzdržavanja i drugog maloljetnog djeteta, te da se stoga navedeni iznos minimalnog iznosa uzdržavanja može umanjiti, a u smislu odredbe čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a. Pri tome je potrebno uzeti u obzir i okolnost da se tužena trenutno nalazi na bolovanju. Pravilno je stoga navedeni dio odluke donesen temeljem odredbe čl. 538. st. 1. i 2 ObZ-a.

24. Stoga, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća pravna stajališta navedena u rješenju suda prvoga stupnja, u odnosu na dio odluke koji se odnosi na određivanje osobnih odnosa između maloljetne N. B. i tužene, te dio odluke koji se odnosi na uzdržavanje maloljetne N. B., budući da polaze od zaštite dobrobiti djeteta i pravilno se zasnivaju na mjerodavnom materijalnom pravu.

25. Podredno je potrebno navesti i da se radi o odluci ograničenog trajanja, jer je odredbom čl. 534. st. 1. ObZ-a predviđena izmjena ili ukid privremene mjere na prijedlog stranaka, te se dakle radi o odluci suda koju je moguće izmijeniti ukoliko se izmijene okolnosti uslijed kojih je ona donijeta.

26. Međutim, odlučujući privremenom mjerom o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, u pogledu određivanja adrese boravišta i prebivališta djeteta, njegova obrazovanja i liječenja, pogrešno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 529. st. 1. ObZ-a, jer navedenom zakonskom odredbom nije propisana mogućnost donošenja privremene mjere te vrste.

27. Tužitelj u svom zahtjevu postavljenim podneskom od 31. svibnja 2021., traži samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, koja uključuje i prava koja su obuhvaćena predmetnom privremenom mjerom, pa ukoliko bi se privremeno trebalo urediti samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, tada nema zapreke da se isto uredi regulacijskom privremenom mjerom propisanoj odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ).

28. Takve su mjere osiguranja regulirane odgovarajućim odredbama glave 33. OZ-a, s time da su pretpostavke za određivanje takvih privremenih mjera propisane odredbom čl. 346. OZ-a, a vrste ovih privremenih mjera i njihovi učinci člankom 347. OZ-a.

29. Sukladno odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, i ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

30. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u donošenju ovoga dijela odluke, pobijana odluka nema razloga o tome jesu li ispunjene pretpostavke za određivanje takve privremene mjere. Pri tome je, za sada, nejasno i - postoji li uopće potreba uređivanja ovoga pravnog odnosa između stranaka. Naime, predmetna se mjera određuje u okolnostima kada između roditelja nema sporazuma o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi, a iz sadržaja spisa, proizlazi da je tužena suglasna sa upisom djeteta u školu prema prijedlogu tužitelja (na ročištu održanom 24. lipnja 2021. navodi da je voljna dati suglasnost, ako je to želja djeteta), ista se u konačnici suglasila i sa provođenjem terapije djeteta u „M.“ društvu za psihološku pomoć, a ne proizlazi niti da bi se protivila upisivanju djeteta u slobodne aktivnosti po djetetovu izboru, a na što se ukazuje i u žalbi.

31. Radi svega navedenoga za sada se ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijane odluke u tom dijelu, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se povredu tužena poziva u žalbi.

32. Stoga je temeljem svega navedenoga, valjalo žalbu tužitelja odbiti u cijelosti, a žalbu tužene djelomično, i potvrditi prvostupanjsko rješenje u odnosu na dio kojim je odlučeno o osobnim odnosima maloljetnog djeteta stranaka, N. B. sa tuženom i o uzdržavanju maloljetnog djeteta (stavak I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a žalbu tužene djelomično uvažiti i pobijano prvostupanjsko rješenje ukinuti u dijelu u kojem je odlučeno o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, (stavak III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 26. srpnja 2021.

Sutkinja:

mr. sc. Neri Radas