REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 3 Us I-2359/2023-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Bačić, u upravnom sporu tužiteljice I. Š. iz V., B.10, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, Rijeka, Adamićeva 10, radi priznavanja prava na pomoć za troškove javnog prijevoza, 29. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/II-550-05/23-01/29, URBROJ: 2170-10-01/2-23-2 od 2. studenog 2023. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1.                Osporavanim rješenjem tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/II-550-05/23-01/29, URBROJ: 2170-1001/2-23-2 od 2. studenog 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općine Viškovo, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-554-09/23-01/222, URBROJ: 2170-35-04/08-23-2 od 28. rujna 2023. kojim je utvrđeno, da tužiteljica ne ostvaruje pravo na besplatnu mjesečnu kartu za javni prijevoz temeljem kriterija tjelesnog oštećenja 80% ili više. 

 

2.                Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 2. studenog 2023., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 15. studenog 2023., pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je priložila dva rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe i to ono od 28. listopada 2021. kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 23. ožujka 2021. kojim je tužiteljici u t. I. izreke utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%, dok je u t. II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za priznanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 15. siječnja 2021. kojim je žalba tužiteljice uvažena i poništeno je prvostupanjsko rješenje od 27. kolovoza 2020. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak. Također, da je iz rješenja tuženika od 5. svibnja 2023. kojim je žalba tužiteljice uvažena izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 28. prosinca 2022. i poništeno je prvostupanjsko rješenje od 28. prosinca 2022. te joj je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60% od čega 50% se odnosi na donje ekstremitete, razvidno , da ista ima postojanje tjelesnog oštećenja od ukupno 90%, slijedom čega da ostvaruje pravo na besplatnu mjesečnu kartu za javni prijevoz temeljem kriterija tjelesnog oštećenja 80% i više. Stoga iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže da se poništi osporavano rješenja tuženika od 2. studenog 2023. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

 

3.                Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 4. prosinca 2023. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje da je doneseno na temelju odredbe čl. 76. st. 3. Zakona o lokalnoj, područnoj i regionalnoj samoupravi (“Narodne novine” broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20), a nakon utvrđenja da iz priloženih dokaza spisu predmeta upravnog postupka proizlazi da tužiteljica nema utvrđeno tjelesno oštećenje od 80% ili više, kao uvjet za ostvarivanje traženog prava, jer posjeduje dva rješenja o tjelesnom oštećenju, jedno za 60% , a drugo do 30% za koje nije predviđena kumulacija pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 

 

4.                Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužiteljica osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje  rasprave, to je Sud na temelju čl. 36. st. 1. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta ZUS“), a nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrdio, da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

5.                Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužiteljica zahtjevom od 21. rujna 2023. podnesenim prvostupanjskom tijelu zatražila priznavanje prava na besplatnu mjesečnu kartu za javni prijevoz, da je  postupajući po zahtjevu tužiteljice utvrđeno, da tužiteljica ima prebivalište u V., B. 1d, ali da tužiteljica u postupku nije dostavila dokaz iz kojeg je razvidno da joj je utvrđeno tjelesno oštećenje u visini od 80% ili više, već je dostavila rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 27. kolovoza 2020. kojim joj je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na besplatnu mjesečnu kartu tužiteljici za javni prijevoz pa je sukladno članku 24. st. 5. vezano uz čl. 14. st. 1. alineja 10. Odluke o socijalnoj skrbi (“Službene novine primorsko-goranske županije” broj 52/11 i „Službene novine Općine Viškovo“ br. 12/16, 5/17, 6/17, 2/19, 17/19, 4/20, 19/21, 7/22 i 18/22), prvostupanjskim rješenjem od 28. rujna 2023. utvrđeno, da tužiteljica ne ostvaruje pravo na besplatnu mjesečnu kartu za javni prijevoz temeljem kriterija tjelesnog oštećenja 80% i više. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 28. rujna 2023. tužiteljica 11. listopada 2023. izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 2. studenoga 2023. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 28. rujna 2023. uz obrazloženje da tužiteljica ne ispunjava posebni uvjet iz članka 24. st. 5. vezano uz čl. 14. st. 1. podstavak 10. Odluke za ostvarivanjem traženog prava, budući nema utvrđeno tjelesno oštećenje od 80% ili više. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika tužiteljica pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem. 

 

6.                Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 

 

7.                Odredbom čl. 24. st. 5. Odluke propisano je, da korisnik može ostvariti pravo na pomoć za troškove javnog prijevoza između ostalog ako ispunjava posebni uvjet, a čl. 14. st. 1. podstavak 10. Odluke propisano je, da posebni uvjeti ispunjava osoba koja ima tjelesno oštećenje od 80% ili više.

 

8.                Status osobe s tjelesnim oštećenjem dokazuje sa odgovarajućim rješenjem javnopravnog tijela u konkretnom slučaju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. 

 

9.                Naime, iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 15. siječnja 2021.  kojeg je tužiteljica dostavila uz tužbu proizlazi, da je žalba tužiteljice uvažena i poništeno je prvostupanjsko rješenje od 27. kolovoza 2020. kojim je tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% i istim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

 

10.            Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 28. listopada 2021. koje je također dostavljeno uz tužbu tužiteljice razvidno je, da je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 23. ožujka 2021. kojim je tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% i istovremeno istim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje prava naknadu tjelesnog oštećenja, a navedeno prvostupanjsko rješenje od 23. ožujka 2021. doneseno je u izvršenju rješenja tuženika od 15. siječnja 2021. 

 

11.            Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 5. svibnja 2023. utvrđeno je, da je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 28. prosinca 2022. uvažena te je poništeno prvostupanjsko rješenje od 28. prosinca 2022. i tužiteljici je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60%, a od toga se 50% odnosi na donje ekstremitete, te je istim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Iz navedenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe je razvidno da tužiteljica ima utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60% a koje je utvrđeno upravo rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 5. svibnja 2023. i to je zadnje rješenje koje egzistira i kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 28. prosinca 2022., a kojim je tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%. 

 

12.            Stoga je pravilno tuženik postupio kada je osporavanim rješenjem od 2. studenog 2023. odbio žalbu tužiteljice i potvrdio rješenje Općine Viškovo, Jedinstvenog upravnog odjela od 28. rujna 2023., jer egzistira jedno rješenje i to posljednje od 5. svibnja 2023. kojim je tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60% od toga se 50% odnosi na donje ekstremitete, a kako sukladno odredbi članka 24. st. 5. vezano uz čl. 14. st. 1. alineja 10. Odluke o socijalnoj skrbi, pravo na besplatan javni prijevoz može ostvariti nositelj prava,  osoba sa tjelesnim oštećenjem, odnosno oštećenjem organizma od 80% i više i mentalno oštećene osobe, a tužiteljici je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60% rješenjem tuženika od 5. svibnja 2023., to tužiteljica ne ispunjava poseban uvjet iz čl. 24. st. 5. vezano za čl. 14. st. 1. podstavak 10. Odluke da bi joj se priznalo pravo na pomoć za troškove javnog prijevoza.

 

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 57. st. 1. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 29. veljače 2024.

 

S u t k i nj a

 

Marija Renner Jakovljević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.