Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-640/2020-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz V., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., u G., protiv tuženika D. I. iz D., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. . i H. mldb., odvjetnici u B., radi utvrđenja prava vlasništva, prestanka uznemiravanja i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Grubišnom Polju, poslovni broj P-276/18-34 od 9. rujna 2019., dana 26. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Grubišnom Polju, poslovni broj P-276/18-34 od 9. rujna 2019.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je sljedeće:
"I. Prihvaća se prigovor tuženika presuđene stvari kao osnovan, te se u gornjoj pravnoj stvari tužba odbacuje.
II. O troškovima postupka sud će odlučiti posebnom odlukom o troškovima."
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj pobijajući tu odluku u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) predlažući rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. u svezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj sud drži kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.
6. Prije svega valja navesti kako je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3448/16 od 14. studenoga 2017. ukinuto rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-259/16-9 od 18. travnja 2016. i predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak.
7. Prema stanju u spisu predmeta, proizlaze slijedeća utvrđenja:
- kako je kod prvostupanjskog suda, dana 4. ožujka 2016., zaprimljena predmetna tužba u kojoj tužitelj Z. K. navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-146/13-54 od 19. ožujka 2013., koja odluka je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1242/13-2 od 27. studenoga 2014., tuženik utvrđen kao vlasnik nekretnine označene kao kčbr. 1076/5, V., površine 11245 m[2] , a koja je upisana u posjedovnom listu 655 k.o. V., tužitelj da je nasljeđivanjem pokojne O. K. stekao vlasništvo na dijelu te nekretnine te je parcelacijom u spisu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-577/15 formirana nova nekretnine oznake kčbr. 1076/6, voćnjak, površine 2707 m[2] , a tužitelj da je vlasnik i posjednik te nekretnine, kako tužitelj i njegovi prednici nekretninu posjeduju i da su vlasnici dotične nekretnine više od osamdeset godina, a pravo vlasništva su stekli jer tužiteljeva majka O. K. naslijedila tu nekretnine iza pok. R. P., a tužitelj je nekretninu naslijedio iza svoje majke,
- kako tužitelj tvrdi i da je do 13. prosinca 2004. bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnina i to novo formirane kčbr. 1076/6 k.o. V., kada je tuženik izvršio smetanje posjeda te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Daruvaru broj P- 245/06-78 od 9. svibnja 2007. sud utvrdio smetanje posjeda nekretnina tužitelja od strane tuženika, a kako je tuženik nastavio smetati tužitelja u posjedu njegovih nekretnina to da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Daruvaru broj P-6/07-83 od 28. veljače 2008. ishodio posjedovnu zaštitu, kao i da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu njegovih nekretnina što proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Daruvaru broj P-261/07-45 od 6. prosinca 2007., kao i iz presude Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-321/08-64 od 3. srpnja 2009., kako tuženik odbija tužitelju priznati pravo vlasništva na novoformiranoj kčbr. 1076/6 k.o. V. to je tužbom predloženo donijeti presudu kojom će se utvrditi kako je tužitelj vlasnik kčbr. 1076/6 voćnjak površine 2707 m[2] , posjedovni list broj 655 k.o. V. i da mu je tuženik dužan priznati i trpjeti istu nesmetano posjedovati i kloniti se svakog uznemiravanja njegovog prava vlasništva na toj nekretnine i tu nekretninu predati u posjed tužitelju,
- kako je pregledom spisa predmeta Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Pu P-2094/15, (raniji broj P-146/13) utvrđeno da je tužitelj D. I. podnio tužbu protiv tuženika Z. K., radi priznanja prava vlasništva i predaje u posjed kčbr. 1076/5 V. površine 11245 m[2] , koja nekretnina je upisana u posjedovni list 655 k.o. V. te da je u tom postupku donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-146/13-54 od 19. ožujka 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, da je Županijski sud u Bjelovaru presudom broj Gž-1242/13-2 od 27. studenoga 2014. djelomice prihvatio žalbu tužitelja, preinačio presudu i utvrdio kako je tužitelj D. I. vlasnik kčbr. 1076/5 V. površine 11245 m[2] , koja je upisana u posjedovnom listu 655 k.o. V., što je tuženik Z. K. dužan priznati i trpjeti da istu nesmetano posjeduje tužitelj, dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tuženik preda u posjed nekretninu,
- kako je među istim strankama vođeno više postupaka s njihovim različitim procesnim položajima, a u pogledu istih nekretnina, posebno kako je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-146/13 i pravomoćno presuđeno u svezi s vlasništvom istih nekretnina između istih stranaka pa da je ostvaren subjektivni identitet spora, jer se radi o istim strankama, ali u različitim procesnim "situacijama",
- kako je pregledom spisa predmeta Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-245/06 utvrđeno da je Z. K. podnio tužbu protiv D. I., radi smetanja posjeda nekretnina kčbr. 1076/6 za k.o. V. te da je pravomoćnim rješenjem od 9. svibnja 2007. usvojen tužbeni zahtjev, kako iz spisa istog suda broj P-166/08 proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda kčbr. 1076/5 upisana u k.o. V., te je u istom postupku doneseno rješenje od 28. listopada 2008. kojim je tužba povučena, kao i da iz spisa predmeta tog suda broj Ovr-298/08, proizlazi kako je Z. K. podnio ovršni prijedlog protiv D. I. radi izricanja sudskih penala temeljem rješenje P-245/06-78 od 9. svibnja 2007., da je sud donio rješenje pod poslovnim brojem Ovr-298/08-17 od 23. lipnja 2008. kojim je odredio naknadni rok ovršeniku za ispunjenje obveze utvrđene u rješenju suda pod poslovnim brojem P-245/06-78 od 09. svibnja 2007. te zaprijetio ako u dodijeljenom roku ne plati, da je dužan za svaki dan zakašnjenja platiti 300,00 kuna, s tim što je odbio prijedlog ovrhovoditelja za isplatu iznosa preko dosuđenih 300,00 kuna za svaki dan zakašnjenja, a zatraženih 500,00 kuna, a koje rješenje je Županijski sud u Bjelovaru djelomično potvrdio, a djelomično odbio te je žalbu uvažio u pogledu visine stope zatezne kamate,
- kako je pregledom spisa predmeta Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-697/15, (ranije P-27/15) utvrđeno da je tužitelj Z. K. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, protiv tuženika D. I. i to nekretnina upisanih u posjedovni list 655, dijela nekretnina kčbr. 1076/5 V. te kako je u tom postupku doneseno rješenje poslovni broj P-697/15-2 od 15. svibnja 2015., kojim se odbacuje tužba kao nedopuštena zbog pravomoćno presuđene stvari, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2102/15-2 od 18. siječnja 2017.,
- kako iz obrazloženja spomenutog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2102/15-2 od 18. siječnja 2017. proizlazi da je pravomoćno presuđeno u pogledu navedene nekretnine i to u predmetu P-146/13, pa kako tužbu treba odbaciti,
- kako je tužitelj i u navedenom predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-146/13 (kasnije broj Pu P-2094/15 Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru) kao tuženik i osporavao tužbu D. I. kao tužitelju, ističući da D. I. nije vlasnik nekretnine u cijelosti, iako u tom postupku nije postavio (protutužbeni) zahtjev, a niti je isticao da je on vlasnik, već je isticao prigovor pasivne legitimacije.
8. Temeljem ovakvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako su ostvareni zakonski razlozi za odbačaj tužbe iz članka 333. stavak 2. ZPP-a jer je u postupku pred istim sudom pod poslovnim brojem P-146/13 između istih parničnih stranaka pravomoćno odlučeno o pravu vlasništva i dijela nekretnine označene kao kčbr. 1076/6 voćnjak površine 2707 m[2] , posjedovni list boj 655 k.o. V., budući da je i taj dio nekretnine bio sastavni dio nekretnine, cjelokupne čestice o kojoj se odlučivalo (čest. br. 1076/5 k.o. V.), da tužitelj u ovom postupku, kao i u svim drugim postupcima među strankama, tvrdi kako je pravna osnova stjecanja vlasništva predmetnog dijela nekretnine dosjelost, navodeći i kako koristi nekretninu sam i putem svojih pravnih prednika već 80 godina, sve dok mu tužitelj nije 2004. godine oduzeo posjed, pa da stoga nije više ovlašten pokretati novu parnicu podnošenjem tužbe radi utvrđenja kako je on vlasnik te iste zemljišne čestice, bilo cijele, a bilo samo jednog njezina dijela, a što i zahtijeva u ovom postupku. Osim toga, prvostupanjski sud navodi i kako je tužitelj prigovor da je vlasnik dijela predmetne nekretnine mogao iznijeti u predmetu poslovni broj P-146/13, u kojemu je pravomoćno presuđeno o vlasništvu predmetne nekretnine u cijelosti na način što je D. I. utvrđen kao vlasnik nekretnine u cijelosti, a koji stav proizlazi i iz odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2102/15-2 od 18. siječnja 2017., te je tužba odbačena. Naposljetku, prvostupanjski sud navodi i kako je ovakvo tumačenje članka 333. stavka 2. ZPP-a u skladu sa shvaćanjem "res iudicatae" od strane Europskog suda za ljudska prava izraženom u presudi u predmetu Brletić protiv Hrvatske broj 42009/10.
9. Navedena utvrđenja i zauzete stavove prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer se temelje na stanju u spisu predmeta, a tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost takvih utvrđenja.
10. Člankom 333. ZPP-a propisano je:
Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe.
Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravomoćna.
11. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je, dakle, u bitnom zaključio kako u ovom postupku tužitelj zahtijeva utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed nekretnine označene kao kčbr. 1076/6 k.o. V., a svoj zahtjev temelji na dosjelosti, kako to proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, ali i da je između istih stranaka pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-146/13 vođen i pravomoćno okončan parnični postupak u pogledu prava vlasništva predmetne nekretnine (dakle kčbr. 1076/6, voćnjak, površine 2707 m[2] ), koja je tada imala oznaku kčbr. 1076/5, V. površine 11245 m[2] , k.o. V. U tom postupku je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1242/13-2 od 27. studenoga 2014. utvrđeno kako je D. I. vlasnik dotične nekretnine. Tužitelj u žalbi, zapravo, ne osporava navedena činjenična utvrđenja, već iznosi svoj stav o primjeni navedene odredbe članka 333. ZPP-a, ističući i kako ni u jednom sudskom postupku nije odbijen tužiteljev zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na dijelu novoformirane čest. zem. 1076/5 u površini od 2.707 m[2] , pozivajući se pritom i na odluke u parnicama radi smetanja posjeda koje je vodio protiv tuženika, međutim tužitelj gubi iz vida kako u pogledu odluke o presuđenoj stvari nije odlučno pitanje u kojoj procesnoj ulozi je koja stranka formalno bila u drugom sudskom postupku, kao niti pitanje koja je bila oznaka nekretnine, već je odlučno da se radi o sporu između istih stranaka o istom tužbenom zahtjevu (u pogledu istog zemljišta), kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.
12. Pritom prvostupanjski sud utvrđuje, a što također prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako se tužitelj i u navedenom postupku pod brojem P-146/13 pozivao na posjed predmetnog dijela zemljišta te je i u tom postupku tuženiku (tamo tužitelju) osporavao pravo vlasništva, iako u tom postupku nije postavio određen zahtjev, a i odluka o tužbenom zahtjevu nije donijeta zbog stjecanja prava vlasništva u okviru instituta dosjelosti, na koji institut se tužitelj u ovom postupku poziva. Ovdje valja primijetiti i kako je tužitelj već i u spomenutom (drugom) postupku broj P-697/15, (ranije P-27/15) podnio istovjetnu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, protiv tuženika D. I. i to nekretnine kčbr. 1076/5 V., pozivajući se na stjecanje tog prava dugogodišnjim posjedovanjem, odnosno dosjelošću i da je rješenjem poslovni broj P- 697/15-2 od 15. svibnja 2015. odbačena tužba kao nedopuštena zbog pravomoćno presuđene stvari, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2102/15-2 od 18. siječnja 2017.
13. Europski sud za ljudska prava u presudi Brletić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 42009/10) naveo je slijedeće: Načelo res judicata zahtijeva da nijedna stranka nema pravo tražiti reviziju pravomoćne i obvezujuće presude samo u svrhe odobravanja ponovnog suđenja i donošenja nove odluke u predmetu. Svaka se revizija ne bi trebala tretirati kao prikrivena žalba, a sama mogućnost postojanja dvaju viđenja o predmetu nije osnova za ponovno razmatranje (vidjeti predmet Esertas protiv Litve, br. 50208/06, stavak 21., 31. svibnja 2012.). Razlog tomu leži u činjenici da je načelo prema kojem je pravomoćna presuda res judicata i rješava spor između stranaka s pravomoćnim učinkom temeljni element prava na pošteno suđenje koje jamči članak 6. Konvencije u građanskim pitanjima (vidjeti predmet Kehaya i ostali, prethodno navedeno, stavak 63.).
14. Ovaj drugostupanjski sud, dakle, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojemu se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu citirane odredbe članka 333. ZPP-a jer je između istih stranaka pravomoćno presuđeno o istom tužbenom zahtjevu u pogledu predmetne nekretnine. Ovakav stav u skladu je sa stavom Europskog suda za ljudska prava u navedenoj presudi, a možebitno drukčije poimanje instituta res iudicatae vodilo bi k reviziji ili ponovnom preispitivanju postojeće pravomoćne i obvezujuće sudske odluke, što je protivno načelu pravne sigurnosti i predstavljalo bi povredu prava na pravično suđenje koje je propisano člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pritom valja istaknuti i kako je prema stajalištu Županijskog suda u Bjelovaru iz rješenja poslovni broj Gž-2102/15-2 od 18. siječnja 2017., koje rješenje je donijeto u postupku po zapravo istovjetnom tužiteljevu zahtjevu kao i u ovom postupku, ovakvo tumačenje članka 333. stavak 2. ZPP-a i poimanje pravomoćno presuđene stvari u skladu sa shvaćanjem instituta "res iudicatae" od strane Europskog suda za ljudska prava izraženom u presudi u predmetu Brletić protiv Hrvatske.
15. Iz iznijetog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem odbacio predmetnu tužbu.
16. Zbog navedenog je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
17. Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
Split, 26. srpnja 2021.
Sudac:
Marko Pribisalić, v. r.
