Poslovni broj: Gž-586/2023-4

 

 

Poslovni broj: Gž-586/2023-4

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz S. B., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-615/2021-8 od 14. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I. Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-615/2021-8 od 14. studenog 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom od 14. studenog 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu osobne invalidnine, ortopedskog dodatka i posebnog dodatka za razdoblje od 15. kolovoza 2009. do 15. listopada 2012. u ukupnom iznosu od 82.044,30 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je prvostupanjskim rješenjem od istog dana odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži preinačenjem prvostupanjske presude, a tuženicu obveže da mu naknadi troškove parničnog postupka, uključujući i trošak sastava žalbe.

 

3. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da obveže tužitelja da joj naknadi troškove cijelog postupka, uključujući i trošak sastava žalbe.

 

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženice istu predložio odbiti kao neosnovanu, a tuženicu obvezati da mu naknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

 

5. Tuženica nije odgovorila na žalbu tužitelja.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu osobne invalidnine, ortopedskog dodatka i posebnog dodatka za razdoblje od 15. kolovoza 2009. do 15. listopada 2012., koji tužitelj temelji na rješenju tuženice od 5. ožujka 1999. kojim su mu ta prava priznata počevši od 1. srpnja 1993.

 

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelju, zbog ranjavanja na "južnom bojištu" 24. lipnja 1993., rješenjem ministarstva od 5. ožujka 1999., priznat status ratnog vojnog invalida III. grupe sa 90 % oštećenja organizma stalno i tako mu je priznato, počevši od 1. srpnja 1993., pravo na osobnu invalidninu, ortopedski dodatak te posebni dodatak,

- da je na to rješenje dana suglasnost istog ministarstva aktom od 20. prosinca 1999.,

- da je, postupajući u skladu s odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji ("Narodne novine" broj 140/12.), ministarstvo rješenjem Klasa: UP/II-562-02/13-0015/2, Urbroj: 522-04/1-2-13-2 od 30. srpnja 2013. to rješenje oglasilo ništavim, uz obrazloženje da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u skladu s člankom 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11. i 140/12.), odnosno da nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno članku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 108/96 i 23/01),

- da je tužitelj protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor, koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-878/19-4 od 19. svibnja 2020. na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, uz obrazloženje da je osporeno rješenje od 30. srpnja 2013. doneseno na temelju pravne norme sadržane u posebnom zakonu koja propisuje slučajeve u kojima se rješenje o statusu ratnog vojnog invalida oglašava ništavim.

 

9. Upravo s obzirom na utvrđenje da je rješenje kojim je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu, ortopedski i posebni dodatak utvrđeno ništavim, a da tužitelj zahtjev za isplatu u ovoj pravnoj stvari temelji na tom rješenju, prvostupanjski je sud u cijelosti kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

9.1. Pritom je prvostupanjski sud odbio odrediti prekid ovog postupka dok Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu broj U-III-4855/2020 ne odluči o ustavnoj tužbi tužitelja koju je podnio u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-878/19-4 od 19. svibnja 2020.

 

10. Tužitelj žalbom ukazuje da je imao opravdano očekivanje da će mu jednom pravomoćno utvrđena prava ostati trajno, a da je sporna odredba članka 42. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji ("Narodne novine" broj 140/12.) bila zahvat zakonodavca u stečena prava, što je u suprotnosti s načelom vladavine prava, pravne sigurnosti i zaštite stečenih prava. S tim u vezi ističe da i Europski sud za ljudska prava priznaje da se pod određenim pretpostavkama i legitimna očekivanja stranaka mogu smatrati imovinom koja uživa zaštitu u smislu članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Da bi povreda prava na mirno uživanje vlasništva bila opravdana, ona mora biti primjerena i proporcionalna cilju koji se mjerom želi postići, u skladu s općim načelima međunarodnog prava, ponajprije načelom razmjernosti. Način na koji je tužitelju uskraćeno pravo vlasništva - poništenjem rješenja o statusu koje je tuženica sama donijela - ukazuje na to da miješanje države u njegovo pravo vlasništva nije opravdano nikakvim legitimnim ciljem, posebno kad se uzme u obzir da tijela javne vlasti moraju postupati osobito pažljivo kada je riječ o postupcima o kojima ovisi materijalna egzistencija pojedinca.

 

11. Iako je tužitelj podneskom od 14. prosinca 2023. obavijestio ovaj sud da je njegova ustavna tužba usvojena i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-878/19-4 od 19. svibnja 2020. ukinuta, ovaj sud navode tog podneska i sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4831/2020 od 20. prosinca 2022. nije uzeo u razmatranje, jer je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjskom sudu bilo mjerodavno stanje stvari u trenutku zaključenja glavne rasprave, koje je onda mjerodavno i ovom sudu, zbog čega su odredbom članka 352. stavak 1. ZPP i propisana ograničenja u pogledu iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza u žalbenom stupnju postupka.

 

12. Međutim, imajući na umu da se prvostupanjski sud kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva zadržao isključivo na tome što je o pravu tužitelja na isplatu osobne invalidnine, ortopedskog i posebnog dodatka, kao o prethodnom pitanju, odlučeno u upravnom postupku, bez da je razloge za proglašenje ništavim rješenja kojim su mu ta prava priznata sagledao u kontekstu načela zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja pojedinaca, na koja načela se tužitelj tijekom postupka pozivao, opravdano tužitelj žalbom ukazuje da presuda ima nedostataka zbog kojih istu nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

13. Naime, u praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice odluka broj U-III-2466/2017 od 23. listopada 2019.), ali i onoj Europskog suda za ljudska prava (primjerice predmet Čakarević protiv Hrvatske, Zahtjev br. 48921/13, presuda od 26. travnja 2018.), zauzelo se shvaćanje da nema zapreke da država u skladu s načelom dobrog upravljanja ispravlja svoje greške, čak i one koje su posljedica njezinog vlastitog nemara. Međutim, od države se onda zahtijeva da te greške ispravlja pravovremeno, na prikladan način i dosljedno, pogotovo u slučajevima u kojima je riječ o pitanjima koja utječu na temeljna ljudska prava.

14. Isto tako, prema odredbi članka 1. Protokola br. 1., svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva, pa nitko ne može biti lišen svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

 

15. Stoga je u pravu tužitelj kada ističe da je i konkretan slučaj bilo potrebno sagledati u svjetlu načela zaštite i stečenih prava i legitimnih očekivanja pojedinaca i primjenu mjerodavnog zakona uskladiti sa zahtjevima koja proizlaze iz prava tužitelja na njegovo vlasništvo.

 

16. Kada je tužitelj tvrdio da mu je postupanjem tuženice, točnije poništenjem rješenja o statusu kojeg mu je sama tuženica priznala, povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, prvostupanjski je sud  bio dužan provesti tzv. test razmjernosti i nakon toga utvrditi je li miješanje tuženice bilo osnovano na zakonu, je li ono težilo ostvariti legitiman cilj i je li postojao razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojemu se težilo.

 

17. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, radi održavanja nove glavne rasprave.

 

18. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano, na način da će zahtjev tužitelja sagledati u svjetlu načela zaštite prava na mirno uživanje vlasništva, odnosno načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja pojedinaca i nakon toga donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

19. Kako je još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP, uvažiti i žalbu tuženice te ukinuti prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka, s time da se i odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

Sisak, 29. veljače 2024.