REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split
P-5824/2017-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. J. R. pokojnog N. iz S.,
O.:… i pod 2. M. R. udove I. (I.) iz S., O.:…., oboje zastupanih po punomoćnicima I. R. i V. G. K., odvjetnicima u S., protiv tuženika pod 1.
L. G. pokojnog A. iz L., O.:…. i pod 2. T.
G. iz S., O.:…, zbog utvrđenja ništetnosti,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te tuženika pod 1. osobno, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika pod 2. dana 01. srpnja 2021., pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 23. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju suvlasničkog dijela nekretnine, poslovni broj OV-2515/16, na kojem je potpis tužene pod 1 ovjeren od strne vršitelja dužnosti JB D. M., dana 03. svibnja 2016., zaključen
između tužene pod 1 L. G., kao darovateljice te tuženika pod 2 T.
G., kao obdarenika.
II. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4327/1, upisanoj u ZU 3839 KO S., provedena temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-6742/16, izvršena na temelju navedenog Ugovora o darovanju dijela nekretnine, pravno nevaljana.
III. Nalaže se ZK odjelu Supetar, Općinskog suda u Splitu,
brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o darovanju dijela nekretnine, poslovni broj OV-2515/16 od 3. svibnja 2016. i uspostavu zemljišno knjižnog stanja na čest. zem. 4327/1 ZU 3839 KO S., kakvo je bilo prije zemljišno knjižne provedbe navedenog Ugovora o darovanju dijela nekretnine, tako da se briše pravo vlasništva nekretnine sa imena tuženika pod 2:
T. G., I. S., O.: ….,
za 120/48 dijela te uspostava prijašnjeg ZK stanja.
IV Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljima troškove ovoga postupka u iznosu od 12.475,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teče od dana donošenja ove presuda pa do konačne isplate
.
Obrazloženje
1 Dana 30. studenog 2017. kod Općinskog suda u Splitu zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj su naveli da su stvarni i izvanknjižni vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 4327/1 ZU 3839 KO S., a koji u naravi predstavlja nekadašnji kamenolom P. površine 2.109 m2. U katastarskom operatu tužitelji su upisani kao posjednici, svaki za po ½ dijela, odnosno upisan je na taj način tužitelj pod 1 te prednik tužiteljice pod 2, njezin pokojni suprug I. R.. Još 1999. oni su pokrenuli tužbom postupak zbog utvrđivanja prava vlasništva i taj postupak se vodio dugi niz godina da bi bio okončan pravomoćnom i ovršnom presudom, Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru 22. listopada 2015. Na prijedlog tužitelja 24. listopada 2013. Stalna služba u Supetru, u ZK odjelu Općinskog suda u Splitu,
upisala je zabilježbu spora koji se vodi. Kada su tužitelji zatražili upis uknjižbe pravomoćno im utvrđenog prava vlasništva utvrdili su da predmetna nekretnina više nije upisana u raniji ZU 2833, čak štoviše, nije više niti istog oblika i površine. Na toj nekretnini došlo je do diobe katastarske čestice formiranjem nove čestice u novom obliku, označene kao čest. zem. 4327/3 površine 52,00 m2 koja je ostala upisana u ZU 2833 KO S., dok je čest. zem. 4327/1 upisana u novi ZU 3839 KO S. u površini od 2.109 m2. Osim toga utvrdili su da na toj nekretnini više nije kao vlasnik upisana tužena pod 1 već njen sin, tuženik pod 2 i to temeljem Ugovora o darovanju suvlasničkog dijela nekretnine. Učinjeno darovanje nije zakonito i ne proizvodi pravni učinak, to tim više što su tuženici u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora o darovanju suvlasničkog dijela nekretnine, znali za postojanje presude kao i za zabilježbu spora. Kako nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego što ih sam ima, to znači da tužena pod 1 nije niti mogla prenijeti pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, na tuženika pod 2, jer ni ona sama nije vlasnica iste. Tužitelji su stoga predložili provođenje glavne rasprave, izvođenje predloženih dokaza nakon čega bi bila donesena presude kojom bi se utvrdila ništetnost Ugovora o darovanju suvlasničkog dijela nekretnine te naložilo uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja. Tužitelji su zatražili i da im tuženici naknade trošak pokrenutog postupka.
2. Odgovarajući na tužbu tuženi su naveli da se tužbi i tužbenom zahtjevu protive. Ugovor o darovanju da je zakonit i da ga valja ostaviti na snazi. Naveli su da je točno da se vodio spor oko utvrđivanja vlasništva na predmetnoj nekretnini te da su oni bili nezadovoljni pravomoćnom sudskom presudom kojom su se tužitelji utvrdili vlasnicima zbog čega su uložili reviziju Vrhovnom sudu RH. Tužena pod 1 da je u trenutku zaključivanja ovako napadnutog Ugovora bila zakonita vlasnica predmetne nekretnine pa je s istom zakonito i raspolagala.
3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom: izvatka iz zemljišne knjige ZU 3839 KO S., prijepisa posjedovnog lista 348 K. S., presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru P-5762/15, Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog između tuženih s ovjerom potpisa tužene pod 1 OV-2515/16, obavijesti tj. potvrdnice CSR B. U./I-552-02/95-01/03-92, presude Općinskog
suda u Splitu P-5809/17 kao i povijesni izvadak iz zemljišnika za nekretnine koje su predmet ovog spora.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Tužitelji su zatražili parnični trošak.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o darovanju suvlasničkog dijela nekretnine kojeg su 3. svibnja 2016. međusobno sklopili tuženici kao i da se utvrdi da je uknjižba prava, temeljem tog Ugovora, pravno nevaljana i da se uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje.
7. Među strankama je sporno jesu li se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za utvrđenje da bi Ugovor o darovanju bio ništetan tj. jesu li se ispunili neki od razloga propisanih odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 i 35/05, nadalje u tekstu: ZOO) ili preciznije je li ugovor protivan ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Odredbom čl. 285 ZOO-a propisano je kako prividni ugovor nema učinka među ugovornim stranama.
8. Analizom dokazno provedenog postupka utvrđeno je da su tuženici sklopili Ugovor o darovanju nekretnine kojim je tužena pod 1, kao darovateljica obdarila tuženika pod 2 kao obdarenika svojim suvlasničkim dijelom nekretnine u omjeru od 120/480 dijela čest.zem. 4327/1 ZU 2833 KO S.. Tuženici su tj. tužena pod 1 ovjerila svoj potpis na Ugovoru i to kod vršitelja dužnosti JB u S.,
D. M.. Do ovjere je došlo 3. svibnja 2016. pa je za zaključiti da je toga dana Ugovor sklopljen. Međutim, 22. listopada 2015. donesena je presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru P-5762/15, a prema kojoj su tužitelji J. R. i M. R. ( i ovdje tužitelji) utvrđeni vlasnicima nekretnine označene kao čest.zem. 4327/1 ZU 2833, svaki za po ½ dijela te je naloženo brisanje toga prava sa imena tuženih M. S., M. V., L. G. (ovdje tužene pod 1 i to
za 120/480 dijela odnosno upravo onoliko koliko je darovala svome sinu T., tuženiku pod 2), M. C., Z. S., M. S., F. B. i T.
V.. Ova presuda pravomoćna je postala 10. ožujka 2016., a ovršna 2. lipnja 2016. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga pak jasno se vidi da je na suvlasničkom udjelu od 120/480 dijela, na koje je sada kao vlasnik upisan T. G., određen upis zabilježbe spora još temeljem rješenja suda od 24. listopada 2013., upravo onog spora u kojem je donesena pravomoćna i ovršna presuda o kojoj je upravo bilo riječi. Navedeno znači da je L. G. jako dobro znala da se vodi ovaj predmetni postupak zbog utvrđenja vlasništva tužitelja, čak štoviše u trenutku kada se odlučuje sklopiti s tuženikom pod 2 Ugovor o darovanju dijela nekretnine, ona zna da je izgubila taj spor slovom presude P-5762/15 Stalne službe u Supetru, Općinskog suda u Splitu. Ali i tuženik pod 2 zna da se vodi ovaj postupak u trenutku kada pristupa sklapanju Ugovora o darovanju dijela nekretnine jer je u zemljišnim knjigama vidljivo bila upisana zabilježba spora. Na stranu to što je tuženik pod 2 ujedno i sin tužene pod 1, pa je sigurno da mu je majka govorila o sporu koji se protiv nje i ostalih tuženika vodio duži niz godina.
Sve navedeno znači da učinjeno darovanje nije zakonito i ne proizvodi pravni učinak na tužitelje. Odredbom čl. 81 st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama, propisano je da zabilježba spora jest upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava na određenoj nekretnini, vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava. Čak štoviše st. 2 iste odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, propisano je da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda, donesena u povodu tužbe, djeluje i protiv onih osoba koje su stekla knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišno knjižnom sudu.
9. Kako nitko ne može na drugoga prenijeti nego što ih i sam ima, to znači da je ovaj pravni postao, Ugovor o darovanju dijela nekretnine kojeg su međusobno sklopili tuženici ništetan od početka jer tužena pod 1 nije mogla prenijeti pravo vlasništva tuženiku pod 2 na nekretnini jer ga ni sama nema. Postupanje tuženih sud ocjenjuje aktom u cilju izbjegavanja provedbe sudske odluke i upisa tužitelja kao vlasnika, a brisanje toga prava istodobno sa imena tužene pod 1. Stoga se takvo postupanje odnosno pravni posao ocjenjuje prividnim ugovorom iz kojeg razloga se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ukazao osnovanim, kako u pogledu utvrđenja opisanog pravnog posla ništetnim, tako i u pogledu zahtjeva na utvrđenje pravno nevaljane uknjižbe i uzročno posljedične uspostave ranijeg zemljišno knjižnog stanja.
10. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1.ZPP-a dok je visina istog, koji je priznat tužiteljima, kao stranci koja je u postupku uspjela u cijelosti, određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, nadalje u tekstu: Tarifa), a sve to kod VPS-a od 120.000,00 kn. Tužiteljima je priznat trošak za sastav tužbe, sastav podneska od 8. travnja 2019. te pristup i zastupanje na ročištu od 1. srpnja 2021. – svaka radnja po 250 bodova ili ukupnih 750,00 bodova. Dobiveni zbir bodova pomnožen je iznosom od 10 kuna koliko iznosi vrijednost jednoga boda, nakon čega je tako dobiveni iznos od 7.500,00 uvećan za iznos od 1.875,00 kuna na ime 25% PDV-a kao i za iznose od po 1.550,00 kuna na ime sudskih pristojbi za tužbu odnosno prvostupanjsku presudu. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos tužiteljima prouzročenog parničnog troška što će im ga naknaditi tuženici, kao strana koja je postupak u cijelosti izgubila, u visini od 12.475,00 kn.
26. Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U S., 23. srpnja 2021.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi višem, županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA:
-pun. tužitelja
-tuženika pod 1
-tuženika pod 2
-u spis
