Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-270/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. B., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I- 99/2021. (K-19/2021.) od 5. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Z. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-99/2021. (K- 19/2021.) od 5. srpnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-8/2021. od 2. veljače 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-8/2021. od 8. travnja 2021., protiv optuženog Z. B., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog Z. B. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 4. rujna 2020. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi Z. B. po branitelju odvjetniku E. D. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i istražni zatvor protiv optuženika ukinuti te "ga odmah pusti na slobodu, po potrebi uz primjenu mjera opreza".
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda.
6.1. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza, kao i ocjenjuje važnost neizvedenih dokaza, nisu od značaja.
7. Osporavajući postojanje opasnosti od ponavljanja djela kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., žalitelj ističe da su se promijenile okolnosti na temelju kojih mu je istražni zatvor prvotno određen, a da je sud prilikom produljenja istražnog zatvora nekritički ponovio obrazloženja iz ranijih rješenja. Istaknutim žalbenim navodima međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje.
7.1. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora prije svega ogleda se u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koje se tereti optuženik koji pokazuje iskazanu odlučnost i iznimnu bezobzirnost. Pravilno je prvostupanjski sud pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela uzeo u obzir prijašnji život optuženika i dosadašnju usklađenost s pozitivnim propisima društva. Naime, optuženik je kazneno osuđivan i prekršajno kažnjavan (detaljno opisano u odlomku 5.2. pobijanog rješenja). Neovisno o tome optuženik je sada ponovno osnovano sumnjiv za kaznena djela za koja se tereti, što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi već da postoji osnovana sumnja da prethodna osuda očito nije ostvarila očekivani preventivni učinak na optuženika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela nego postoji osnovana sumnja da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo i da je kaznena djela za koja se tereti počinio za vrijeme provjeravanja iz prijašnje osude.
8. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom pa tako ni mjerom "redovitog javljanja na policijsku postaju, zabranom napuštanja mjesta boravišta i drugim", a sve kako predlaže žalitelj.
8.1. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prijašnja osuđivanost nije odlučujuća okolnost te da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora.
9. Dakle, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.
10. Za žalbene navode koji očito upiru na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (od pet do petnaest godina za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. KZ/11.), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
11. Ni žalbeni navodi da optuženiku teško pada boravak u zatvoru, da je izgubio 20- tak kilograma te da je ugrožena egzistencija obitelji ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
12. Završno, treba napomenuti kako iako državno odvjetništvo nije predložilo produljenje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito postupio sukladno članku 133. stavak 3. ZKP/08. te produljio primjenu mjere istražnog zatvora i to valjano obrazložio. Sud nije vezan prijedlogom državnog odvjetništva u ovoj fazi postupka (rasprava) niti državno odvjetništvo uopće treba pri ispitivanju zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora predlagati daljnje produljenje istražnog zatvora nego je sud po službenoj dužnosti dužan razmotriti da li postoje zakonski uvjeti za produljenje primjene mjere istražnog zatvora i po kojoj zakonskoj osnovi.
13. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 23. srpnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
