Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: 22 Gž R-768/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Arijane Bolanča, kao predsjednice vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š., iz S., OIB: ..., zastupane po Odvjetničkom društvu M. i L. iz Z., protiv tuženice Bolnice, Č., OIB: ..., zastupane po Odvjetničkom društvu G. i Š. iz Č., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj 7 Pr-168/2020-13 od 20. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj 7 Pr-168/2020-13 od 20. svibnja 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 01-4148/2020 od 14. listopada 2020. kojom je tuženica izvanredno otkazala Ugovora o radu od 1. srpnja 2018. tužiteljici, te da radni odnos nije prestao; da se tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta prvostupnice sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u Službi internističkih djelatnosti i uz naknadu parničnog troška s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke). Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv ove presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine, podredno preinači.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila navode iste i predlaže žalbu odbiti.

2.2. Žalba je neosnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 14. listopada 2020., te vraćanje na rad.

3.1. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev pri čemu se pozvao na odredbe članka 116., članka 119., članka 124. stavak 1., članka 133., članka 135. stavak 3. i članka 150. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR) i članka 16.a i članka 18. Zakona o sestrinstvu („Narodne novine“, broj 121/03, 117/08 i 57/11; dalje u tekstu: Zakon o sestrinstvu).

3.2. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

3.3. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je pravilno primijenio materijalno pravo.

4. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice na neodređeno vrijeme na poslovima prvostupnice sestrinstva u procesu njege u hemodijalizi u Službi internističkih djelatnosti;

- da je tuženica utemeljila odluku od 14. listopada 2020. o izvanrednom otkazu ugovora o radu na činjenici da je tužiteljica dana 29. rujna 2020. prilikom postupka hemodijalize pacijenta A. T., pisano i vlastoručno zatražila od medicinske sestre S. Ž. pripremu materijala za toaletu okoline izlazišta centralnog venskog katetera koji je uključivao i benzin u šprici nakon čega je pacijentu intravenozno aplicirala benzin usljed čega je nastupilo multiorgansko zatajivanje funkcija organa i smrt pacijenta pri čemu je u decursus istog dana upisala da je krak katetera zabunom umjesto sa fiziološkom otopinom ispran sa 10 ml benzina slijedom čega poslodavac smatra da je opravdano izvanredno otkazati ugovor o radu tužiteljici jer da u takvim okolnostima nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obje ugovorne strane više nije moguć;

- da je poslodavac radnicu pozvao na sastanak 7. listopada 2020. na kojem sastanku joj je predao dopis kojim je poziva da iznese svoju obranu u roku od 3 dana te je ista 12. listopada 2020. poslodavcu uputila e-mail navodeći da je svoje očitovanje i viđenje cjelokupne situacije poslala preporučenom poštom; da je dana 14. listopada 2020. poslodavac zaprimio dopis radnice iz kojeg proizlazi da ista smatra da je cjelokupan proces hemodijalize odradila prema uobičajnog praksi, savjesno i stručno a istodobno se nije očitovala zbog čega je zatražila benzin u šprici;

- da se prije donošenja odluke poslodavac savjetovao sa sindikalnim povjerenicima pritom im dostavivši podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika odnosno razloge i uvjete otkazivanja (list 38. spisa) ali ne i dokumentaciju koja bi iste potkrijepila;

- da iz očitovanja Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara (kojeg je tužiteljica članica) od 8. listopada 2020. proizlazi da im nisu poznati rezultati provedenog nadzora inspekcije Ministarstva zdravstva pa da se ne slažu s otkazivanjem kao i Hrvatski liječnički sindikat; dok se Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi nije očitovao;

- da su sva tri sindikata potom pozvana na sastanak dana 12. listopada 2020. kojem su se odazvali i gdje im je predočena raspoloživa dokumentacija i da su ostali kod svojih očitovanja;

- da je Upravno vijeće tuženika na sjednici od 13. studenog 2020. odlučilo o naknadi štete obitelji pok. pacijenta, dok su glede otkaza tužiteljici 3 člana bila za to da otkaz ostane na snazi, a 3 su bila suzdržana;

- da je nakon provedenog savjetovanja i obrane radnice poslodavac donio pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u kojemu je naveo i da je tužiteljica prema odredbi članka 16.a Zakona o sestrinstvu obvezna primjenjivati načela sestrinske etike, Deklaraciju o ljudskim pravima i pravima bolesnika i druge važeće propise u obavljanju profesionalne dužnosti pa da je time što je pacijentu intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize aplicirala benzin umjesto fiziološke otopine a što je za posljedicu imalo smrt pacijenta, počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa jer da to nije u skladu s njenim obvezama i jer je ista svojim postupanjem ne samo ugrozila zdravlje pacijenta već je došlo do smrtnog ishoda a koji ishod isključivo posljedica toga što je tužiteljica pacijentu aplicirala benzin intravenozno u centralni venski kateter za provođenje hemodijalize;

- da iz Zapisnika Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Z. od 1. listopada 2020. i danog mišljenja proizlazi da je uzrok smrti A. T. akutno trovanje benzinom i da se radi o nasilnoj smrti;

- da se na listu 34. spisa nalazi pismeno koje je tužiteljica vlastoručno napisala (što je potvrdila i u svom stranačkom iskazu) odnosno kojim je zatražila od druge sestre, među inim, octenisept i benzin u šprici a koja činjenica nije sporna, te kopija omotnica šprica na kojima su oznake „B“ i „O“;

- da iz decursusa proizlazi da je tužiteljica istog dana upisala da je krak katetera zabunom umjesto sa fiziološkom otopinom ispran sa 10 ml benzina;

- da iz dokumenta „Upravljanje lijekovima“ proizlazi da se lijekovi primjenjuju prema standardiziranim postupcima u zdravstvenoj njezi;

- da iz očitovanja medicinske sestre S. Ž. proizlazi da je pripremila materijal prema uputi tužiteljice koju je upitala treba li i fiziološku otopinu i heparin a da joj je ova odgovorila da ne treba; isto je ponovila i u svom iskazu pred sudom;

- da iz Zapisnika o obavljenom zdravstveno-inspekcijskom nadzoru Ministarstva zdravstva od 1. i 2. listopada 2020. proizlazi da su provedeni razgovori s tužiteljicom, S. Ž. i dr. I. M.;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi, među ostalim, da je bila pod zaštitnom opremom zbog okolnosti da se pacijent nalazio u samoizolaciji zbog Covida-19 i da su joj se zaštitne naočale maglile; da je u tijeku kazneni postupak protiv nje;

- da je tužiteljica u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji je poslodavac odgovorio da neće odluku o otkazu staviti izvan snage, te potom tužbu.

5. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja zaključio da je tuženica pravovremeno otkazala ugovor o radu tužiteljici jer se sporni događaj dogodio 29. rujna 2020. a odluka o otkazu donesena je 14. listopada 2020. i isti dan putem preporučene pošiljke poslana tužiteljici koju je ista zaprimila 16. listopada 2020. Nadalje, taj sud je zaključio da je valjano proveden postupak savjetovanja jer su sva tri sindikata koja djeluju kod tuženice pozvana na savjetovanje, dopisom i na sastanku. Također, da je tužiteljici pruženo pravo na iznošenje obrane dopisom i na sastanku te da je tužiteljica iznijela obranu pisanim putem u kojoj je osporila osnovanost namjeravanog izvanrednog otkaza.

5.1. Glede razloga otkazivanja, prvostupanjski sud citira odredbu članka 18. Zakona o sestrinstvu kojom je propisano da medicinska sestra čini težu povredu radne dužnosti: kada zbog nemara ili neznanja nepravilnim postupanjem nanese štetu zdravlju bolesnika, kada promijeni način i sadržaj od liječnika ordinirane terapije i kada namjerno učini materijalnu štetu. Potom je zaključio da je tužiteljica vlastoručno napisala bilješku (list 34. spisa) kojom je izričito zatražila benzin u šprici te je stoga mogla i trebala očekivati da će joj svjedokinja Ž. upravo to i dati a pogotovo jer je tužiteljica ne samo medicinska sestra već i prvostupnica sestrinstva, koji benzin je potom aplicirala intravenozno pacijentu koji je posljedicom toga preminuo. Sud smatra da je zaista otegotno raditi pod posebnom zaštitnom opremom zbog Covida-19 ali da se pritom ne smiju zanemariti osnovna pravila rukovanja lijekovima (tzv. pet pravila: pravi pacijent, pravi lijek, pravi način, prava količina i pravi postupak davanja lijeka) i da je tužiteljica trebala pa i višestrukom provjerom, točno utvrditi što se nalazi u špricama a što je ista propustila učiniti i to da je jedino pravno relevantno u ovoj pravnoj stvari i koje postupanje da i zbog gubitka povjerenja u nju kao radnika opravdava poslodavčevo izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

6. Odredbom članka 116. stavak 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članka 119. stavak 2. ZR).

7. Ovaj sud prihvaća sva činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, kao i primjenu materijalnog prava pa se prije svega upućuje na sve naprijed iznijeto. Nadalje, u odnosu na žalbene navode dodatno je opširnim ali stručnim i argumentiranim razlozima prvostupanjske presude navesti da isti nisu našli potkrjepu u rezultatima dokaznog postupka.

8. Odredba članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje u tekstu: Konvencija) određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj; dok odredba članka 13. Konvencije određuje da svatko čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kad su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.

9. Žaliteljica pokušava minorizirati svoje postupanje i propuste u svezi apliciranja benzina pacijentu T.; međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i raspravio činjenično stanje te potom pravilno zaključio da je radni spor hitan i da nema mjesta prekidu postupka do okončanja kaznenog postupka jer to i nije relevantno za predmetni statusni spor, kao što nije relevantno ima li propusta i drugih radnika tuženika u predmetnom slučaju.

10. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (članak 135. stavak 3. ZR). Kako je nedvojbeno da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je sama tužiteljica zatražila pripremu benzina u šprici za što nije bilo opravdanog razloga i potom ga aplicirala pacijentu pri čemu nije dodatno provjeravala što se nalazi u šprici niti je objektivnim razlozima opravdala traženje benzina u šprici, to je valjan zaključak suda prvog stupnja o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici.

11. Pravno relevantno je da je tužiteljica zatražila i potom aplicirala benzin pacijentu a što je neposredni uzrok njegove smrti i što je protivno svim pravilima struke a što je sve nepobitno utvrđeno od strane prvostupanjskog suda. Stoga, po mnijenju ovog drugostupanjskog suda, u provedenom postupku utvrđene su sve okolnosti konkretnog slučaja te je jedini zaključak da je postojao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Relevantna okolnost je da je tužiteljica apsolutno propustila provjeriti što se nalazi u šprici, što samo za sebe nedvojbeno dovodi do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu kao radnika.

12. Tuženica je pravovremeno otkazala ugovor o radu tužiteljici kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, pozvala je tužiteljicu na iznošenje obrane koje pravo je tužiteljica iskoristila te je valjano provedeno savjetovanje sa sindikatima (sva tri koja djeluju kod tuženice iako je tužiteljica članica samo jednog) što proizlazi iz iskaza svjedoka S. P. i S. T. (koji navode da im je na sastanku dana dokumentacija), dok iz iskaza svjedokinje V. H.-B. sindikalne povjerenice upravo sindikata kojega je tužiteljica član proizlazi da se ista ne sjeća da su joj na sastanku predočili kakvu dokumentaciju i da se nije govorilo o benzinu što sve po ocjeni ovog drugostupanjskog suda govori o tome da je navedena svjedokinja ili propustila govoriti istinu, ili nije osposobljena biti sindikalnim povjerenikom ili je u toj ulozi površna sve kada se ima u vidu da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu njenoj kolegici, članici sindikata i da se radi o smrtnom ishodu za pacijenta. Sindikalni povjerenici (dva) su se usprotivili otkazivanju do okončanja inspekcijskog i kaznenog postupka što je međutim, nemoguć uvjet jer bi poslodavac bio prekludiran u donošenju odluke o otkazu (15 dana), ali govori o tome da su sindikalni povjerenici jako dobro bili upoznati o čemu se radi i što se dogodilo a svi su i zaposlenici tuženice pa im predmetni nesretni događaj koji je bio i medijski eksponiran, nikako nije mogao ostati nepoznat. Pritom su neosnovani žalbeni navodi o tome da je odluku o zahtjevu tužiteljice za zaštitu prava moralo donijeti Upravno vijeće jer poslodavac i ne mora odgovoriti na taj zahtjev a isto je relevantno za ocjenu pravodobnosti podnošenja tužbe i zbog toga ne može biti nevaljan postupak otkazivanja koji se dogodio prije.

13. U odnosu na preostale žalbene navode, za odgovoriti je da su isti pravno irelevantni kod naprijed iznijetog stava ovog suda, ili je na njih već odgovoreno u prvostupanjskoj odluci. Posebice, glede ustrajanja u prekidu postupka do okončanja kaznenog postupka, iz žalbenih navoda proizlazi da je tužiteljica navodno kalkulirala činjenicama i dokazima u parničnom postupku da si ne bi pogoršala položaj u kaznenom postupku što je nonsens i govori samo po sebi o procesnom ponašanju tužiteljice. Glede korištene zaštitne opreme i okolnosti da su se navodno zaštitne naočale maglile, sama tužiteljica u svom stranačkom iskazu prvo navodi da su se naoćale maglile što da joj je otežavalo rad ali istodobno navodi da je sjedila pored pacijenta i čitala, što je kontradiktorno. O otkazu ugovora o radu jedino sudi parnični sud i svojom odlukom nikako ne prejudicira kaznenu odluku jer ovaj sud nije utvrđivao je li počinjeno i koje kazneno djelo. Odgovornost drugih osoba, u okolnostima konkretnog slučaja, nije od značaja jer je tužiteljica sama počinila radnje (zatražila da joj se pripremi benzin u šprici) i postupke (aplicirala benzin pacijentu bez prethodne provjere što se nalazi u šprici) i propuste (jer nije sama pripremila sve što joj je bilo potrebno za hemodijalizu) koje su dovoljne za otkaz njenog ugovora o radu.

14. Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

15. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice u cijelosti te potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

16. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka i to tužiteljice jer nije uspjala u žalbi a tuženice jer podnošenje odgovora na žalbu u ovom sporu nije bitno za razrješenje prijepora.

Split, 22. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča, v. r.