Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-797/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. U. pok. J. iz

Z. D. kbr. 22, OIB: …., zastupanog po punomoćnici, sestri

S. Č. iz Z. D., OIB: …, a ova po punomoćnici E.

P., odvjetnici iz B., …, protiv tuženice R.

H., OIB: …, zastupane po O. d. o. u

Z., G.-u. o., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, S. s. u B. poslovni broj P-1105/15 od 13. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje

presuda Općinskog suda u Zadru, S. s. u B. poslovni broj P-1105/15

od 13. listopada 2015.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje

rješenje Općinskog suda u Zadru, S. s. u B. poslovni broj P-1105/15

od 13. prosinca 2015.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Utvrđuje se prema tuženici R. H. da je tužitelj Ž. U.,

OIB: …, stekao pravo vlasništva na k. čest. zem. … k.o. T. u površini od 890 m2 za cijelo, prikazanoj na skici izmjere stalnog sudskog vještaka I. B. dipl. ing. geod. od 4.09.2015.g., točkama A-B-C-D-E i F, koja skica izmjere je sastavni dio ove presude, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i to pologom ove presude u zbirku isprava, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se zahtjev tuženice R. H. da joj tužitelj Ž. U.

naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna, kao neutemeljen".

3. Tuženica je protiv presude i rješenja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći, u bitnom, da iz provedenih dokaza i priloženih isprava proizlazi da je ona vlasnica spornog dijela nekretnine, a U. o prodaji između tužitelja i G. B. od 3. srpnja 2012. godine nije pravni osnov za stjecanje prava vlasništva tužitelja budući da G. B., kao prodavatelj, nije bio vlasnik sporne nekretnine. Predmetna je nekretnina izvorno društveno vlasništvo, a tužitelj nije dokazao da bi sa svojim pravnim prednicima bio u posjedu kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to 40 godina do 6. travnja 1941. godine te sa svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva temeljem Općeg građanskog zakonika. Predlaže uvažiti žalbu, prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da joj, pored ranije zatraženog troška plati daljnji iznos od 937,50 kn, na ime sastava žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva čest. zem. … k.o. T. u površini od 890 m2, prikazanoj na skici izmjere sudskog vještaka dipl. ing. geod. I. B. od 4. rujna 2015. i označenoj točkama A,B,C,D,E,F,

nasljeđivanjem i dosjelošću uz zahtjev tužitelja za trpljenjem uknjižbe prava vlasništva, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice.

7. 1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja Ž. U., dok je pobijanim rješenjem odbio zahtjev tuženice da joj tužitelj naknadi prouzročeni parnični trošak.

8. Ovaj drugostupanjski sud svojoj presudom i rješenjem broj Gž-89/16-2 od 9. svibnja 2017. preinačio je presudu prvostupanjskog suda broj P-1105/15 od 13. listopada 2015. i odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te rješenjem obvezao tužitelja da tuženici naknadi prouzročene troškove postupka.

9. Povodom izjavljene revizije tužitelja protiv presude i rješenja ovog drugostupanjskog suda broj Gž-89/16-2 od 9. svibnja 2017. V. s. R. H. prihvatio je reviziju tužitelja, ukinuo presudu i rješenje i predmet vratio ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće činjenice:

- da zemljišna knjiga za k.o. T. ne postoji niti je ikada osnovana, a rješenjem D. g. u., P. u. za k. Z., I. B.

od 16. lipnja 2012. u katastarskom operatu mijenjani su posjedovni podaci tako da je u posjedovnom listu utvrđeno novo stanje čestice br. k.o. T. u površini od 890 m2, pri čemu je dotadašnje stanje bilo upisano kao društveno vlasništvo T., a sada je upisano dvorište površine 782 m2 i izgrađeno zemljište od 108 m2 a kao vlasnica upisana je R. H.,

- da je Z. ž, U. o. z. p. d. p.

u. i g. I. B. tužitelju za spornu nekretninu izdala:

R. o uvjetima građenja od 2. lipnja 2011. (l. s. 11), U. od 13. kolovoza 2001. iz kojeg proizlazi da je na spornoj nekretnini izgrađena zgrada u naselju L. T. koje je vlasnik i posjednik tužitelj te U. od 13. kolovoza 2015. iz kojeg proizlazi da je na matičnoj nekretnini izgrađena zgrada u naselju L. T. od strane tužitelja Ž. U. te obilježena kućnim brojem 45 (l.s.19),

- da se na spornoj nekretnini nalazi sada devastirana kuća (bez krova, prozora i vrata) koju je oko 1980. izgradio tužitelj, a koja je bila u potpunosti uređena i koja je kuća omeđena dijelom betonskom ogradom, a dijelom suhozidom,

- da je tužitelj, u nesmetanom, mirnom i neprekinutom posjedu nekretnine osobno oko 35 godina, pri čemu Š. B. u tom razdoblju nije poduzela

nikakve radnje upozorenja kod gradnje kuće te da su svjedoci starosti od 72, odnosno 75,5 godina potvrdili da su prednici tužitelja, otac J., kojeg se svjedok R. B. dobro sjeća, i djed L. vršili žito na guvnu uz ogradni betonski zid, te su u posjedu predmetne nekretnine 150, odnosno 200 godina i

- da je 3. srpnja 2012. tužitelj sklopio U. o prodaji zemljišta s G.

B., a upis prava vlasništva je odbijen, jer G. B. nije vlasnik.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj osobno i putem prednika bio u samostalnom vlasničkom posjedu prijepora još od prije 150 godina kada se obitelj U. doselila u L. T., kako su to potvrdili saslušani svjedoci i ocijenio da je tužitelj stekao pravo vlasništva prijepora dosjelošću posjedovanjem od najmanje 40 godina do 6. travnja 1941. na temelju pravnih pravila iz paragrafa 1460-1465 te paragrafa 1472 O. g. z. koji se primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Z. o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91

- dalje: OGZ).

12. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, da za k.o. T. ne postoje zemljišne knjige niti je ona bila ikada osnovana, da se na predmetnom zemljištu nalazi devastirana kuća koju je 1980-ih izgradio tužitelj i priveo je namjeni, da su tužitelj, njegov otac J. i djed L. bili u nesmetanom, mirnom i neprekinutom posjedu nekretnine, što potvrđuju saslušani svjedoci M. Š. (l.s. 39) i R. B. (l.s.52) te tvrde da su i više od 150, odnosno 200 godina u posjedu prijepora i da tužitelju a ni njegovim prednicima nikada nitko nije osporavao posjed a ni vlasništvo i nema naznaka da je bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini, sud prvog stupnja je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovano prihvatio tužbeni zahtjev.

13. Za redovnu se dosjelost traži kvalificirani posjed, zakonit, pošten i istinit. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed).

14. Odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti mogao posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno ( čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP).

15. Naime, u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP samostalni posjednik stvari u vlasništvu R. H., županija, jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. toga članka (20 godina za zakonit, istinit i pošten posjed), odnosno 40 godina za barem pošten posjed.

16. Iako nije riječ o kvalificiranom posjedu tužitelja, jer nije dokazao zakonitost svog posjeda, predmetnu je nekretninu stekao na temelju izvanredne dosjelosti, jer je računajući posjed tužitelja sve od 78. godine prošlog stoljeća, te posjed njegovih prednika: oca J. i djeda L. od prije 150 do 200 godina, u kojem ih posjedu nije nitko ometao, kako su to jasno naveli svjedoci M. Š. (l.s. 39) i R. B. (l.s. 52) osobe starije životne dobi od 72, odnosno 75,5 godina, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj u postupku dokazao samostalan i pošten posjed svojih pravnih prednika u razdoblju od najmanje 40 godina prije 6. travnja 1941., sukladno ranije važećim propisima, tj. paragrafu 1472 OGZ.

17. Naime, predmetna je nekretnina do 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu i prema propisu iz čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92), koji je bio na snazi do 8. listopada 1991. na njoj se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. ZVDSP koji je propisao „U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

17.1 Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom U. s.

R. H. poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, te je zamijenjena drugom, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.).

18. Ovdje je za kazati i to da je V. s. R. H. u nizu svojih odluka

(Rev- 291/14-2 od 17. travnja 2018.) zauzeo shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog zakona, te da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na štetu pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je U. s. R. H. naknadno ukinuo.

19. Kako iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj u posjedu predmetnog zemljišta sve od 1978. godine kada je započeo s izgradnjom obiteljske kuće koju je oko 1980. izgradio, da je vještak geometar I. B. očevidom na licu mjesta utvrdio i u S. izmjere naznačio da je čest. zem. … k.o. T. u površini od 890 m2, označena točkama A, B, C, D, E i F u naravi devastirana kuća i okućnica, da su u posjedu spornog zemljišta bili i njegov otac J. te djed L. i više od 150,

odnosno 200 godina dakle daleko prije 8. listopada 1991., prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog suda drugog suda pravilno odlučio kada je pobijanom presudom utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, jer su se osim ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću po OGZ, ispunile i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP, slijedom čega je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva prijepora na svoje ime, pologom presude u zbirku isprave, kako je to pobijanom presudom odlučio i prvostupanjski sud.

20. Na osnovi iznesenog trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice R. H. i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

21. Prvostupanjski je sud slijedom toga pobijanim rješenjem osnovano odbio zahtjev tuženice R. H. da joj tužitelj naknadi parnične troškove, jer je podlegla

u predmetnom sporu.

22. Naime, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP upravo stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako tužitelj nije zatražio naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP do zaključenja glavne rasprave, prvostupanjski sud o tome i nije ni donio odluku.

23. Slijedom toga žalbu tuženice R. H. trebalo je odbiti kao neosnovanu, po čl. 380. toč. 2. ZPP i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 22. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.