REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-2429/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja IV N. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. d.o.o., OIB ..., V., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2412/2020 od 12. travnja 2021., 22. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2412/2020 od 12. travnja 2021. u točki I. i dijelu točke III. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 2412/2020 od 12. travnja 2021. u preostalom dijelu točke III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka koji iznosi 21,60 kn (dvadesetjednu kunu i šezdeset lipa).

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 kn uvećano za trošak sudske pristojbe po odluci suda.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Č.-K. iz V. poslovni broj Ovrv-335/19 od 4. travnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.487,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2017. do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 100,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2019. do isplate (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 746,60 kn (točka III. izreke).

2. Žalbu protiv tog dijela prvostupanjske presude je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je potpisivanjem narudžbe broj 50605 zaključen ugovor između tužitelja i sada pokojnog S. S., prokurista tuženika, koji nije imao namjeru naručivati oglas jer tužitelju nije dostavio odgovarajuće podloge za tisak sukladno čl. 5. ugovora. Tužitelj je e-mailom od 27. listopada 2017. uputio tuženiku zahtjev za dostavu grafičkog materijala, no tuženik mu nije ništa poslao niti odgovorio, a na koji način je konkludentnim radnjama odustao od primitka usluge koju je tužitelj nudio. Na pogrešno utvrđeno činjenično stanje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, ukazuje da je sud dosudio tužitelju trošak poštarine za dostavu podneska od 23. travnja 2019. u iznosu od 21,60 kn, premda u spisu ne postoji dokaz o plaćanju. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija tuženikove žalbene navode kao neosnovane, navodeći da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti nije dopušten sukladno odredbi čl. 467. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je pobijana presuda pravilna i zakonita, slijedom čega predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a tuženika obvezati na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kn uvećano za trošak sudske pristojbe prema odluci suda.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

5. Pobijana presuda je ispitana u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

6. Žalbenim navodima kojima osporava postojanje ugovora između stranaka, tuženik zapravo osporava pobijanu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (spor male vrijednosti), to se presuda kojom se završava takav spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Zbog toga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u ovom predmetu spora.

7. Pri donošenju pobijane presude i u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka presude je jasna i razumljiva, dok su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i određeni, nisu u proturječju sami sa sobom niti s izrekom pobijane presude.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu iznosa od 2.487,50 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime izvršene usluge tiskanja oglasa u Informativnoj brošuri za mladež i roditelje pod nazivom „Alkohol, ovisnost i mladi“.

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud, ocjenom izvedenih dokaza u skladu sa sadržajem isprava u spisu, utvrdio sljedeće činjenice:

- da je na strani tuženika prokurist S. S. stavljanjem svog potpisa i tuženikovog pečata na narudžbu broj 50605 od 22. rujna 2017. naručio od tužitelja tiskanje oglasa dimenzija 120 mm širina x 45 mm visina na ¼ stranice u brošuri „Alkohol, ovisnost i mladi“ po cijeni od 2.487,50 kn,

- da je tužitelj zaprimio tuženikovu narudžbu i da je tim trenutkom sukladno odredbi čl. 6. uvjeta ugovora, koji su sastavni dio predmetne narudžbe, između stranka sklopljen ugovor o djelu jer je tom odredbom propisano da se ugovor smatra zaključenim u trenutku kada izvršitelj narudžbe primi narudžbu od naručitelja, - da je čl. 5. uvjeta ugovora određeno da se naručitelj obvezuje dostaviti izvršitelju odgovarajuće podloge za tisak u roku određenom u zahtjevu izvršitelja narudžbe, a ukoliko podloge za tisak nisu dostavljene izvršitelju narudžbe u roku, izvršitelj će sam sastaviti tekst oglasa, a prije tiskanja će naručitelju biti dostavljen korekturni (probni) otisak koji se naručitelj obvezuje provjeriti i vratiti izvršitelju s time da protekom primjerenog roka za korigiranje korekturnog otiska ima smatrati da je korekturni otisak automatski prihvaćen i odobren,

- da je tužitelj 3. listopada 2017. i 27. listopada 2017. u skladu s čl. 5. uvjeta ugovora uputio tuženiku zahtjev za dostavu grafičkog materijala, odnosno protekom roka određenog u zahtjevu za dostavu grafičkog materijala sam izradio korekturni otisak i dostavio ga tuženiku ostavljajući pritom tuženiku rok do 6. studenog 2017. za pregled oglasa,

- da je bezuspješnim protekom roka za pregled oglasa korekturni otisak prihvaćen i odobren,

- da je u brošuri pod nazivom „Alkohol, ovisnost i mladi“ tiskan oglas za tuženika.

10. Imajući u vidu da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je na temelju sklopljenog ugovora tužitelj tiskao oglas za tuženika u brošuri pod nazivom „Alkohol, ovisnost i mladi“, dakle da je tužitelj u cijelosti izvršio svoje preuzete ugovorne obveze, dok tuženik nije platio ugovorenu naknadu, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je na temelju odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) zaključio da je tuženik dužan isplatiti tužitelju ugovorenu naknadu u iznosu od 2.487,50 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pravilno odmjerenim sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i slijedom toga je pravilno održao na snazi platni nalog primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

11. Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje izvršiti kakav umni ili fizički rad, dok se naručitelj obvezuje za izvršeni rad platiti izvođaču naknadu (čl. 590. ZOO-a). Između stranaka je na temelju narudžbe broj 50605 od 22. rujna 2017. sklopljen ugovor koji je po naravi ugovor o djelu na temelju kojeg je tužitelj izvršio svoje ugovorne obveze te je tuženik, za čiji račun je djelo izvršeno, dužan platiti ugovorenu naknadu.

12. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka je pravilna i u skladu s odredbom čl. 155. i čl. 154. st. 1. ZPP-a, osim u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 21,60 kn na ime troškova poštarine na što osnovano žalitelj ukazuje u žalbi. Naime, tužitelj nije u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a dostavio u spis isprave iz koje bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je navedeni (materijalni) trošak stvarno i snosio, slijedom čega je u tom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka trebalo odbiti kao neosnovan.

13. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 kn uvećano za trošak sudske pristojbe po odluci suda jer takvi troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog žalbenog postupka (čl. 155. ZPP-a), slijedom čega je tužiteljev zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a.

Zagreb, 22. srpnja 2021.

Sudac

Ružica Omazić, v.r.