Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-95/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 15. veljače 2021, broj K-15/2020., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice odvjetnika R. Č. u Z. , kao zamjene za branitelja M. M. , odvjetnika u P.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli-Pola optuženi S. K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., a kažnjivog po članku 118. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude te je na temelju članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavak 1. i 2. i članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11. optuženom S. K. opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Pazinu, broj K-486/2019. od 17. rujna 2019., pravomoćna 17. rujna 2019. te je određeno izvršenje kazne zatvora izrečene tom presudom pa je optuženom S. K. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te je optuženi S. K. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženom S. K. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 7 (sedam) mjeseci i isti se ima izvršiti, a ostatak izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženi za vrijeme od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom S. K. je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine uračunato vrijeme koje je isti proveo u istražnom zatvoru i to od 15. srpnja 2020. u 12,15 kada je isti uhićen pa do 15. veljače 2021. kada je isti pušten na slobodu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1 KZ/11. optuženi S. K. dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka i to trošak analize alkohola u krvi i mokraći u iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) kuna, trošak mehanoskopskog vještačenja u iznosu od 710,00 (sedamstodeset) kuna, trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 2.960,00 (dvijetisućedevetstošestdeset) kuna, trošak toksikološkog vještačenja u iznosu od 2.150,00 (dvijetisućestopedeset) kuna, trošak sudsko-medicinskog vještačenja visina kojeg će se odrediti naknadno posebnim rješenjem kada ista bude poznata sudu te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, visina koja će se odrediti naknadno posebnim rješenjem kada isti budu poznati sudu te paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kuna.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi S. K. po branitelju M. M., odvjetniku u P. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže prihvaćanje žalbe te ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Od strane državnog odvjetništva podnesen je odgovor na žalbu u kojem se predlaže da se žalba optuženog S. K. odbije kao neosnovana.
4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izvješteni Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, optuženi S. K. kao i njegov branitelj, odvjetnik M. M. u Puli te je javnom dijelu sjednice nazočio odvjetnik R. Č. u Z. kao zamjena za odvjetnika M. M. u Puli, a sjednica je u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08. održana u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika.
6. Žalba optuženog S. K. nije osnovana.
7. Suprotno žalbenim navodima u kojima se ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju iskaza danom u postupku i usmenog nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. I. K. i samog tog iskaza odnosno nalaza i mišljenja iznesenog na raspravi od 11. veljače 2021., za istaknuti je da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako se to iznosi u žalbi. Naime, ne postoji proturječje između onoga što je navedeno u obrazloženju presude o sadržaju iskaza vještaka i samog tog iskaza na temelju kojeg je prvostupanjski sud utvrdio namjeru na strani optuženika, a što je ispravno i obrazloženo u pobijanoj presudi. Vještak se izjasnio u pogledu noža koji predstavlja općeopasno sredstvo, navodeći da ne može isključiti mogućnost nanošenja ozljeda takvim sredstvom kako djelovanjem oštrice tako i tupotvrdim dijelovima noža. Za naglasiti je da je vještak svoje mišljenje o mogućnosti nanošenja ozljeda i kvalifikacije takvih ozljeda dao prvenstveno na teoretskoj razini, a s obzirom na to da u kritičnom događaju nije došlo do ozljeđivanja oštećenika. U tom kontekstu naveo je da je bilo moguće takvim sredstvom nanijeti tjelesne ozljede, ali i težu tjelesnu ozljedu, dok je zaključio da je nanošenje osobito teških tjelesnih ozljeda vrlo malo vjerojatno, gotovo nevjerojatno. Također je istaknuo da intenzitet bacanja noža ne mora biti presudan za nastanak teške tjelesne ozljede. Odgovarajući na pitanje što bi se dogodilo da je kritične zgode nož bio bačen u pravcu vrata oštećenika, izjavio je da su strukture vrata i knaufa različite, pri čemu koža i potkožno tkivo te mišići posjeduju elasticitet, koji knauf nema, zbog čega nije moguće adekvatno usporediti djelovanje mehaničke sile na 2 različita medija. Međutim, teoretski i uopćeno nije mogao isključiti da bi bacanjem noža s posljedičnim kontaktom drške noža i neke od struktura vrata mogla nastati tjelesna ozljeda, pa i teška tjelesna ozljeda. Nadalje, naveo je da bi u slučaju da je nož oštricom došao u kontakt s vratom mogla nastati ubodna ozljeda, ali je podvukao da se radilo o nožu zaobljenog vrha, zbog čega je prvenstveno mogla nastati plitko rudimentalna rana. Vještak je uz to na raspravi odgovorio na pitanja kako državnog odvjetnika tako i branitelja i u pogledu bacanja noža zajedno s krpom, navodeći da bi krpa mogla imati nekakav zaštitni faktor, ali dodajući da može odgovoriti isključivo na teoretskoj razini. Dakle, prvostupanjski sud je vjerno reproducirao nalaz i mišljenje vještaka pa nema proturječnosti između razloga presude o sadržaju iskaza – nalaza i mišljenja i samog tog nalaza i mišljenja. Druga je stvar što žalitelj smatra da je neprihvatljivo rezoniranje prvostupanjskog suda.
7.1. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. i članka 468. stavak 2. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud pobijanom presudom nije izašao iz okvira kaznenog djela kako je ono opisano u optužnici te je proglasio optuženika krivim za kazneno djelo koje je za optuženika povoljnije od onog za koje je bio optužen, a radi se o kaznenim djelima kojima se štiti isto pravno dobro – život i tijelo pa zbog svega navedenog u konkretnom slučaju nije prekoračena ni optužba po članku 449. stavak 1. ZKP/08. kao što se to navodi u žalbi. Osim toga nije povrijeđeno ni optuženikovo pravo na pravično suđenje po članku 468. stavak 2. ZKP/08. jer se tijekom postupka optuženik u odnosu na događaj za koji se tereti izjasnio, odnosno iznio je svoju obranu, pa u tom pravcu nije osnovan navod žalitelja da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
7.2. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. u vezi sa člankom 459. stavak 5. ZKP/08. i to u onom dijelu u kojem žalitelj navodi da sud nije dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza i to prvenstveno iskaza sudsko-medicinskog vještaka, a potom i iskaza žrtve, za istaknuti je da se ti prigovori odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ispitivanjem, pak, pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio je da nije počinjena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
8. Najvećim dijelom žalbenih navoda, optuženik osporava ispravnost utvrđenih činjenica, kako je to izneseno pod 7.2. Suprotno tim žalbenim navodima nalaz i mišljenje vještaka sudsko-medicinske struke kako pisani tako i onaj koji je usmeno iznesen na raspravi nije proturječan ni sam sebi, a ni ostalim izvedenim dokazima. Također, protivno žalbenim navodima drugačije iskazivanje žrtve oštećenika na raspravi, kao što je ispravno utvrdio prvostupanjski sud, prvenstveno je usmjereno da mijenjanjem takvog iskaza olakšava proces i položaj optuženika, kako je to ispravno ocijenjeno u pobijanoj presudi. Nalaz i mišljenje vještaka sudsko-medicinske struke nije proturječan ni sam sebi kao ni ostalim izvedenim dokazima jer se vještak izjasnio o mogućnosti odnosno vjerojatnosti nastanka tjelesnih, teških tjelesnih i osobito teških tjelesnih ozljeda nožem, te je sud upravo iz sadržaja iskaza svjedoka i to kako žrtve T. K. te majke optuženika i žrtve Z. K. te rezultata provedenog sudsko- medicinskog vještačenja utvrdio postojanje neizravne namjere optuženika na teško tjelesno povrijeđivanje žrtve bacanjem noža prema žrtvi, pri čemu se nož zabio u zid 30 cm iznad glave žrtve. Suprotno žalbenim navodima iz izvedenih dokaza, ne proizlazi da bi optuženik namjerno precizno bacio nož u zid. U okolnostima prethodnog verbalnog sukoba s oštećenikom i nesumljive afektivne reakcije optuženika neuvjerljivo je da je optuženik smireno i precizno nožem pogodio zid i to svega 30 cm iznad glave žrtve oštećenika. Uz to, za tako precizno gađanje optuženik je osim emotivne smirenosti i koncentracije morao imati posebne vještine gađanja, što je neživotno i ne proizlazi ni iz jednog izvedenog dokaza. Stoga, bez obzira na to što su ispitani svjedoci kasnije mijenjali svoj iskaz želeći olakšati procesnu situaciju optuženika i navodili da žrtva nije ležala na kauču prema kojem je optuženik bacio nož, nego na drugoj strani i drugom kauču, takve je izmjene prvostupanjski sud ispravno otklonio kao neuvjerljive. Osim toga iskazi žrtve brata optuženika kao i svjedokinje, majke optuženika i žrtve kako su konstatirani na zapisniku s dokaznog ročišta su podudarni kako u pogledu odlučnih činjenica tako i u pogledu kontrolnih činjenica, a potvrđeni su i materijalnim dokazima odnosno fotodokumentacijom. Stoga nije osnovan ni prigovor žalitelja kojim osporava postojanje neizravne namjere jer je s obzirom na provedene dokaze prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je optuženik postupao u neizravnoj namjeri da teško tjelesno ozlijedi žrtvu. Neosnovani su žalbeni navodi da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno jer da je prvostupanjski sud propustio iznijeti cjelokupnu i detaljnu analizu, a potom i ocjenu vjerodostojnosti i proturječnih dokaza te pogrešno utvrdio činjenično stanje. Sud je, naime, detaljno obrazložio zašto je u cijelosti povjerovao iskazu svjedoka žrtve T. K. iz istrage, a da je tome tako, zaključio je i na temelju kontrolnih činjenica i to baš i iz iskaza svjedoka žrtve Z. K.. Također je detaljno analizirao nalaz i mišljenje sudsko- medicinskog vještaka dr. I. K. koji je ispitan na raspravi i koji se izjasnio u pogledu nastanka teške tjelesne ozljede koju je zadobio T. K., osim toga i obrana je postavljala pitanja vještaku koji je ispitan i na raspravi. Prvostupanjski sud detaljno je u obrazloženju pobijane presude naveo zašto smatra da su svjedoci žrtve mijenjali iskaz na raspravi, a te razloge potvrđuje i drugostupanjski sud. Također se pozvao na činjenicu koju je naveo i vještak da nož predstavlja općeopasno sredstvo te da se ne može isključiti mogućnost djelovanja nanošenja ozljeda takvim sredstvom kako djelovanjem oštrice, tako i tupotvrdim dijelovima noža kao što je drška ili eventualno graničnik ako ga ima.
9. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika u sebi sadrži žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta, sukladno članku 478. ZKP/08., drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu te utvrdio da žalba zbog odluke o kazni nije osnovana. Određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Pravilno je ocjenio utvrđene otegotne okolnosti, a to je činjenica da se radi o osobi koja je do sada kazneno osuđivana (list 38 i 61 spisa) iz čega je sud zaključio da ranije osude na optuženika nisu utjecale da ubuduće više ne čini kaznena djela i da je predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme uvjetnog otpusta. Kao olakotnu okolnost optuženiku je cijenjeno da je kazneno djelo ostalo u pokušaju što je i zakonski razlog za blaže kažnjavanje te mu je primjenom instituta ublažavanja kazne izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Slijedom toga mu je na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11. opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Pazinu broj K-486/2019. od 17. rujna 2019. koja je tada postala i pravomoćna te je određeno izvršenje kazne zatvora izrečene tom presudom pa je optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, na koju je sud primijenio djelomičnu uvjetnu osudu time da neuvjetovani dio kazne iznosi 7 (sedam) mjeseci, a uvjetovani dio 1 (jednu) godinu i 5 (pet) mjeseci koja kazna se neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo čime je i po mišljenju drugostupanjskog suda postignuta svrha kažnjavanja. Ovdje treba primijetiti da je prvostupanjski sud postupajući u skladu s kogentnom odredbom članka 58. stavak 1. KZ/11., optuženiku opozvao ranije izrečenu uvjetnu osudu, te je kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uzeo kao pojedinačno utvrđenu, nakon čega je optuženika uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te mu je na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, pri čemu je odredio da neuvjetovani dio kazne iznosit 7 (sedam) mjeseci te da će se isti izvršiti dok je preostali dio kazne od 1 (jedne) godine i 5 (mjeseci) uvjetovao na rok od 4 (četiri) godine. Opisanim postupkom kojim mu se određuje izvršenje kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci što je kraće i od kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine iz opozvane uvjetne osude, povrijeđen je kazneni zakon, tvrdeći da je takav postupak potpuno oprečan suštini odredbe o opozivu uvjetne osude koji podrazumijeva izvršenje ranije uvjetovane kazne zatvora. Međutim, radi se o povredi kaznenog zakona u korist optuženika koju drugostupanjski sud ne može otkloniti po službenoj dužnosti.
10. Kako je ispitivanjem prvostupanjske presude utvrđeno da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon što drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je presuditi kao u izreci, a na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 22. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
