Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-29/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda mr. sc. Alenu Golubu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. P., odvjetnici u R., protiv tuženika E. d.o.o. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. M., odvjetniku u R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 380/2019-18 od 16. travnja 2021., 22. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-380/2019-18 od 16. travnja 2021.:

- djelomično preinačava u odluci o naknadi troškova parničnog postupka sadržanoj pod točkom II. izreke presude tako da se sudi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 19.039,00 kuna (devetnaesttisućatridesetdevet), u rok od 15 dana, dok se u preostalom

dijelu

do

iznosa

od

26.475,00

kuna

(dvadesetšesttisućačetristosedamdesetpet), zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

- dok se u preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 380/2019-18 od 16. travnja 2021. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci, donio je presudu poslovni broj Pr-380/2019-18 od 16. travnja 2021. čija izreka u cijelosti glasi:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 29.760,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, a kamata koja teče na iznos od:

- 480,00 kuna počev od dana 1.4.2012. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.5.2012. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.6.2012. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.7.2012. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.8.2012. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.9.2012. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.10.2012. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.11.2012. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.12.2012. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.1.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.2.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.3.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.4.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.5.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.6.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.7.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.8.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.9.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.10.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.11.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.12.2013. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.1.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.2.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.3.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.4.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.5.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.6.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.7.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.8.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.9.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.10.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.11.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.12.2014. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.1.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.2.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.3.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.4.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.5.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.6.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.7.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.8.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.9.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.10.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.11.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.12.2015. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.1.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.2.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.3.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.4.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.5.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.6.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.7.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.8.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.9.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.10.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.11.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.12.2016. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.1.2017. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.2.2017. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.3.2017. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.4.2017. pa do isplate,

- 480,00 kuna počev od dana 1.5.2017. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 26.475,00 kn, sve u rok od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prethodno naznačene prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog "svih žalbenih razloga" u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu prethodno navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka.

6. Također, ovaj drugostupanjski sud smatra kako tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 6. i točke 11. ZPP-a, koje tuženik ističe u podnesenoj žalbi jer suprotno žalbenim razlozima pobijana prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji su neproturječni izvedenim dokazima tijekom prvostupanjskog postupka. U vezi navedenog, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja opsega i visine imovinske štete tužitelja s osnova tuđe pomoći i njege u periodu od 29. ožujka 2012. do 8. svibnja 2017. proveo liječničko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof.dr.sc. I. R.-G., specijalisti psihijatru psihoterapeutu i dr. W. K., specijalisti opće kirurgije i traumatologije, prema čijem nalazu i mišljenju proizlazi da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na prethodno razdoblje te prethodno liječničko vještačenje te stalni sudski vještaci iznose mišljenje da je tužitelju u utuženom periodu bila potrebna pomoć nestručne osobe u prosjeku pet sati tjedno kako za vrijeme tzv. fantomske boli tako i pri pomoći kod tuširanja, oblačenja, kretanja po neravnom terenu i penjanja ili silaženja po stepenicama.

7. Osim toga, iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka liječničke struke prof.dr.sc. Iki R.-G., specijalisti psihijatru psihoterapeutu i dr. W. K., specijalisti opće kirurgije i traumatologije, proizlazi kako kod tužitelja postoji potreba za trajnom tuđom pomoći i njegom koja je postojala i u vrijeme izrade ranijeg nalaza i mišljenja u predmetu prvostupanjskog suda između istih stranaka poslovni broj P-50/2007 od 2. srpnja 2008., pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi iz žalbe tuženika kojima osporava postojanje imovinske štete u utuženom periodu od 29. ožujka 2012. pa do mjeseca svibnja 2017. Žalbeni navodi da prema dopisu liječnika tužitelja dr. D. Š. od 25. veljače 2020. proizlazi da tužitelj nije bio korisnik zdravstvene njege u utuženom razdoblju od 2012. do 2017., ne utječu na valjanost nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof.dr.sc. I. R.-G., specijaliste psihijatra psihoterapeuta i dr. W. K. specijalisti opće kirurgije i traumatologije, u pogledu procjene potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom u utuženom periodu, a niti isključuju odgovornost tuženika za naknadu imovinske štete tužitelju u utuženom periodu. Naime, okolnost je li tužitelj imao pravo na naknadu za stručnu tuđu pomoć i njegu po osnovi socijalnog osiguranja i u kojoj visini u utuženom periodu, nije od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu o kojem se odlučuje s obzirom na pravnu osnovu odgovornosti tuženika kao poslodavce za naknadu imovinske štete tužitelju za tuđu pomoć i njegu, a osim toga teret dokaza tvrdnje da tužitelj eventualno prima naknadu za stručnu tuđu pomoć i njegu je na onoj strani koja iznosi takvu tvrdnju, konkretno tuženiku, u smislu članka 7. i članka 219. stavak 1. ZPP-a. Međutim, prema izvedenim dokazima i stanju spisa proizlazi kako tuženik ničime nije dokazao da bi u utuženom periodu tužitelj ostvario pravo na stručnu tuđu pomoć i njegu, pa stoga tuženik neosnovano ističe takve razloge u podnesenoj žalbi.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć u utuženom razdoblju, koji predstavljaju žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof.dr.sc. I. R.-G., specijaliste psihijatra psihoterapeuta i dr. W. K. specijalisti opće kirurgije i traumatologije proizlazi kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u navedenom opsegu od pet sati tjedno. Naime, prema nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka prof.dr.sc. I. R.-G., specijaliste psihijatra psihoterapeuta i dr. W. K. specijalisti opće kirurgije i traumatologije proizlazi da je u utuženom periodu tužitelju bila potrebna tuđa pomoć nestručne osobe u prosjeku oko pet sati tjedno koja se odnosi na pomoć kod tuširanja, povremeno kod oblačenja i kretanja po neravnom terenu i stepenicama, kao i kod fantomske boli, a nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka prvostupanjski sud je s pravom prihvatio kao objektivan i stručan u skladu s pravilima medicinske struke, budući je potkrijepljen priloženom medicinskom dokumentacijom, a stranke parničnog postupka nisu iznosile argumentirane prigovore na nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka. Također, nisu od utjecaja žalbeni navodi iz žalbe tuženika da je supruga tužitelja koja mu je pružala pomoć u utuženom periodu temeljem zdravstvenog osiguranja mogla dobiti status njegovatelja u kojem slučaju ima pravo i na nekakvu novčanu naknadu, jer kako je navedeno, prema nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka jasno proizlazi kako je tužitelju u navedenom periodu bila potrebna tuđa pomoć u navedenom opsegu, a iz iskaza supruge tužitelja Ž. R. saslušane kao svjedokinje proizlazi da je upravo supruga tužitelja pružala tužitelju tuđu pomoć u utuženom periodu pri svakodnevnom održavanju osobne higijene, odlasku liječniku, prenošenju stvari za svakodnevnu upotrebu, jer se tužitelj kreće ili s hodalicom ili s dvije štake, tako da su mu obje ruke zauzete, a uz navedeno primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tuženik takve tvrdnje ničime nije dokazao. Prema tome, žalbeni razlozi iz žalbe tuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu osnovani.

9. Prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1093. stavak 2. i članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO), iz kojih odredaba proizlazi odgovornost odgovorne osobe za naknadu imovinske štete oštećeniku, ali također prvostupanjski sud se pravilno poziva i na odredbu članka 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96., 94/96., 114/03., 86/08. i 75/09.) važećeg u vrijeme ozljede na radu tužitelja kao radnika kod tuženika kao poslodavca 16. srpnja 2004., prema kojoj odredbi poslodavac odgovara radniku za naknadu štete zbog ozljede na radu po načelu objektivne odgovornosti, pa je stoga tuženik kao poslodavac u smislu članka 15. Zakona o zaštiti na radu odgovoran za naknadu imovinske štete tužitelju zbog pretrpljene ozljede na radu po načelu objektivne odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud bio ovlašten po slobodnoj ocjeni u okviru ovlaštenja iz članka 223. ZPP-a utvrditi visinu cijene sata nestručne tuđe pomoći u iznosu od 24,00 kune, imajući pri tome u vidu podatak D. K. R. o cijeni sata pomoći u kući od 45,00 kuna.

10. Prema tome, nisu osnovani niti žalbeni navodi iz žalbe tuženika da je visina cijene tuđe pomoći proizvoljna odnosno neosnovana jer suprotno takvim navodima prvostupanjski sud je izložio jasne razloge o utvrđenoj visini cijene tuđe pomoći, pri čemu se je rukovodio i podacima D. K. R., time da je sud ovlašten visinu štete utvrditi i prema slobodnoj ocjeni u smislu članka 223. ZPP-a, a prema ocjeni ovoga suda utvrđena cijena tuđe pomoći od 24,00 kuna po satu, primjerena je okolnostima slučaja, s obzirom na činjenicu da pravna osoba koja se bavi pružanjem pomoći i njege na području grada R., D. K. R. naplaćuje cijenu sata pomoći u kući od 45,00 kuna.

11. Nadalje, prigovor presuđene stvari koji tuženik iznosi u podnesenoj žalbi, a koji zapravo predstavlja žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a, nije osnovan jer u prethodno vođenom parničnom postupku radi naknade štete zbog ozljede na radu između istih stranaka kod prvostupanjskog suda u predmetu broj P-50/2007 tužbeni zahtjev nije bio postavljen za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u utuženom razdoblju od 29. ožujka 2012. do 8. svibnja 2017., niti je o takvom zahtjevu donijeta presuda kod prvostupanjskog suda u spisu broj P-50/2007 od 29. ožujka 2012. pa stoga ne postoji identitet tužbenih zahtjeva u navedenom i u ovom parničnom postupku.

12. Prigovor zastare koji tuženik ističe u podnesenoj žalbi, a koji žalbeni navodi se odnose na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan, jer iako je tužitelj pretrpio ozljedu na radu kod tuženika 16. srpnja 2004. dospijeće imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja će sukcesivno nastajati u budućnosti oštećenik može zahtijevati sukcesivnim zahtjevima za naknadu štete za proteklo razdoblje, pri čemu se zastarni rok za slijedeće utuženo razdoblje računa od pravomoćnosti prethodno donesene presude o zahtjevu za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. Kako je prethodno donijeta presude između istih stranaka parničnog postupka poslovni broj P-50/2007 od 29. ožujka 2012. postala pravomoćna 19. studenog 2015. kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4419/2021-6 od 19. studenoga 2015., proizlazi da do dana podnošenja tužbe u ovom parničnom predmetu 5. svibnja 2017. nije istekao prethodno navedeni zastarni rok od pet godina u smislu članka 1086. ZOO-a, pri čemu se primjenjuje zastarni rok od 5 godina prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR), s obzirom da se radi o potraživanju naknade štete iz radnog odnosa. (Takvo stajalište proizlazi iz sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2124/2012-4 od 2. listopada 2018.).

13. Stoga u navedenom dijelu, žalba tuženika nije osnovana pa kako ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se žalba podnosi, a niti su ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu.

14. Ispitujući odluku o naknadi troškova parničnog postupka povodom žalbe tuženika, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prilikom donošenja odluke o naknadi troškova pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredba članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 155. stavak 2. ZPP-a. Naime, valja imati u vidu da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 139.875,00 kuna u tužbi od 2. svibnja 2017., a da je u podnesku od 12. lipnja 2018. smanjio tužbeni zahtjev tako da zahtijeva isplatu iznosa od 29.760,00 kuna. Prema tome, tužitelju je od podnošenja tužbe pa do podnošenja podneska od 12. lipnja 2018. valjalo priznati troškove parničnog postupka u razmjernom dijelu, odnosno u omjeru od 60,64% ( 21,27% uspjeh u pogledu visine zahtjeva i 100% uspjeh u odnosu na pravnu osnovu zahtjeva) i to za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa), zatim za sastav podneska od 13. rujna 2017. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 8. stavak 1. Tarife), zatim za zastupanje po odvjetniku na ročištu 16. listopada 2017. u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 9. stavak 1. Tarife), te za zastupanje po odvjetniku na ročištu 28. lipnja 2017. u iznosu od 500,00 kuna, kako je presuđeno prvostupanjskom presudom što ukupno iznosi 8.000,00 kuna kao i trošak PDV-a na navedene radnje u iznosu od 2.000,00 kuna, a od čega je tužitelju valjalo dosuditi 60,64% prema omjeru u sporu do podnošenja podneska od 12. lipnja 2018., što iznosi ukupno 6.064,00 kuna.

15. Nakon podnošenja podneska tužitelja od 12. lipnja 2018. tužitelju je prema članku 154. stavak 1. ZPP-a valjalo dosuditi naknadu troškova parničnih troškova u cijelosti, koji se sastoje od troškova za sastav podneska tužitelja po odvjetniku od 12. lipnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. stavak 1. Tarife) kojim se očituje na nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka, te za zastupanje po odvjetniku na ročištima 28. lipnja 2017. u iznosu od 500,00 kuna kako je presuđeno prvostupanjskom presudom, zatim za zastupanje po odvjetniku na ročištima 20. srpnja 2018., zatim 14. studenog 2019., zatim 19. veljače 2020., zatim 2. ožujka 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna za pojedinu radnju (Tbr. 9. stavak 1. Tarife), te trošak PDV-a u iznosu od 1.375,00 kuna, kao i troškove liječničkog vještačenja u iznosu od ukupno 6.100,00 kuna u cijelosti, a što ukupno iznosi 19.039,00 kuna, dok mu nije priznat trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu za objavu presude 30. kolovoza 2018. budući na naznačeno ročište nije pristupio, kao niti za sastav neobrazloženih podnesaka od 21. svibnja 2018. i 3. ožujka 2020., budući takvi podnesci nisu bili potrebni u ovom parničnom postupku.

16. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka te preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka tako da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 19.039,00 kuna, a do dosuđenog iznosa prvostupanjskom presudom od 26.475,00 kuna, odnosno za iznos od 7.436,00 kuna.

17. Iz izloženih razloga žalbu tuženika valjalo je djelomično uvažiti kao osnovanu, a djelomično odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a djelomično potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu kako je pobliže presuđeno u izreci.

18. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 22. srpnja 2021.

Sudac

Mr. sc. Alen Golub v.r.