Povrv-1032/20.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sudu u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja:

A. N. d.o.o., OIB: …, S., T. 7, koju zastupa

punomoćnik H. A., odvjetnik iz S., B. 2 A, protiv tuženika: V.

S., OIB: …, P., P. P. 138, kojeg zastupa punomoćnik M.

V., odvjetnik iz S., I. 3, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. lipnja 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja T. L., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika H. A., tuženika V. S. i zamjenika punomoćnika tuženika M. G., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika M. V., 21. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R.

V. iz O. pod poslovnim brojem Ovrv-103/15. od 23. prosinca 2015. koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku V. S. da ovrhovoditelju A. nekretnine

d.o.o. u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu u iznosu od 13.626,00 kuna na temelju računa broj 82/POSL 1/1 od 6. studenog 2015. zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća, dakle od 14. studenog 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 11.562,50 kuna.

Obrazloženje

1. Kod javnog bilježnika R. V. iz O. pod poslovnim brojem

Ovrv-103/15. je 18. prosinca 2015. zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženika) u kojem se navodi kako je na temelju računa broj 82/POSL 1/1 od 6. studenog 2015. s dospijećem 14. studenog 2015. tuženik bio obvezan platiti tužitelju iznos od 13.626,00 kuna. Obveza je u cijelosti dospjela te je tuženik nije dobrovoljno ispunio. Budući tuženik nije ispunio svoju dospjelu obvezu to predlaže donijeti rješenje o ovrsi kojim će se obvezati tuženik na isplatu utuženog dugovanja.

2. Rješenjem javnog bilježnika R. V. iz O. pod poslovnim

brojem Ovrv-103/15. od 23. prosinca 2015. određena je predložena ovrha, a protiv kojeg rješenja je tuženik 8. siječnja 2016. izjavio prigovor navodeći kako osporava kao neistinit i neosnovan navod tužitelja jer nije dužan tužitelju platiti bilo kakav iznos pa tako ni navedeni jer za to nema nikakvog pravnog osnova. Naime, on i tužitelj nisu bili u bilo kakvom pravnom odnosu, nisu sklopili nikakav ugovor o posredovanju (ni usmeni, ni pisani, a koliko mu je poznato takav ugovor bi trebao biti u pisanom obliku prema odredbama Zakona o posredovanju u prometu nekretninama), niti je dobio bilo kakav račun od tužitelja, a ako tužitelj tvrdi suprotno treba to dokazati. U ovršnom prijedlogu se navodi da tuženik "do danas" svoju obvezu nije isplatio unatoč brojnim pozivima tužitelja. Osporava navod o "brojnim pozivima tužitelja" jer od tužitelja nije osobno zaprimio nikakav poziv, a kamoli brojne pozive za plaćanje bilo koje svoje obveze prema tužitelju. Točno je da tužitelju nije ništa isplatio jer nije bio niti dužan mu išta isplatiti. Nikakva obveza prema tužitelju ne postoji. Sasvim je neosnovano, nerazumljivo i upućuje na nedosljednost tužitelja i to što traži da se tuženiku naloži rješenjem o ovrsi da mu se namiri iznos od 13.626,00 kuna na temelju računa broj 82/POSL 1/1 od 6. studenog 2015. (a koji račun nikada nije primio prije nego što mu je dostavljen uz ovršni prijedlog) sa kamatama po iznosima kako slijede "temeljem računa broj 81/POSL 1/1 od 6. studenog 2015. na iznos od 27.251,56 kuna s dospijećem 14.11.2015.". Sasvim je nerazumljivo takvo traženje tužitelja koji se u ovršnom prijedlogu poziva na samo jedan račun i to broj 82/POSL 1/1 od 6. studenog 2015. na iznos od 13.626,00 kuna, dok u predloženom rješenju o ovrsi se spominje drugi račun broj 81/POSL 1/1 od 6. studenog 2015. na iznos od 27.251,56 kuna i dospijeća 14. studenog 2015. Taj drugi račun niti je tužitelj dostavio uz ovršni prijedlog, niti ga je tuženik zaprimio prije nego što mu je dostavljen ovršni prijedlog, niti mu je poznato o čemu se tu radi, niti tužitelj navodi na što se odnosi taj drugi račun i na što se odnosi taj drugi viši iznos. Osporava da su on i tužitelj sklopili ugovor o posredovanju 11. studenog 2014. (ili bilo kojeg drugog datuma), a ako tužitelj tvrdi da jesu, neka dostavi taj ugovor o posredovanju od 11. studenog 2014. Taj ugovor o posredovanju se navodi u računu broj 82/POS 1/1 od 6. studenog 2014. i u kojem je naveden datum dospijeća 14. studenog 2015., a u računu se navodi iznos od 13.626,00 kuna na ime usluge agencijskog posredovanja prodaje stana u S., G. u siti 28.

Bio je uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana u S., G. u

S. 28, 1. kat. Radi prodaje stana osobno je oglasio isti na N. hr., i u M.

oglasniku uz svoje slike stana, dakle nije oglasio preko agencije. Nakon što je već bio oglasio prodaju svog stana na N..hr i u M. oglasniku kontaktiralo ga je više agencija o mogućoj suradnji ili da imaju potencijalne kupce. Počekom listopada nakon ozbiljnog kupca koji je želio kupiti stan trebali su stan za najam. Supruga je kontaktirala agenta G. iz A. nekretnine vezano za najam stana. Nakon razgledavanja stana rekao je da im pošalje podatke o prodaji stana u S. i apartmana u P. te da ima potencijalne kupce koji bi možda bili zainteresirani za kupnju. Supruga mu je poslala link od oba oglasa 10. i 11. studenog 2014. nakon čega se javio M. iz A. n. i rekao mu da ima kupca za njegov stan

i da bi ga doveo da pogleda stan te se tuženik s tim suglasio. Agent M. je doveo potencijalnog kupca u pregled stana koji je navodno gledao za brata. Iza toga je doveo još jednog gospodina za kojeg mu je rekao da je doktor. Svoje klijente nije predstavljao, niti odavao njihov identitet nakon prve posjete. Tom prigodom mu je M. dao nešto da potpiše govoreći da je to neki pisani "dnevnik" u svrhu pravdanja istom (M.) kao dokaz njegovom šefu da je kao agent te agencije bio sa potencijalnim kupcem u pregledu stana. Da ne bi imao problema sa svojim šefom potpisao mu je ono što mu je dao da potpiše, a isto prethodno nije pročitao, jer mu agent M. nije niti nudio da ga pročita. Napomenu je gospodinu M. da ne želi sklapati nikakve ugovore sa agencijom, a dogovor je bio ako oni nađu kupca koji želi kupiti stan da je on spreman platiti agencijsku proviziju na što je M. odgovorio da će agencija uzeti svoju proviziju tek nakon potpisa ugovora o kupoprodaji stana i ispunjenja svojih obveza kao posrednik. Svakako mu tada nije potpisao nikakav nalog za posredovanjem Navedene prigode je stalno govorio tom agentu da sa agencijom ne želi sklapati nikakav ugovor jer je već sam oglasio prodaju stana. Tražio je da navedena agencija ne oglašava prodaju njegovog stana na N..hr,

a navedeni M. mu je rekao da će oglasiti prodaju njegovog stana na svojoj internetskoj stranici, a ne na N..hr. Međutim nakon par dana je vidio da je tužitelj oglasio prodaju njegovog stana na N..hr i da su stavili njegove slike stana (dakle slike koje je on slikao i koje slike je još ranije stavio zajedno sa svojim oglasom), a s time se nije bio složio, niti im dao prethodno odobrenje. Nakon toga agent M. ga je zvao još jednom ili dvaput da ima novog zainteresiranog kupca, ali kupca nije doveo govoreći za to razno razne razloge. Početkom 2015. je dobio ponudu jedne gospođe A. iz Z. kao kupca, da će kupiti stan i da može skinuti sa interneta oglas o prodaji stana što je i napravio nakon što se uvjerio da je ozbiljan kupac. Kontaktirao je gospodina M. i kazao mu je da je našao kupca za stan i da mu više ne dovodi potencijalne kupce. Kako je gospođa A. iz Z.

odustala od kupnje stana, dobio je upit od gospođe I. iz N. koja se javila na njegov oglas, bili su u pregovorima duže vrijeme, ali se nije odlučila za kupnju. Početkom veljače ponovno se pojavio sadašnji kupac stana P. P. koji je prije gledao njegov stan preko N.. Stan mu se nije sviđao jer je želio stan bez namještaja i s obzirom na cijenu bio mu je skup. Dao mu je broj od investitora koji je u zgradi imao još dva neprodana stana te mu je dao broj od gospodina A. koji je prodavao svoj stan u prizemlju zgrade. Kako je bio dolazio razgledavati te stanove tom prigodom je vidio oglas o prodaji stana koji je bio stavljen na ulazna vrata zgrade i nazvao je njegovu suprugu kako bi pitao je li stan slobodan za kupnju, a kako je bio slobodan odlučio je da će ga kupiti s obzirom da nije mogao naći nešto drugo, a stanovi koje je gledao kod investitora su imali ovrhu. U drugoj polovici studenog 2015. došla mu je na adresu prijavljenog prebivališta u P. jedna jedina pisana pošiljka od A. n. koji nije preuzeo od poštara jer nije bio kući kada je

poštar došao pa je poštar ostavio obavijest o prispjeloj pošiljci u poštanskom sandučiću da je preuzme u pošti kroz 5 dana. U tih 5 dana isto nije mogao preuzeti jer mu je supruga u tom periodu bila u bolnici i bio je okupiran brigama oko nje, a kada je konačno došao na poštu preuzeti pošiljku ista je bila vraćena.

3. Rješenjem Općinskog suda u S., Stalna služba u M. pod poslovnim brojem Ovrv-1454/16. od 8. lipnja 2016. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika R. V. iz O. pod poslovnim brojem Ovrv-103/15.

od 23. prosinca 2015., postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te je predmet po pravomoćnosti rješenja ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

4. Općinski sud u S. je 30. travnja 2018. pod poslovnim brojem Povrv-613/17. donio presudu kojom je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika R. V. iz O. pod poslovnim brojem Ovrv-103/15. od 23.

prosinca 2015. te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.500,00 kuna, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Z. pod poslovnim brojem Gž-3766/2018-3 od 5. studenog 2020. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U dokazne svrhe izveden je dokaz čitanjem računa broj 82/POS 1/1 od 6. studenog 2015., ugovora o posredovanju od 11. studenog 2014., spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Ovrv-3165/16., naloga broj 7/2015. od 13. siječnja 2015., povijesnog zk izvatka za z.u. 5895 k.o. D. P. i to baš E-7,

saslušanjem zz tužitelja I. R. i tuženika V. S. u svojstvu parničnih

stranaka, svjedoka L. S., M. M., P. P., pisanog nalaza i

mišljenja sudskog vještaka M. K. od 11. siječnja 2018.

6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama sporna je osnovanost tužiteljeva potraživanja.

9. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

9.1. Prema odredbi članka 835. ZOO-a ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

10. Čitanjem čitanjem računa broj 82/POS 1/1 od 6. studenog 2015. utvrđeno je da je isti ispostavila tvrtka A. n. d.o.o. V. S. na ime usluge

agencijskog posredovanja prodaje stana S. G. u s. 28 po ugovoru o posredovanju od 11. studenog 2014. na ukupan iznos od 13.626,00 kuna s datumom dospijeća 14. studenog 2015.

11. Čitanjem ugovora o posredovanju od 11. studenog 2014. utvrđeno je:

– da je isti sklopljen između tvrtka A. n. d.o.o. kao posrednika s

jedne strane i V. S. kao nalogodavca s druge strane

– da je predmet ugovora posredovanje pri prodaji nekretnine i to stana u S., G. u s. 28

– da se posrednik obvezuje da će nastojati dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njime pregovarala o sklapanju kupoprodajnog ugovora za jednosobni stan površine 36 m2 upisan u z.u. 5895, a kao početna kupoprodajna cijena nekretnine iznosi 72.000,00 EUR

– da nalogodavac ovlašćuje posrednika da u svezi prodaje predmetne nekretnine obavi za njega sve potrebne radnje i to izradi predugovor i ugovor o kupoprodaji nekretnine te izvrši provjeru u gruntovnici i katastru

– da za obavljeno posredovanje posredniku pripada provizija u iznosu od 2 % od vrijednosti ugovora koje će nalogodavac zaključiti s njegovim posredovanjem uvećano za PDV po potpisu kupoprodajnog ugovora, predugovora ili drugog sličnog pravnog dokumenta, a nakon primitka prvog iznosa novca na ime kapare ili kupovnine. Nalogodavac prodavatelj priznaje posredovanje ukoliko bez objektivnog razloga odustane od prodaje nakon što posrednik nađe osobu zainteresiranu za sklapanje ugovora

– da se plaćanjem provizije nalogodavac oslobađa svih troškova u svezi radnji iz članka 3. ugovora

– da je posrednik dužan tražiti priliku za sklapanja ugovora pažnjom dobrog privrednika i povezati nalogodavca s trećom osobom zainteresiranom za sklapanje ugovora. Posrednik se obvezuje posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do sklapanja ugovora

– da je posrednik omogućio nalogodavcu kontakt s trećom osobom ako organizira njihov sastanak, nalogodavcu ili trećoj osobi posreduje ime, sjedište, broj telefona ili telefaks treće osobe, odnosno nalogodavcu omogućiti kontakt s trećom osobom u svojim poslovnim prostorijama ili prostorijama nalogodavca

– da nalogodavac nije obvezan platiti posredniku iznos provizije ukoliko sam nađe kupca, sam pregovara sa kupcem i sam sklopi ugovor, a u tom slučaju mora u roku od 7 dana obavijestiti posrednika o istom

– da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme i stupa na snagu u trenutku potpisivanja ugovornih strana.

12. Čitanjem spisa Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Ovrv-3165/16. utvrđeno je ovrhovoditelj A. n. d.o.o. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika P. P., a zbog naplate novčane tražbine u iznosu od 27.251,56 kuna sve na temelju na račun broj 81/POSL 1/1 "Usluga posredovanja sukladno Ugovoru o posredovanju broj 7. od 13. siječnja 2015." U postupku je ovršenik P. P. podnio zahtjeva za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti o čemu je odlučio Općinski sud u S. 27. prosinca 2106. na način da su potvrde ukinute, a nedopuštenom je proglašena pljenidba i prijenos novčanih sredstava. Na to rješenje uložena je žalba.

13. Čitanjem naloga broj 7/2015. od 13. siječnja 2015. utvrđeno je da je isti sklopljen između P. P. kao nalogodavca i A. n. d.o.o. kao

posrednikom te istim nalogodavac iskazuje zanimanje za kupnju stana u okviru iznosa od 72.000,00 EUR na lokaciji S. površine cca 36 m2. Nalogodavac ovlašćuje posrednika da u ime i za račun nalogodavca nastoji naći te pronađe i dovede u vezu sa nalogodavcem prodavatelja, odnosno drugu ovlaštenu osobu radi sklapanja ugovora o kupoprodaji stana. U slučaju da nalogodavac posredovanjem posrednika zaključi ugovor o kupnji nekretnine isti se obvezuje odmah prilikom potpisivanja predugovora, odnosno ugovora o kupnji nekretnine isplatit posredniku proviziju u iznosu od 2 % + PDV od kupoprodajne cijene koju treba nalogodavac isplatiti prodavatelju.

14. Iz iskaza zz tužitelja I. R. proizlazi kako je potpisnica punomoći njegova supruga ujedno i direktorica d.o.o. Osnova ovog utuženja je ugovor o posredovanju kojeg imaju u jednom primjerku, a u jednom bi ga trebao imati i tuženik, kao prodavatelj iz ovog odnosa. Tuženik ih je angažirao za prodaju nekretnine u S. te je potpisan ugovor o posredovanju, a sam čin posredovanja se odvijao putem njihovog agenta M. koji je u više navrata vodio zainteresirane stranke u stan. Konačno se pojavio i kupac gospodin P. te se činilo da je sve u redu. Jednako otvorene odnose su imali i sa gospodinom P.. Indikativno je bilo da nakon obavljenog kontakta i pregleda stana nisu imali povratnih informacija niti od kupca niti od prodavatelja i to im se odmah učinilo sumnjivim. Kako nisu odgovarali na njihove pozive preostalo je pratiti stanje sa uknjižbom pa su tako i uočili ovo prijevarno nastupanje gdje su vidjeli da obveze nije podmirio niti kupac niti prodavatelj. I pored toga pokušavali su ih dobiti no kontakt nije bilo moguće ostvariti stoga su pisanim putem uputili račun tuženiku na njegovu adresu u P., P. P.

138 koja se vratila neuručena uz napomenu da je "naslovnik obaviješten, nije podigao pošiljku" te se pošiljka vratila neuručena. Prvi račun broj 82. na iznos od 13.626,00 kuna je ispušten na način da se htjelo i napraviti ugovorenu proviziju od 2 % od kupoprodajne cijene uz uvećanje za stopu PDV-a. Zakonodavac im je omogućio da u slučaju da ih bilo kupac, bilo prodavatelj kojeg zastupaju za kojeg posreduju pokuša izigrati naplate dvostruku proviziju i uvećanje za PDV. Napravljeno je sve ono što je ugovoreno ugovorom o posredovanju. Nije mu poznato što bi to bio posrednički dnevnik ali je posve sigurno da je tuženik potpisao ugovor jer ima isti, a morao bi ga imati i tuženik. U nekim slučajevima kontaktiraju sa e-mailovima, no da mu se čini da tuženik nije bio verziran za kontakt na e-mailom. Vidjeli su da konkurencija ima u svojoj ponudi oglas preko N. za prodaju ove nekretnine.

Gospodin S. je prvo kontaktirao njih.

15. Tuženik V. S. je demantirao dvije tvrdnje zz tužitelja, a to je da je sa agencijom potpisao ugovor o posredovanju te da mu je račun za usluge dostavljen. U vrijeme koje se spominje slanje tog računa je često bio izočan iz P. jer je njegova supruga bila u bolnici, no sjeća se da je kontaktirao poštara koji mu je rekao da je pošiljka vraćena. Kada je kontaktirao sa gospodinom M., agentom tužitelja odmah mu je rekao da nikakvo potpisivanje ugovora o posredovanju ne dolazi u obzir da ima zacrtani plan da za prodaju stana dobije 73.000 EUR-a, a ukoliko on dobije kupca i dobije cijenu koju je ugovorio i mislio da stan vrijedi (77.000 EUR-a sa namještajem) ukoliko ostvari tu razliku da će to biti njegova posrednička nagrada. Gospodin M. u njegov stan je doveo dva potencijalna kupca od čega je u jednom navrat na jedno inzistiranje dao u potpisu nešto što je on nazvao pravdanjem za poslodavca da je bio na terenu i misli da je to nazvao posredničkim dnevnikom. To je jedino mjesto na kojem se potpisao. Sve ovo se događalo negdje oko Nove godine s tim da iza više nitko od agencije nije dolazio jer mu se u međuvremenu pojavio potencijalni kupac A. Ž. koja mu je rekla da je vidjela stan na nekoliko stranica agencija, došla je pogledati stan i spomenula da ima nekih problema pa će mu se javiti ukoliko će se kupnja realizirati. Osim toga njegov stan je na sebi imao i upisanu hipoteku jer su on i supruga i za njegovu kupnju morali dignuti i kredit od nekih 31.000,00 EUR o čemu je postojala zabilježba. Iza Nove godine, možda početkom veljače u stan su došle obitelji B. i J. kao zainteresirani kupci, a onda je polovicom veljače stupio u kontakt sa gospodinom P. koji je nešto ranije, oko Nove godine bio na ulaznim vratima zgrade i bio je u potrazi za stanom. Tuženikov stan mu nije baš odgovarao jer je htio malo veći stan pa ga je uputio na gospodina u prizemlju, ali mu taj stan nije ogovarao obzirom na položaj. Gospodin P. je sa agentom tužitelja bio u njihovoj zgradi kako bi vidio stan oznake S9 kojeg nije kupio. Nakon što su njih dvojica ostvarili kontakt došlo je do prodaje ovog stana u kojem Agencija A. nije ničim sudjelovala. Gospodin P. je nazvao telefonski broj tuženikove supruge koji je bio na oglasu koji se nalazio na ulaznim vratima zgrade i tako su ostvarili kontakt za kupoprodaju. Nakon Nove godine nitko više od agencija pa tako niti tužitelj nije dolazio niti posredovao oko kupnje njegovog stana upravo iz razloga što je smatrao da je sam sklopio posao sa gospođom A. Ž. i tada je ostvario kontakt sa gospodinom M. kako bi ga obavijestio da nema potrebe da se stan više dolazi gledati. Tada je gospodina M. upitao ima li što obaveza prema njima, a on mu je rekao da nema nikakvih. E-mailom je kontaktirao sa tužiteljem i to gospodinom G. kojem je putem E-maila poslao fotografije stana, a poslije je uočio da je te fotografije Agencija koristila u promidžbi za prodaju toga stana.

16. Svjedokinja L. S. je navela kako su svojevremeno ona i suprug s namjerom da prodaju predmetni stan kojeg su kupili direktno od investitora, krenuli u oglašavanje prodaje stana koji njoj nikako nije odgovara od prvog trenutka kada ga je vidjela jer joj je bio premali i jednostavno joj se nije svidio. Sjeća se da su često morala lijepiti oglas za prodaju stana kojeg bi netko redovno strgnuo sa ulaznih vrat zgrade i znala je posve sigurno jednako kao i suprug da ne žele imati nikakve posrednike, odvjetnike ili bilo što slično u ovom poslu kupoprodaje. U tom smislu sjeća se Agencije A. n. i sjeća se jednog zaposlenika po imenu ili

G. ili G. u svezi sa pokušajem najma ovog stana za jednu gospođu za koju su očekivali da će možebitno biti njihov kupac. Naime, agent M. doveo je jednog potencijalnog kupca i sjeća se tom prigodom da je zamolio njenog supruga da mu potpiše nekakvo pravdanje za šefa da je bio doveo potencijalno zainteresiranog kupca u naš stan i suprug mu je potpis dao u taj nekakav posrednički dnevnik. Što se tiče gospodina P. P., točno je samo da se taj gospodin javio neposredno njoj na njen broj mobilnog telefona jer je upravo njen broj bio naznačen kao kontakt broj na oglasima što ih je lijepila na ulaznim vratima zgrade. Gospodina P. P. prije toga je njen suprug upoznao kada je popravljao vrata na ulazu zgrade koja su se bila odvalila. P. je bio u potrazi sa stanom u njihovoj zgradi. Tom prilikom nije posjetio njihov stan već joj se javio na njen kontakt kojeg je ostavila na oglasu. Tako je ugovorena prodaja, a nikakav agencija nije sudjelovala u tom poslu niti je bilo tko drugi doveo gospodina P. kod nje, već njen oglas kojeg je osobno zalijepila na vrat zgrade. Gospodin M. je zamolio njenog supruga da mu se potpiše na blokić jer mu je to trebalo biti opravdanje šefu da je vodio nekoga u njihov stan te da je taj dan bio na terenu. Navela je kako se na ugovoru koji joj je predočen definitivno ne nalazi potpis njenog supruga jer se isti tako ne potpisuje te napominje da ono na čemu se njen suprug potpisao je upola manji papir i imao je samo prednju stanicu.

17. Svjedok M. M. je naveo kako se sjeća tuženika kao i posla kojeg je

u ime agencije tj. tužitelja obavio glede prodaje njegovog stana. Tuženik je prodavao svoj stan koji je bio mali i lijep. Vodio je posredovanje između gospodina P. i tuženika tako što je gospodina P. odveo u ovaj stan i on je njime bio preoduševljen. Bez obzira što se tiče i stana i njegovog izgleda pa i oduševljenja gospodina P. ipak se ne sjeća točno kolika je bila cijena ovog stana, ali misli negdje između 60.000,00 i 65.000,00 EUR. Čuvši tu cijenu gospodin P. je rekao da sa suprugom mora vidjeti njihovu financijsku konstrukciju i da će se javiti za dan dva. Kako je vrijeme prolazilo, a on se nije javljao oni su u agenciji tada imali program gdje su pratili uknjižbe njihovih klijenata, pogotovo oni koji su im bili pomalo sumnjivi. Obzirom da se niti tuženik, niti P. nisu javljali, a glede kupoprodaje ovog stana, provjerili su stan i uočili da se P. P. upisao kao novi vlasnik toga stana. Gospodin P. i tuženik su potpisali nalog o posredovanju. Riječ je o cjelovitom pismenu koji ima lice i naličje i u kojem su sadržane sve obveze i prava ugovornih stranaka i koje on strankama prilikom pregleda stana i ulaska u posao, a prije potpisivanja rastumači i upozori na posljedice, odnosno obveze prema agenciji. Ostalo mu je u sjećanju da je obveza prema agenciji iznosila za izvršenu kupoprodaju 2% od postignute cijene uz uvećanje PDV-a. Tako postignuti iznos predstavlja naknadu za cijeli uloženi radi u postupku posredovanja, njegove dolaske na teren, dovođenje kupaca, primitak stana u nalog, snimanje je stana, provjera papira i sl. Definitivno tvrdi da mu je tuženik nalog o posredovanju potpisao i to baš u tom stanu na stolu. Nikakve dnevnike o posredovanju u smislu pravdanja šefu i zbivanja na terenu kao dokumenta oni nemaju. Jedini bitan dokument je ovaj nalog o posredovanju. Misli da je prilikom potpisivanja ugovora u stanu bila prisutna tuženikova supruga, a možda i kći. Stan se nalazi na I. katu orijentacije jug – sjever, iza škola, novogradnja. Gospodinu P. osim ovog stana gospodina S. nije pokazivao niti jedan drugi stan u zgradi. Sve zabilješke koje obavi u svezi sa poslom i da ukoliko netko želio to može nazvati posredničkim dnevnikom. Nitko se ne potpisuje u taj rokovnik ili dnevnik kojeg on vodi vlastitim rukom pismo, to su njegove osobne zabilješke oko posla koji obavlja. Nije u obvezi voditi posrednički dnevnik to radi zbog svojih potreba ili podsjetnika.

18. Svjedok P. P. je naveo kako sa tužiteljem nije u nikakvom poslovnom odnosu, odnosno isti nisu sudjelovali uopće u spornoj kupoprodaji koja je obavljena sa gospodinom S.. Tada je bio u brakorazvodnoj parnici te je sa bivšom suprugom imao dogovor da iz njihove nekretnine iseli 1. travnja. Kako se stan ne kupuje baš svaki dan, a imao je jedan poseban zahtjeva da stran bude na ovoj mikro lokaciji, obzirom ima brodić pa mu je blizina lučice u P. bila interesantan radi toga, kontaktirao je više raznih agencija za promet nekretninom kako bih dobio bolji uvid u nekretnine koje se nude. Tako je stupio u kontakt i sa A. n. čiji ga je agent odveo do ove zgrade G. u S. gdje se nalazi i stan kojeg je u konačnici i kupio. Tada su gledali stan oznake S9. Ovaj stan mu je odgovarao po kvadraturi jer je želio dovoljno prostora za smjestiti djecu kada mu dođu posjet no, stan je bio jako čudan. Malo se dvoumio oko cijele te stvari, a onda je provjerio stvari u zemljišniku i otkrio da je taj stan opterećen, ima zabilježbu i definitivno je odlučio da ga neće kupiti. Tu završavaju njegovi uspostavljeni odnosi sa A. n. za kupnju stana i njih više ne angažira u nastavku procesa traženja odgovarajućeg stana. Za posredovanje se obratio i nekim drugim agencijama koje posluju u S. te se tako jednog dana zatekao sa P. n., u obilasku

stana koji se nalazi u neposrednoj blizini zgrade u kojoj je bio stan gospodina S.. Međutim, nije bio zadovoljan ponuđenim stanom, razišao se s agentom i krenuo na parking po svoje auto kada je ugledao jednog čovjeka koji je na ulazu zgrade mijenjao bravu. Pristupio mu je i upitao ga je li mu poznato imali u prodaji kakav stan u njegovoj zgradi jer je zainteresirani kupac, a on mu je tada rekao da on prodaje svoj stan te susjed ispod njega također prodaje stan. Otišli su do njegovog stana i gospodin S. mu je kazao da mu je supruga trenutno u bolnici no, kada su došli u stan nije bio zadovoljan jer je imao svega 29 m2. Kasnije je pogledao stan ispod S. no taj mu stan nije odgovarao jer se nalazi doslovno na ulici. Kako se približavao ovaj termin u kojem je morao napustiti stan u kojem je do tada živio sa bivšom suprugom ponovno je došao na ovu mikro lokaciju i do zgrade u kojoj je gledao i stan S9, ali i stan gospodina S. oznake S6 kao i stan u prizemlju. Na vratima zgrade je vidio zalijepljeni oglas o prodaji stana i jedan broj mobitela. Nazvao je taj broj mobitela i javila mu se supruga gospodina S., popričali su i dogovorili se da se nađu. Stan je ponovno pogledao pa pritisnut rokovima o kojima je govorio, odlučio se za prvu ruku kupiti pa makar i taj manji stan i tako je došlo do kupoprodaje stana. Bivšu suprugu je zamolio, a kao stalnog sudskog tumača i koja je verzirana u ovakvim stvarima, da mu da jedan kupoprodajni ugovor, tako da je kupoprodajni ugovor između njega i S. ustvari napravila njegova bivša supruga. Dakle nisu angažirali niti neku agenciju, a niti su angažirali odvjetnika. Za postojanje ugovora bi trebalo značiti da se isti sklapa između dvije strane, što on sa A. n. nije potpisao i nije mu poznato koja je razlika između ugovora i naloga. Prilikom pregleda stana S9 koji se nalazi kat iznad stana koji je prodavao gospodin S. agent M. mu je dao papir da potpiše rekavši da je to opravdanje njegovu šefu da je bio na terenu sa eventualnim kupcem. Nije dobio primjerak toga što je agentu M. potpisao. Na stanu gospodina S. je bio upisan nekakav teret od banke

pa je jedan dio novaca od kupoprodajne cijene dao banci, a ne direktno na ruke gospodina S.. Potvrdio je da se na nalogu broj 7/15, na mjestu nalogodavca te na mjestu "potpis nalogodavca" nalazi njegov potpis. Stan označe kao S9 mu je nuđen za 66.000 EUR. Stan S6 se nalazi na jugu, a stana S9 istok-jug.

19. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. K. od 11. siječnja 2018. proizlazi kako je vještačenje rukopisa izvršeno primjenom suvremene grafičke metode vještačenja rukopisa koja se temelji na proučavanju općih i posebnih karakteristika rukopisa, proučavanju detalja korištenjem mikroskopa te komparaciji utvrđenih elemenata rukopisa u spornom u odnosu na nesporni materijal.

Analiza spornog materijala:

Analizom potpisa na ugovoru o posredovanju od 11. studenog 2014. (stranica 39 spisa) utvrđeno je da je ispod rubrike "Nalogodavac" ispisan potpis u skraćenom parafnom obliku. Potpis je ispisan nižim do srednjim stupnjem ispisanosti, ritma i dinamike koji odgovara stupnju ispisanosti, nagib ispisa je desni, linija pisanja je blago uzlazna. Početno slovo imena "V" jasno je definirano (za razliku od ostalih slova). Početni potez tvori dugi potez iz kojeg se nastavlja prva grama slova "V" pa slovo može izgledati i kao nagnuto veliko slovo "N" s jakim nagibom prema desno. Druga grama slova je duža od prve te na svom završetku tvori blago ispisanu kukicu prema unutra. Ostala ispisana slova nisu jasno definirana, vjerojatno tvore prezime S. Prvi potez križa početno slovo "V" i nastavlja se red neartikuliranih poteza. Možda bi prvo slovo moglo podsjećati na malo slovo "s" školskog uzorka s dugim početnim potezom, koje križa prvo slovo.

Analiza nespornog materijala:

Analizom dostavljenih nespornih potpisa V. S. utvrđeno je da su potpisi ispisani u parafnom obliku i u skraćenoj varijanti potpisa (Zapisnik o glavnoj raspravi od 21. lipnja 2017. (stranica 16 spisa) i punomoć odvjetniku od 23. kolovoza 2017. (stranica 18 spisa) ili puni potpis imenom i prezimenom (prigovor ovršenika od 23. prosinca 2015. (stranica 12 spisa), zapisnik o glavnoj raspravi od 11. rujna 2017. (stranica 24 spisa)). Potpis je napisan srednjim stupnjem ispisanosti, ritma i dinamike koji odgovaraju stupnju ispisanosti, nagib je desni. Karakteristično je početno slovo "V" koje ima jači desni nagib s, u pravilu, blago ispisanom kukicom prema unutra pri završnom potezu te karakterističan potez, crtu koja križa slovo. Ukoliko su potpisi u punom obliku, slova su bliska školskom uzroku ispisa. Obzirom na bržu dinamiku pisanja ispuštena su neka slova. Potpis u skraćenom obliku nemaju, osim karakterističnog početnog slova, jasno definirane grafeme.

Dostavljeni komparativni materijal ne odgovara u potpunosti potrebama vještačenja jer je dostavljeni nesporni materijal nastao poslije spornog potpisa te nije dostavljen materijal s osobnih dokumenata tuženika. Obzirom da tuženik ima vrlo varijabilan način potpisivanja, više materijala omogućilo bi bolji uvid u obrasce potpisivanja.

Rezultati komparacije spornog s dostavljenim nespornim materijalom: Komparacijom spornog potpisa V. S. na ugovoru o posredovanju od

11. studenog 2014. (stranica 39 spisa) s nespornim potpisima utvrđene su sličnosti i razlike.

Sličnosti su utvrđene u sljedećim osobinama, karakteristikama i elementima rukopisa:

– grafičkom izgledu i oblikovanju početnog slova "V". Slovo je jačeg desnog nagiba, sliči nagnutom slovu "N" s kukicom prema unutra pri završnom potezu što je karakteristika prirodnog ispisa pri grafičkom izražavanju Vlade Selaka

– ritmu pisanja

– nagibu pisanja

Razlike su utvrđene u:

– drugačijoj strukturi i dinamici ispisa grafičkih znakova nakon početnog slova. Naime, poslije slova "V" potezi su neartikulirani

– karakteristični potez koji križa slovo "V" pri spornom potpisu je početni potez slijedećeg grafema, a kod nespornih nije

Dakle, rezultat vještačenja, kvaliteta utvrđenih sličnosti upućuje na zaključak da je sporan potpis vjerojatno napisan rukom V. S.. Da bi se dalo decidirano mišljenje glede zahtjeva vještačenja potrebno je pribaviti više potpisa imenovane osobe pafarnog tipa nastalog van okolnosti postupka.

Na temelju dostavljenog materijala i izvršenog vještačenja vještak je mišljenja da je potpis koji se nalazi ispod rubrike "nalogodavac" na ugovoru posredovanju od 11. studenog 2014. (stranica 39 spisa) vjerojatno napisan rukom V. S..

20. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

21. Predmetni postupak započeo je povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a nastavljen je kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13. i 93/14. – dalje OZ-a).

21.1. Tužitelj osnovanost svoga zahtjeva temelji na računu broj 82/POSL. 1/1 od 6. studenog 2015. s datumom dospijeća 14. studenog 2015. za usluge agencijskog posredovanja prodaje stana u S., G. u S. 28, po ugovoru o posredovanju od 11. studenog 2014. u iznosu od 13.626,00 kuna.

21.2. Tuženik je osporio postojanje pravnog odnosa sa tužiteljem, osporio je da je sklopio ugovor o posredovanju kao i zaprimanje računa. Tuženik je potvrdio da su on i supruga kontaktirali tužitelja koji se bavi posredovanjem pri prodaji nekretnina, kao i da je njegova supruga elektronskim putem dostavila tužitelju podatke za sporni stan u S.. Potvrdio je da je agent tužitelja doveo dva potencijalna kupca te da je u jednom navratu potpisao agentu tužitelja nešto što je ovaj agent nazvao pravdanjem za poslodavca.

21.2.1. Iako tuženik negira potpisivanje ugovora o posredovanju od 11. studenog 2014. ovaj sud zaključuje da je tuženik vjerojatno isti potpisao baš kako je to utvrdio i sudski vještak M. K.. Malo je vjerojatno da bi tužitelj, bez prethodno potpisanog ugovora, dovodio zainteresirane kupce u stan tuženika, objavio fotografije stana na svojim stranicama. Isto niti je logično niti životno. I sam agent svjedok je potvrdio potpisivanja ugovora o posredovanju. Međutim, vještak M. K. je

naveo da dostavljeni komparativni materijal ne odgovara u potpunosti potrebama vještačenja jer je dostavljeni nesporni materijal nastao poslije spornog potpisa. Dakle, vjerojatnost koju utvrđuje vještak je minimalna. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojan jer je isti stručan, argumentiran, a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbi na isto.

21.3. Međutim, sve kad bi se i uzelo u obzir da je tuženik uistinu potpisao sporni ugovor o posredovanju, isti nije obvezan prema tužitelju u smislu članka 4. istog.

21.3.1. U članku 2. spornog Ugovora o posredovanju od 11. studenog 2014. (list 38 spisa) navedeno je da se posrednik A. n. d.o.o. S. (ovdje tužitelj)

obvezuje da će nastojati i dovesti u vezu s nalogodavcem V. S. (ovdje

tuženikom) osobu koja bi s njime pregovarala o sklapanju kupoprodajnog ugovora za nekretninu – stan, veličine 36 m2, jednosobni, upisan u z.u. 5895, uz početnu cijenu nekretnine od 72.000,00 EUR, koji se nalazi u S., G. u S. 28.

21.3.2. Prema članku 4. istog Ugovora za obavljeno posredovanje posredniku pripada naknada provizije u iznosu od 2 % od vrijednosti ugovora koje će nalogodavac zaključiti s njegovim posredovanjem, uvećano za PDV, po potpisu kupoprodajnog ugovora, predugovora ili drugog sličnog pravnog dokumenta, a nakon primitka prvog iznosa novca na ime kapare ili kupovnine. Nalogodavac prodavatelj priznaje posredovanje ukoliko bez objektivnog razloga odustane od prodaje nakon što posrednik nađe osobu zainteresiranu za sklapanje ugovora.

21.3.3. Dakle, bitni sastojci ugovora o posredovanju su obveza posrednika dovesti treću osobu u vezu s nalogodavcem koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora te obveza nalogodavca isplatiti posredniku određenu proviziju ako ugovor bude sklopljen.

21.4. Nesporno je tužitelj doveo u vezu sa tuženikom dva potencijalna kupca. Tužitelj tvrdi da je potencijalni kupac kojeg je agent tužitelja doveo u razgledavanje stana upravo P. P., sada vlasnik predmetnog stana. Pritom se tužitelj poziva na Nalog o posredovanju kojeg je P. P. potpisao, a što i sam priznaje. P. P.

potvrđuje da je posredstvom tužitelja došao u zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan, ali da mu je tužitelj pokazao stan S9 na prvom katu, a ne S 6, predmetni. Točno je da navedeni nalog predstavlja dokaz da je agent tužitelja posredovao za P. P., ali ne i da je povezao P. P. i tuženika. U nalogu o posredovanju se navodi da se radi o stanu površine 36 m2, a predmetni stan ima površinu od 29 m2. Navedeno ide u prilog iskazu i P. P., a i tuženika da je P. P. u predmetnoj zgradi razgledavao i drugi stan, a ne samo tuženikov. I tuženik i P. P. su suglasni u svojim iskazima. Potvrdili su kako su ostvarili neposredni kontakt sasvim slučajno i to prvi kontakt u vremenu dok je tuženik popravljao nešto na ulaznim vratima, a P. je obilazio zgrade u naselju kako bi pronašao sebi odgovarajući stan. Obitelj S. i P. ostvarili su i drugi kontakt kada je supruga tužitelja ostavila na ulaznim vratima zgrade oglas o prodaji stana i svoj kontakt telefon. U tom njihovom kontaktu kao i onome što je uslijedilo nakon toga, u dogovoru oko kupoprodaje predmetnog stana, tužitelj nije sudjelovao. Svjedokinja L. S. iskazuje identično kao i tuženik i P. P.. Iskazi se međusobno nadpunjavaju radi čega se i prihvaćaju. Agent tužitelja koji je saslušan u ovom postupku M. M. jedini je koji je ustvrdio da je on posredovao odnosno spojio P. P. na

način da ga je doveo u stan tuženika, s tuženikom, a rezultat kojeg spajanja je bila kupoprodaja predmetnog stana. Međutim, iskaz ovog svjedoka M. M. sud

nije mogao prihvatiti. Isti je netočno opisao izgled stana glede kojeg je navodno posredovao u kupoprodaji, netočno je iskazao i cijenu koštanja tog stana a što je bitno za određenje provizije, ali se sjeća da je gospodin P. bio preoduševljen. Svjedok se sjeća jednog detalja, ali ne i drugih sječa se osoba, ali ne i stana.

22. Zaključno, tužitelj nije posredovao između V. S. i P. P. kao

osoba koja je izvršila kupoprodaju stana u S., G. u S. 28. Ugovor o posredovanju sam po sebi ne predstavlja osnov za obvezu isplate provizije. U konkretnom slučaju se dogodilo da je agencija za promet nekretninama odnosno tužitelj imao kontakte u vezi s posredovanjem i sa tuženikom i sa P. P., ali

ih nije povezala međusobno kako bi pregovarali o sklapanju ugovora niti na način da je organizirao njihov sastanak ili u svojim poslovnim prostorijama ili u prostorijama nalogodavca ili u predmetnom stanu. Tuženik u niti jednom trenutku nije izjavio da je agent tužitelja P. P. doveo da razgleda predmetni stan, nego je spominjao dva potencijalna kupca bez konkretnog navođenja imena i prezimena.

23. Slijedom iznesenog u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev te je na temelju članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) te je trebalo u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. V. iz O. pod poslovnim brojem Ovrv-

103/15. od 23. prosinca 2015.

24. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 5. i 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima od 21. lipnja 2017., 11. rujna 2017., 10. listopada 2017., 16. travnja 2018., 24. ožujka 2021., 14. lipnja 2021. po 1.000,00 kuna, za sastav podneska od 24. kolovoza 2017. 250,00 kuna, za sastav podnesaka 27. rujna 2017., 3. travnja 2018., 6. travnja 2021. po 1.000,00 kuna, odnosno ukupno 9.250,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 2.312,50 kuna, odnosno ukupno 11.562,50 kuna (nije priznat trošak sastava podneska od 10. svibnja 2018. jer istim dostavlja otkaz punomoći te ga ne pripada trošak sastava istog, isto tako nije priznat trošak sudske pristojbe tužbe i presude jer navedeni trošak spada na teret tužitelja, a ne tuženika).

25. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 21. srpnja 2021.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb2fe-0b717

Kontrolni broj: 0e25b-a78d6-42cc9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JELENA LONČAR, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.