REPUBLIKA

HRVATSKA

TRGOVAČKI

SUD

U

VARAŽDINU

Braće Radića 2

Poslovni broj: 4 P-199/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec u pravnoj stvari tužitelja R. j.d.o.o., K., OIB: …, zastupan po punomoćniku Z.B., odvjetniku iz Č. protiv tuženika P., d.o.o., Č., OIB: …, zastupan po punomoćniku G. R., odvjetniku iz Č., radi raskida ugovora, nakon zaključene glavne rasprave 24. lipnja 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Z. B., direktora tuženika S. M. i punomoćnika tuženika G. R., 21. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Raskida se Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 06.11.2015. zaključen između tužitelja R. j.d.o.o., K., OIB: … i tuženika P., d.o.o., Č., OIB: …, sa danom 7. prosinca 2015."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi raskida ugovora u kojoj navodi kako je tužitelj sklopio s tuženikom negdje 2015. godine Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou prema tuženikovom formularu ugovora koji nema više u posjedu jer isti nije stupio na snagu niti je izvršen, a kojim s tuženik obvezao da će reklamirati na svom i informativnom panou tužitelja, koji bi mu tada za takvo reklamiranje plaćao naknadu. Prema obrascu ugovora, ugovor je trebao biti zaključen na rok od 5 godina koji rok je trebao početi teći sa danom postave pločice naručitelja usluge na informativnom panou o kojem je tuženik trebao izvijestiti tužitelja o postavljanju pločice i početku roka prema kojem je ugovor trebao stupiti na snagu. Tuženik nije nikada izvijestio tužitelja o postavljanju pločice tako da rok na koji je ugovor zaključen nije niti počeo teći, a niti je postavljenja pločica prema saznanju tužitelja. Nakon tri godine, u kojem roku tuženik nije uopće kontaktirao tužitelja, tužitelj je bio najednom blokiran od strane tuženika prema rješenju o ovrsi Ovrv-424/2018. od 27. studenog 2018. javnog bilježnika I. K. iz Č., zahtjevom za izravnu naplatu od 18. veljače 2019. protiv kojeg je tužitelj podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po zahtjevu za naplatu kod FINA ZAGREB od 18. veljače 2019. po rješenju o ovrsi OVRV-424/2018. od 27.11.2018. javnog bilježnika I. K. iz Č., od 11.03. 2019., budući da tužitelj nije znao za to rješenje jer je dostava izvršena putem oglasne ploče, u kojem postupku je Općinski sud u Čakovcu pod poslovnim brojem 20 Ovr-130/19 donio 15. ožujka 2019. zaključak kojim je uputio tužitelja na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana. Općinski sud u Čakovcu u rješenje Ovr-130/19. od 15. ožujka 2019. dao je pogrešno uputu tužitelju za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer je trebao sam donijeti odluku o prijedlogu u ovršnom postupku sukladno čl. 210. Ovršnog zakona odnosno predmet uputiti sudu u drugom stupnju, jer se ne može primjenjivati odredba čl. 52. OZ-a na koju se sud pozvao, već se ima donijeti odluka primjenom čl. 50. i čl. 53. Kako se radilo o dragocjenom vremenu za tužitelja u tom ovršnom postupku jer će FINA prenijeti sredstva na račun ovrhovoditelja, sada tuženika, u roku od 60 dana, za koje vrijeme tužitelj neće moći ishoditi zakonitu odluku suda, pokrenuta je parnica radi nedopuštenosti ovrhe te je o istome izvješten Općinski sud u Čakovcu sa navodima da je ta tužba podnesena i prema uputi suda koja nije pravilna, samo radi toga kako tužitelj ne bi gubio vrijeme po žalbenom postupku koji bi trajao sigurno više od navedenih 60 dana, međutim koju je Trgovački sud u Varaždinu po istom osnovu odbio odlukom od 13. ožujka 2020. pod poslovnim brojem P-45/2019. a koja je dostavljena na Općinski sud u Čakovcu sa pozivom da sud ponovo postupi po prijedlogu i donese odluku sukladno navodima iz te presude jer je odluku trebao donijeti Općinski sud u Čakovcu a ne upućivati tuženika na parnicu. Općinski sud u Čakovcu odbio je prijedlog rješenjem od 29. travnja 2020. u predmetu Ovr-130/19. sa obrazloženjem da je taj sud već uputio ovršenika sada tužitelja, na parnicu te da je donesena presuda kojom je odlučeno o tužbi, dakle bez obzira o stavu Trgovačkog suda u Varaždinu, ponovo donio i ostao na svom stavu o upućivanju na parnicu o kojoj je odlučivao Trgovački sud u Varaždinu, a što je protivno zakonu i čl. 210. Ovršnog zakona.Tek primitkom dokumentacije o blokadi od Fina Zagreb- Podružnica Čakovec, dakle, nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi OVRV-424/ 2018. od 27.11.2018. javnog bilježnika I. K. iz Č., tužitelj je pažljivo pregledao putem svog zaposlenika K. T., kao i njegova odvjetnika Z. B., postavljen informativni pano ispred Pošte Č. na kojem nije postavljena pločica firme tužitelja pod mjesto Grad Č. te je naknadno pronašao da je postavljena reklamna pločica R. j.d.o.o. pod Općinu D. D., a sa kojom tužitelj nema nikakve veze jer je dakle, postavljena pločica na potpuno pogrešnom mjestu za Općinu D. D. kojim takvim postavljanjem reklamne pločice na informativnom panou ispred Pošte Č. je tuženik dao u potpunosti pogrešnu i neistinitu informaciju o tužitelju te time tužitelju nanio direktnu štetu takvom pogrešnom i neistinitom javnom objavom te neispunjenje ugovora u cijelosti. Kako tuženik nije ispunio svoju ugovorenu obvezu predlaže se da sud utvrdi raskid ugovora sa danom dospijeća prve obveze plaćanja prema navodima tuženika 28. studenog 2015., kako ta obveza radi neispunjenja ugovora nije stvarno nastala.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako su parnične stranke zaključile dana 6. studenog 2015. ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou temeljem kojeg se tuženik obvezao postaviti reklamnu pločicu s podacima tužitelja na informativnom panou na dogovorenoj lokaciji u Čakovcu dok se tužitelj obvezao plaćati tuženiku uslugu korištenja panoa u iznosu od 35,00 Eur-a mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme i to na rok od 5 godina s time da taj rok počinje teći s danom postave tužiteljeve pločice na informativnom panou. Tuženik je u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze. Naime, tuženik je ishodio od svih nadležnih tijela potrebite dozvole za postavu informativnog panoa, postavio je informativni pano na dogovorenoj lokaciji, postavio je pločicu s podacima tužitelja na pano kako je bilo i dogovoreno (prema prilogu ugovora od 6. studenog 2015.) te je o svemu tome obavijestio tužitelja svojim dopisom od 8. siječnja 2016. uz napomenu da tužitelj ima pravo na eventualne reklamacije u roku od 8 dana. U ostavljenom roku, a niti pak nakon isteka tog roka, tužitelj nije ni na koji način reklamirao tuženiku izvršeni posao. Tuženik je nakon toga svaki mjesec slao tužitelju račune za izvršenu uslugu sukladno predmetnom ugovoru. Navodi tužbe koji se odnose na pokretanje ovršnog postupka od strane tuženika i parnični postupci pokrenuti od strane tužitelja nisu relevantni za ovaj postupak. Tuženi jedino navodi kako je Trgovački sud u Varaždinu donio presudu broj P-45/2019 od 13. ožujka 2020. kojom je tužitelj pravomoćno odbijen s tuženim zahtjevom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od suda donošenje presude kojom se raskida predmetni ugovor i to s danom 28. studenog 2015. i to iz razloga što "tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu" iako je se iz historijata tužbe moglo zaključiti kako tužitelj tvrdi da tuženik nije uopće ispunio svoju ugovornu obvezu na valjani način, a ne da je nije uopće ispunio (navodi o navodnom pogrešnom postavljanju reklamne pločice). Tuženi zahtjev je neosnovan jer nije točno da tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze. Nadalje, tužitelj nakon zaključenja predmetnog ugovora nikada nije zahtijevao od tuženika ispunjenje obveze (jer je tuženik sve svoje obveze ispunio) niti pak je tužitelj raskinuo ugovor jednostranom izjavom (jer za to nisu bili ispunjeni nikakvi uvjeti).

3. U podnesku od 8. ožujka 2021. tužitelj je u bitnome naveo kako dokumentacija (Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou i prilog ugovora) nije potpisana od strane direktora N. T., već od strane zaposlenika K. T. Ističe kako tuženik nije dostavio dokaze o dostavi i primitku dokumentacije tužitelju, a naročito Obavijest o postavljenoj pločici na informativnom panou u Gradu Č. ispred zgrade H. p. d.d. od 8. siječnja

2016.

a

od

kojeg

datuma

bi

trebao Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 6. studenog 2015. stupiti na snagu s rokom od 5 godina prema čl. 2. Ugovora. Takvu obavijest tužitelj nije nikada primio tako da navedeni Ugovor nije niti započeo i stupio na snagu. Posebno se ističe da je čl. 3. navedenog Ugovora navedena obveza isplate akontacije za 6 mjeseci trajanja ugovora u roku od 8 dana od dana zaključenja ugovora, a koju akontaciju tužitelj nije nikada uplatio tuženiku. Isto tako tuženik u skladu sa čl. 6. Ugovora nije postavio navodnu pločicu u roku od 30 dana od dana iz Priloga navedenog Ugovora, te nije ispunio svoju obvezu. Ujedno tužitelj ispravlja datum raskida navedenog Ugovora, koji je bio naveden sa datumom prvog plaćanja 28. studenog 2015. iznosa akontacije od 1.996,65 kn, koji je tuženik kao ovrhovoditelj naveo u rješenju o ovrsi Ovrv-424/2018. od 27. studenog 2018. (rješenju o ovrsi nije bio priložen Ugovor), tako da sada navodi datum raskida ugovora sa danom 7. prosinca 2015. kada je tuženik trebao postaviti pločicu na informativnom panou prema čl. 6. Ugovora, dakle 30 dana po dana pismenog zahtjeva tužitelja, a koji pismeni zahtjev je Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 6. studenog 2015. i Prilog ugovora od 6. studenog 2015.

4. Na ročištu održanom 24. lipnja 2021. punomoćnik tuženika naveo je kako predmetni ugovor više nije na snazi od 8. siječnja 2021. te stoga smatra kako tužitelj ne može osnovano tražiti od suda raskid predmetnog ugovora već eventualno utvrđenje da je predmetni ugovor raskinut s određenim danom i to pod uvjetom da su zadovoljeni zakonski uvjeti, te je predao u spis izvornik Ugovora o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou, prilog ugovora i obavijest o postavljenoj pločici na informativnom panou u gradu Čakovcu.

5. Nakon što je izvršio uvid u izvornike navedene dokumentacije punomoćnik tužitelja alternativno je dopunio tužbeni zahtjev na način da isti glasi: "Utvrđuje se raskid ugovora o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou zaključen između tužitelja R. j.d.o.o., K., OIB: … i tuženika P. d.o.o., Č., OIB: …, sa danom 7. prosinca 2015. te se nalaže tuženiku da nadoknadi trošak."

6. Punomoćnik tuženika naveo je da obzirom da je prethodni postupak zaključen 25. ožujka 2021., to tužitelj ne može u ovoj fazi postupka isticati novi alternativni tužbeni zahtjev i tuženik se istome protivi, a ujedno se ne želi upustiti u raspravljanje do odluke suda da li dopušta tužitelju postavljanje alternativnog tužbenog zahtjeva.

7. Sud je raspravnim rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odlučio da ne dopušta preinačenje tužbe na način kako je tužbu isticanjem alternativnog tužbenog zahtjeva preinačio punomoćnik tužitelja, a obzirom je do preinake tužbe došlo nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazao ni učinio vjerojatnim da tužbu bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

8. Među strankama je sporno jesu li ispunjene pretpostavke za raskid ugovora te posljedično tome je li tužbeni zahtjev osnovan.

9. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u kompletnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, u predane izvornike Ugovora o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 6. studenog 2015., prilog Ugovora od 6. studenog 2015., te obavijest o postavljenoj pločici na informativnom panou od 8. siječnja 2016., u ovosudni spis P- 45/2019., te je saslušan svjedok K. T. i direktor tuženika S. M.

10. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora te da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Člankom 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile s bitnim sastojcima ugovora.

12. U smislu odredbe članka 18. st. 5. za pravnu osobu volju očituju njezina tijela u pravnim poslovima i postupcima koje poduzimaju u tom svojstvu.

13. Člankom 312. ZOO propisano je da ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjernom roku očituje odobrava li ugovor. Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

14. Na temelju iskaza saslušanog svjedoka K. T. i direktora tuženika S. M. sud utvrđuje kako sporni Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 6. studenog 2015. kao i Prilog ugovora od 6. studenog 2015. nije potpisala odgovorna osoba tužitelja – direktorica N. T. niti se odgovorna osoba tužitelja N. T. suglasila s bitnim sastojcima ugovora.

15. Ugovor je za tužitelja potpisao i o bitnim sastojcima ugovora suglasio se K. T.

16. Iako se u smislu odredbe članka 308. ZOO ugovor može sklopiti i preko zastupnika, niti tužitelj niti tuženik nisu dokazali da je K. T. u trenutku potpisivanja spornog ugovora bio ovlašten za zastupanje tužitelja temeljem zakona, statuta, društvenog ugovora, pravila pravne osobe, temeljem akta nadležnog državnog tijela ili na temelju očitovanja volje zastupanog (punomoći).

17. Zbog navedenog u smislu odredbe čl. 312. st. 3. ZOO sud utvrđuje da Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 6. studenog 2015., čiji se raskid traži nije ni sklopljen. Navedeni ugovor je pravno neegzistirajući (nepostojeći), nema učinka među strankama pa se ne može osnovano zahtijevati raskid nepostojećeg ugovora, te je tužbeni zahtjev usmjeren na raskid ugovora valjalo odbiti.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tužitelja obvezao da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kn, a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu dana 25. ožujka 2021. U iznosu od 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu dana 24. lipnja 20231. u iznosu od 1.000,00 kn sve uz pripadajući PDV u iznosu od 750,00 kn, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 21. srpnja 2021.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, pisano, u tri (3) primjerka, a koja se podnosi se putem ovog suda u roku od petnaest dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku Z. B. , odvjetniku iz Č.

- tuženiku po punomoćniku G. R., odvjetniku iz Č.