Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-34/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. P., zbog kaznenog djela iz članka 347. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 25. ožujka 2021. broj: K-Us-2/2018., u sjednice vijeća održanoj 21. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba USKOK-a kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci od 25. ožujka 2021. broj: K-Us- 2/2018., na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi R. P. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 347. stavak 1. KZ/97. na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

1.1.Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1 – 5 ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio USKOK zbog pogrešno utvrđenog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Optuženik nije podnio odgovor na žalbu USKOK-a.

4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presudom Županijskog suda u Rijeci od 8. srpnja 2014. optuženi R. P. osuđen je zbog više kaznenih djela, pa tako i zbog predmetnog kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavak 1. KZ/97., u odnosu na koje djelo je ukinuta prvostupanjska presuda odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-21/2015-4 od 14. studenog 2017. i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

7. Žalitelj prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja, prvenstveno ocjeni iskaza svjedokinje V. M., smatrajući da je sud taj iskaz nekritički ocijenio neuvjerljivim jer je kazneno djelo za koje se tereti optuženik počinjeno 2009., a prijavila ga je 2011. i što je, očigledno, pogrešno navela neke datume, konkretno datum inkriminacije i predaja novca optuženiku te sadržaj koruptivnog dogovora, ocjenjujući da je iskaz svjedokinje nevjerodostojan, a pri tome je po ocjeni državnog odvjetnika ispustio iz vida sadržaj telefonskih razgovora (između optuženika i V. M. te optuženika i G. S.) koji su se odvijali protekom gotovo dvije godine nakon inkriminacije. Žalbom se ističe da je svjedokinja ispitivana u više navrata i uvijek je isto iskazivala.

7.1. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja vrlo temeljito proveo sve dokaze, pažljivo ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao svakog za sebe i međusobno ih uspoređujući osnovano utvrdio da nije dokazano da bi optuženik primio mito na način kao što mu je stavljeno na teret optužnicom.

7.2. Tvrdnju da je sud pogrešno ocijenio dokaze žalitelj argumentira na način da iz dokaznog postupka, iako svjedokinja V. M. nije mogla odrediti vrijeme inkriminacije, proizlazi dovoljno činjenica iz kojih se može utvrditi vrijeme i to povezivanjem rođenja djeteta, trenutkom izlaska iz zatvora Ž. M., raspisivanje dovedbenog naloga za B. V., datumima pojedinih sudskih radnji i datumom donošenja presude protiv Ž. M.. U odnosu na primanje mita, žalitelj upire na poruke optuženika V. M. kao npr. da je uvijek bio dobar prema njoj, da mu nikada nije dao zatvorsku kaznu i da će pomoći koliko god bude mogao.

7.3. Međutim, prvostupanjski sud je detaljno analizirao iskaz svjedokinje M. i dovodio ga u vezu sa svim istaknutim okolnostima koje navodi USKOK u žalbi te, osim nedosljednosti iskaza svjedokinje u tom dijelu, isto doveo u vezu i s ostalim razlikama u njezinom iskazu – koliko puta, na kojim mjestima, koje iznose i za koju nedopuštenu radnju je davala mito optuženiku. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća takvu temeljitu analizu prvostupanjskog suda i zaključak prvostupanjskog suda da se isključivo na takvom iskazu V. M. koji je suprotan i ostalim provedenim dokazima, ne može temeljiti osuđujuća presuda.

7.4. Naime, svjedokinja M. je navela da dio njenog iskaza (da ju optuženik traži novac) može potvrditi svjedokinja I. V. kojoj je odmah otišla nakon prvog susreta s optuženikom i ispričala joj da optuženik traži od nje 500 USD kao mito, dok je svjedokinja I. V. navela da joj V. M. nikada nije spominjala optuženika niti je ikada spominjala mito. Osim toga, svjedokinja M. je navela precizan iznos koji je dala optuženiku u apoenima (500 USD kao 4 novčanice od 100 USD i 2 novčanice od 50 USD), a podigla ih je u Privrednoj banci Zagreb u subotu ujutro (prvi iskaz) odnosno 5-6 dana prije rasprave u predmetu "B. i Ž." nakon čega su slijedile još dvije predaje novca. I taj dio iskaza pravilno prvostupanjski sud dovodi u vezu s dokumentacijom Privredne banke Zagreb iz koje proizlazi da V. M. u cijelom inkriminiranom razdoblju niti jednom nije podigla iznos od 500 USD u navedenim apoenima. U odnosu na predaju novca u drugim navratima mijenjala je iskaz na način da se najprije radilo o dvije pa zatim o tri predaje, navela je okvirne iznose, odnosno nije znala točan iznos koji je predala, a svjedok Ž. M., koji ima posrednih saznanja iz pričanja V. M., svjedoči o dvije predaje novce, ali o drugim iznosima. Osim u tom dijelu iskaz svjedokinje M. nedosljedan je i u odnosu na sadržaj koruptivnog dogovora, a što je konstitutivan element tog kaznenog djela, pa tako navodi da je prvi dogovor bio u odnosu na V. koji je bio suoptuženik Ž. M. u predmetu u kojem je sudio optuženik, a kada je započela vezu s Ž. M. da su se ona i optuženik dogovorili ''zamijeniti'' mito tako da se odnosi na Ž. M., i to da bude osuđen na uvjetnu osudu, pa zatim da se donese oslobađajuća presuda i konačno da se mito odnosilo na ''ukidanje tjeralice''. I taj dio iskaza svjedokinje M., ispravno prvostupanjski sud dovodi u vezu s ostalim dokazima, temeljito i iscrpno analizira sve sudske radnje poduzete i u odnosu na B.

V. i u odnosu na Ž. M. i telefonske razgovore i poruke između optuženika i V. M., nakon čega ispravno utvrđuje da niti u tom dijelu iskaz svjedokinje M. nije potvrđen niti jednim dokazom.

7.5. U odnosu na daljnje navode žalitelja koji upiru na nedovoljnu analizu prvostupanjskog suda telefonskih razgovora i poruka, i u tom dijelu prvostupanjska presuda sadrži detaljne i iscrpne razloge i ispravan zaključak da niti u jednom razgovoru ili poruci svjedokinja M. ''ne kaže jasno i nedvosmisleno gdje mu je i zašto i koji to iznos novca navodno predala''. Potrebno je istaknuti, a u odnosu na žalbeni navod da je bilo potrebno ''pažljivije'' analizirati i komunikaciju između optuženika i G. S., da niti iz ove komunikacije ne proizlazi predaja mita optuženiku od strane V. M. radi donošenja uvjetne osude Ž. M..

8. Slijedom iznijetog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud, u cjelovito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je optuženika osnovano oslobodio od optužbe, pa se žalbom bezuspješno pokušava relativizirati nedosljedan iskaz svjedokinje V. M. koja je različito iskazivala o vremenu i mjestima predaje novca, iznosu mita, sadržaju koruptivnog dogovora i u koliko je navrata predala mito, a ove okolnosti ne proizlaze niti iz sadržaja telefonskih razgovora, niti iz sadržaja poruka između optuženika i V. M. te optuženika i G. S.. Osim nedosljednog i nejasnog iskaza svjedokinje V. M., ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje da je taj iskaz suprotan i ostalim dokazima (npr. dokumentaciji Privredne banke Zagreb, iskazu I. V. i poduzetim sudskim radnjama u predmetima protiv u njima okrivljenih B. V. i Ž. M.).

9. Nadalje, točno je, kako to naglašava državni odvjetnik, da za opstojnost inkriminiranog kaznenog djela uopće nije potrebno da je do predaje dogovorenog iznosa novca i došlo, no to ne znači da je prvostupanjski sud nepotrebno analizirao i ocijenio i taj dio iskaza svjedokinje V. M.. Naime, da bi kvalitetno i savjesno vrednovao iskaz pojedinog svjedoka, sud je dužan razmotriti sve dijelove tog iskaza i utvrditi ima li i kakvih odstupanja, da bi tek potom procijenio značaj tih odstupanja i valjano zaključio radi li se o vjerodostojnom i pouzdanom iskazu. Zbog toga se prigovori koje je u tom pravcu istaknuo državni odvjetnik ne mogu prihvatiti.

10. Najzad, nije sporno da sadržaj komunikacije između optuženog R. P. i svjedokinje V. M. upućuje na osnovanu sumnju da je postojao nekakav koruptivni dogovor, ali iz te komunikacije nije bilo moguće definirati o kakvom se točno dogovoru radi. S obzirom na izneseno, a respektirajući valjano po prvostupanjskom sudu ocijenjene druge izvedene dokaze, opravdano je prvostupanjski sud zaključio kako nema dovoljno dokaza da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo radnjama koje su određene i konkretizirane činjeničnim opisom inkriminacije, a kojima je definiran sadržaj koruptivnog dogovora.

11. Budući da navodima žalbe činjenična utvrđenja suda prvog stupnja nisu s uspjehom dovedena u sumnju niti je ovaj žalbeni sud našao povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. srpnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.