Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-rz-12/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbi optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 13. svibnja 2021. broj Kv-Rz-16/2021-3, u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog I. S., optuženog S. O. i optuženog I. P. kao osnovane, te se ukida pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 402. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) odlučeno je da će se optuženom I. S., optuženom S. O. i optuženom I. P. suditi u odsutnosti.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik navodeći da je rješenje ''neosnovano i preuranjeno'' s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u smislu žalbenih navoda, ukine pobijano rješenje.
2.1. Žalbu je podnio optuženi I. S. po braniteljici Ž. R. R. bez navođenja žalbenih osnova s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu optuženika i ukine pobijano rješenje.
2.2. Optuženi S. O. podnio je žalbu putem braniteljice S. Č. zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno postupak.
2.3. Žalbu je podnio i optuženi I. P. po branitelju K. M. ''zbog svih žalbenih razloga, a osobito bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja'' s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu usvoji i ukine pobijano rješenje.
3. Spis je, sukladno članku 474. u vezi s člankom 495. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe su osnovane.
5. Nisu u pravu optuženi S. O. i optuženi I. P. kada tvrde da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju optuženi I. P. jasno ne označava niti obrazlaže, dok optuženi S. O. upire na nejasno i kontradiktorno obrazloženje pobijanog rješenja, dok iz sadržaja obje žalbe proizlazi da osporavaju činjenična utvrđenja jer smatraju da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 402. stavak 3. ZKP/08. Osim toga, drugostupanjski sud je utvrdio da rješenjem nije ostvarena ni koja druga bitna povreda na koju žalbeni sud, u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.
6. Međutim, izjavljenim žalbama su s uspjehom dovedeni u pitanje razlozi pobijanog rješenja pa su osnovani žalbeni prigovori činjenične naravi državnog odvjetnika, optuženog I. S., optuženog S. O. i optuženog I. P..
7. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je protiv optuženika, koji nemaju saznanja da je protiv njih pokrenut kazneni postupka, još 2002. godine bio određen pritvor i naloženo raspisivanje tjeralice, ali da je izdavanje međunarodne tjeralice za optuženicima naloženo tek u travnju 2017. dok nije raspisan Europski uhidbeni nalog, iako se u pobijanom rješenju ističe da se optuženici nalaze u inozemstvu. Stoga, nema osnova pozivati se na neuspjeh pronalaska optuženika od 2002. do 2017., dakle u vrijeme kada nije bila raspisana međunarodna tjeralica, kada je evidentno da oni ne borave na području R. H., kako to navodi prvostupanjski sud, ''preko 20 godina''.
8. Stoga, po ocjeni suda drugog stupnja vrijeme koje je proteklo od izdavanja međunarodne tjeralice do danas, uz činjenicu da nije izdan Europski uhidbeni nalog, još ne opravdava zaključak da će optuženici kroz dulje vremensko razdoblje i dalje biti nedostižni državnim tijelima.
9. Pritom, uz uvažavanje nedvojbenog interesa da se provede ovaj kazneni postupak, valja posebno pozorno ocijeniti predstavlja li zainteresiranost javnosti za kaznene postupke zbog ratnih zločina dovoljan razlog za odstupanje od Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.) proklamiranog prava svake osobe optužene zbog kažnjivog djela da joj se sudi u nazočnosti (članak 29. stavak 2. alineja 5.), kako to u žalbama ističu državni odvjetnik, optuženi S. O. i optuženi I. P., pri kojoj ocjeni posebno valja imati na umu da je člankom 95. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 31/93., 39/93., 108/95., 16/96. i 28/96.), jednako kao i člankom važećeg Kaznenog zakona određena nezastarivost ratnih zločina, dakle, i kaznenog djela koje je optuženicima stavljeno na teret, kao i činjenicu da je u ovom predmetu provedena istraga tijekom koje su prikupljeni svi dokazi o kaznenom djelu i krivnji optuženika do kojih se moglo doći. Jednako tako, osnovano se istim žalbama upire da je suđenje u odsutnosti u kaznenom zakonodavstvu R. H. izuzetak od načela propisanog u članku 29. stavak 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske da, između ostalog, optuženik ima pravo da ispituje ili dade ispitivati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe kojom odredbom je u Ustav Republike Hrvatske unijet sadržaj odredbe članka 6. stavak 3. d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na koje se u žalbi poziva državni odvjetnik i optuženi P., a optuženi O. kroz citiranje prakse Europskog suda za ljudska prava. Dakle, osobito važni razlozi koje ističe prvostupanjski sud (težina djela, protek vremena od počinjenja djela, velik broj predloženih svjedoka starije životne dobi i javni interes), za sada se s uspjehom ne mogu suprotstaviti pravima optuženika propisanim u članku 29. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, pogotovo kod daljnje činjenice na koju ukazuje žalba državnog odvjetnika da prema Ugovoru između R. H. i S. R. J. o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima od 15. rujna 1997. je isključena mogućnost izvršenja presude druge ugovorne stranke, ako je suđenje bilo u odsutnosti.
10. Zbog svega iznesenog, pobijano rješenje za sada se ukazuje preuranjenim, pa je na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08. valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, optuženog I. S., optuženog S. O. i optuženog I. P. te ukinuti prvostupanjsko rješenje, kako je i odlučeno u izreci.
Zagreb, 21. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.