Poslovni broj 125 Pn-2839/16-111

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvat, po prijedlogu više sudske savjetnice Marije Lovrić, mag. iur., univ. spec. iur., u parničnom postupku tužitelja A. J., OIB …., O. G., kojeg zastupana opunomoćenica Lj. L., odvjetnica u Z. o. društvu S., L., V. i P. u S. B., protiv tuženika E. o. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa opunomoćenica T. S. S., odvjetnica u O. d. G. i p. u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. svibnja 2021. u nazočnosti opunomoćenika stranaka, 20. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti tužitelju iznos od 8.850,00 kuna sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 8.500,00 kuna od 2. svibnja 2016. do isplate i

- na iznos od 350,00 kuna od 20. srpnja 2021. do isplate

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.925,00 kuna.

i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 645,00 kuna.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 25. svibnja 2014. stradao u prometnoj nezgodi u T. oko 5,00 sati kao putnik u vozilu registarske oznake ST …, na način da je vozač T. R. uslijed neprilagođene vožnje izgubio kontrolu nad vozilom kojim je upravljao i prednjim dijelom udario u kameno betonski zid. U prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozlijede opisane u medicinskoj dokumentaciji koju prilaže i uslijed kojih je pretrpio povredu prava osobnosti pa smatra da mu je nastupila neimovinska i imovinska šteta u visini od 17.420,00 kuna (na ime pretrpljenih bolova 6.480,00 kuna, straha 3.430,00 kuna, naruženja 2.500,00 kuna, umanjenja životne aktivnosti 3.750,00 kuna i tuđe njege i pomoći 1.260,00 kuna). Potražuje isplatu iznosa od 16.160,00 kuna sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2016. do isplate na ime neimovinske štete, iznosa od 1.260,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate na ime imovinske štete i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu neimovinske štete u iznosu od 16.075,00 kuna sa zateznim kamatama od 2. svibnja 2016. do isplate na ime neimovinske štete, iznosa od 700,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate na ime imovinske štete i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Potraživanje obrazlaže na način da potražuje 7.475,00 kuna na ime pretrpljenih bolova, 4.850,00 kuna na ime straha, 3.750,00 kuna na ime naruženja i 700,00 kuna na ime tuđe njege i pomoći (20,00 kuna po satu).

3. Tako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 645,00 kuna u odnosu na inicijalno postavljen tužbeni zahtjev, čemu se tuženik nije protivio pa je temeljem članka 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP) o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje štetni događaj i činjenicu da je tužitelj bio putnik u vozilu registarske oznake ST ... Ističe doprinos tužitelja radi svjesnog pristanka na vožnju s osobom pod utjecajem alkohola te navodi da je vozač predmetnog vozila T. R. bio u alkoholiziranom stanju pod utvrđenim utjecajem alkohola od 1,66 g/kg. Ujedno ističe kako je za nastanak ozljeda, odnosno štetu, isključivo odgovoran tužitelj koji nije bio vezan sigurnosnim pojasom te je nekorištenje istog u uzročno - posljedičnoj vezi s nastankom štetnih posljedica, radi čega valja tuženika osloboditi odgovornosti jer ne postoji obveza tuženika za naknadom štete. Protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva te tijeku zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

5. U tijeku postupka pregledani su podaci o prometnoj nezgodi (list 4, 5 spisa), medicinska dokumentacija (list 10-18 spisa), fotodokumentacija (crno - bijela u spisu na listovima 19, 361, 373-375, u e-spisu u boji uz podnesak od 11. rujna 2020.), mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V." (list 45, 46 spisa), spis PP Trogir broj 511-12-33-KU-142/2014 (list 52-75 spisa), spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-381/15, KOV-52/15 (list 82-149 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 180 spisa) i svjedoka I. S.

(list 286, 287 spisa) i T. R. (list 316, 317 spisa), provedeno je kombinirano prometno - sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Z. I. i prof. dr. sc. J. Š., spec. sud. med. (list 324-332 spisa, 342, 343), i medicinsko vještačenje po prof. dr. sc. Ž. R., prim. dr. med., spec. kirurgu (list 354-356, 380, 381). Pročitana je sudska praksa.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan kao u točki I izreke presude.

7. Između stranka nije sporan nastanak štetnog događaja niti činjenica da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj kao putnik u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika dok su sporni odgovornost tuženika, doprinos tužitelja, visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

8. Odredbom čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. dalje ZOO) propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornih vozila odgovara njihov vlasnik, dok se trećom osobom u smislu stavka 4. istog članka smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik ni neovlašteni korisnik motornog vozila kao niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Prema odredbi čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

9. Tužitelj je iskazao da je te večeri bio u kafiću s prijateljima od 23,00 do 02,00 u noći i popio je nekoliko malih piva, do pet komada. Poznavao je T. R. iz viđenja, no nisu se nikada družili. Taj dan popodne bio se našao s T.

R. i I. S., nije ih vidio kasnije te večeri već je izašao oko 23,00 sa svojim društvom na motoru i pred kraj večeri ponovno je sreo I. S. koji je

zvao T. R. da ih odbaci kući. Nekih 45 min nakon što je I. S.

zvao T. R. ovaj je došao te su S. i tužitelj sjeli u taksi, s time da

je tužitelj sjeo na mjesto suvozača i vezao se sigurnosnim pojasom. Tužitelj nije previše pozornosti upućivao R. jer se prepirao sa S. gdje će tko sjediti, no R. mu nije djelovao kao da bi bio umoran ili pod utjecajem alkohola. T. R. vozio ih je kao klijente, a po uspješno izvršenoj vožnji istu bi im i naplatio. R. je došao s plavim taxi kombijem kojeg i danas vozi u tu svrhu i koji ima istaknuta obilježja taxi vozila. Nekih 100 do 150 m nakon početka vožnje vozilo je udarilo u zid. Ne zna kojom brzinom su se kretali, je li I. S. bio pod utjecajem alkohola te i je li S. bio vezan sigurnosnim pojasom. R. nije htio pristati na testiranje prisutnosti alkohola u krvi. Pri opisanom naletu vozila došlo do udarca tužiteljevog koljena i drugih dijelova tijela pa je tako ozlijedio desno koljeno, zaradio hematome i posjekotine po rukama, nogama, glavi i tijelu. Zbog ozljede koljena nosio je longetu jedan mjesec, bio dva puta na fizikalnoj terapiji po petnaest dana i nakon toga su uslijedili daljnji pregledi i pretrage u smislu magnetskih rezonanci i pregleda kod ortopeda. Ima zakazan pregled kod ortopeda 17. ožujka 2018. i ozljedu koljena još uvijek liječi.

10. Na raspravi je izvršen uvid u naruženje tužitelja te se na desnom koljenu tužitelja uočava ožiljak duljine 12 cm, debljine od 1 do 3 cm, svjetlije pigmentacije u sredini te tamnije na rubovima ožiljka.

11. Svjedok I. S. je iskazao kako je kritične večeri gledao nogometnu utakmicu u kafiću u Okrugu koja je počela oko 21,30. Na početku je bio sam a za vrijeme drugog poluvremena pridružili su mu se tužitelj i R. Nakon što su tužitelj i R. došli u kafić nisu se odvajali. Konzumirao je jednu ili dvije bezalkoholne pive, a tužitelj i R. su također popili možda jednu ili dvije pive. Ne zna jesu li pili alkoholnu ili bezalkoholnu pivu. Ne sjeća se kada je utakmica završila niti koliko su se nakon utakmice zadržali. Dozvoljava da su se zadržali do negdje iza ponoći. Nakon utakmice htio je ići u apartman no kako su djevojke od tužitelja i R. bile u T. odlučio je s njima otići u T.. Išli su R. taxi vozilom, čini mu se da

je riječ o vozilu marke "Renault". Ne sjeća se je li R. vozio u svojstvu taxi vozača ili kao fizička osoba. Niti tužitelj niti R. nisu izgledali kao da su pod utjecajem alkohola. Tužitelj je bio suvozač a svjedok je sjedio na zadnjem sjedalu. Čini mu se da je vidio da je tužitelj vezao sigurnosni pojas no ne može biti siguran. Čini mu se da se i on automatski vezao te je odmah zaspao jer je bio umoran od puta. Ne zna kako je R. vozio niti se sjeća nesreće budući se probudio u bolnici te mu je supruga ispričala što se dogodilo, a ona je došla dva ili tri dana nakon nesreće. Rekli su mu da je do nesreće došlo možda minutu nakon što su krenuli. Bila je večer i nije kišilo. Sjeća se da je tužitelj imao ozljedu koljena. Navodi da ne bi sjeo u vozilo s osobom koja je pod utjecajem alkohola. Dodaje da mu nije poznata činjenica da je u kaznenom postupku utvrđeno da je R. bio pod utjecajem alkohola, već navodi da su na policiji njegovoj supruzi rekli da je R. imao 0,4 promila alkohola u krvi što je unutar dozvoljene granice. Nakon štetnog događaja bio je okupiran svojom rehabilitacijom i nije komunicirao s tužiteljem te nema saznanja je li tužitelj imao ozljedu glave ili ne. Tužitelja zna od ranije budući su im obitelji bile zajedno na izletu brodom.

12. Svjedok T. R. iskazao je da je te večeri bio vani u većem društvu u kojem su bili i njegovi prijatelji, tužitelj i jedan Norvežanin. Išli su po T. i konzumirali alkohol, ne zna točno koju vrstu niti količinu no svi su pili te je tužitelj bio upoznat s činjenicom da je svjedok konzumirao alkohol. Kad su sjeli u vozilo svjedok je bio na mjestu vozača, no ne kao taksist već ih je vozio kao prijatelj. Tužitelj je bio na mjestu suvozača, a Norvežanin na zadnjem sjedalu. Ne sjeća se točno koliko je bilo sati i misli da je bila kiša. Ne zna kojom brzinom se kretao, pretpostavlja ne brzo, te je prednjim dijelom vozila udario u zid jer je bio umoran. Poznaje tu cestu. U to vrijeme imao je prijavljen obrt taxi službe no tog dana nije obavljao službu.

13. Iz podataka o prometnoj nezgodi proizlazi da je do nesreće došlo 25. svibnja 2014. oko 5,00 sati u T., na raskrižju K. T. … i P. C. na

način da je T. R. upravljao osobnim vozilom registarske oznake ST …

i poradi neprilagođene vožnje izgubio kontrolu nad vozilom pa je prednjim dijelom vozila udario u kameno - betonski zid u raskrižju, gdje se zaustavio. Vozač T. R. bio je naknadno alkotestiran te je alkometrom marke Drӓger utvrđena koncentracija alkohola u krvi T. R. od 0,46 g/kg. Nakon liječničke obrade kod tužitelja su konstatirane lakše tjelesne ozljede (udarac u glavu, leđa, rana na desnom koljenu).

14. Iz mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V." proizlazi da je T. R. u trenutku prometne nezgode imao najmanje 1,90 g/kg apsolutnog alkohola u krvi.

15. Iz spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-381/15, KOV-52/15 je utvrđeno da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu protiv T. R. da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu. PP Trogir izdalo je naredbu da se T. R. odredbi smještaj u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva s obrazloženjem da je imenovani bio pod vidnim utjecajem opojnih droga ili lijekova te pod vidnim utjecajem alkohola. Iz zapisnika o očevidu PP Trogir iz navedenog spisa Općinskog suda u Splitu da je T. R. u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola od najmanje 1,90 g/kg, dok je alkotestiranjem obavljenim na licu mjesta u trenutku alkotestiranja (dakle naknadno) utvrđena koncentracija alkohola u krvi T. R. od 0,46 g/kg. Prema podacima iz zapisnika o očevidu tužitelj po vlastitoj izjavi nije koristio sigurnosni pojas.

16. Iz provedenom kombinirano prometno - sudskomedicinskom vještačenju po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Z. I. i prof. dr. sc. J. Š.,

spec. sud. med. i iz spisa PP Trogir broj 511-12-33-KU-142/2014 utvrđeno je da se tijekom kretanja ulicom K. T., od sjevera prama jugu, kroz blagi lijevi zavoj vozilo osiguranika tuženika nastavilo kretati u lijevom zavoju pravocrtno, zbog čega je na križanju s ulicom P. C. sišlo s kolnika u desno i prednjim više desnim dijelom naletjelo na kameno - betonski zid. U trenutku naleta na kameno - betonski zid vozilo osiguranika tuženika kretalo se brzinom od oko 40 km/h, pri kojoj brzini je došlo do momentalnog zaustavljanja vozila osiguranika tuženika. Uslijed naleta na kameno - betonski zid tijelo tužitelja, koje se nalazilo u vozilu osiguranika tuženika na prednjem desnom sjedalu, imalo je tendenciju nabačaja prema naprijed i nešto prema gore.

17. Pri utvrđenoj dinamici odigravanja prometne nesreće tužitelj je mogao zadobiti ozljede u vidu natučenja s oguljotinom glave i natučenja desnog koljena s ranom razderotinom, bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom.

18. Tendinoza desnog koljena dijagnosticirana je mjesecima nakon štetnog događaja i sa sudskomedicinskog stajališta ne može se uzročno - posljedično povezati s ozljedom desnog koljena, zadobivenom u predmetnoj nesreći. Dijagnoza natučenja leđa nije objektivno medicinski utvrđena pa se sa sudskomedicinskog stajališta ne može smatrati dokazanom.

19. Vještak sudske medicine prof. dr. sc. J. Š., spec. sud. med. je pojasnio kako bi u slučaju promjene brzine vozila od oko 40 km/h kod osobe koja nije vezana sigurnosnim pojasom trebalo očekivati izvanredno snažno polijetanje tijela prema naprijed, udarac u prednji dio unutrašnjosti kabine vozila i nastanak izvanredno opsežnih ozljeda pretežno u predjelu glave koje kod tužitelja nisu nastale pa ostaje kod zaključka da bi tužitelj navedene ozljede mogao zadobiti bez obzira na vezivanje ili ne vezivanje sigurnosnim pojasom, pa prema tome i u slučaju da je bio vezan pojasom. U hipotetskom slučaju da je tužitelj zadobio ozljedu u predjelu desne strane čela bilo bi za očekivati da je čelom udario u prednji dio unutrašnjosti kabine vozila, što bi se viđalo u pravilu kod osobe koja nije vezana sigurnosnim pojasom, što se međutim ne odnosi na konkretan slučaj.

20. Stalni sudski vještak prof. dr. sc. Ž. R., prim. dr. med., spec. kirurg u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj 25. svibnja 2014. zadobio natučenje glave uz oguljotinu kože te natučenju uz oguljotine desnog koljena, radi čega je trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta sumarno 5 dana i bolove slabijeg intenziteta sumarno 45 dana, da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 5 dana i manjeg intenziteta kumulativno 20 dana, da nije došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od sumarno 14 dana po 2 sata dnevno te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, odlazak na tržnicu i slično. Na području desne noge tužitelja zaostao je ožiljak gnječno razderne rane dužine oko 15 cm na prednjoj strani koljena, koji predstavlja naruženje lakog stupanja i vidljiv je kada tužitelj nosi kratke hlače, kada je u donjem rublju ili kupaćim gaćicama, a što je utvrđeno j iz priložene fotodokumentacije. Liječenje je završeno 8. prosinca 2015.

21. Na pitanje tuženika da razgraniči trajanje intenziteta bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći ako bi se isključila mogućnost nastanka ozljede desnog koljena vještak je iskazao da je u pisanom nalazu i mišljenju cijenio dvije ozljede kod tužitelja, a to je natučenje glave s ogrebotinom kože te natučenje i gnječno razdernu ranu desnog koljena, pri čemu je dominantna bila ozljeda desnog koljena. Kada bi razgraničili ozljedu glave i ozljedu desnog koljena tada bi trećina trajanja intenziteta bolova, straha te potrebe za tuđom pomoći otpadala na ozljedu glave a dvije trećine na ozljedu desnog koljena. Tako bi trajanje i intenzitet bolova glave sumarno iznosilo 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 2 dana i slabog intenziteta 15 dana, trajanje intenziteta straha jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana i manjeg intenziteta 7 dana, smanjenja životnih aktivnosti nema, naruženja također ne bi bilo, a tuđu pomoć bi vještak cijenio a način da bi ista tužitelju bila potrebna kroz 5 dana po 2 sata te potom kroz 3 dana po 2 sata.

22. Sud je prihvatio podatke o prometnoj nezgodi, medicinsku dokumentaciju, fotodokumentaciju, mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V.", spis PP Trogir broj 511-12-33-KU-142/2014 i spis

Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-381/15, KOV-52/15, koja je međusobno sukladna i stranke na vjerodostojnost iste nisu imale primjedbi. Glede utvrđene koncentracije alkohola u krvi T. R., imajući u vida da su stranke upirale na različita utvrđenja, valja napomenuti da u spisu nema proturječja glede te činjenice budući je jasno utvrđeno i proizlazi iz podataka o prometnoj nezgodi, mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "I. V." te zapisnika o očevidu PP Trogir iz navedenog spisa Općinskog suda u Splitu da je imenovani u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola od najmanje 1,90 g/kg, dok je alkotestiranjem obavljenim na licu mjesta u trenutku alkotestiranja (dakle naknadno) utvrđena koncentracija alkohola u krvi T. R. od 0,46 g/kg te

je istome počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu određen smještaj u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva s obrazloženjem da je imenovani bio pod vidnim utjecajem opojnih droga ili lijekova te pod vidnim utjecajem alkohola.

23. Prihvaćeni su iskazi tužitelja i svjedoka u dijelu u kojem se međusobno sukladni i u skladu s dokumentacijom koja je dostavljena u spis. Nije prihvaćen iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da se inače nije družio s T. R. i I.

S. s obzirom na to da tužitelj i sam navodi da s njima našao to popodne,

niti njegov iskaz u dijelu u kojem navodi da ih nije vidio sve do prije polaska, a imajući u vidu sukladne iskaze svjedoka da su njih trojica zajedno bili u kafiću, konzumirali pivu i kasnije zajedno odlučili dalje u grad. Također nije prihvaćen dio iskaza tužitelja da je bio vezan sigurnosnim pojasom budući je suprotno utvrđeno iz zapisnika o očevidu koji prileži priklopljenom spisu Općinskog suda u Splitu. Takvi navodi tužitelja smatraju se usmjerenima na izbjegavanje odgovornosti. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Z. I., prof. dr. sc. J. Š., spec. sud. med. i prof. dr. sc. Ž. R., prim. dr. med., spec. kirurga s obzirom na to da su dani po stručnim osobama, nakon pregleda tužitelja i spisu priložene dokumentacije, valjano su obrazloženi, a prigovore stranaka vještaci su argumentirano i uvjerljivo otklonili.

24. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužitelj te večeri popio nekoliko alkoholnih pića (piva) u kafiću zajedno s T. R. i I. S., prilikom

čega tužitelju nije moglo ostati nepoznato da je T. R. konzumirao alkohol,

ne samo iz razloga što se nalazio s njime u društvu, već i iz razloga što je utvrđeno da je T. R. bio pod vidnim utjecajem opojnih droga ili lijekova, odnosno vidnim utjecajem alkohola. Iako tužitelju nije bilo nepoznato da je T. R. pod utjecajem alkohola, svojevoljno je pristao sjesti na mjesto suvozača u vozilo kojim je upravljao upravo T. R., nakon čega je došlo do prometne nezgode kako je to opisano u toč. 16. obrazloženja.

25. U predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio natučenje glave uz oguljotinu kože te natučenju uz oguljotine desnog koljena, pri čemu je trpio bolove i strah, nastupilo je naruženje i bila mu je potrebna tuđa pomoć, sve kako je to naznačeno u toč. 20. obrazloženja.

26. Iako se vještak očitovao na prigovor tuženika da razgraniči ocjenu ako bi se izuzela ozljeda koljena (toč. 21.), isto nije od utjecaja na postupak budući je vještak sudske medicine jasno naveo da u predmetnom štetnom događaju nije nastala tendinoza desnog koljena ni ozljeda leđa, pa navedeno nije niti dano u zadatak vještaku kirurgu prilikom izrade nalaza i mišljenja, već je utvrđeno da je tužitelj zadobio natučenje glave uz oguljotinu kože te natučenje uz oguljotine desnog koljena a koje ozljede su bile predmet vještačenja i ocjene pravične novčane naknade.

27. Kako je osiguranik tuženika dužan postupati s pažnjom koja se u prometu zahtjeva i spriječiti ugrozu drugih sudionika u prometu, što je propustio učiniti već je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i neprilagođenom vožnjom izazvao predmetnu prometnu nesreću, utvrđeno je da postoji njegova suodgovornost nastanku štetnog događaja. Budući je utvrđeno da tužitelju nije moglo ostati nepoznato da je T. R. kao vozač bio pod utjecajem alkohola te je pristao

na takvu vožnju, utvrđeno je da postoji doprinos tužitelja nastanku i opsegu štetnih posljedica. Istovremeno, tužitelj nije koristio sigurnosni pojas, što iako nije doprinijelo nastanku ni opsegu štetnih posljedica, upućuje na nemar tužitelja kod sudjelovanja u prometu

28. Slijedom navedenog utvrđen je doprinos tužitelja nastanku štetnih posljedica u omjeru od 50% pa tako sukladno odredbi članka 1092. stavak 1. ZOO-a tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu.

29. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha koji je tužitelj trpio po predmetnom štetnom događaju kao i životnu dob tužitelja i rehabilitaciju, po ocjeni suda tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje i to temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, a primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, u iznosu od 17.000,00 kuna, što umanjeno za doprinos tužitelja nastanku i opsegu štetnih posljedica od 50% iznosi 8.500,00 kuna.

30. Pravo na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege sud je utvrdio sukladno odredbama članaka 223. i 10. ZPP-a, pri čemu je kao cijena sata njege i tuđe pomoći uzet iznos od 20,00 kuna po satu, dok je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđena potreba za tuđom njegom i pomoći u trajanju od ukupno 35 sati pa tako tužitelju pripada naknada štete s te osnove u iznosu od 700,00 kuna, što umanjeno za doprinos tužitelja nastanku i opsegu štetnih posljedica od 50% iznosi 350,00 kuna.

31. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, te je uvidom u presliku odštetnog zahtjeva i odgovora tuženika (razvidno iz lista 6 spisa) utvrđeno da je isti podnesen 2. svibnja 2016. pa tako tužitelj ima pravo na zatezne kamate na utvrđeni iznos pravične novčane naknade od navedenog dana do isplate, a u vezi sa odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a i prema stopi određeno u članku 29. st. 2. ZOO-a, imajući u vidu zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda od 12. travnja 2016. slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

1. Glede zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade tuđe njege i pomoći, kako je riječ o nerepariranoj imovinskoj šteti kamata čiji su opseg i visina određeni prvostupanjskom presudom, tako danom donošenja prvostupanjske odluke počinje obveza tuženika na isplatu zateznih kamata po tom vidu štete. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

32. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a te je o parničnom trošku odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

Zagreb, 20. srpnja 2021.

Sutkinja

Vesna Horvat, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po opunomoćeniku

2. tuženiku po opunomoćeniku

- uz sudsku pristojbu na presudu 518,00 kuna i

- uz rješenje o odobravanju pravne pomoći