REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3 43000

Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-559/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz B., T. 20, OIB: …, zastupane po punomoćniku N. R., odvjetnici iz G., V. N. 15a, protiv tuženika O. bolnice B., OIB: …, B., A.

M. 8, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 2. srpnja 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 20. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., B., A. M. 8, OIB:... , da tužiteljici L. B. iz B., T. 20, OIB.: …, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od iznosu 6.238,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (izuzev kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu), a koja zatezna kamata se obračunava po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to tekućom na iznos od:

479,74 kuna počam od 15.02.2016. pa do isplate 481,66

kuna počam od 15. 03. 2016. pa do isplate 482,72 kuna

počam od 15. 04. 2016. pa do isplate 480,18 kuna

počam od 15. 05. 2016. pa do isplate 479,82 kuna

počam od 15. 06. 2016. pa do isplate 474,21 kuna

počam od 15. 07. 2016. pa do isplate 474,17 kuna

počam od 15. 08. 2016. pa do isplate 504,64 kuna

počam od 15. 09. 2016. pa do isplate 477,64 kuna

počam od 15. 10. 2016. pa do isplate 472,06 kuna

počam od 15. 11. 2016. pa do isplate 473,96 kuna

počam od 15. 12. 2016. pa do isplate 474,08 kuna

počam od 15. 01. 2017. pa do isplate

483,56 kuna počam od 15. 02. 2017. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., B., A. M. 8, OIB: … da tužiteljici L. B. iz B., T. 20, OIB: …,nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.515,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 20. srpnja 2021., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica L. B. dana 8. veljače 2021., podnijela je tužbu ovome sudu zaprimljenu dana 1. prosinca 2020., protiv tuženika O. bolnice B., radi isplate razlike u plaće, u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bila radnik tuženika, prema ugovoru o radu dodatka ugovora o radu.

2. Nadalje, ističe da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/1, 37/09). Ističe da je u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. plaća tužiteljice definirana čl. 4 Zakona o plaćama u javnim službama koji plaću službenika i namješteni definira kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na kojem službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5%

za svaku godinu radnog staža. Ističe da je u utuženom periodu osnovica plaće regulirana čl. 2 Zakona o osnovici plaće u javnim službama kojim je propisano da se osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

3. Nadalje navodi da je također bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13, 153/13, dalje: TKU) i Sporazum Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama,.

4. Navodi da je dana 23. studenog 2006 između Vlade Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o plaćama (dalje u tekstu: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama po 6% u 2007., 2008. i 2009. Kako je nastupila recesija dana 13. svibnja 2009., Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno uvećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

5. Tužiteljica nadalje navodi da je dan 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu tužbe (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka Sporazumu), a usvojene su i oblikom arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.. Prema čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je trajanje istog od 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni produženih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, dalje u tekstu ZR-a), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.. Navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja IV. st. 5. u svezi čl. VII. st. 1. Izmjene Dodatka Sporazumu. Tužiteljica navodi da je čl. III. Izmjenom i dopune Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za izračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast među godišnjeg realno tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rada međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema tima Izmjenama i dopunama.

6. Tužiteljica navodi da je Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) dana 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojem se navodi da je BDP realno veći za 1,2%. U drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a statički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS- a od 4.12.2015. Nadalje, DZS je dana 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečja BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015., za isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4.prosinca 2015. Obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2%+2,8:2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma, jer su u tom tromjesečju objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je odredbom čl. VII.c. st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom slijedećem tromjesečju vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećava na iznos od 5.415,37 kn.

7. Kako je tuženik od prosinca 2015. nadalje plaću tužiteljice obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama i dopunama Dodatku Sporazumu od 5.415,37 kn, to tužiteljica navodi da je dug tuženika prema njoj u razlici plaće od najmanje u bruto iznosu od 6.668,46 kn, za sve plaće u razdoblju od 1. siječnja 2016.

do zaključno siječnja 2017., uvećano za zateznu kamatu tekuću na svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate. Nakon dostavljenog obračuna razlike plaće dostavljenog po tuženiku, tužiteljica je podneskom od 28. lipnja 2021., zahtijevala razliku plaće u bruto iznosu od 6.238,46 kn, sa zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće pa do isplate. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka.

8. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne osporava da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju. Ne osporava ni da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) te kako je u utuženom razdoblju od prosinca 2015. godine pa zaključno sa mjesecom do siječnja 2017. plaća tužiteljice definirana Zakonom o plaćama u javnim službama koji u čl.4. plaću službenika i namještenika definira kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

9. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13.) i Dodatkom ovom Kolektivnom ugovoru (Narodne novine 96/15.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18.) uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće. Tuženik osporava da pri obračunu plaće, određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika nije poštovala odredbe važećeg Kolektivnog ugovora i drugih važećih propisa u odnosu na prava tužitelja počevši od 1. siječnja 2016. pa zaključno do siječnja 2017.

10. Tuženik upozorava i na činjenicu da je dana 29. listopada 2013. godine Vlada RH sklopila ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru, zbog čega su svi podaci službama unaprijed zadane reference, te se svi propisi kao i svi koeficijenti, stope uvećanja, porezi i doprinosi kao i bilo koji drugi parametar koji služi kod obračuna plaća ne mogu mijenjati, te ih tužena ni na koji način ne može izračunati ili provesti, već tužena kao jedan od korisnika sustava COP samo unosi podatke u centralni obračun plaća o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o radnom vremenu, dok su podaci o određenom zaposleniku-tužiteljici uneseni u sustav prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zbog toga tuženik smatra kako nije točno da bi bio kao obveznik isplate plaće bila jedina odgovorna za obračun i isplatu, jer tužena ne obračunava plaću, niti može utjecati na obračun koji vrši COP.

11. Kako je obrazloženo tuženik je tužiteljici u spornom razdoblju pravilno obračunavao i isplaćivala plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, pa je slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

12. Kako je tužiteljica podneskom zaprimljenim kod suda 28. lipnja 2021., smanjila tužbeni zahtjev, a što sadržajno predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 430,00 kn, kojem se povlačenju tužbe tuženik nije protivio, to je sud raspravnim rješenjem od 2. srpnja 2021., primjenom čl. 193 st. 2 ZPP-a, riješio da je tužba povučena za iznos od 430,00 kn.

13. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračun razlike plaće (list 115), obračune plaća (4- 23), ugovora o radu (14-29), Sporazum o osnovici za plaćanje u javnim službama (list 30-32), Dodatak sporazumu (33-37), Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 38-45), Arbitražna odluka (list 46-53), Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 54-57), Podatke Državnog zavoda za statistiku (list 58-89).

14. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Predmet tužbenog zahtjev je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017.

17. Nesporna je činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju radnica tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 1996. i Dodatka od 26. svibnja 2014., obavljajući poslove višeg kemijskog tehničara, a potom nezdravstvenog djelatnika, zdravstvenog suradnika (list 24-28).

18. Nesporno je da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

19. Nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženik obračunao tužiteljici i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn, a u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama za isplatu, koji su dostavljeni uz tužbu.

20. Sporno je da li je tuženik trebao u utuženom razdoblju tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

21. Tijekom postupka, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parifirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna Dodatka uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl.

VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

22. Sud utvrđuje valjanima Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tužena u ovom postupku nije dokazala da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr 847/2010-2 od 7.12.2011., Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. i Gž-13/02), te Odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5.3.2015. Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12), koji kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

23. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016. Prema odredbi iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26. siječnja 2017.

24. Nadalje, po ocjeni suda pravno su valjane Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Ovo iz razloga jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstvene i socijalne skrbi Hrvatske, kojeg tužiteljica nije niti član, nije od utjecaja za osnovanost tužbe. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženu u čije ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi sklopila.

25. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

26. Tužiteljica ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni do 26. siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste nesumnjivo bile na snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i potvrđeno službenim procjenama Državnog zavoda za statistiku te je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su tada objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, već je za prosinac 2015. tužiteljici plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj osnovici joj je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017. Sukladno javno objavljenim i općepoznatim podacima DSZ-a od 4. tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP, već samo pozitivni rast, pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji glasi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao." Budući da BDP nije zabilježio negativan rast u razdoblju iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a niti naknadno, onda se odgoda iz čl. VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba čl. VII. st. 1. i ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Sukladno navedenom, nije došlo od odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojim je uređen način povrata osnovice.

27. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015.ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

28. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi

Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

29. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tužena sama ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", no propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužiteljice. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti. Valja i dodati da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

30. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

31. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. Rev-1111/2020-2 od 1.12.2020., zauzeo je stav da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Prema tome, zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi.

32. Osim toga, prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO-a) zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a što očito u konkretnom slučaju. Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl. 342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed navedenog Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju evidentno nije postupila po navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. ZR-a iz 2014.

33. Obzirom na izneseno, nesporno je da je u utuženom razdoblju tužiteljici tuženik obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, no da je trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, slijedom čega je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u iznosu od 6.238,46 kn s mjesečnim iznosima razlike plaće, a na koju visini tužbenog zahtjeva tuženik, konačno nije ni osporavao, jer je podneskom zaprimljenim kod suda dana 17. lipnja 2021., dostavio obračun razlike plaće (list 115), prema kojem je tužiteljica podneskom od dana 28. lipnja 2021., postavila tužbeni zahtjev pobliže naveden pod točkom I. izreke presude. Citiranim podneskom tužba tužiteljice povučena je za iznos od 430,00, pa kako se djelomičnom povlačenju tužbe tuženik nije protivio, to je sud primjenom čl. 193 st. 2 ZPP-a riješeno da je tužba povućena za iznos od 430,00 kn na ročištu dana 2. srpnja 2021. ( list 118).

34. Odredbom čl. 433a st. 1 ZPP-a, kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa ne navodeći da zahtjeva bruto iznos,

smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

35. Stoga je valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I. izreke presude, a na dosuđene iznose plaće dosuditi i zateznu kamatu prema čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a,

tekuću od 15. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužiteljice dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

36. U odnosu na zatezne kamate, na porez i prirezu na dohodak sadržanih u bruto plaći na iznose toč. I. izreke presude isti ne pripadaju tužaljci. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac,

isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl.

14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, (toč. I. izreke presude) (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-909/18-2 od 5. srpnja 2018., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi čl. 155. ZPP. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 6.668,46 kn, tužba je povučena za iznos od 430,00 kn, dakle u omjeru 6,44 % u odnosu na glavni zahtjev,

dok je u odnosu na visinu preostalog tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti ( 6.238,46 kn), u odnosu na osnov tog zahtjeva uspjela je u cijelosti, dok nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, jer je odbijen bio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate, porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak. Dakle, obzirom na neuspjeh tužiteljice u postupku u odnsu na glavno potraživanje od 6,44 % te u odnosu na dio sporednog potraživanja sud utvrđuje da tužiteljica u parnici nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svojega zahtjeva zbog kojeg dijela zahtjeva nisu ni nastali posebni troškovi.

38. Priznati troškovi tužiteljice sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 750,00 kn, sastava podneska od 12. ožujka 2021., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu 750,00 kn (Tbr. 8. t. 1.), sastav podneska od 28. lipnja 2021., u iznosu od 187,50 kn ( tbr. 8. t. 3), zastupanje na prvom pripremnom ročištu 2. srpnja 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu u iznosu od 750,00 kn, zastupanje na ročištu radi objave presude u iznosu od 375,00 kn, troška PDV-a u iznosu od 703,13 kn, u ukupnom iznosu od 3.515,63 kn. 39. Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora.

40. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru dana 20. srpnja 2021.

Sudac

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano

u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).

Broj zapisa: eb2fd-fd8f9

Kontrolni broj: 05506-5cec8-df26f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=GORDANA MALVIĆ, L=BJELOVAR, O=OPĆINSKI SUD U BJELOVARU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Bjelovaru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.