Poslovni broj: Gž Ovr-621/2020-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Z. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz odvjetničkog društva M. i L., protiv ovršenika P. P. iz Z., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-4315/2019-9 od 28. veljače 2020., 20. srpnja 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-4315/2019-9 od 28. veljače 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršnih isprava:
Ugovora o namjenskom kreditu od 21. prosinca 2006., solemniziranog kod javne bilježnice V. P. iz Z., OU-1692/2006-1 te Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15)- konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, solemniziranog kod javne bilježnice J. A. iz Z., broj Ov-4006/2016, a radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 100.357,87 Eura, 765,00 kuna troškova i iznosa od 13.912,50 kuna na ime troškova ovog postupka, s kamatama precizno navedenim u prijedlogu za ovrhu.
2. Ovrha je određena na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi prvostupanjskog suda u zk.ul. 3796 k.o. T., čest. kat. br. 1597/1, stambeno- poslovna zgrada broj 4, P. G. T. površine 1099 čm i dvorište površine 1272 m[2] , povezano s vlasništvom posebnog dijela: 95. suvlasnički dio: 7319/442088 Etažno vlasništvo (E95) dvosobni stan oznake S-4-3 na IV. katu zgrade, površine 73,19 čm.
3. Protiv tog rješenja o ovrsi pravodobno se žali ovršenik, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20 dalje: OZ). Žalbenom sudu predlaže „da usvoji žalbu, te preinači i ukine doneseno rješenje“.
4. Ovrhovoditelj se u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim navodima i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ovršnu ispravu u ovom predmetu predstavljaju Ugovor o namjenskom kreditu od 21. prosinca 2006., solemniziran kod javne bilježnice V. P. iz Z., OU- 1692/2006-1 te Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15)- konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur, solemniziran kod javne bilježnice J. A. iz Z., broj Ov-4006/2016.
7. Sukladno odredbi čl. 23. toč. 5. OZ-a, ovršna isprava je, između ostalog, i ovršna javnobilježnička isprava, dok je prema odredbi čl. 28. st. 1. OZ-a javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16.- u daljnjem tekstu: ZJB) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, te ako sadrži izjavu obveznika da se na temelju tog akta može, radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospijeća obveze neposredno provesti prisilna ovrha.
9. Odredbom čl. 29. st. 1. OZ-a, propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj označeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme dospijeća činidbe.
10. Ovršna isprava u konkretnom slučaju udovoljava uvjetima iz naprijed citiranih zakonskih odredbi.
11. Ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu podnio i zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je vidljivo da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika, čime je udovoljio uvjetu za određivanje ovrhe na nekretnini, sukladno odredbi čl. 82. st. 1. OZ-a.
12. Žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi. Naime, rješenje o ovrsi udovoljava uvjetima iz odredbe čl. 41. OZ-a, te je doneseno u skladu s ovršnom ispravom – javnobilježničkim aktom, koji nije ukinut, preinačen, ni na drugi način stavljen izvan snage niti je na drugi način izgubio svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka.
13. Zbog toga je ovršni sud, sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu ukinute, dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe. Iz navedenog su razloga neosnovani i ovršenikovi žalbeni navodi da je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, kojima ovršenik ističe da u slučaju njegovog uspjeha u toj parnici, ovršna isprava više neće imati svojstvo ovršnosti.
14. Nadalje, ovršenik u žalbi iznosi pravno shvaćanje da je jednostranim otkazom kredita od strane ovrhovoditelja prestala obveza ovršenika na plaćanje predmetne tražbine, odnosno da nijedna stranka nije dužna drugoj ništa, pozivajući se na učinke raskida ugovora iz odredbe čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).
15. Suprotno ovršenikovim navodima, u konkretnom su slučaju stranke u odredbi čl. 24 B Ugovora o namjenskom kreditu od 21. prosinca 2006. ugovorile da kreditor (ovrhovoditelj) ima pravo otkazati kredit ako se korisnik kredita (ovršenik) ne pridržava bilo koje odredbe tog ugovora, te da će u tom slučaju otkazom kredita dospjeti cjelokupna tražbina. Dakle, budući da ovršenik nije uredno ispunjavao svoje mjesečne obveze prema ovrhovoditelju, ovlašten je ovrhovoditelj otkazati predmetni ugovor, čime je dospjela cjelokupna tražbina.
16. Također, smatra da je donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi povrijeđeno načelo strogog formalnog legaliteta i to time što je u Ugovoru o kreditu tražbina koja je osigurana založnim pravom izražena u švicarskim francima (CHF), Dodatkom ugovoru u kunama, a u prijedlogu za ovrhu izražena u Eurima, zbog čega smatra da se ne radi o istovrsnoj tražbini. I ovi su žalbeni navodi bez utjecaja na pobijano rješenje jer identitet tražbine nije ničim doveden u pitanje, a novčani iznosi u Ugovoru o kreditu, u Dodatku tom ugovoru, kao i u prijedlogu za ovrhu su svi navedeni " u kunskoj protuvrijednosti".
17. Na koncu, ovršenik ističe prigovor prava na dom. Odredbom čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) je propisano da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je st. 2. ovoga čl. određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.
18. Međutim, u ovom predmetu je ovršenik kao založni dužnik pristao na dobrovoljno zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda u ovršnom postupku pokrenutom temeljem ovršne isprave kojom je založni dužnik izričito dao suglasnost za zasnivanje založnog prava na nekretninama i provođenje ovrhe na nekretnini radi prisilne naplate tražbine kreditora, ovršenik nema pravo isticati prigovor prava na dom.
19. Naime, prema čl. 336. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.
20. Ovdje je ovršenik svojim dobrovoljnim raspolaganjem zasnovao založno pravo na predmetnoj nekretnini pa se pravni učinci založnog prava ne mogu isključiti isticanjem prigovora prava na dom.
21. Kako, dakle, nisu osnovani žalbeni razlozi, niti je prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja o ovrsi počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, riješiti kao u izreci.
Split, 20. srpnja 2021.
Sutkinja:
Ankica Matić, v. r.
