- 1 -              Poslovni broj: Usž-3547/23-2

Poslovni broj: Usž-3547/23-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničar, u upravnom sporu tužitelja A. G. iz S., zastupanog po N. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu I. i partneri d.o.o., S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., kojeg zastupa S. H., voditeljica službe, radi naknade troškova zastupanja u disciplinskom postupku, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-582/23-6 od 28. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. veljače 2024.   

  p r e s u d i o   j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-582/23-6 od 28. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, kao i zahtjev za naknadom troškova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-114-04/23-02/8, urbroj: 511-01-158-23-4 od 31. siječnja 2023, kao i dopunsko rješenje o trošku MUP-a RH, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Z., klasa: UP/I-114-04/21-02/329, urbroj: 511-01-158-22-12 od 5. prosinca 2022 (točka I. i II. izreke presude), te je točkom III. naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog postupka u iznosu od 279,96 eura/2.109,37 kuna u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog postupka, točkom IV. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka u preostalom iznosu od 419,40 eura/3.160,00 kuna, dok je točkom V. naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 622,14 eura/4.687,50 kuna u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

2.              Protiv točke IV. izreke navedene presude tužitelj je podnio žalbu, jer smatra da ta točka nije utemeljena na zakonu i protivna je vladavini prava. Sud u obrazloženju navodi da je razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka mogućnost tužitelja da opunomoći odvjetnika u Zagrebu, pa da na taj način ne bi imao troškove putovanja, noćenja i dnevnice. Ističe da je odredbom članka 9. stavak 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", 9/94. – 126/21.) propisano da je odvjetnik dužan pružiti pravnu pomoć stranci koja mu se obrati, a smije je uskratiti samo zbog razloga koje propisuje zakon, Statut komore i Kodeks odvjetničke etike. Opravdano je i prihvatljivo da se građanin brani uz stručnu pomoć odvjetnika kojeg sam izabere, pa pravni stav koji je zauzeo prvostupanjski sud, po kojem je u ovakvoj situaciji kada odvjetnik mora putovati u drugi grad radi pružanja pravne pomoći građanu, dužan sam platiti troškove putovanja, noćenja i dnevnice angažiranog odvjetnika, zapravo znači nemogućnost građanina da koristi stručnu pomoć odvjetnika po vlastitom izboru. Odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi komora, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, te stoga smatra kako odvjetnik ima pravo na naknadu opravdanih izdataka učinjenih u sporu, a putni troškovi, dnevnice i troškovi noćenja zasigurno spadaju u tu kategoriju. Stoga je potpuno pravno neutemeljena točka IV. izreke predmetne presude u kojoj sud odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka, te slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da naslovni sud preinači osporenu točku izreke pobijane presude na način da prihvati njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka u odbijenom iznosu, uvećano za sastav žalbe.

3.              Protiv označene presude žalbu je podnio i tuženik, i to iz svih zakonom dopuštenih razloga, odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).

              Tuženik ne osporava izneseno činjenično stanje i pravnu argumentaciju iz točaka 1. do 17. obrazloženja pobijane prvostupanjske presude, ali ističe da se temeljem odredaba Zakona o policiji i Zakona o općem upravnom postupku u disciplinskom postupku prijavljeni policijski službenik može, po svojoj dispoziciji, braniti sam ili putem branitelja, a pri tome da opunomoćenik, odnosno branitelj ne mora biti odvjetnik, već sindikalni povjerenik ili bilo koja druga poslovno sposobna osoba, koja za to nema pravo na naknadu troškova postupka. Ističe da je osporavana prvostupanjska presuda donesena na temelju pravnog shvaćanja na osnovi recentne promjene prakse u citiranoj presudi Visokog upravnog suda, broj: Usž-4105/22 od 13. travnja 2023., prema kojoj se ima tumačiti da se disciplinski postupak pokreće po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke. Tuženik inače osporava da se postupak zbog teže povrede službene dužnosti pokreće po službenoj dužnosti i da se stoga ima primijeniti odredba stavka 5., a ne stavka 2. članka 161. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.), ali to u ovom predmetu neće osporavati i iznositi pravnu argumentaciju za isto, kako se ne bi izgubio fokus s presudne argumentacije ove žalbe. Spori kako nema pravne osnove po kojoj bi se legalno, isključivo na temelju odredbi ZUP-a, kako to tumači osporavana presuda, isplatila naknada punomoćniku koji je zastupao prijavljenog u disciplinskom postupku. Slijedom navedenog, irelevantno je koji će se stavak članka 161. ZUP-a primijeniti, to jest je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti (stavak 5.) ili na zahtjev stranke (stavak 2.), kada cijeli taj članak ne propisuje i ne daje odgovor koji su to troškovi u upravnom postupku i tko ima pravo na iste, već je to zakonodavac regulirao člankom 162. ZUP-a, a postojanje kojeg članka Zakona osporavana prvostupanjska presuda u potpunosti selektivno ignorira. Navedenom odredbom određeno je da svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova u vezi s postupkom, a protivna strana u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku. Slijedom navedenog, razvidno je kako zakonodavac ne propisuje naknadu troškova zastupanja stranke u postupku po opunomoćeniku kao trošak postupka, a niti se isti može podvesti pod "i drugo", jer je razvidno da su tim stavkom 5. propisani troškovi nastali u postupku, a ne osobe koje imaju pravo na troškove, budući da su osobe koje imaju pravo na troškove u upravnom postupku određene stavcima 1. i 4. članka 162. ZUP-a. Slijedom navedenog, tuženik drži osporenu prvostupanjsku presudu nezakonitom, te predlaže uvažiti žalbu, poništiti presudu Upravnog suda u Splitu, te tužbu i tuženi zahtjev odbiti kao neosnovane u cijelosti.

4.              Odgovor na žalbu tužitelja dao je tuženik, u kojem navodi kako tužitelj u bitnom ponavlja navode koje je isticao u zahtjevu za naknadu troškova zastupanja u disciplinskom postupku vođenom radi teže povrede službene dužnosti, koji se vodio pred prvostupanjskim disciplinskim sudom u Z., a sud u S. je jasno obrazložio zbog čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu putnih troškova odvjetnika na relaciji S. – Z. – S., troškova noćenja odvjetnika, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova dnevnice, a s kojim obrazloženjem se slaže i tuženik. Slijedom čega predlaže odbiti žalbu tužitelja u odnosu na točku IV. presude Upravnog suda u Splitu.

5.              Odgovor na žalbu tuženika dao je tužitelj, u kojem ističe da je potpuno opravdano i prihvatljivo da se građanin brani uz stručnu pomoć odvjetnika kojeg sam izabere. S druge strane neprihvatljivo je da se zabranjuje građaninu da se brani uz stručnu pomoć odvjetnika po svom izboru. Neprijeporno je kako je dostupnost stručne pomoći odvjetnika po vlastitom izboru bitan segment vladavine prava, te ukoliko se građaninu onemogućuje da koristi stručnu pomoć odvjetnika po vlastitom izboru, onda se onemogućuje da brani svoja napadnuta prava. Pravni stav po kojem je u ovakvoj situaciji građanin sam dužan platiti troškove odvjetnika, znači nemogućnost da koristi stručnu pomoć odvjetnika po vlastitom izboru, radi čega drži žalbu tuženika neosnovanom, te predlaže istu odbiti, te prihvatiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog postupka uvećano za sastav odgovora na žalbu tuženika.

6.              Žalbe nisu osnovane.

7.              Iz spisa predmeta je vidljivo da je predmet ovog upravnog spora bilo poništenje rješenja tuženika od 31. siječnja 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv dopunskog rješenja o troškovima prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a RH od 5. prosinca 202., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova zastupanja u disciplinskom postupku iskazanom odvjetniku, s obzirom na činjenicu da je tužitelj u disciplinskom postupku koji je vođen protiv njega oslobođen od odgovornosti za počinjenje teže povrede službene dužnosti. Prvostupanjski sud je uvažio djelomično tužbeni zahtjev tužitelja i riješio kao što je to naprijed navedeno, dok je točkom IV. izreke presude odbio zahtjev tužitelja za naknadu putnih troškova odvjetnika na relaciji S. – Z. – S., jer je imao mogućnost opunomoćiti odvjetnika u Z., pa ne bi imao troškove putovanja, odvjetnik ne bi noćio u hotelu, pa mu ni ti troškovi nisu priznati kao opravdani, a odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troškova za dnevnicu.

8.              U žalbenom stadiju postupka, razmatrajući žalbene navode obiju stranka u sporu, ovaj Sud se očituje kako slijedi:

              Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno poništio rješenja disciplinskih sudova (t. I. i II. izreke presude) kojima je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja po opunomoćenom odvjetniku u disciplinskom postupku u kojem je tužitelj oslobođen odgovornosti za počinjenje teže povrede službene dužnosti i pravilno je ocijenio da su navedena rješenja nezakonita.

9.              Prema odredbi članka 100. stavka 1. Zakona o policiji postupak zbog povrede službene dužnosti provodi se na temelju odredbi toga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena tim propisima, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak. Prema odredbama ZUP-a stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će tijekom postupka poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Dakle, stranka može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati u upravnom postupku.

10.              Troškovi postupka i stranaka kao i nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku uređeni su člancima 161. i 162. ZUP-a. Prema članku 161. stavku 1. ZUP-a, na koji se poziva prvostupanjski sud, javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Iz istog članka proizlazi (st. 2. i 3.) da u postupcima pokrenuti na zahtjev stranke troškove postupka uvijek snosi osoba koja je takav postupak izazvala, bez obzira na ishod postupka.

11.              Po stajalištu ovog suda, postupak zbog teže povrede službene dužnosti je postupak koji se pokreće po službenoj dužnosti, a ne postupak koji je pokrenut na zahtjev stranke, kako to pogrešno tumači tuženik. Prema odredbi članka 104. stavka 2. Zakona o policiji postupak zbog teže povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili nadležni rukovoditelj, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom disciplinskom sudu. Međutim, pogrešno je tumačiti navedenu zakonsku odredbu na način da predaja zahtjeva nadležne službene osobe za pokretanje postupka pred disciplinskim sudom takav postupak čini postupkom u kojem sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima u smislu odredbe članka 161. stavka 2. ZUP-a. Naime, službena osoba podnošenjem zahtjeva za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti protiv policijskog službenika obavlja službenu dužnost u ime javnopravnog tijela u kojem je zaposlena, a ne podnosi zahtjev u svoje ime štiteći neki svoj osobni interes koji bi bio protivan interesu službenika protiv kojeg se postupak pokreće.

12.              Prema odredbi članka 161. stavka 5. ZUP-a, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Dakle, u takvom slučaju, kao što je predmetni, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, kada god nije drukčije propisano. Protiv tužitelja je disciplinski postupak pokrenulo Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, u kojem postupku je tužitelj iskoristio svoje zakonsko pravo i opunomoćio odvjetnika koji ga zastupa i štiti njegova prava i interese u postupku, a kako je disciplinski postupak okončan povoljno za tužitelja, troškove tog postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.

13.              Isto stajalište je izraženo u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž: 3338/22-3 od 23. studenoga 2022. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. time da Vrhovni sud upućuje i na praksu Europskog suda po kojoj pristup pravosuđu u demokratskom društvu zauzima osobito važno mjesto.

14.              S obzirom na sve navedeno prvostupanjski sud je pravilno ocijenio primjenom odredaba 161. i 162. ZUP-a, da su osporavanim rješenjima disciplinskih sudova povrijeđena prava i pravni interes tužitelja, te iste ocijenio nezakonitim i poništio i riješio kao što je to naprijed navedeno.

15.              Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za putne troškove odvjetnika na relaciji S. – Z. – S., jer je imao mogućnost opunomoćiti odvjetnika u Z., pa ne bi imao troškove putovanja, isto tako odvjetnik ne bi noćio u hotelu, pa mu ni ti troškovi opravdano nisu priznati, a također je pravilno odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova za dnevnicu, kao što je to prvostupanjski sud odlučio u točki IV. izreke prvostupanjske presude, te ovaj Sud drži ovakvu odluku prvostupanjskog suda zakonitom. Treba imati u vidu da je takvo pravno shvaćanje o nedosuđivanju ove vrste troškova zauzeto i u presudi ovoga Suda, broj: Usž-4105/22-2 od 13. travnja 2023., pa je s tog osnova trebalo odbiti žalbene navode tužitelja u odnosu na osporenu točku prvostupanjske presude.

16.              Odluka o troškovima žalbenog postupka, temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na činjenicu da je žalba tužitelja protiv osporavanog dijela prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana.

17.              Tužitelj je također odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika, jer taj odgovor nije bio od utjecaja na donošenje ove odluke, pa se ne može smatrati opravdanim izdatkom u smislu odredbe članka 79. stavak 1. ZUS-a, radi čega je riješeno kao u točci II. izreke ove presude.

18.              Temeljem svega iznijetog, riješeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 29. veljače 2024.

       Predsjednica vijeća

                                                                                             Ljiljana Karlovčan-Đurović v.r.