Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-263/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog J. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kv I-22/2021-8 (Kzd- 1/2021.) od 6. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog J. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kv I-22/2021-8 (Kzd- 1/2021.) od 6. srpnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KOz-DO-11/2020-87 od 11. studenog 2020. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-5/2020. od 19. siječnja 2021., protiv optuženog J. B., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 123. stavka 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog J. B.. Pod točkom II. na temelju članka 131. stavak 3. ZKP/08. određeno je da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi J. B. po braniteljici odvjetnici J. M. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza, a druga je stvar to što ih optuženik ne prihvaća. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama smjerajući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. Nije u pravu žalitelj da je "sud poklonio vjeru oštećeniku i unaprijed osudio optuženog uzimajući da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret". Naime, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude. Žalitelj ispušta iz vida da je iz obrazloženja pobijanog rješenja izričito i jasno razvidno da je riječ o postojanju osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela, a ne o kaznenoj odgovornosti kako to žalba sugerira, pa stoga drugostupanjski sud nije našao povredu pretpostavke nedužnosti.
6.1. Ujedno, žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza nisu od značaja.
7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela može ostvariti i nekom mjerom opreza.
7.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja optuženik se tereti, a posebno kaznenih djela protiv spolne slobode koji nadilaze granice uobičajenog načina počinjenja ovih kaznenih djela, te značajne kriminalne količine i duljine inkriminiranog razdoblja od 2010. do 2020.
7.2. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, a koje opravdano ukazuju na izrazitu kriminalnu volju, upornost, bezobzirnost i okrutnost u inkriminiranom postupanju na štetu iste žrtve, svoje pastorke, ali i oštećenog S. B.. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom određivanjem mjere opreza kako predlaže žalitelj.
8. Žalitelj ističe da je došlo do promijenjenih okolnosti koje su od utjecaja na donošenje odluke o produljenju istražnog zatvora uslijed činjenice da je u postupku provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika i navoda sudskog vještaka psihijatra na raspravi da je mišljenja da "bi izrečena mjera opreza bila dovoljna…" te da "ne postoji opasnost od ponavljanja takve vrste kaznenog djela niti počinjenja drugog kaznenog djela…", sugerirajući time da je takvo kazivanje sudskog vještaka od izravnog utjecaja na promjenu okolnosti na strani optuženika. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda takvi žalbeni navodi ne dovode u pitanje valjanost zaključka prvostupanjskog suda da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika izvjesna i predvidiva s visokim stupnjem vjerojatnosti i da ništa ne upućuje da opisana opasnost egzistira samo u odnosu na žrtvu pastorku, a upravo imajući na umu iskazani pojačani stupanj kriminalne volje, upornosti koja se ogleda u dugom periodu inkriminacije i ostvarenu kriminalnu količinu koja se optuženiku stavlja na teret. Jedino je sud, a ne vještak psihijatar, ovlašten ocijeniti postojanje opasnosti od ponavljanja djela. Pri tome sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru (ne)postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
9. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne (za teža djela od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora posebno imajući u vidu značajnu kriminalnu količinu te duljinu inkriminiranog razdoblja.
10. Ni žalbeni navodi o psihičkom stanju optuženika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
11. Iako je u izreci pobijanog rješenja propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKOP/08., u istražni zatvor optuženiku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. lipnja 2020. pa nadalje, ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.
12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 19. srpnja 2021.
Predsjednik vijeća za mladež:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
