Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž R-924/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2294/2019-29 od 28. siječnja 2021., dana 16. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2294/2019-29 od 28. siječnja 2021. pod točkama II. i III. izreke, pa se o tome ovako sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća ukupan iznos od 2.700,32 kuna bruto, zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na:

- iznos od 134,32 kune od 16. veljače 2016. godine,

- iznos od 126,53 kune od 16. travnja 2016. godine,

- iznos od 45,55 kune od 16. svibnja 2016. godine,

- iznos od 10,43 kune od 16. srpnja 2016. godine,

- iznos od 11,55 kune od 16. kolovoza 2016. godine,

- iznos od 124,51 kune od 16. rujna 2016. godine,

- iznos od 140,16 kune od 16. prosinca 2016. godine,

- iznos od 131,44 kune od 16. veljače 2017. godine,

- iznos od 4,53 kune od 16. ožujka 2017. godine,

- iznos od 144,56 kune od 16. svibnja 2017. godine,

- iznos od 138,68 kuna od 16. lipnja 2017. godine,

- iznos od 262,88 kuna od 16. srpnja 2017. godine,

- iznos od 157,94 kune od 16. rujna 2017. godine,

- iznos od 73,48 kune od 16. listopada 2017. godine,

- iznos od 137,40 kuna od 16. prosinca 2017. godine,

- iznos od 143,92 kune od 16. siječnja 2018. godine,

- iznos od 131,40 kune od 16. veljače 2018. godine,

- iznos od 143,92 kune od 16. svibnja 2018. godine,

- iznos od 148,09 kune od 16. lipnja 2018. godine,

- iznos od 157,83 kuna, od 16. srpnja 2018. godine,

- iznos od 70,94 kune od 16. rujna 2018. godine,

- iznos od 11,82 kuna od 16. prosinca 2018. godine,

- iznos od 0,75 kune od 16. siječnja 2019. godine,

- iznos od 148,36 kune od 16. veljače 2019. godine,

- iznos od 24,14 kune od 16. ožujka 2019. godine,

- iznos od 57,75 kune od 16. travnja 2019. godine,

- iznos od 17,44 kune od 16. svibnja 2019. godine.

po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

2. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici 5.406,25 kuna na ime naknade troška postupka, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici 781,25 kuna na ime naknade troška žalbe, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2294/2019-29 od 28. siječnja 2021. suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća ukupan iznos od 871,27 kuna bruto, zajedno s zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na:

- za travanj 2015. godine, na iznos od 127,60 kuna od 16.05.2015. godine,

- za svibanj 2015. godine, na iznos od 133,68 kuna od 16.06.2015. godine,

- za lipanj 2015. godine, na iznos od 263,12 kuna od 16.07.2015.godine,

- za kolovoz 2015. godine, na iznos od 134,32 kuna od 16.09.2015. godine,

- za rujan 2015. godine, na iznos od 84,31 kuna od 16.10.2015. godine,

- za listopad 2015. godine na iznos od 128,24 kune od 16.11.2015. godine, po stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječen kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva i to za iznos od 134,32 kune s kamatama od 16.02.2016. godine, za iznos od 126,53 kune s kamatama od 16.04.2016. godine, za iznos od 45,55 kune s kamatama od 16.05.2016. godine, za iznos od 10,43 kune s kamatama od 16.07.2016. godine, za iznos od 11,55 kune s kamatama od 16.08.2016. godine, za iznos od 124,51 kune s kamatama od 16.09.2016. godine, za iznos od 140,16 kune s kamatama od 16.12.2016. godine, za iznos od 131,44 kune s kamatama od 16.02.2017. godine, za iznos od 4,53 kune s kamatama od 16.03.2017. godine, za iznos od 144,56 kune s kamatama od 16.05.2017. godine, za iznos od 138,68 kuna s kamatama od 16.06.2017. godine, za iznos od 262,88 kuna s kamatama od 16.07.2017. godine, za iznos od 157,94 kune s kamatama od 16.09.2017. godine, za iznos od 73,48 kune s kamatama od 16.10.2017. godine, za iznos od 137,40 kuna s kamatama od 16.12.2017. godine, za iznos od 143,92 kune s kamatama od 16.01.2018. godine, za iznos od 131,40 kune s kamatama od 16.02.2018. godine, za iznos od 143,92 kune s kamatama od 16.05.2018. godine, za iznos od 148,09 kune s kamatama od 16.06.2018. godine, za iznos od 157,83 kuna, s kamatama od 16.07.2018. godine, za iznos od 70,94 kune s kamatama od 16.09.2018. godine, za iznos od 11,82 kuna s kamatama od 16.12.2018. godine, za iznos od 0,75 kune s kamatama od 16.01.2019. godine, za iznos od 148,36 kune s kamatama od 16.02.2019. godine, za iznos od 24,14 kune s kamatama od 16.03.2019. godine, za iznos od 57,75 kune s kamatama od 16.04.2019. godine, iznos od 17,44 kune s kamatama od 16.05.2019. godine, kao neosnovan.

III/ Odlučuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv navedene presude, i to u dijelu pod točkama II. i III. izreke, tužiteljica je izjavila pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga određenih čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da viši sud pobijanu presudu ukine ili preinači. Zahtjeva naknadu troška žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice prema poslodavcu za isplatom dijela bruto plaće te zahtjev za naknadom troškova postupka. Tijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio bitne činjenice na koje je sud primijenio odredbe čl. 51. i čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12, dalje: TKU/12), čl. 50. i 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17, dalje: TKU/17), čl. 36., čl. 47., čl. 51., čl. 57., čl. 58., čl. 59. i čl. 60. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 88/13, 143/13, 96/15, 29/18, dalje: KU/13), čl. 59.a Dodatka I. KU/13 ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: KU/15), čl. 34., čl. 45., čl. 49., čl. 55., čl. 56., i čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18, dalje: KU/18), čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 81., čl. 94. i čl. 135. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR), čl. 60. i čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR/09), pa presudio kao u izreci.

9. Te utvrđene bitne činjenice jesu:

- tužiteljica je od 1. travnja 2015. do 30. travnja 2019. bila u radnom odnosu kod tuženika, zaposlena kao zdravstveni radnik;

- zbog prirode posla rad joj je organiziran, između ostalog, i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanima te prekovremeno;

- u razdoblju od 1. travnja 2015. do 30. travnja 2019. tuženik tužiteljici nije evidentirao, niti za njih platio, sve njene prekovremene sate;

- u razdoblju od 1. travnja 2015. do 30. travnja 2019. tuženik je tužiteljici isplatio manju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora od one koja bi joj pripadala po čl. 36. KU/13.

10. Sud prvog stupnja je djelomično pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio dio tužbenog zahtjeva za isplatu utuženih bruto iznosa, ali ne i u dijelu odluke u kojem je odbio dio tužbenog zahtjeva.

13. U odnosu na pravno pitanje u kojem je sud prvog stupnja zauzeo tek dijelom ispravno pravno shvaćanja valja kazati sljedeće:

14. Mjesečni fond radnih sati je za sve (ne)zdravstvene radnike jedinstven, a sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18, dobije se na način da se broj radnih dana pomnoži s osam sati.

15. Kako je tuženik u konkretnom slučaju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati (suprotno odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18), tuženik tužiteljici nije obračunao i platio utužene prekovremene sate ukoliko je radila na blagdane, odnosno državne praznike koji padaju na radni dan u mjesecu u kojem su ostvareni prekovremeni sati.

16. Sud je prvog stupnja pogrešno ocijenio zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Navedeni zaključak nije bitno promijenio način izračuna mjesečnog fonda radnih sati od prethodnog Zaključka br. 148. iako drugačije definira mjesečni fond radnih sati. Naime, način formiranja mjesečnog fonda radnih sati na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, pri čemu broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom rasporedu vremena na bazi 40-satnog tjedna ili u nejednakom radnom vremenu.

17. U tom smislu tuženik zanemaruje činjenicu, a sud je prvog stupnja takvo shvaćanje pogrešno prihvatio kao ispravno, da ne obračunava plaću na osnovu mjesečnog fonda radnih sati već mjesečnog fonda sati, a što je vidljivo iz evidencije rada. Navedeno ima za posljedicu da će radnici koji rade na bazi 40-satnog radnog tjedna, u slučaju da blagdan pada od ponedjeljka do petka, imati plaćeni neradni dan te će ostvariti mjesečni fond sati iako nisu radili na blagdan. S druge strane, radnici koji rade u nejednakom rasporedu će imati obvezu ostvariti isti mjesečni fond sati, unatoč tome što će raditi na blagdan koji se za radnike na bazi 40-satnog radnog tjedna smatra neradnim danom.

18. Zbog takvog obračuna mjesečnog fonda sati, radnici koji rade u nejednakom rasporedu, odnosno smjenama, su stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na primjenu odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18 jer moraju odraditi više radnih sati (ako se radi o mjesecu u kojem neradni dan pada od ponedjeljka do petka) od onih radnika koji rade u rasporedu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

19. Zaključci 153. i 148. Zajedničkog povjerenstva nisu u opreci te suštinski jednako reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih dana (bez subote i nedjelje) s 8 sati, ispuštajući iz izračuna dane blagdana ili neradne dane, u taj fond sati se ne mogu ubrajati kao radni dani i blagdani ili državni praznici, jer to nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 33/96, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11, dalje ZOB).

20. Kako oba zaključka određuju da broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom ili nejednakom rasporedu, a zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne može drugačije definirati (ne)radne dane od ZOB, to je tužiteljici valjalo priznati rad na blagdan kao prekovremeni rad pod uvjetom da pada na dan od ponedjeljka do petka i da prelazi mjesečni fond radnih sati.

21. Zbog toga je žalba tužiteljice osnovana.

22. Visina ovako uskraćene bruto plaće izračunata je po sudskom vještaku u iznosu od 3.061,84 kunu. Posljedično joj poslodavac nije isplatio ni 509,75 kuna na ime naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora tijekom predmetnog razdoblja. Dakle, sve zajedno 3.571,59 kunu.

23. Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio zahtjev tužiteljice do iznosa od 871,27 kuna, ali ne i u osporenom dijelu presude pod točkom III. izreke u kojem je odbio tužiteljicu s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 2.700,32 kuna, sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjao udovoljiti i ovom dijelu tužbenog zahtjeva.

24. Na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće, sukladno odredbi čl. 29. ZOO, teku zatezne kamate od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, ali bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tim bruto iznosima.

25. Kako je sad tužiteljica uspjela s čitavim zahtjevom, a tuženik izgubio spor u cijelosti, valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP izmijeniti i odluku o trošku postupka nastalom prije žalbene faze. Po čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove potrebne za vođenje parnice, a po čl. 155. ZPP. Trošak tužiteljice sastoji se od nagrade tuženikovom odvjetniku koja je obređena prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa).

Zastupanje se sastoji od ovih radnji:

-sastav tužbe po Tbr. 7./1. Tarife 50 bodova;

-sastav 3 obrazložena podneska (6. rujna 2019., 22. listopada 2019., 30. studenoga 2020.) svaka radnja po Tbr. 8./1. Tarife 50 bodova;

-sastav 1 ostalog podneska (25. veljače 2020.) po Tbr. 8./3. Tarife 12,5 bodova;

-zastupanja na 2 (22. listopada 2019., 3. prosinca 2020.) ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, po Tbr. 9./1. Tarife svaka radnja 50 bodova.

26. Zbir bodova iznosi 312,50, a umnožen vrijednošću boda od 10 kuna rezultira iznosom od 3.125,00 kuna. Tome treba dodati 25% na ime PDV u iznosu od 781,25 kuna pa zbir svega iznosi 3.906,25 kuna. Tužiteljica je zahtijevala još i naknadu predujmljenog troška vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna pa čitav njen trošak iznosi 5.406,25 kuna.

27. Radi svega rečenog valjalo je po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti osporenu odluku u dijelu pod točkama II. i III. izreke pa odlučiti kao u točkama I. izreke ove drugostupanjske presude, jer je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

28. Kako je tužiteljica uspjela sa svojom žalbom, valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, ovoj dosuditi naknadu troška žalbe koji prema Tbr. 10./1 Tarife iznosi 781,25 kuna (ožalbljeno 2.700,32, 62,5 bodova x 10,00 kuna vrijednost boda + 25% PDV).

U Zagrebu 16. srpnja 2021.

Sudac:

Tomislav Aralica