REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna sv. Križ
Split, Dračevac b.b.
K-296/2017-92
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Ankici Boban, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje T. N. kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika G. B., zbog kaznenog djela iz članka 236. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("NN" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene 13. srpnja 2021. u nazočnosti okrivljenika, njegovih branitelja odvjetnika V. M., Z. V. i T. V., zamjenika O.-a u S. D. M., opunomoćenika
oštećene T. P., odvjetnika Z. R.. i opunomoćenika oštećenih
D. V. i M. C., odvjetnika M. Ž.., dana 16. srpnja 2021., donio
je, javno objavio i
p r e s u d i o j e :
Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,.70/17.,
i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08)
OKRIVLJENIK: G. B., OIB: …, sin Z. B. i L.
B., rođene C., rođen .. u P., R. K., s
prebivalištem u P. na adresi …, državljanin R.
H., zlatar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u vlastitom obrtu
V. s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 20.000,00 kuna, oženjen, otac troje djece, pismen, srednjeg imovnog stanja, vlasnik dvije kuće i poslovnog prostora u P., neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi, dana 10. listopada 2015. u S., u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, kao kupac, s M. M. kao prodavateljem, zaključio
Ugovor o kupoprodaji nekretnine predmet kojeg Ugovora je nekretnina k.č. br. 349 upisana u z.k. ul. br. 4533. K.O. P., uz suglasno ugovorenu kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 620.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te M. M.
isplatio 100.000,00 eura na ime kapare, a potom zatražio od M. M. da
sastave fiktivni Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine na iznos kupoprodajne cijene od 310.000,00 eura, neistinito mu prikazujući da će takav fiktivni Ugovor koristiti isključivo u svrhu plaćanja manjeg poreza na promet nekretnine, a unaprijed odlučivši da tako ne postupi, pa kada mu je M. M. povjerovao i potpisao takav fiktivni Ugovor na kojem Ugovoru je ovjerio potpise kod javnog bilježnika J. M. - Š., dana 12. listopada 2015. osnovom preostalog dijela stvarno ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 520.000,00 eura imenovanom isplatio daljnjih 200.000,00 eura te 14. listopada 2015. na njegovo ime otvorio sudski polog kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Pazinu, na koji sudski polog je uplatio 76.213,93 kune kao protuvrijednost iznosa od 10.000,00 eura, a potom 15. listopada 2015. temeljem fiktivnog ugovora s kupoprodajnom cijenom od 310.000,00 eura zatražio i kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Poreču ishodio i uknjižio pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, dok je M. M. odbio isplatiti preostali iznos kupoprodajne cijene od 310.000,00 eura, čime je imenovanog oštetio za iznos od 2.325.000,00 kuna,
dakle, da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – djelo opisano u čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. istog zakona.
Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenici: T. P., D. V. i
M. C. upućuju se da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.
Na temelju članka 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
O.u S. podiglo je pred ovim sudom optužnicu
broj: K-D.-2187/2015 od 7. studenoga 2016., protiv okrivljenika G. B. zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.
Rasprava od 27. listopada 2020., održana je u nazočnosti okrivljenika, njegovih branitelja odvjetnika Z. V. i V. M., zamjenika O. u S.
D. M., te opunomoćenika oštećene T. P., odvjetnika Z.
R..
Na temelju čl. 19. b) st. 3. ZKP/08, raspravu je proveo predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, a po prethodnoj suglasnosti stranaka.
Na temelju čl. 407. st. 3. ZKP/ 08 rasprava je započela iznova.
Prilikom očitovanja o navedenoj optužnici, na navedenoj raspravi, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.
S obzirom na ovako očitovanje, okrivljenik je po čl. 418. ZKP/08 upozoren da će se sve što kaže tijekom dokaznog postupka, a prije iznošenja obrane, također smatrati njegovom obranom, nakon čega je izjavio da je razumio dano upozorenje suda.
U dokazne svrhe, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08, pročitani su iskazi svjedoka: I. M. sa rasprave od 4. lipnja 2018. (listovi 335-338 spisa),
S. B. sa rasprave od 20. ožujka 2018. (listovi 332-334 spisa), M.
K. sa rasprave od 3. rujna 2018. (listovi 339-341 spisa), J. M. sa rasprave od 21. studenog 2018. (listovi 352-356 spisa), D. M. sa rasprave od 6. veljače 2019. (listovi 375-377 spisa), iskaz stalnog sudskog vještak dr. S.
B. sa rasprave od 18. travnja 2019. (listovi 379-380 spisa) te iskaz svjedoka D. L. sa rasprave od 8. srpnja 2019. (listovi 384-386 spisa).
Nadalje, u dokazne svrhe pročitani su: preslika ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključen između M. M. kao prodavatelja i G. B. kao
kupca od 10. listopada 2015. godine (list 7 spisa), preslika ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključen između M. M. kao prodavatelja i G. B. kao
kupca od 10. listopada 2015. godine ovjeren kod javnog bilježnika J. M.
Š. (listovi 8-9 spisa), zemljišnoknjižni e-izvadak Općinskog suda u Puli od 18. studenoga 2015. godine za nekretninu oznake katastarska čestica 349 (listovi 12-13 spisa), potvrda o primitku novca od 12. listopada 2015. godine ovjerena kod javnog bilježnika J. M. Š. (list 26 spisa), preslika rješenja Općinskog suda u
Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu pod poslovnim brojem 6 R2-556/2015-2 od 14. listopada 2015. godine (list 27 spisa), prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagatelja G. B. od 15. listopada 2015. godine podnesen Općinskom sudu u Puli – Pola, Stalnoj službi u Poreču, Zemljišno-knjižnom odjelu (list 28 spisa), preslika rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Zemljišno-knjižnog dojela Pula od 25. listopada 2015. godine (listovi 34-42 spisa), preslika rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Zemljišno-knjižnog odjela Poreč od 18. studenoga 2015. godine, pod poslovnim brojem Z-4908/2015 (list 46 spisa), preslika rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, zemljišno-knjižnog odjela Poreč pod poslovnim brojem Z-14564/2015 od 30. prosinca 2015. godine (listovi 48-49 spisa), smrtni list Matičnog ureda O. K.: 223-04/19- 005/339 od 29. kolovoza 2019. (list 399 spisa), preslika ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između M. M. kao primatelja uzdržavanja s jedne strane te T. P. kao davateljice uzdržavanja s druge strane od 3. ožujka 2016. godine ovjeren od javnog bilježnika Z. P. pod brojem: Ov-946/16 od 7. ožujka 2016. (listovi 400-403 spisa), smrti list MU O. za M.
M. K.: 223-04/20-005/16 od 13. siječnja 2020. u prilogu kojeg je dostavljen u rukopisu podnesak također od 13. siječnja 2020. potpisan od strane matičara M. V. i ovjeren pečatom U. odjela za opću upravu S. (listovi 427-
428 spisa), preslika rješenja Ž. suda u V. G. pod brojem: 20 Gž Zk- 360/2018-2 od 29. srpnja 2019. (listovi 442-444 spisa), podnesak D. V. od 8. lipnja 2020. godine (list 500 spisa), preslika rješenja Županijskog suda u Splitu broj:
Gž-45/2020-3 od 6. svibnja 2020. (listovi 506-508 spisa), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Pazinu pod brojem: Pu R-139/19 (R2-556/2015) i u spis Općinskog suda u Pazinu broj: Pu P-827/2019 i Ps-40/2015 vođen kod Općinskog suda u Puli, a po tužbi tužitelja M. M., zastupanog po opunomoćeniku
S. B., odvj. u S. protiv tuženika G. B. radi utvrđenja i
iseljenja, izvršen je uvid u nepravomoćno rješenje iz navedenog spisa broj: 28 Pu P- 827/2019-18 od 29. listopada 2019. godine te uvid u spis ovog suda broj: O- 3834/2019.
Na navedenoj raspravi, na temelju čl. 421. st. 1. toč. 1. ZKP/08 odbijeni su prijedlozi iz optužnice O.-a u S. za čitanjem procjene vrijednosti stambene
zgrade na adresi … u P. na k.č. 349 K.O. P. sačinjena po
stalnom sudskom vještaku M. S. od 15. listopada 2015. (listovi 50-55
spisa) i prijedlog za čitanje procjene vrijednosti iste stambene zgrade sačinjene po istom vještaku od 7. listopada 2015. (listovi 74-79 spisa) te prijedlog opunomoćenika oštećene T. P. za obavljanje uvida u grafološko vještačenje stalnog sudskog vještaka Z. Ć. od 6. ožujka 2020. (str. 466-477 spisa), kao
nedopušteni.
Sud je imao u vidu da su navedene procjene vrijednosti predmetne stambene zgrade sačinjene za potrebe drugog postupka, odnosno nisu sačinjene temeljem naloga državnog odvjetnika ili suda i primjenom odredbi ZKP-a, pa se navedeni prijedlozi ukazuju nedopuštenima i na istima se ne može temeljiti sudska odluka. Iz istih razloga odbijen je i prijedlog opunomoćenika oštećene za uvidom u grafološko vještačenje koje je sačinjeno po nalogu opunomoćenika, a ne sukladno odredbama
ZKP/08.
Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 kao nevažni odbijeni su dokazni prijedlozi okrivljenika i njegovih branitelja za pribavljanje spisa PU u
P. u postupku razreza poreza na promet nekretnina iza pok. R. M.
i rješenja o razrezu poreza na nasljedstvo iza pok. R. M., prijedlog za ispitivanjem svjedoka: P. B., A. B., L. U., P. D.,
prijedlog da se od G. P. pribavi spis vođen u postupku legalizacije pokrenut od strane okrivljenika, a vezano za nekretninu koja je predmet postupka, prijedlog za ispitivanje svjedoka T. S., prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja nekretnine k. č. 349 upisane u Z.K. uložak broj 4533 K.O. P., i prijedlog za pribavljanje spisa pod brojem: O-2967/2015 vođenom iza pok. R. M. kod javnog bilježnika T. F. iz P..
Nadalje, temeljem iste zakonske odredbe iz čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog opunomoćenika oštećene T. P. za
provođenje radnje suočenja između svjedoka D. L. i S. B., kao
nevažan, te nadalje prijedlog za obavljanjem uvida u izvadak iz zemljišnih knjiga za kčz. 349 Z.K.U. 4533 K.O. P., prijedlog za obavljanje uvida u prijedlog za uknjižbu
T. P. od 9. ožujka 2020. u predmetu Općinskog suda u Pazinu,
zk odjel Pazin broj: Z-3752/2020, prijedlog za uvid u izvadak za zem. 1267/6 Z.K. uložak 14703 K.O. S., uvid u odgovor na tužbu tužene T.
P. u predmetu O. suda u P., uvid u tužbu G. B. protiv
tužene T. P. od 12. ožujka 2020. u predmetu Općinskog suda u Pazinu,
Stalne službe u Poreču broj: P-190/2020, uvid u odgovor na tužbu tužene T.
P. u istom predmetu oznake: P-190/2020., te prijedlog za pribavljanjem spisa Općinskog suda u Pazinu broj: Z-3517/2020.
Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi zastupnika optužbe, opunomoćenika oštećene T. P., okrivljenika i njegovih branitelja za provođenje grafološkog vještačenja u cilju utvrđenja jesu li M. M. kao prodavatelj i G. B. kao kupac potpisnici na dva ugovora o
kupoprodaji od 10. listopada 2015., a u odnosu na koje su dostavljene druge stranice kao izvornici te u cilju utvrđenja razlikuje li se 2. stranica ugovora koji nije ovjeren kod javnog bilježnika od 2. stranice ugovora ovjerenog kod javnog bilježnika, a s obzirom na font i veličinu ispisa slova, lijevu i desnu marginu te prostor i raspored teksta, kao nevažan.
Naime, imajući u vidu rezultate do tada provedenog dokaznog postupka, zaključak je suda da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne sudske odluke te da se izvođenjem naprijed navedenih dokaza ne bi utvrđivale neke duge pravno relevantne činjenice koje do tada nisu utvrđene, a koje bi bile od značenja za kazneno djelo i kaznenu odgovornost okrivljenog G.
B..
Na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 iz spisa su kao nezakoniti dokazi izdvojene: službene zabilješke PU I., PP P. od 27. siječnja 2016. o obavljenom obavijesnim razgovorima sa G. B. (list 22 spisa) i sa
D. L. (list 70 spisa), službena zabilješka iste policijske postaje od 2.
veljače 2016. o obavljenom obavijesnom razgovoru sa P. D. od 2. veljače 2016. (list 72 spisa), službena zabilješka iste policijske postaje o obavljenom obavijesnom razgovoru sa M. S. od 4. veljače 2016. (list 91 spisa),
službena zabilješka I.. P. R. o obavljenom obavijesnom razgovoru sa P.
K. od 19. veljače 2016. (list 127 spisa), službene zabilješke PP U. – U. o obavljenim obavijesnim razgovorima s V.
A. od 15. ožujka 2016. (list 128 spisa), A. A. (list 129
spisa) i M. A. (list 130 spisa) sve od 15. ožujka 2016., službena zabilješka P., I.. P. S. o obavljenom obavijesnom razgovoru sa J.
M. od 15. travnja 2016. (listovi 137-138 spisa), službena zabilješka P. S., I..
P. S. o obavljenom obavijesnom razgovoru s I. M. od 15. travnja 2016. (listovi 140-141 spisa), službena zabilješka P. S., I.. P. S. o obavljenom obavijesnom razgovoru sa M. K. od 24. svibnja 2016. (listovi 142-143
spisa), službena zabilješka P. S., P. O. o obavljenom obavijesnom razgovoru s
M. M. od 14. travnja 2016. (list 145-146 spisa) i službena zabilješka
PU SD II. P. S. o obavljenom obavijesnom razgovoru sa Ž. M. od
15. lipnja 2016. (list 176-177 spisa), te je određeno da će se po pravomoćnosti rješenja zatvoriti u poseban omot i čuvati odvojeno od spisa, kako se ne bi mogli razgledati ni koristiti u postupku.
U konkretnom slučaju radi se o službenim zabilješkama sačinjenima po djelatnicima policije na okolnosti obavljenih obavijesnih razgovora sa gore navedenim osobama, a na kojima se ne može temeljiti sudska odluka i koje je stoga valjalo izdvojiti iz spisa.
Na raspravi od 20 siječnja 2021., u dokazne svrhe pročitana je izjava potpisana od L. B., ovjerena kod javnog bilježnika ( str. 553 spisa),
nepravomoćno rješenje O. suda u P., Z. odjela P. – P. pod
poslovnim brojem: Z-3752/2020 od 21. prosinca 2020., te izvadak iz zemljišne knjige također Općinskog suda u Pazinu, ZK odjela Poreč – Parenzo, ZKU 4533, za kat. čest. 349, upisanu na ime T. P..
Na temelju čl. 431. st. 1. toč 2. u vezi st. 2. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenika M. M. sastavljen u O. S. od 20.
listopada 2016. (listovi 266-267 spisa).
Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi okrivljenika i njegovih branitelja za pribavljanje ostavinskog spisa javnog bilježnika V. M., posl. br. O-3834/10, i spisa U.-98/19, prijedlog za saslušanje zakonskih nasljednika pokojnog M. M., za saslušanje T. P.,
za pribavljanje spisa PU u P. u postupku razreza poreza na promet
nekretnina iza pok. R. M., prijedlog za saslušanje svjedoka punomoćnika optuženika u postupku stjecanja nekretnina odvjetnika D.
L. iz P., svjedoka P. B., svjedoka A. B. iz P.,
svjedoka L. U. iz P., svjedokinje P. D. iz P., za pribavljanje
spisa iz imovinskopravne službe G. P. o postupku legalizacije sporne
nekretnine, za saslušanje svjedoka T. S., vlasnika susjedne nekretnine,
za pribavljanje parničnog spisa O. suda u Puli – Pola, Stalna služba u
Poreču, posl. br. Ps- 40/2015, za vještačenje vrijednosti nekretnine po građevinskom vještaku, za pribavljanje spisa Upravnog suda u Rijeci pod brojem Usl-349/2019 od 15. studenog 2019., prijedlog za provođenjem radnje suočenja između svjedoka S. B. i svjedoka D. M., te prijedlog za provođenjem
grafološkog vještačenja potpisa na punomoći od 10. ožujka 2016. godine priložene u spisu, kao nevažni.
Imajući u vidu rezultate do tada provedenog dokaznog postupka, zaključak je suda da je vezano za utuženo kazneno djelo, činjenično stanje bilo utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne sudske odluke i da se izvođenjem predloženih dokaza ne bi utvrđivale neke druge pravno relevantne činjenice koje do tada nisu utvrđene, a koje bi bile od značenja za predmetno kazneno djelo i kaznenu odgovornost okrivljenog G. B.. Osim toga sud je imao u vidu da se većina predloženih dokaza odnosila na okolnosti nastale nakon utuženog razdoblja te da sud prvenstveno utvrđuje okolnosti koje se odnose na vrijeme kada je počinjeno utuženo kazneno djelo, a koje su odlučne za donošenje odluke u ovom kaznenom predmetu i za koje sud smatra da su već utvrđene u postupku.
Pri tome je navesti i da su rješenjem ovog suda sa rasprave od 27. listopada 2020. već bili odbijeni dokazni prijedlozi, a koji su ponovljeni u podnesku okrivljenika od 15. siječnja 2021. i na raspravi od 20. siječnja 2021., a odnose se na dokazne prijedloge okrivljenika i njegovih branitelja za pribavljanje spisa PU u
P. u postupku razreza poreza na promet nekretnina iza pok. R. M.
i rješenje o razrezu poreza na nasljedstvo iza pok. R. M., prijedlog za ispitivanjem svjedoka: P. B., A. B., L. U., P. D.,
prijedlog da se od G. P. pribavi spis vođen u postupku legalizacije pokrenut od strane okrivljenika, a vezano za nekretninu koja je predmet postupka, prijedlog za ispitivanje svjedoka T. S., prijedlog za provođenje građevinskog
vještačenja nekretnine k. č. 349 upisane u Z.K. uložak broj 4533 K.O. P.,
prijedlog za pribavljanje spisa pod brojem: O-2967/2015 vođenom iza pok. R. M. kod javnog bilježnika T. F. iz P., dok je svjedok D. L.
ispitan na raspravi pred ovim sudom pa je njegovo dodatno ispitivanje sud ocijenio suvišnim.
Na raspravi od 17. veljače 2021., sud je kao neosnovan odbio okrivljenikov prijedlog da se iz spisa ovog suda broj: K-296/2017 stave "izvan snage", sve radnje poduzete od strane T. P. i njezinog opunomoćenika, odnosno iste izdvoji
kao nezakonite dokaze.
Naime, u postupku nije bilo sporno da je M. M. koji je u optužnici
O. u S. br. K-D.-2187/2015 od 7. studenog 2016. označen kao oštećenik, u međuvremenu preminuo i da bi njegovi zakonski nasljednici prema podacima iz smrtovnice bili njegova kći D. V. i unuk M. C.. Nadalje, nije bilo sporno
da je M. M. zaključio sa T. P. ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju i to dana 3. ožujka 2016. godine, ovjeren kod javnog bilježnika 7. ožujka 2016.
S obzirom na naprijed navedeno te kako je osoba koja je u optužnom aktu označena kao oštećenik, preminula, sud je dopustio sudjelovanje T. P.
kao oštećeniku u ovom postupku te je nadalje uputio dopise i zakonskim nasljednicima D. V. i M. C. tražeći očitovanja o tome postavljaju li u predmetu imovinskopravni zahtjev. Sud je pri tome imao u vidu odredbu čl. 202. st.
12. ZKP/08 koja sadrži definiciju oštećenika u kaznenom postupku i po kojoj je to između ostalog svaka fizička osoba koja je pretrpjela imovinsku štetu kaznenim djelom. Posebno je istaknuti da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti te da za nastavak postupka odnosno vođenje postupka, a s obzirom na predmetno kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11 zbog kojeg se vodi postupak, nije bilo potrebno pribaviti izjavu nasljednika iza smrti oštećenika.
S obzirom na prednje navode, zaključak je suda da je bilo osnovano omogućiti sudjelovanje T. P. u postupku kao oštećeniku i to nevezano od činjenice
da su u tijeku drugi parnični postupci i ostavinski postupak u kojima se želi osporiti valjanost zaključenog Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i njezin legitimitet oštećenika u kaznenom postupku. Utvrđenje osoba koje bi bili nasljednici iza sada pok. M.
M. je za sud od značenja za donošenje odluke o imovinskopravnom zahtjevu,
a o kojem se ne mora odlučiti u kaznenom postupku jer će u slučaju dvojbe o tome tko su nasljednici pa i u slučaju sporne visine imovinskopravnog zahtjeva ili druge dvojbe sud oštećenike uputiti u parnicu.
Stoga ova činjenica nije bila zapreka za vođenje i okončanje kaznenog postupka jer je bilo potrebno utvrditi samo ono za što se okrivljenik tereti optužnim aktom, odnosno je li kaznenim djelom i u vrijeme kada je počinjeno, istim počinjena šteta M. M. koji je u međuvremenu preminuo. Slijedom navedenog sud je
utvrdio da su zakonite sve radnje poduzete od strane T. P. i njezinog opunomoćenika pa je odlučeno da iste neće izdvojiti iz spisa.
Potom je izvršen uvid u spisu ovog suda broj P-392/2021.
Na raspravi od 17. ožujka 2021. ispitani su svjedoci oštećenici D. V. i M. C..
Na raspravi od 6. svibnja 2021., po čl. 421. st. 1. t. 2. ZKP/08, odbijeni su dokazni prijedlozi okrivljenikovih branitelja V. M. odvj. u Z., Z.
V. odvj. u R. i T. V. odvj. u S. za provođenja radnje suočenja između svjedoka S. B. i svjedoka D. M., te prijedlog za
provođenje radnje suočenja između svjedoka S. B. i svjedoka D.
L., kao nevažni.
Kod donošenja ove odluke, sud je imao u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka pa je zaključak suda da je činjenično stanje vezano za kazneno djelo zbog kojeg se vodi postupak, utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne sudske odluke te da se provođenjem radnje suočenja između svjedoka S. B. i
svjedoka D. L., ne bi utvrđivale nove činjenice koje do tada nisu utvrđene, a
koje su od značenja i odlučne za donošenje odluke u ovom kaznenom predmetu. Pri tome je sud imao u vidu da će iskaze ovih svjedoka odnosno njihovu vjerodostojnost cijeniti i u kontekstu ostalih izvedenih, kako verbalnih tako i materijalnih dokaza. Stoga je prijedlog obrane za provođenje ove radnje suočenja valjalo odbiti kao nevažan.
Što se pak tiče prijedloga obrane za provođenje radnje suočenja između svjedoka S. B. i svjedoka D. M. navesti je da je sud o tom
prijedlogu već odlučivao na raspravi od 20. siječnja 2021.
U nastavku dokaznog postupka pročitana je procjena vrijednosti stambene zgrade na adresi … u P., smještena na kč. 349. K.O. P.
izrađena po stalnom sudskom vještaku graditeljske struke M. S. od 15.
listopada 2015. (listovi 50-55 spisa).
Na raspravi od 8. lipnja 2021. na temelju čl. 421. st.1. toč. 2. i toč. 4. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi okrivljenika G. B. i njegovih branitelja za pozivanje i ispitivanje svjedokinje J. M. - Š., prijedlog da se od iste zatraži dostava izvorne knjige ovjera koje se odnose na datume 10. i 12. listopada 2015., te nadalje prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja radi procjene vrijednosti nekretnine označene kao k.č. broj: 349. upisane u z.k.u. 4533 K. O. P.,
prijedlog za pozivanje i ispitivanje kao svjedoka bilo kojeg vještaka graditeljske struke radi očitovanja o vrijednosti predmetne nekretnine te prijedlog za pribavljanje spisa Upravnog suda u Rijeci pod posl. brojem: 7Uls-531/2018-17, kao nevažni i usmjereni na nepotrebno odugovlačenje postupka.
Na temelju istih zakonskih odredbi odbijen je dokazni prijedlog opunomoćenika oštećene T. P. za čitanje Z. G. P.,
U. odjela za prostorno uređenje i gradnju, K.: UP/I-361-03/17-01/000079
od 2. lipnja 2021., kao nevažan i odugovlačeći.
Na koncu, temeljem čl. 421. st. 1. toč. 3. i toč. 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog opunomoćenika oštećenih D. V. i M. C. za čitanje rukom
pisanih dopisa oštećenog sada pok. M. M. iz 2017. i 2018., kao neprikladan jer su dijelom nerazumljivi i nečitljivi te se ne može utvrditi točan sadržaj istih, a s obzirom na trajanje postupka navedeni prijedlog je valjalo odbiti i kao odugovlačeći.
Temeljem čl. 421. st. 2. toč. 2. i 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog za čitanje medicinske dokumentacije za D. V., kao nevažan i odugovlačeći, jer se istim ne bi utvrđivale činjenice od značenja za utuženo kazneno djelo, a isti se ukazuje i usmjeren na znatno odugovlačenje postupka, sve s obzirom na dosadašnje trajanje istog.
Što se tiče prijedloga za pribavljanjem spisa ovog suda pod brojem: P- 392/2021 navesti je da je predmetni spis već bio pribavljen te je obavljen uvid u isti pa se i ovaj prijedlog ukazuje nevažnim te je sud isti odbio.
U odnosu na prijedlog za pozivanje i ispitivanje svjedokinje J. M.
Š. zaključak je suda da je iz rezultata provedenog dokaznog postupka razvidno da je na okolnosti činjeničnih navoda optužnice, odnosno ovjere ugovora, ispitan D. M. prisjednik u njezinom uredu kao javnog bilježnika, pri čemu je nesporno utvrđeno da se sve događalo u uredu javnog bilježnika J. M.
Š..
U odnosu na prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja radi procjene vrijednosti predmetnih nekretnina i prijedlog za pozivanje i ispitivanje bilo kojeg vještaka graditeljske struke radi utvrđenja vrijednosti predmetne nekretnine, navesti je da je za kazneno djelo za koje se tereti okrivljenik bitno utvrditi ugovornu volju stranaka, a ne vrijednost predmetnog objekta kao predmeta kupoprodaje.
Što se tiče prijedloga za pribavljanje spisa Upravnog suda u Rijeci pod gore navedenim poslovnim brojem, zaključak je suda da se pribavljanjem istog ne bi utvrđivale činjenice koje nisu utvrđene, a koje bi bile od značenja za kazneno djelo za koje se tereti okrivljenik.
Stoga je navedene prijedloge valjalo odbiti kao nevažne. Imajući pak u vidu duljinu trajanja ovog postupka, zaključak je suda da je predloženo izvođenje dokaza bilo očigledno usmjereno na znatno odugovlačenje postupka pa je iste valjalo odbiti i po toj zakonskoj osnovi.
U odnosu na razloge zbog kojih je odbijen prijedlog opunomoćenika oštećene T. P. za čitanje Z. G. P., U. odjela za prostorno
uređenje i gradnju, Klasa: UP/I-361-03/17-01/000079 od 2. lipnja 2021., navesti je da se i ovaj dokazni prijedlog ukazuje nevažnim jer se istim ne bi utvrđivale činjenice od značenja za utuženo kazneno djelo, a s obzirom na dugotrajnost postupka, sud ocjenjuje da je usmjeren i na znatno odugovlačenje postupka.
Sud je potom rješenjem odbio prijedlog opunomoćenika D. V. i M.
C. za prekid kaznenog postupka koji se vodi pod brojem: K-296/17, do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu broj:
P-392/2021, kao neosnovan
.
S obzirom na kazneno djelo zbog kojeg se pod brojem: K-296/2017 vodi kazneni postupak protiv okrivljenika G. B., zaključak je suda da je meritornu sudsku odluku moguće donijeti i bez pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod brojem: P-392/2021 jer odluka u tom predmetu ne predstavlja pravno pitanje o kojem ovisi primjena kaznenog zakona i donošenje odluke u
Na navedenoj raspravi je potom u dokazne svrhe pročitana procjena vrijednosti stambene zgrade na adresi … u P., smještene na k. č. 349. K.O. P. sačinjena po M. S. od 7. listopada 2015. (listovi 74-79
spisa) i elaborat o procijenjenoj vrijednosti sačinjen od strane D. S. od 16.
listopada 2016. (listovi 207-223 spisa) te je pročitan imovinskopravni zahtjev oštećenih D. V. i M. C., iz podneska od 3. svibnja 2021.
Nadalje, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika G.
B. po kojem nije osuđivan .
Rasprava od 13. srpnja 2021. održana je u nazočnosti okrivljenika, njegovih branitelja, zastupnika optužbe i opunomoćenika oštećene T. P., a ista je
po čl. 407. st. 2. ZKP/ 08, nastavljena.
Na navedenoj raspravi, sud je odbio dokazni prijedlog okrivljenika i njegovih branitelja za pribavljanje spisa O.-a u P. broj: KP-DO-91/2020 u kaznenom predmetu protiv G. B. zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ, kao nevažan i usmjeren na nepotrebno odugovlačenje postupka.
Naime, imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka te da je sud od O.-a u P. pribavio rješenje pod brojem: KP-DO-91/2020 od 15. siječnja 2020,. zaključak je suda da se pribavljanje cjelokupnog spisa ukazuje nevažnim, a cijeneći pri tome vrijeme trajanja ovog postupka, navedeni prijedlog se ukazuje i usmjerenim na znatno odugovlačenje postupka.
U nastavku postupka, u dokazne svrhe pročitana je presuda VUS RH pod posl. brojem: Usž-227/2020-4 od 17. ožujka 2021. (listovi
739-744 spisa) i rješenje O.-a u P. broj: KP-DO-91/2020 od 15. siječnja 2020.
Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni G. B..
Iznoseći obranu, okrivljenik je odmah na početku naveo da će vezano za kazneno djelo za koje se tereti iznijeti obranu i odgovarati samo na pitanja svojih branitelja te da neće odgovarati na pitanja suda, zastupnika optužbe i opunomoćenika oštećenih.
Potom je naveo da nije kriv djelo za koje se tereti i da je samo u dva navrata vidio pok. M. M. i to kod javnog bilježnika. U prvom navratu da su ga zvali brat i odvjetnik. U drugom navratu je to bilo opet kod bilježnika kada je njegov brat donio ostatak novca. Naveo je da nikada nije bio u kući M. M. i da nikada
nije čitao ugovor te je posebno istakao da nije išao u školu u R. H.. On
i njegova braća da žive kao obitelj, u zajednici. Kad su odlučili kupiti kuću , da je ista trebala biti kupljena na ime njegovog nećaka, odnosno bratovog sina.
Kako on nije bio kreditno sposoban, da je obitelj odlučila da on bude formalni kupac. Dio novca za kuću da je potjecao od obitelji, a dio je bio pozajmica od A.
B. i L. U. iz P.. Kako bi vratili ovu pozajmicu, da su uzeli kredit.
Nakon smrti vlasnika kuće, da se u P. se pričalo da se kuća prodaje za cijenu od 200.000,00 do 250.000,00 eura, a što da je čuo od svoje braće. U listopadu 2015. da je trebao putovati u Č. kod obitelji svoje supruge, kada mu je brat rekao da trebaju ići u S. kupiti kuću. Sjeća se jedne zgode kada je brat trebao dati novac
M., da je čuo galamu i brat mu je rekao da su se M. i njegovi rođaci
gotovo potukli. Kada je drugi puta vršena isplata ostatka cijene, M. da je rekao da treba dati još 10.000,00 eura, a na što je njegov brat odgovorio da je 10.000,00
eura već dao njegovom sinu. Njegov brat da je skoro odustao od ove kupnje jer kada je bila ta druga isplata, kod bilježnika nije došao sin M., a ni njegov odvjetnik. T. prigode da su uz M. M. došle druge osobe, koje da je bilježnik tjerao
van iz ureda. M. M. da je njegovom bratu dao ključ od kuće. Potom da je u
nastavku njegov brat adaptirao kuću koja je bila bez dvorišta, a na koncu se dogodilo da je ostao bez kuće. Stoga da se pita tko je tu prevaren, a po njemu da je prevarena njegova obitelj. Kuća da je bila bez dvorišta, da je istu je trebalo legalizirati, a određeni novac da je plaćen i susjedu za korištenje sanitarnog čvora. Inače, kada su išli u subotu kod javnog bilježnika, da je pitao brata zašto idu u subotu kad je neradni dan, a on da mu je rekao da su odvjetnik M. M. i bilježnik, školske kolege.
Drugo da ne zna. Na kraju je naveo da su braća rekli rođacima M. M. da
oni vrate novac, a da će oni vratiti kuću, ali oni su htjeli i novac i kuću.
Odgovarajući na pitanja branitelja Z. V., okrivljeni je naveo da nikada
nije pregovarao s M. M. oko kupoprodajne cijene predmetne kuće,
nego njegov brat koji je nosio novac i koji je zajedno s M. M. brojao
novac, a u čemu da on nije sudjelovao. Nadalje, naveo je da su htjeli cijenu platiti preko računa, preko banke, a M. M. i njegov odvjetnik da su htjeli da se cijena isplati u gotovini. Ugovor da mu je na potpis dao odvjetnik M. M.,
odnosno javni bilježnik da mu je baš pokazao gdje treba potpisati ugovor i koji da je potpisao. Nakon toga da je bilježnik rekao da mu se preda primjerak Ugovora, odnosno njegovom bratu. Osim ovog što mu je bilježnik dao na potpis, da ništa drugo nije potpisao.
Imajući u vidu da je okrivljenik koristio zakonsko pravo da iznese obranu i odgovara samo na pitanja svojih branitelja, pregledana je DVD snimka njegovog prvog ispitivanja obavljenog u O.-u u S., od 6. rujna 2016. (žuta omotnica list 186 spisa).
Iznoseći obranu na prvom ispitivanju, okrivljenik je također koristio pravo da ne odgovara na pitanja zastupnika optužbe. Naveo je da su se dogovorili sa gospodinom M. na iznos od 310.000,00 EUR, da su obojica imali svog
odvjetnika, te da je on sve ispoštovao i platio porez i digao kredit za kuću te potom dobio ključeve kuće. Dalje drugo da ne zna.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je na temelju čl. 453. točke 3. ZKP/08 okrivljenika G. B. oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 jer to u postupku nije dokazano.
Naime, u ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljenik G. B. kao kupac i oštećeni sada pokojni M. M., kao prodavatelj, dana 10. listopada 2015. u S., u uredu javnog bilježnika J. M. - Š. zaključili
kupoprodajni ugovor predmet kojeg je nekretnina označena kao k.č. br. 349 upisana u z.k. ul. br. 4533. K.O. P. i u kojem je kao kupoprodajna cijena označen iznos od 310.000,00 EUR. Nije bilo sporno da je navedeni ugovor okrivljenik potpisao i da je ovaj ugovor istog dana ovjeren u uredu navedenog javnog bilježnika.
Nije bilo sporno da je okrivljenik, oštećenom u cijelosti isplatio iznos od 310.000,00 EUR i to dana 10. listopada 2015. iznos od 100.000,00 EUR, potom dana
12. listopada 2015. daljnji iznos 200.000,00 EUR, dok je iznos od 10.000,00 EUR isplaćen na način da je okrivljenik na ime oštećenog otvorio sudski polog kod Općinskog suda u Puli, stalne službe u Pazinu na koji je uplatio iznos od 76.213,93 kn kao protuvrijednost iznosa od 10.000,00 EUR. Nije bilo sporno da je okrivljenik potom 15. listopada 2015., temeljem kupoprodajnog ugovora sa kupoprodajnom cijenom od 310.000,00 EUR, kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Poreču zatražio i ishodio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, na svoje ime.
S obzirom na činjenični opis iz optužnice i okrivljenikovu obranu u kojoj je negirao počinjenje kaznenog djela, kao sporno u postupku je valjalo utvrditi je li kupoprodajni ugovor u kojem je kao kupoprodajna cijena označeni iznos od 310.000,00 EUR, fiktivan i sačinjen na traženje okrivljenika u svrhu plaćanja manjeg poreza na promet nekretninama. Nadalje, valjalo je utvrditi je li uz navedeni ugovor, između okrivljenika i M. M. zaključen i drugi ugovor u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu 620.000,00 EUR i je li upravo ovaj iznos predstavlja stvarnu volju ugovornih stranaka i je li okrivljenik lažno prikazao M.
M. da će mu isplatiti upravo navedenu cijenu od 620.000,00 EUR dovodeći ga time u zabludu unaprijed odlučivši da tako ne postupi već da mu koristeći fiktivni ugovor zaključen na iznos od 310.000,00 EUR, plati samo polovinu ugovorene cijene, a da mu preostali iznos ne plati i na taj način za sebe pribavi znatnu protupravnu imovinsku od 2.325.000,00 kuna, za koji je oštetio M. M..
Dakle, s obzirom na kazneno djelo prijevare za koje se tereti okrivljeni, u postupku je valjalo utvrditi je li okrivljenik već u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora s oštećenim, postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom u cilju pribavljanja znatne imovinske koristi koja premašuje iznos od 60.000,00 kn.
Nakon provedenog dokaznog postupka, detaljne analize okrivljenikove obrane te detaljne i kritičke analize svih izvedenih verbalnih i materijalnih dokaza, zaključak je suda da u postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare iz č. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, koje mu se optužnicom stavlja na teret. Pri tome je navesti da je u odnosu na naprijed istaknute sporne činjenice, sud utvrdio da je osim ranije spomenutog ugovora o kupoprodaji u kojem je kao kupoprodajna cijena označeni iznos od 310.000,00 EUR, bio zaključen i drugi ugovor i to na iznos od 620.000,00 EUR koji je sadržavao stvarnu volju stranaka, ovdje okrivljenika kao kupca i M. M. kao prodavatelja i u kojem je označena prava i stvarno dogovorena kupoprodajna cijena predmetnog objekta,
odnosno kuće u P..
Navedeni zaključak suda temelji se na iskazu oštećenog sada pok. M.
M. danom pred državnim odvjetnikom, te iskazima ispitanih svjedoka: S.
B., J. M., I. M., M. K. i D. M..
Oštećeni M. M. je tako u iskazu danom pred državnim odvjetnikom u
O.-u u S., a koji je pročitan u dokazne svrhe budući je isti u međuvremenu preminuo, naveo da je naslijedio kuću iza smrti pokojnog brata R. koja se
nalazi u P., u centru, na adresi … Još za života njegov brat mu
je govorio da je pulski zlatar B. zainteresiran za kupnju ove kuće. Pošto je bio star i nemoćan te nije mogao ići u P., uputio je svog sina Ž., te I. M. i M. K. da razgovaraju s potencijalnim kupcem. Iz P. da ga
je telefonom nazvao I. M. te mu kazao da ima kupca za iznos od 600.000,00 EUR. Nije znao o komu se radi. Dana 10. listopada 2015., da je bila subota i u njegovu kuću u K. da je došao okrivljenik sa svojim odvjetnikom i bratom i kazao da je zainteresiran za kupnju nekretnine i da je ponio dio kupoprodajne cijene, nakon čega su se uputili kod javnog bilježnika M. u S..
Osim njega da su sa njegove strane pristupili: njegov sin Ž., I. M. i
njegova kći J. M. te odvjetnik S. B. kojeg je u međuvremenu
angažirao I. M. da zastupa njegove interese. U uredu javnog bilježnika da
je dogovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 640.000,00 EUR te su on i okrivljenik potpisali ugovor s ovom kupoprodajnom cijenom. Odvjetnik B. da mu je kazao da je kupac zamolio da se sastavi drugi fiktivni ugovor na manji iznos od 310.000,00 EUR kako bi kupac platio manji porez, na što je pristao potpisati takav ugovor. Ove prigode da je okrivljenik na ime kapare isplatio iznos od 100.000,00 EUR te je dogovoreno da će doći za par dana i isplatiti još 200.000,00 EUR dok će preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 340.000,00 EUR isplatiti do 20 listopada 2015.. Okrivljeni da je za dva dana opet došao u S. te su otišli kod istog javnog bilježnika, a ovaj put bez odvjetnika
B. koji se nalazio na raspravi u D.. Ove druge prigode okrivljenik da
je isplatio daljnjih 200.000,00 EUR, za što mu je potpisao potvrdu koju je sastavio odvjetnik B. i iz koje proizlazi da se kupac ne može knjižiti dok ne isplati kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Prilikom potpisivanja ove potvrde I. M. mu je rekao da okrivljenik traži da se cijena spusti za 20.000,00 EUR čemu se u početku protivio ali je u konačnici ipak pristao i potpisao novi kupoprodajni ugovor na iznos cijene od 620.000,00 EUR. Okrivljenik da mu je isplatio ukupno 300.000,00 EUR dok preostali iznos od 320.000,00 EUR nije isplatio iako je to bio u obvezi učiniti do 20. listopada 2015. U međuvremenu je od Općinskog suda u Puli obaviješten da je okrivljenik položio 10.000,00 EUR u njegovu korist, a vezano za predmetnu kupoprodaju, sve bez njegovog znanja i suglasnosti. Također je saznao da se okrivljenik uknjižio na predmetnoj kući iako nije isplatio preostali iznos kupoprodajne cijene i da je ušao u posjed kuće. Ovakvim okrivljenikovim postupanjem osjeća se prevarenim jer mu nikada ne bi prodao kuću sa 310.000,00 EUR. Stoga se smatra oštećenim za neisplaćeni iznos od 320.000,00 EUR u kojem postavlja imovinskopravni zahtjev.
Sud je prihvatio iskaz svjedoka oštećenog M. M. kao istinit i vjerodostojan, a isti podupiru i iskazi ostalih svjedoka kako slijedi.
Svjedok S. B. je u svom iskazu, kako onom danom u O. u S.
tako i na raspravi pred sudom, potvrdio da je na poziv I. M. bio u uredu javnog bilježnika J. M. -Š. radi pružanja pravne pomoći i zaštite ošt. M. M.. Međutim, tada još uvijek nije bio njegov punomoćnik već se u tom svojstvu kao punomoćnik pojavio kada je utvrdio je da je u zemljišnim knjigama evidentirana zabilježba gdje kupac odnosno okrivljenik ulaže prigovor vezano za njegov zahtjev za uknjižbu predmetne nekretnine. Njegova komunikacija s oštećenim vršena je preko I. M. kojeg je poznavao od ranije kao stranku i koji mu je naknadno donio formular punomoći potpisane od strane oštećenog, a kojim ga je oštećenik opunomoćio za postupanje vezano za predmetni ugovor. Nadalje, naveo je da je 10. listopada 2015. u uredu javnog bilježnika između okrivljenika i M.
M. zaključen ugovor o kupoprodaji u kojem je kupoprodajna cijena predmetnog objekta u P. iznosila 640.000,00 EUR, a koji su potpisali i okrivljenik i oštećenik. Potom da je zaključen još jedan ugovor u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 310.000,00 EUR, a sve u svrhu plaćanja manjeg poreza i koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Naveo je da nije bio u uredu javnog bilježnika 12. listopada 2015. jer se nalazio u D. i tada ga je zvao I. M. kojem
je davao savjete vezano za sačinjenje potvrde odnosno sadržaj iste. Potvrdio je i da je ugovor u uredu javnog bilježnika pisao odvjetnik D. L. koji je došao sa kupcem. Naknadno je doznao da je sklopljen još jedan kupoprodajni ugovori i to na iznos od 620.000,00 EUR, a da je raniji ugovor u kojem je kupoprodajna cijena iznosila 640.000,00 EUR, pokidan. Naveo je i da okrivljenik i oštećeni nisu sudjelovali u smislu određivanja sadržaja predmetnog ugovora, a nakon što su se prethodno dogovorili oko kupoprodajne cijene.
Sud je prihvatio iskaz svjedoka S. B. kao istinit i vjerodostojan, a isti je sukladan i materijalnim dokazima u spisu i iskazima svjedoka I. M.,
ošt. M. M., J. M. i D. M..
Posebno je navesti da je svjedok koji je inače odvjetnik, odgovarao na sva postavljena pitanja, iako je obrana pokušala moralno diskreditirati svjedoka kao osobu koja nezakonito naplaćuje svoje usluge te krši kodeks odvjetničke etike i slično. Svjedok B. je stoga i time što nije odbio odgovoriti ni na jedno pitanje,
upravo takvim postupanjem, ne pozivajući se na pravo da uskrati odgovor sukladno čl. 286. ZKP-a, samo potvrdio da je vjerodostojan i da govori istinu. Njegov iskaz sud ocjenjuje i objektivnim jer ni u jednom trenutku nije teretio okrivljenika da bi sudjelovao u izradi pisanog kupoprodajnog ugovora ili da bi okrivljenik poticao nekoga da napiše ugovor sa određenim sadržajem, niti da bi tom smislu utjecao na oštećenog ili ga na što nagovarao i slično.
Na okolnosti utvrđenja stvarne volje ugovornih stranaka i stvarne kupoprodajne cijene iskazivao je i svjedok M. K. koji je u iskazu na raspravi naveo da
zajedno sa I. M. i Ž. M. bio u P. kako bi donijeli
stvari iz kuće pokojnog R. M. brata sada pok. oštećenog M.
M. te je jedne prigode čuo da je okrivljenik spominjao vrijednost kuće pok. R. M. od 200.000,00 do 300.000,00 EUR koji iznos da je narastao do
nekih 500.000,00 EUR.
Kada mu je predočeno da je na ranijem ispitivanju u državnom odvjetništvu naveo kako su se I. M. i okrivljenik dogovarali za cijenu od 640.000,00 EUR,
a da je na raspravi kazao drugačije, naveo je da ostaje kod onog što je kazao na raspravi i da ne može pojasniti kako je na ranijem zapisniku o njegovom ispitivanju upisan iznos od oko 640.000,00 EUR. Nadalje, naveo je da je odlazio kod javnog bilježnika u S. u Š. ulicu i to po pozivu sina ošt. I. M., Ž.
M., gdje da se kratko zadržao na hodniku ispred ureda javnog bilježnika, a kako je M. M. govorio da će dobiti infarkt, da je on otišao s hodnika i da se više nije vraćao. Naknadno mu je I. M. rekao da je došlo do problema oko isplate kupoprodajne cijene te mu spomenuo da je plaćeno 300.000,00 EUR dok preostali iznos nije plaćen. Iste prigode da je spominjao da se radilo o razlici do 600.000,00 EUR, makar tako misli jer nije potpuno siguran u to. Potvrdio je da je on predao okrivljeniku ključeve od kuće koja je bila predmet kupoprodaje, a sa tim da nije bio upoznat ošt. M. M., kao ni njegov sin Ž. M..
Iako navedeni svjedok nije bio prisutan zaključenju kupoprodajnog ugovora u uredu javnog bilježnika niti je nazočio ovjeravanje potpisa na ugovoru ni isplati kupoprodajne cijene, iz njegovog iskaza je razvidno da je u kontaktu sa drugim osobama doznao da kupoprodajna cijena nije plaćena u cijelosti i da se radi o razlici do 600.000,00 EUR. Dakle, i iz iskaza ovog svjedoka zaključiti je da je dogovorena kupoprodajna cijena između okrivljenika i M. M. viša od iznosa od 310.000,00 EUR koji je naveden u ovjerenom ugovoru.
Nadalje, iskaz svjedoka M. K. je potrebno sagledati u kontekstu ranijeg iskaza svjedoka S. B. koji je detaljno opisao svoja saznanja o stvarnoj volji stranaka, odnosno okrivljenika kao kupca i ošt. M. M. kao prodavatelja i koji je potvrdio da je u ugovoru ovjerenom u uredu javnog bilježnika bila navedena niža kupoprodajna cijena i koji ugovor je bio fiktivan i trebao je poslužiti samo u svrhu plaćanja manjeg poreza.
Svjedokinja J. M. je u svom iskazu navela je da je bila u uredu javnog bilježnika zajedno s oštećenim M. M., njegovim sinom Ž., svojim
ocem I. M., a u istom da su bili i okrivljenik, njegov brat i njegov odvjetnik. V. ranije da je došao gospodin B. koji je trebao zaštititi prava
M. M.. Te prigode da je pisan ugovor o kupoprodaji i to na laptopu te misli
da ga je pisao okrivljenikov odvjetnik, a da nije sigurna je li taj ugovor već bio napisan kada su došli. G. B. da je kontrolirao taj ugovor. U ugovoru da je bila označena kupoprodajna cijena od 640.000,00 EUR. Ovaj ugovor da je naknadno vidjela i to nakon što joj ga je pokazao M. M.. Sjeća se da je postojao još jedan ugovor u kojem je cijena bila 310.000,00 EUR. U uredu javnog bilježnika da je dana kapara od 100.000,00 EUR i da se ovaj novac brojao, te je bilo govora da bi za dva dana trebao biti isplaćen daljnji iznos od 200.000,00 EUR, a u nastavku i preostali iznos kupoprodajne cijene do iznosa od 640.000,00 EUR. Nakon dva dana ponovno je bila u uredu javnog bilježnika kada je bio prisutan njezin otac I. te je došao okrivljenik i njegov branitelj, te okrivljenikov brat, a bio je prisutan i njezin brat Š. M., a da nije bio nazočan odvjetnik B. koji se nalazio u D. i
s kojim je kontaktirala putem telefona. Ove prigode da je sačinjena potvrda koju je pomogao sačiniti odvjetnik B., a sve kako bi se M. M. zaštitio da će
mu biti isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti. Da bi ova potvrda bila potpisana od strane okrivljenika, da je trebalo spustiti kupoprodajnu cijenu za 20.000,00 EUR tako da je ista sada iznosila 620.000,00 EUR. Ove prigode da je sačinjen novi ugovor sa navedenom kupoprodajnom cijenom od 620.000,00 EUR, i da je isti imala u rukama i uspoređivala ga sa ranijim ugovorom u kojem je kupoprodajna cijena iznosila 640.000,00 EUR.
Odgovarajući na pitanje okrivljenikovog branitelja, navela je da se ne sjeća da bi vidjela da bi ugovor u kojem je cijena bila 640.000,00 EUR bio ovjeren od strane javnog bilježnika i da nije čula da bi se te prigode spominjalo plaćanje poreza na nekretninu.
Kada joj je predočeno da je u ranijim iskazu pred državnim odvjetnikom navela da je ugovor na 310.000,00 EUR bio zaključen kako bi okrivljenik pratio manji porez, navela da se ne sjeća da bi to kazala na ranijem ispitivanju. Govoreći o ponašanju okrivljenika u uredu javnog bilježnika, navela je da isti nije ni na koji način vršio pritisak na M. M. vezano za zaključenje ugovora o kupoprodaji i kupoprodajnu cijenu. Ne sjeća se da je vidjela da bi u uredu javnog bilježnika netko kidao ugovor. Na koncu navela je da je ugovor u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 620.000,00 EUR pisao okrivljenikov odvjetnik, na laptopu.
Ocjenjujući vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje sud je isti prihvatio u dijelu u kojem navodi da je osim ugovora u kojem je kupoprodajna cijena bila označena u iznosu od 310.000,00 EUR, postojao i drugi ugovor koji je sadržavao stvarno dogovorenu kupoprodajnu cijenu, odnosno ugovor u kojem je kupoprodajna cijena prvotno označena u iznosu od 640.000,00 EUR, koja je potom smanjena za 20.000,00 EUR i zbog čega je zaključen novi ugovor na iznos od 620.000,00 EUR, pri čemu je svjedokinja detaljno opisala sve okolnosti pod kojima je u konačnici došlo do zaključenja ugovora na iznos od 620.000,00 EUR.
Stoga je zaključak suda da je stvarno ugovorena kupoprodajna cijena predmetne nekretnine, dogovorena između okrivljenika i oštećenog M. M.
u konačnici iznosila 620.000,00 EUR.
Na okolnosti utvrđenja stvarno dogovorene kupoprodajne cijene i stvarne volje ugovornih stranaka, ispitan je svjedok D. M. prisjednik u uredu javnog
bilježnika J. M. - Š..
Isti je u svom iskazu također potvrdio da su postojala dva ugovora pri čemu je izrijekom naveo da kupoprodajna cijena u ugovoru na kojem je ovjerio potpis prodavatelja nije bila ona koja je bila dogovorena između stranaka kao stvarna kupoprodajna cijena. Pojasnio je kako je došlo do toga da se ugovor ovjeri u dan izvan redovnog radnog vremena javnobilježničkog ureda, navodeći da su ga prethodno više puta nazivale osobe koje su se predstavile kao kupac i kojima je bilo važno da se toga dana ovjeri ugovor. Odlučio je udovoljiti tom traženju te primiti stranke. Sjeća se da je bila subota i da je pristupilo više osoba. Iste prigode da je bila dana kapara, predujam, u iznosu 100.000,00 EUR. Stranke da su trebale doći i u ponedjeljak kada je trebalo izvršiti dodatnu isplatu na ime kupoprodajne cijene te misli da se radilo o iznosu od oko 200.000,00 EUR. Ono što je posebno primijetio je bilo veliko uzbuđenje na strani prodavatelja vezano za isplatu kupoprodajne cijene. Stranke da su tražile da se brojanje novca i isplata izvrši u uredu, a što nije dopustio već ih je uputio da to naprave u kuhinji ureda. Stranke da su te prigode najavile i treći dolazak ali ih je zbog nereda koji je napravljen ove druge prigode, zamolio da više ne dolaze te im je sugerirao da odu kod kolege u O., budući je to mjesto gdje prebiva prodavatelj. I ovaj treći dolazak da je bio vezan za isplatu po istom pravnom poslu, a to da je zaključio iz njihovog razgovora. Naveo da su stranke kada su prvi put došle u ured, imale pripremljen i napisan ugovor o kupoprodaji.
Svjedok je nadalje naveo je da ga je začudilo da nakon što je ovjerio ugovor odnosno potpis prodavatelja na ugovoru, kupac ne dobije nijedan primjerak ugovora, posebno kada je dao kaparu od 100.000,00 EUR, a da za taj primitak nije dana nikakva potvrda. Stoga da je osobno sugerirao odvjetniku prodavatelja da primjerak ugovora preda kupcu, a što da je odvjetnik B. i uradio. Pri tomu je naveo da je situacija kada odvjetnik prodavatelja želi zadržati sve primjerke ugovora također jedna uobičajena situacija i to u slučaju kada nije plaćena kupoprodajna cijena u cijelosti i kada se time želi zaštititi da kupac ne dobije ugovor prije isplate cijene, kako bi ga se spriječilo da se uknjiži na nekretninu prije isplate kupoprodajne cijene. Nije primijetio da bi u njegovom uredu stranke kidale nekakav ugovor.
Ne sjeća se da bi okrivljenik bilo što tražio od prodavatelja M. M. ili da bi ga bilo što nagovarao, ujedno navodeći da je napisana jedna potvrda u svezi čijeg sadržaja da su komunicirali odvjetnici prodavatelja i kupca, putem e-maila.
Pojasnio je da je u konkretnom slučaju sve primjerke ugovora uključujući izvornik i ovjerene preslike, predao odvjetniku B. koji je potom na njegovo inzistiranje jedan primjerak ugovora uručio kupcu, što je osobno i vidio.
Sud je prihvatio iskaz svjedoka D. M. iz kojeg je također zaključiti da ugovor kojeg je ovjerio, a radi se o ugovoru u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 310.000,00 EUR, nije ugovor u kojem je navedena stvarna kupoprodajna cijena. Navedeno dalje upućuje na zaključak da je postojao drugi ugovor u kojem je sadržana stvarna kupoprodajna cijena, a sud je utvrdio da se radi o ugovoru u kojem je kupoprodajna cijena prvotno bila označena u iznosu od 640.000,00 EUR, a potom u konačnici u iznosu od 620.000,00 EUR.
O kupoprodajnoj cijeni nekretnine u P. je kazivao i svjedok I. M.
koji je opisao način na koji je upoznao okrivljenika koji je bio zainteresiran za kupnju ove nekretnine, a koju je iza smrti brata R. M. naslijedio oštećeni M. M..
Naveo je da je bilo govora o cijeni od 505.000,00 EUR koja je bila dogovorena. Okrivljenik da je njemu i M. K. obećao dati 100.000,00 EUR kako bi se
snizila cijena i platio manji porez. Na kraju da ih je Ž. M. obavijestili da je cijena kuće 640.000,00 EUR, o čemu je obavijestio okrivljenika koji se s istom složio i rekao da će doći u K. kako bi napisali kupoprodajni ugovor. Okrivljenik da je doista došao do M. M. i to zajedno sa svojim bratom i odvjetnikom.
Oštećenom da je rekao da bi trebao uzeti odvjetnika kako bi sačinili kupoprodajni ugovor te da se oštećeni s tim složio, nakon čega je nazvao odvjetnika S.
B. kojeg je poznavao od ranije. Odvjetniku B. da je rekao da je kupoprodajna cijena 640.000,00 EUR. Toga istog dana kada je došao okrivljeni s bratom, da su on i oštećeni M. M. zajedno išli u bilježnika u S., a uz njega
su bili i njegova kći J. i oštećenikov sin Ž. M.. Ugovor o kupoprodaji da
je kod bilježnika imao u rukama M. M.. Ne zna koji iznos je bio naveden kao kupoprodajna cijena. Misli da se radilo o iznosu 310.000,00 ili 320.000,00 EUR dok da je dogovor bio da se plati 640.000,00 EUR. M. M. i Ž. M. da su
mu kazali da je u ugovoru napisan drugi iznos i to od 310.000,00 ili 320.000,00 EUR kako bi se jedan dio platio po ugovoru, a drugi dio "na crno". Te iste prigode kod bilježnika da su on i Ž. M. brojali novac i izbrojali 110.000,00 EUR od kojeg je 100.000,00 EUR bila je kaucija da će nekretnina biti kupljena. Kupoprodajna cijene da je trebala biti plaćena u cijelosti do 20 listopada 2015., ali misli da cijena nije plaćena. Još jedne prigode da je išao kod istog bilježnika nakon dva ili tri dana i tada da je samo vozio M. M., a s njima je opet bila njegova kći J. dok nisu
bili Ž. M. i odvjetnik B.. Okrivljeni da je došao sa svojim odvjetnikom.
Ove prigoda da je trebao biti isplaćen iznos od 200.000,00 EUR. Naveo je da je te prigode bila sačinjena potvrda u svezi koje se telefonski konzultirao odvjetnik B., a koju okrivljenik nije htio potpisati dok se cijena ne smanji za 20.000,00 EUR tako da bi iznosila 620.000,00 EUR. Kada je M. M. pristao na smanjenje cijene, da je okrivljeni potpisao potvrdu te je ispred ureda okrivljenik isplatio M. M. daljnjih 200.000,00 EUR. Što s tiče roka do kada je trebala biti plaćena kupoprodajna cijena u cijelosti misli da je to bilo 20. listopada te godine. Ove druge prigode da je pisan novi ugovor ali ne zna koja cijena je u njemu bila navedena. Potvrđuje da je od odvjetnika B. uzeo punomoć koju je odnio na potpis M. M. koji ju je potpisao i koju je potom vratio odvjetniku S.
B.. Naveo je i da je M. M. znao što potpisuje. N. bio prisutan u
P. kada se s okrivljenim razgovaralo o cijeni kuće. U uredu javnog bilježnika da su oštećeni i okrivljenik bili skupa i pričali. Pojasnio je da je punomoć preuzeo od odvjetnika B. da je potpiše M. M. iz razloga što kupoprodajna cijena
nije bila u potpunosti plaćena i da je M. M. znao da je izdana punomoć bila u tu svrhu. Potvrdio je i da je okrivljeniku ključeve kuće u P. predao M. K..
Odgovarajući na pitanja okrivljenikovih branitelja, naveo je kako mu do danas nije poznato je li kupoprodajna cijena za ovu kuću plaćena u cijelosti te je ponovio da je iznos od 640.000,00 EUR iznos koji je dogovoren kao kupoprodajna cijena. Odvjetniku B. da je kazao da je cijena smanjena na 620.000,00 EUR.
Iz iskaza ovog svjedoka kojeg je sud u tomu dijelu prihvatio, proizlazi da je stvarno dogovorena kupoprodajna cijena predmetne nekretnine u konačnici iznosila 620.000,00 EUR.
Na okolnosti utvrđenja je li osim ugovora koji glasi na iznos od 310.000,00 EUR i koji je ovjeren kod javnog bilježnika, sačinjen drugi ugovor u kojem je bila sadržana prava ugovorna volja stranaka, odnosno ovdje okrivljenika i oštećenika, u postupku je ispitan svjedok D. L..
U svom iskazu naveo je da poznaje okrivljenika i da ga je okrivljenikov brat zamolio odvjetničku uslugu. Kazao mu je da je dogovorio kupnju nekretnine u P.
i pitao bi li išao s njima do S., kao odvjetnik i kako bi kontrolirao je li sve u redu, a na što je pristao. Okrivljenikov brat da mu je rekao da će kupoprodajni ugovor sačiniti odvjetnik prodavatelja i da bi on isti trebao kontrolirati. Isto tako okrivljenikov brat mu je govorio da kupoprodajna cijena iznosi 310.000,00 EUR, za koju mu se činilo da je previsoka, a sve s obzirom da je u obnašanju svog posla kao odvjetnik imao priliku vidjeti cijene sličnih nekretnina. Činilo mu se da je ova cijena bila bar 50.000,00 EUR veća od cijene koja bi po njemu bila prihvatljiva. Te prigode zajedno sa okrivljenikom i njegovim bratom L., da je išao kod prodavatelja u O.. Okrivljenikov brat da
je nosio 110.000,00 EUR. Na cesti, na izlazu u mjesto Š., da su ga čekali prodavateljev sin s još jednom osobom, koji je tražio 10.000,00 EUR kako bi utjecao na prodavatelja i snizio kupoprodajnu cijenu. Naveo je da je tako i bilo te su se zaustavili, a okrivljenikov brat da je išao do te dvije osobe. Nije vidio primopredaju novca. U nastavku da su bili u kući prodavatelja, nakon čega su otišli kod javnog bilježnika. Prodavatelj nije htio s njim razgovarati, navodeći da on ima svoga odvjetnika. Kod javnog bilježnika da mu je kazano da je u računalu javnog bilježnika već sačinjen ugovor, s tim da nije bilo navedeno ime kupca. Potom da je upravo on osobno sjeo za računalo te u ugovoru napisao ime kupca, njegovu adresu, što je prepisao s okrivljenikove osobne iskaznice. Negirao da bi pisao ugovor na svom laptopu, navodeći da sa sobom nije nosio nikako računalo. Predmetni ugovor da je pročitao i u njemu da je bila napisana kupoprodajna cijena od 310.000,00 EUR. Iste prigode da je prodavatelju predan iznos od 100.000,00 EUR te je bio dogovor da ponovno dođu u ponedjeljak kako bi se predao ostatak cijene od 210.000,00 EUR. Naveo je da je doista ponovno bio u uredu javnog bilježnika, u ponedjeljak, kada je izvršena primopredaja iznosa od 200.000,00 EUR. Sjeća se da je prodavatelj prigovorio da nedostaje 10.000,00 EUR, a da se okrivljenikov brat na to naljutio navodeći da je 10.000,00 EUR predao njegovom sinu. Čak da je govorio da će odustati od svega, da bi potom ipak pristao dati daljnjih 10.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene koja je bila označena u ugovoru. Misli da su prvi put kod bilježnika bili u subotu te je zaključio da se javni bilježnik i odvjetnik prodavatelja poznaju i da je atmosfera bila ležerna. Međutim, ove druge da je atmosfera je bila drugačija i da je bilježnik prigovorio da mu ne rade „cirkus“. U uredu javnog bilježnika da okrivljeni i M. M. uopće nisu komunicirali vezano za sačinjavanje ugovora.
Kada mu je predočeno da je svjedok S. B. u svom iskazu naveo da je
on, tj. svjedok nosio laptop i pisao ugovor, naveo je da to nije istina i da je spreman suočiti se sa B. i drugim svjedocima, čiji iskazi su u tomu dijelu drugačiji od njegovog iskaza. Kad mu je predočen ugovor o kupoprodaji u spisu u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu 620.000,00 EUR, naveo je da taj ugovor do tada nije vidio niti se istog sjeća. Kada mu je potom predočena potvrde na listovima 26 i 170 spisa, nakon što je istu pročitao, naveo je da se iste također ne sjeća. Isto tako da se ne sjeća je li u ponedjeljak sa sobom donio pripremljenu izjavu tražeći da je potpiše prodavatelj M. M., dopustivši mogućnost da je bilo tako. Potvrdio je da ga je naknadno zvao kolega B. i to u studenom te godine, koji mu je kazao
da su iskrsli neki problemi oko cijene i da je prodavatelj pokrenuo postupak na sudu, a drugi detalji mu nisu poznati.
Odgovarajući na pitanje zastupnika optužbe potvrdio je da ga je u jednom navratu telefonskim putem kontaktirao kolega B. od kojeg je primio i jedno
pismo koje je bila na temu njihovog usmenog razgovora, odnosno kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji zaključenog između okrivljenika i M. M., a koje
ga je uznemirilo te na isto nije htio odgovarati.
Iz iskaza svjedoka D. L. razvidno je da se sadržajno u bitnom razlikuje od iskaza svih ranije ispitanih svjedoka. U svom iskazu isti spominje samo jedan ugovor i to na iznos od 310.000,00 EUR za koji je naveo da je već bio pripremljen od strane odvjetnika B., a u kojem da je on samo upisao osobne podatke okrivljenika kao kupca. Nadalje, razvidno je da ovaj svjedok ne spominje nikakav drugi ugovor, tako ni ugovor u kojim bi kupoprodajna cijena bila navedena u iznosu od 640.000,00 EUR. Isto tako svjedok se ne sjeća nikakve potvrde koja bi bila sačinjena nakon što je navedena kupoprodajna cijena spuštena za 20.000,00 EUR tako da je u konačnici iznosila 620.000,00 EUR, a niti novog ugovora u kojem je potom označena upravo navedena kupoprodajna cijena od 620.000,00 EUR. Svjedok ne spominje niti da bilo govora o plaćanju poreza na nekretninu koja je predmet ugovora o prodaji.
Stoga, ocjenjujući vjerodostojnost iskaza svjedoka D. L. u tomu dijelu,
sud isti nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan, jer ne samo da je protivan iskazima drugih svjedoka već i materijalnim dokazima u spisu koji su pročitani u dokazne svrhe, a što se posebno odnosi na pročitani ugovor o kupoprodaji u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 620.000,00 EUR i što se odnosi na ranije spomenutu potvrdu koja mu je predočena tijekom ispitivanja, za koju se nije mogao sjetiti da bi na bilo koji način sudjelovao u sačinjavanju iste, dopustivši tek mogućnost da ju je vidio ranije. S druge pak strane svjedok je detaljno opisivao druge okolnosti, sadržaj razgovora s okrivljenikovim bratom, iznosa kojeg je okrivljenikov brat navodno dao oštećenikovom sinu kako bi snizio kupoprodajnu cijenu, odnosno selektivno se sjeća određenih stvari u korist okrivljenika. Stoga je zaključak suda da svjedok D. L. nije želio teretiti okrivljenika te nije potvrdio da bi postojao ugovor u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu od 640.000,00 EUR, a koja je naknadno smanjena i u konačnici označena u iznosu od 620.000,00 EUR, a da je ugovor na iznos od 310.000,00 EUR bio fiktivan ugovor i da je trebao poslužiti samo u svrhu plaćanja manjeg poreza. Navesti je da takvo ponašanje svjedoka ne začuđuje kada se ima u vidu da je prema podacima u spisu isti također bio prijavljen kao počinitelj kaznenog djela, vezano za konkretan utuženi događaj, nakon čega je u odnosu na njega doneseno rješenje o odbačaju kaznene prijave.
Materijalni dokazi koje je sud pročitao u dokaznom postupku koji se odnose na procjenu vrijednosti nekretnine koja je predmet predmetnog ugovora o kupoprodaji po kojima je vrijednost iste procijenjena na iznos znatno manji od iznosa od 620.000.00 EUR, nije od značenja za utvrđenje suda da je u konačnici stvarna ugovorna volja stranaka bila zaključenje ugovora sa kupoprodajnom cijenom od 620.000,00 EUR.
Navesti je da su u postupku ispitani i svjedoci koji bi bili zakonski nasljednici iza oštećenog sada pok. M. M. i to njegova kći D. V. i unuk M.
C., koji međutim nisu imali relevantnih saznanja o predmetnom kupoprodajnom ugovoru zaključenom između okrivljenika i oštećenika, ni o okolnostima dogovora oko kupoprodajne cijene pa se isti neće detaljnije iznositi u obrazloženju presude.
U postupku je potom valjalo utvrditi je li okrivljenik koji je od dogovorene kupoprodajne cijene od 620.000,00 EUR oštećenom M. M. isplatio samo
polovinu odnosno iznos od 310.000,00 EUR, neisplatom preostalog dijela u iznosu od 310.000,00 EUR, već u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da ovaj iznos za sebe zadrži i time pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist.
Nakon detaljne i kritičke analize svih izvedenih verbalnih i materijalnih dokaza, sud je utvrdio da u postupku nije dokazano da bi okrivljenik u konkretnom slučaju postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom pa stoga nije dokazano da bi počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
Kod donošenja ovog zaključka, sud je posebno imao u vidu činjenicu da su i okrivljenik i oštećeni, vezano za zaključenje predmetnog ugovora, imali stručnu pomoć tako da je okrivljenik angažirao odvjetnika D. L., dok je oštećenom
M. M. pomagao odvjetnik S. B.. Iz iskaza svih svjedoka je
nadalje razvidno kako vezano za zaključenje ugovora o kupoprodaji okrivljenik nije ni na koji način utjecao na oštećenog ili ga poticao na zaključenje drugog fiktivnog ugovora već su sve to zapravo dogovarali njihovi odvjetnici.
Posebno je istaknuti i ukazati na okolnosti pod kojima je okrivljenik došao u posjed ugovora u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu 310.000,00 EUR i na kojem je ovjeren potpis prodavatelja. Iz iskaza svjedoka D. M. je tako razvidno da je sve primjerke ugovora na kojima je ovjeren popis tj. izvornik i ovjerene preslike predao odvjetniku S. B. koji je štitio interese oštećenog M.
M. i pružao mu stručnu pomoć. Nadalje, razvidno je da je odvjetnik B. jedan primjerak ovjerenog ugovora predao okrivljeniku upravo na traženje i sugestiju svjedoka D. M.. U svom iskazu ovaj svjedok je pojasnio da je odvjetniku
B. ukazao da bi bilo korektno da primjerak ugovora preda okrivljeniku,
posebno imajući u vidu da je plaćena kapara i to u iznosu od 100.000,00 EUR, što zasigurno nije mali iznos, a da vezano za ovu isplatu nije potpisana nikakva potvrda. Svjedok je potvrdio i da je nakon toga odvjetnik B. okrivljeniku predao primjerak ovjerenog ugovora u kojem je kupoprodajna cijena označena u iznosu 310.000,00 EUR.
Nadalje, važno je istaknuti i da ih iz iskaza svih svjedoka, a posebno iz iskaza svjedoka javnog bilježnika D. M. proizlazi da su prodavatelj i kupac
odnosno ovdje oštećenik i okrivljenik, u još jednom navratu, po treći put namjeravali doći u isti javnobilježnički ured radi isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a što se nije dogodilo jer je D. M. sam tražio da se obrate drugom javnom bilježniku jer su mu u drugom navratu u uredu napravili veliki „šušur“, „cirkus“, odnosno veliki nered. Svjedok M. je posebno istaknuo da je na strani prodavatelja bilo vidljivo veliko uzbuđenje, a vezano za isplatu kupoprodajne cijene. Sve da ga je to zasmetalo, radi čega je sam zatražio da okrivljenom i oštećeniku kao strankama, više ne pruža javnobilježničke usluge i da se obrate drugom javnom bilježniku.
Sagledavajući naprijed iznijeto i to ponajprije način na koji je okrivljenik došao u posjed ovjerenog ugovora s kupoprodajnom cijenom od 310.000,00 EUR te potom da do daljnje isplate kupoprodajne cijene po treći put u uredu javnog bilježnika nije došlo iz razloga jer ih je javni bilježnik u kojem su tu isplatu trebali izvršiti zamolio da se obrate nekom drugom javnom bilježniku, sud je zaključio da okrivljenik nije postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom.
Dakle, u konkretnom slučaju se zasigurno ništa od onog što se dogodilo u nastavku i ne bi moglo dogoditi, da odvjetnik B., na zamolbu D. M.,
okrivljenom G. B. nije uručio primjerak ovjerenog ugovora s kupoprodajnom
cijenom od 310.000,00 EUR, a isto tako je upitno što bi se dogodilo odnosno da li bi cijena bila plaćena u cijelosti da je javni bilježnik pristao da stranke ponovno i po treći put dođu u njegov ured radi isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene.
Istaknuti je i da nitko od svjedoka ne tereti okrivljenika, a ni osobe s kojima je u dva navrata došao u javnobilježnički ured, da bi inzistirale na tomu da mu bude predan primjerak ovjerenog ugovora niti da bi on bio taj koji bi poticao M.
M. na zaključenje ugovora s manjom kupoprodajnom cijenom od 310.000,00
EUR te da su i okrivljenik i oštećenik u ovom pravnom poslu imali stručnu pomoć odvjetnika, a uz to su bile prisutne i druge osobe od njihovog povjerenja.
S obzirom na naprijed iznijeto, kako je za postojanje predmetnog kaznenog prijevare potrebno postojanje unaprijed stvorene prijevarne namjere, kao bitnog elementa utuženog kaznenog djela i koja mora postojati od samog početka ugovornog odnosa, a što ovdje nije slučaj, zaključak je suda da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
Imajući u vidu naknadno postupanje okrivljenika koji je iskoristio činjenicu što je došao u posjed ovjerenog ugovora sa fiktivnom kupoprodajnom cijenom i da je D. M. odbio pružanje daljnjih javnobilježničkih usluga i koji je potom u kratkom vremenu već 15. listopada 2015. podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmet kupoprodajnog ugovora i ishodio upis toga prava na svoje ime, a da prodavatelju oštećenom M. M. u dogovorenom roku
nije isplatio preostali iznos kupoprodajne cijene od 310.000,00 EUR, sud je utvrdio da kod okrivljenika postoji naknadno stvorena prijevarna namjera, a što međutim ne predstavlja obilježja utuženog kaznenog djela.
Stoga je sud okrivljenika oslobodio optužbe da bi počinio utuženo kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.
Uslijed takve odluke, sud je oštećene T. P., D. V. i M. C. uputio da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.
Naime, iako se u postupku od strane obrane prigovaralo položaju T.
P., koja je s oštećenim M. M., zaključila ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju i to nakon utuženog datuma, na način da su okrivljenik i njegovi branitelji problematizirali njezin položaj kao oštećene u postupku, zaključak je suda da sve troje imaju status oštećenika u smislu čl. 202. ZKP/08, a kako su postavili imovinskopravni zahtjev, upućeni su u parnicu.
Na posljetku, kako je sud donio oslobađajuću presudu, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Splitu 16. srpnja 2021.
SUDAC
Ankica Boban,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
