REPUBLIKA HRVATSKA
Pr-191/21
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja T. D. iz K. S., OIB: …, zastupanog po pun. J.
F., odvj. u S., protiv tuženika L.-M. d.o.o. S., OIB …, zastupano po punomoćniku M. F., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. travnja 2021. u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, po objavi dana 16. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik L.-M. d.o.o. S., OIB … u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju T.
D. iz K. S., OIB: … iznos od 1.800,00 kn na ime
jednokratnog dodatka na plaću za 2020. godinu, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate.
II. Dužan je tuženik L.-M. d.o.o. S., OIB … u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju T.
D. iz K. S., OIB: … trošak parničnog postupka od
1.000,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava se po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. ZOO-a i određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, dok se sa više zatraženim iznosom od 250,00 kuna ovo traženje tužitelja odbija kao neosnovano.
Obrazloženje
1.Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu na ime jednokratnog dodataka na plaću za 2020.g. od 1.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, koji iznos da mu pripada kao radniku tuženika temeljem čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 12/08, 115/15, 134/15, 26/18, 49/18). Jednokratni dodatak na plaću da je tuženik tužitelju trebao isplaćivati svake godine i to sa plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.
2.U odgovoru na tužbu podnesenim pred sudom 28.1.2020. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu. Tuženik ističe kako je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 30.04.2020. te da nije iskoristio niti jedan dan godišnjeg odmora za tu godinu a da bi mu pripadao razmjerni iznos jednokratne naknade.
3. Tužitelj u svom podnesku od 02.02.2021. referira se na tuženikov odgovor na tužbu te u bitnome navodi kako tužitelj svoje potraživanje utemeljuje na čl. 49. KU za graditeljstvo iz 2008 i čl. 47. Ku za graditeljsko iz 2015, da prema sadašnjoj sudskoj praksi i izraženim pravnim stavovima tužitelja bi pripadala jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn neovisno o činjenici korištenja godišnjeg odmora, radi čega drži neosnovanim navod tuženika kako bi tužitelja pripadala 1/3 zatražene naknade.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom potvrde H.-a, PS S. od 30.12.2019., te kolektivnih ugovora u djelatnosti graditeljstva na
nacionalnoj razini, Kolektivni ugovor L.-M. d.o.o. S. od
08.04.2008., Pravilnik o radu od 15.06.2010.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnih dodataka na plaću za 2020. od 1.800,00 kn, koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 47. tj 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.
6. Među strankama je sporno pripada li tužitelja pravo na jednokratni dodatak na plaću i u kojem iznosu, za 2020. obzirom na činjenicu da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika 30.04.2020. te je sporno dospijeće utužene naknade radi određivanja tijeka zatezne kamate.
U odnosu na točku I izreke presude.
7. Članak 49. st. 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("NN" br. 97/13. i 142/13, pročišćeni tekst, dalje: KU/13) i čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("NN" br. 115/15, dalje: KU/15) propisuju, da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a st. 2. da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.
7.1. Odlukom nadležnog M. rada i mirovinskog sustava od 6.2.2008.
primjena KU za graditeljstvo proširena je na sve poslodavce i radnike u djelatnosti graditeljstva RH ("NN" br. 20/08). Neosnovani su navodi tuženika iz odgovora na tužbu da tužitelj ne bi imao pravo na jednokratni dodatak na plaću u utuženom iznosu jer da je KU tuženika iz 2008. bio na snazi do 31.12.2008., nakon toga da je u primjeni bio Pravilnik o radu iz 2010., a kojim Pravilnikom, i to baš odredbom čl. 47. da nije bila određena visina jednokratnog dodatka na plaću. Naime, tužitelj navodi da su navodi tuženika neosnovani iz razloga što je čl. 96. KU tuženika iz 2008. ugovoreno da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, s tim da je odredbom čl. 92. istog, predviđena mogućnost otkaza tog Ugovora, koji međutim, nikada nije bio otkazan pa je bio na snazi sve do sklapanja KU iz 2015. (sklopljen na neodređeno vrijeme), a koji je na jednak način regulirao pravo na isplatu utuženog dodatka.
8. Primjenom odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu ("NN" br. 149/09.,
61/11., 73/13., dalje ZR/09), odnosno čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("NN" br. 93/14. i 127/17., dalje ZR/14), a kod činjenice da je pravo na jednokratni dodatak uređeno i KU i Pravilnikom o radu, ali u različitoj visini, za radnika se primjenjuje najpovoljnije pravo jer ni Zakonom o radu iz 2009., a ni Zakonom o radu iz 2014. nije drugačije određeno. Također, odredbom čl. 47., odnosno čl. 51. Pravilnika o radu navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću određuje poslodavac u skladu s KU, a što ponovno upućuje na primjenu KU-a koji nikada nisu otkazani, odnosno na primjenu KU za graditeljstvo kojima je ugovoren jednokratni dodatak na plaću u iznosu od zatraženih 1.800,00 kn godišnje.
8.1. Nadalje, citirane odredbe kolektivnih ugovora ne sadrže točne datume dospijeća utuženih tražbina već je navedeno da se iste ne smiju isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.
8.2. Prema odredbi članka 173. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku predviđenom ugovorom ili zakonom, dok prema stavku 3. istoga članka, ako rok nije predviđen ni ugovorom ni zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.
8.3. Svrha isplate jednokratnog dodatka na plaću jeste podmirivanje makar djelomično, troškova odmora koji radniku i njegovoj obitelji nastaju kao povećani troškovi odmora, putovanja za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i slično, time da isplata te jednokratne naknade nije vezana za činjenicu korištenja godišnjeg odmora, kako to proizlazi iz odluka Županijskih sudova u RH-a ( Gž-R-1827/19 od 27.siječnja 2020., Gž-R-779/18 od 15.listopada 2018., Gž-R-557/18-2 od 14.prosinca 2018.).
9. Dakle, kako je odredbom čl. 49. st. 2. KU/08 propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje sa plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn isplatiti do 30. lipnja 2020., već da ga ne mora isplatiti prije toga dana. Dakle, kako je radni odnos tuženika kod tuženika nesporno završio sa 30.04.2020. to je tuženik ovaj dodatak trebao tužitelju isplatiti najkasnije do 30.06.2020. odnosno zajedno sa prestankom radnog odnosa 30.04.2020. kada mu je bio u obvezi isplatiti i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, jer tuženik tvrdi kako tužitelj nije iskoristio godišnji odmor za 2020. Ovo stoga, što isplata tog dodatka nije vezana za činjenicu korištenja godišnjeg odmora kojega je tužitelja, a da je to tuženik organizirao trebao i mogao iskoristiti do 30.04.2020. kao dana prestanka radnog odnosa tužitelja.
9.1. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan pa je tuženiku naloženo da isplati tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2020. od 1.800,00 kn, sa zateznom kamatom (čl. 29. ZOO) tekućom od 01. srpnja 2020. kako je to tražio tužitelja.
U odnosu na točku II izreke presude.
10. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96,
91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife).
10.1. Tužitelj je popisao parnični trošak za sastav tužbe, jednog podneska te za zastupanje na jednom ročištu za svaku radnju po 250,00 kn te za pristup na ročište objave presude od 250,00 kn te pristojbu odluke od 250,00 kn što ukupno iznosi 1.250,00 kn.
10.2. Obzirom da je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 100% to ga pripada priznati parnični trošak prema VPS 1.800,00 kn za sastav tužbe i jednog obrazloženog podneska od 28.01.2021. te od zastupanja na ročištu od 22.04.2021. za svaku radnju po 250,00 kn te za ročište objave presude od 250,00 kn što ukupno iznosi 1.000,00 kn prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi. Sa više zatraženim iznosom od 250,00 kn na ime sudske pristojbe na odluku od 250,00 kn to se traženje odbija jer je tužitelj kao radnik oslobođen plaćanja pristojbe.
10.3. Na dosuđeni iznos parničnog trošak tužitelja pripadaju i zaražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. ZPP-a koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( NN broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16, 73/17).
U Splitu, 16. srpnja 2021.
SUDAC
Snježana Cvitanović,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (čl. 467. ZPP).
