REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-548/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz B., O. 118, OIB …,, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika O. bolnice B., B., A. M. 8, OIB.: … zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 2. srpnja 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 16. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnica B., M. ulica 8, B., OIB: … da tužiteljici S. B. iz B., O. 118, OIB: …, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.697,42 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 44,77 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 73,55 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,83 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,40 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 71,15 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa do isplate,

- 44,98 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 23,51 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 75,67 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 23,51 kn od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 67,78 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 65,95 kn od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 85,73 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,88 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 99,89 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,58 kn od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,21 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,81 kn od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 154,44 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 42,88 kn od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,39 kn od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 124,71 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,82 kn od 16.02.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,14 kn od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,12 kn od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,29 kn od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,98 kn od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 31,20 kn od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 71,24 kn od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,69 kn od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,37 kn od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 25,17 kn od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,56 kn od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 40,90 kn od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,19 kn od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,46 kn od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 97,24 kn od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,06 kn od 16.06.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 142,62 kn od 16.07.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 95,43 kn od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 115,97 kn od 16.10.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 92,02 kn od 16.12.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 88,97 kn od 16.01.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,00 kn od 16.02.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 82,80 kn od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,54 kn od 16.04.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku O. bolnica B., M. ulica 8, B., OIB: … da tužiteljici S. B. iz B., O. 118, OIB …, nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.434,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 19. srpnja 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica S. B., kao radnik podnijela je ovome sudu tužbu 5. veljače 2021., protiv tuženika O. bolnice B., kao poslodavca radi isplate razlike plaće. U tužbi tvrdi da je u razdoblju od 3. veljače 2016., do 3. veljače 2021. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničar na bolničkom odjelu prema ugovoru o radu.

2. Tužiteljica tvrdi da tuženik nije platio tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužiteljici pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 96/2015) i čl. 55. KU (Narodne novine 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Nadalje ističe da u navedenom razdoblju tuženik nije platio tužiteljici dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve određene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada redovnog i prekovremenog rada radila na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15).

3. S obzirom je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. 4. Tužiteljica ističe da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem da bi bez provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja mogla izračunati ukupan iznos bruto plaće, odnosno dodataka koje potražuje, a isti se iznos svakako ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o obračunima plaće i evidenciji radnog vremena. Stoga prvenstveno podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. ZPP i potražuje od tuženika isplatu iznosa razlike bruto plaće na ime dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te razliku naknade plaće za godišnji odmor sve za razdoblje od 3. veljače 2016., do 3. veljače 2021., koji iznos će postaviti nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i potražuje parniče troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. No, nakon što je tuženik dostavio obračun razlike plaće, naknade plaća po osnovama navedenima u tužbi, evidenciju o radu za tužiteljicu u utuženom razdoblju, podneskom zaprimljenim kod suda dana 17. lipnja 2021., tužiteljica je podneskom od 21. lipnja 2021., u skladu s tim neosporenim obračunom, postavila određeni tužbeni zahtjev radi isplate ukupnog bruto iznosa 2.697,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kao su pobliže navedeni pod točkom I. izreke i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (list 221-223).

6. U odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da tužiteljica uz tužbu ne prilaže niti jedan materijalni dokaz u korist svojih navoda, da nije uz tužbu nije priložio niti ugovor o radu, već i za taj dokument predlaže pribavljanje istoga od tuženika kao poslodavca, iako bi taj dokument nesumnjivo trebao biti u posjedu tužiteljice. Ističe da ukoliko je tužiteljica uistinu bio zaposlenik tuženika, tada tužiteljica treba biti i u posjedu isplatnih lista za utuženo razdoblje od 3. veljače 2016., do 3. veljače 2021., da se nigdje u tužbi se ne navodi da tužiteljici kao zaposleniku tuženika ne bi bile uručene platne liste za utuženo razdoblje.

7. Smatra da u konkretnom slučaju nema uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe, jer bi tužiteljica trebao raspolagati svom dokumentacijom za koju traži od tuženika da ju u nastavku postupka dostavi, navodi da čl. 186.b. st. 4. ZPP-a propisano je kako se obveza dostave dokumentacije može naložiti tuženiku u slučaju kada se ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što tužiteljica dođe do podataka koje joj tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke.

8. Tuženik nadalje navodi da bi mu se ovakva obveza naložila, smatra da se prvenstveno je potrebno da budu ispunjene dvije pretpostavke. Prva pretpostavka je da je riječ o podacima koje je tuženik prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Ističe, ukoliko je tužiteljica bio u radnom odnosu kod tuženika tada je zasigurno u posjedu ugovora o radu, a i isplatnih lista plaća, budući se nigdje ne navodi kako joj iste nisu uručene. Ističe da je tuženik tužiteljici već uručio svu dokumentaciju koja joj je potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.

9. Nadalje, tuženik smatra da mora biti ispunjena i daljnja pretpostavka iz čl.186.b. st. 4. ZPP-a, a to je da tuženik ne želi dati tužiteljici podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nikada od tuženika nije zatražila dostavu bilo kakve dokumentacije, jer bi mu tuženik, ukoliko takvu dokumentaciju posjeduje, zasigurno istu stavio na raspolaganje. Tužiteljica ne nudi nikakav dokaz da je od tuženika zatražio dokumentaciju na koju se poziva i za koju traži da se tuženik posredstvom suda obveže da ju dostavi, stoga smatra da tužbu treba odbaciti kao neurednu.

10. Tuženik ne spori kako se Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13.), Dodatkom ovom kolektivnom ugovoru (Narodne novine 96/15.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18.) uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće. Tuženik osporava da pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika tuženik nije poštovao odredbe kolektivnog ugovora i drugih propisa u odnosu na prava bilo kojeg od svoji zaposlenika počevši od 3. veljače 2016., do 3. veljače 2021. Tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 3. veljače 2016., do 3. veljače 2021. i to na ime neplaćenih dodataka za posebne uvjete rada, s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada, pa tako i prekovremenom radu. Pitanje obračuna naknade plaće za prekovremeni rad regulirano je čl. 47. i čl. 53. st. 5. KU (Narodne novine 143/13.), odnosno čl. 45. i čl. 51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.). Odredbom čl. 53. st. 5. KU (Narodne novine 143/13.) koji je neizmijenjen odredbom čl. 51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.) propisano je da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura. Slijedom iznijetog tužiteljica nema pravo na dodatak zbog otežanih uvjeta rada i dodatak s osnova iznimne odgovornosti radnog mjesta, budući da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je prekovremeni rad prema čl. 53. st. 4. KU (Narodne novine 143/13.) i čl. 51. st. 4. (Narodne novine 29/18.), obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem tužiteljica dežura.

11. Tuženik tvrdi da je pravilno obračunavao i isplaćivao svim zaposlenicima naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u utuženom razdoblju, te je tuženik svim zaposlenicima pravilno obračunavao i isplaćivao mjesečne plaće za utuženo razdoblje, a time je tuženik svim zaposlenicima pravilno obračunao i isplatio i naknade za godišnji odmor.

12. Tuženik ističe da je svim zaposlenicima u spornom razdoblju pravilno obračunavao i isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja pa je slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, potražuje troškove postupka.

13. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračune isplaćene plaće, evidencije o radnom vremenu, izračun razlike plaće i naknade plaće sačinjen po tuženiku.

14. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu plaće za utuženo razdoblje s naslova dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. st.1 i 2 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i Kolektivnim ugovorom Narodne novine 29/18) kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, za dodatak za plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta, temeljem odredbe članka 59. KU/2013 kojim je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi tužitelj ostvaruje dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju od 3. veljače 2016., do 3. veljače 2021.

17. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 3. veljače 2016., do 3. veljače 2021., bila zaposlena kod tuženika i to neprekidno na radnom mjestu medicinske sestre/tehničar na bolničkom odjelu, a što proizlazi iz navoda stranaka, obračuna plaće i evidencija radnog vremena. Prema dostavljenom obračunu po tuženiku obuhvaćeno je razdoblje do 1. travnja 2020.,

18. Prema ocjeni suda, tužiteljici na njenom radnom mjestu u utuženom pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 14% od osnovne plaće za razdoblje od 3. veljače 2016. do 31. kolovoza 2019., a od 1. rujna 2019., do 1. travnja 2020., u visini od 17%. Nadalje, po ocjeni suda da je tužiteljici za cijelo utuženo razdoblje od 3. veljače 2016. do 1. travnja 2020., kao medicinskoj sestri/tehničar na bolničkom odjelu i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i to u spornom razdoblju od 3. veljače 2016. do 31. kolovoza 2019. u iznosu 4% od osnovne plaće, a u razdoblju od 1. rujna 2019., do 1. travnja 2020., u visini od 8% od osnovne plaće. Sve navedeno proizlazi iz čl. 57., čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13), čl. 4. Dodatka I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15) i čl. 55. i čl. 57. KU (Narodne novine 29/18, 92/19), a što ni tuženik ne osporava.

19. Nesporno je da su u evidencijama radnog vremena i obračunima plaća točno evidentirani svi sati rada tužiteljice kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, te da je tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne uvjete rada, kao i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo na redovni mjesečni fond sati rada, dok joj nije taj dodatak obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada.

20. Nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio naknade plaće za godišnji odmor, no bilo je sporno postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužiteljici drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da je podatak o radnom mjestu, te postotak i visina dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi vidljiva iz svakog pojedinog obračuna plaće. Obračuni plaće i evidencije radnog vremena za tužiteljicu dostavljeni su po tuženiku pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna, jer je dostavljena iz službenih programskih evidencija tuženika Opće bolnice Bjelovar, a koju vjerodostojnost iste tužiteljica nije osporavala pa proizlazi da je ista nesporna za obje stranke.

21. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužiteljici za cijelo utuženo razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada, sporno je pripada li tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i u odnosu na prekovremene sate rada, te je li tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor, te je bila sporna i visina potraživanja tužiteljice.

22. Neosnovano tuženik tvrdi da je tužba tužiteljice nepodobna za raspravljanje , jer je tužiteljica u tužbi jasno odredila razdoblje od 3. veljače 2021., do 3. veljače 2021., (koje u konačnom zahtjevu obuhvaća zaključno ožujak 2020.), jasno odredila osnov svoga potraživanja tj. utuženi dodaci na plaću na one sate rada za koje joj dodaci nisu plaćeni tj. na prekovremene sate rada te razliku plaće za iskorišteni godišnji odmor. Tužiteljica je u tužbi navela da će zahtjev određeno postaviti nakon dostave dokumentacije od strane tuženika i nakon provedenog vještačenja, a se sukladno čl. 186.b ZPP-a, što njenu tražbinu čini urednom i odredivom. Kako je tužiteljica određeni tužbeni zahtjev u smislu čl. 186.b ZPP postavila odmah nakon što je zaprimljen neosporeni obračun sačinjen po tuženiku, to je po ocjeni suda tužba uredna i postavljena u skladu s odredbama ZPP-a.

23. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU) koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju i to čl. 57. KU NN 143/13 (koji je u primjeni od 1. prosinca 2013.) uz dodatak KU NN 96/15 odnosno čl. 55. KU NN 29/18, 92/19, koji je bio na snazi do kraja utuženog razdoblja bilo je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, time da je taj dodatak za posebne uvjete rada tužitelju za razdoblje od 3. veljače 2016. do 31. kolovoza 2019. pripadao u visini 14% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 17% od osnovne plaće, a što nije između stranaka sporno i proizlazi iz obračuna plaća kao i obračuna razlike plaće, u kojem je omjeru dodatak i obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada.

24. Nadalje, nesporno je i da je tužiteljici kao medicinskoj sestri/tehničar na bolničkom odjelu pripadao dodatak na osnovnu plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u razdoblju od 3. veljače 2016. do 31. kolovoza 2019. u iznosu od 4% od osnovne plaće (čl. 4. Dodatka I. KU NN 96/15) odnosno čl. 57. KU NN 29/18 i 92/19, a od 1. rujna do 31. ožujka 2020., u iznosu od 8% od osnovne plaće, te da joj je u tim postocima za pripadajuća razdoblja taj dodatak obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.

25. Odredbom čl. 47. KU NN 143/13, čl. 45 KU 29/18 i 92/19, definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužitelju, kojemu nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

26. Tužiteljici pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, jer tužiteljica i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.

27. Temeljem čl. 60. ZR NN 149/09, čl. 81. ZR NN 93/14, odnosno čl. 36. st. 2. KU NN 143/13, čl. 34. st. 2. KU NN 29/18, kao i čl. 59. TKU NN 141/12, čl. 58. TKU NN 24/17 i čl. 58. TKU NN 128/17 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

28. Iz obračuna plaća za tužiteljicu razvidno je da je tuženik tužiteljici obračunavao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tih obračuna koji su nesporno vjerodostojni vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna plaća vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada). Nadalje, irelevantno je za odnos tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca, tuženikovo pozivanje na nužnost obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a, jer se radnika ne tiče može li poslodavac mijenjati obračune plaća, već je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću u skladu s kolektivnim ugovorom.

29. Prema čl. 5. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) važećeg do 7. kolovoza 2014. poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Sadržajno su predmetna prava i obveze propisani i u čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17) važećeg u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa nadalje.

30. Da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu Gž R-461/18 od 13. prosinca 2018., Županijski sud u Rijeci Gž R-427/2018 od 18. rujna 2018., Županijski sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8. travnja 2019., Županijski sud u Osijeku broj Gž R-407/2018 od 9. svibnja 2019. Konačno, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

31. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je izvršio uvid u obračun potraživanja sačinjen po tuženiku (list 143-144 spisa) kojega su i tužiteljica i tuženik u cijelosti prihvatili točnim i valjanim, to je tužiteljica postavila određeni tužbeni zahtjev radi isplate bruto iznosa 2.697,42 kn na ime dodatka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na ime naknade plaće za godišnji odmor sa zakonskim zateznim kamatama kao pod toč. I. izreke presude, kao je i navedeno u podnesku tužiteljice od 21. lipnja 2021., (list 221-223 spisa), a odustala je od prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, jer su se stranke suglasile da provođenje tih dokaza nije niti potrebno.

32. Iz obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da za slučaj obračuna dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknadu plaće za godišnji odmor u iznosu 2.697,42 kn, tuženik tužiteljici nije isplatio razliku plaće u iznosu od 2.697,42 kn (list 221-223 spisa). S obzirom da je obračune plaća i obračun potraživanja dostavio sam tuženik, da tužiteljica nije osporavala točnost i istinitost svih podataka navedenih u obračunima plaće i točnost sačinjenog obračuna potraživanja na način da su dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i naknade plaće za godišnji odmor obračunati za prekovremene sate rada, to nije bilo potrebe provoditi financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

33. U utuženom razdoblju tužiteljica je ostvarila određeni broj prekovremenih sati rada navedenih u izračunu razlike plaće za prekovremeni rad u rubrici "prekovremeni" (list 201-203 spisa) za koje joj pripada razlika neisplaćenih, a utuženih bruto dodataka i to za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i razlike plaće za godišnji odmor u iznosu ukupno bruto 2.697,42 kn i to po pojedinim mjesecima kao u tablici obračuna potraživanja tuženika u stupcu "ukupno razlika bruto" i "razlika GO" na listu 143-144 spisa, tj. kao pod toč. I.. izreke presude.

34. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, ali iste tužitelj i ne potražuje (tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018.).

35. Dakle, na temelju obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da bruto iznos dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve obračunato na ostvarene prekovremene sate rada, razlika naknade plaće za godišnji odmor tužitelju za razdoblje od 3. veljače 2016., do 31. ožujka 2020., iznosi bruto 2.697,42 kn, pa je radi isplate tih iznosa tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao pod toč. I izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tim bruto iznosima. Za svaki pojedini mjesec za razdoblje od 3. veljače 2016., do 31. ožujka 2020., pripadajući iznos tih bruto dodataka naveden je na listu 143-144 spisa, u stupcima "ukupno razlika bruto" i "razlika GO", a koji su pobliže označeni pod toč. I. izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u mjesecu na dodatke za prethodni mjesec pa do isplate, jer je temeljem čl. 92. st. 2 Zakona o radu (Narodne novine, 93/14, 127/17, 98/19) tuženik bio tužiteljici dužan plaću (zajedno s pripadajućim dodacima) isplaćivati do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a sve u vezi čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 41/08, 125/11, 78/15).

36. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155 ZPP. Kako tužiteljica u parnici uspjela u cijelosti, to joj je tuženik u obvezi u cijelosti nadoknadi parnične troškove. Parnični troškovi tužiteljice sastoje se od (ukupni vps. 2.697,42 kn) troška sastava tužbe od 3. veljače 2021., u iznosu 500,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 11. ožujka 2021., kojim se očituje na navode odgovora na tužbu (Tbr.8. toč.1.Tarife) u iznosu 500,00 kn, sastava podneska od 21. lipnja 2021. kojim postavlja konačni i određeni tužbeni zahtjev u iznosu 125,00 kn (Tbr.8. toč.3. Tarife), zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak dana 2. srpnja 2021., u iznosu 500,00 kn, zastupanje na ročištu za objavu presude dana 2. srpnja 2021., u iznosu od 250,00 kn, troška PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 468,75 kn, odnosno sveukupno 2.434,75 kn na koje mu pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. srpnja 2021. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

37. Svi parnični troškovi odmjereni tužiteljici bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama postavljenog određenog zahtjeva za naknadom parničnih troškova.

38. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 16. srpnja 2021.

Sudac

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).