Poslovni broj: Usž-1486/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. R., Č., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva L.-V. & P., S., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, S., radi prekida postupka izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsIgr-343/20-6 od 3. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 19 UsIgr-343/20-6 od 3. prosinca 2020. godine.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/20-02/00661, urbroj: 443-02-03-13-01/3-20-19 od 29. srpnja 2020., kojim se odbija zahtjev za prekid postupka izvršenja inspekcijskog rješenja, klasa: UP/I-362-02/20-02/00661, urbroj: 443-02-03-13-01/3-20-19 od 10. srpnja 2020., a kojim je tužitelju, kao investitoru, naloženo uklanjanje izrijekom opisanih protupravno izgrađenih građevina.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da mu u upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama važnim za rješavanje ove pravne stvari, a što je suprotno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.-dalje u tekstu: ZUP), na koju okolnost se nije osvrnuo niti prvostupanjski sud, jer nije obrazložio navode tužitelja o nezakonitostima i nepravilnostima u upravnom postupku. Nadalje, sud je bezrazložno odbio izvesti dokaze koje je predložio tužitelj, već je paušalno ocijenio iste suvišnim, pri čemu upire na članak 60. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.-dalje u tekstu: ZUS), zaključujući kako u obrazloženju presude nisu izloženi u cijelosti zahtjevi tužitelja, predloženi dokazi niti činjenice, već je paušalno ponovljeno mišljenje i stav tuženika. Odbijanjem dokaza tužitelja prvostupanjski sud povrijedio je i više načela upravnog spora, a prije svega načela izjašnjavanja stranke iz članka 6. ZUS-a. Nastavno se tužitelj osvrće na rješenje tuženika od 10. srpnja 2020., kojim mu je naloženo uklanjanje građevina, smatrajući isto nepravilnim i nezakonitim, te na zapisnik sastavljen dana 30. lipnja 2020., smatrajući isto nezakonitim dokazom kojeg treba izdvojiti iz spisa. Poziva se i na odredbu članka 26. stavka 2. ZUS-a, kojom je regulirana odgoda ovrhe, smatrajući da su u konkretnom predmetu ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Mišljenja je da je ovdje bilo nužno prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, a koji postupak je u tijeku kod Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave T. U postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju, u tijeku je pribava snimki nastalih prije 22. lipnja 2011., dakle postupak još nije završen, a samim i nestručnim uvidom u snimak, jasno proizlazi da je postojao određeni objekt upravo na spomenuti dan. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i osudi tuženika na naknadu cjelokupnog troška koji iznosi sastav tužbe, izlazak na raspravu i sastav ove žalbe, podredno, da osporenu presudu ukine i vrati predmet na ponovno postupanje.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni materijalnog prava.
6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbe članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/12., 65/17. i 14/19.), osnovano zaključio da tužitelj uz zahtjev za prekid postupka izvršenja nije priložio dokaze određene odredbom članka 42. stavka 2. citiranog Zakona, a niti je postupio po dopisu tuženika od 16. srpnja 2020., kojim je pozvan na dostavu dokaza izričito propisanih navedenom zakonskom odredbom ( dokaz o podnošenju zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju i uvjerenje o vidljivosti zgrade na DOF5/2011, odnosno katastarskom planu/drugoj kartografskoj podlozi do 21. lipnja 2011.), a što, i po ocjeni ovoga Suda, čini zapreku da se tužiteljevom zahtjevu udovolji.
8. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ne pobija ovdje pravno odlučnu činjenicu da nije dostavio zakonom propisane dokaze, već iznosi prigovore koji se odnose na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju, a koje rješenje se ne može osporavati u postupku izvršenja, slijedom čega isti nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari.
9. Neosnovano tužitelj upire i na primjenu članka 26. stavka 2. ZUS-a, jer u konkretnom slučaju predmetnom pojedinačnom odlukom (ovdje rješenjem tuženika od 29. srpnja 2020.) nije odlučeno o nekoj tužiteljevoj obvezi, već je odbijen njegov zahtjev za prekid postupka izvršenja, dakle, predmeta izvršenja niti nema, a što posljedično znači da nema mjesta ni primjeni citirane zakonske odredbe kojom je regulirana odgoda izvršenja pojedinačne odluke.
10. Nije pravno odlučan niti žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer, upravo suprotno navodima žalbe, osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
11. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluke ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
12. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora, jer, sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa, budući je tužiteljeva žalba u cijelosti odbijena, to je valjalo odbiti i njegov zahtjev za naknadu zatraženih troškova.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
