REPUBLIKA HRVATSKA

Pr-406/20

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja M. Đ. iz S., …, OIB: …, zastupan po pun. M.

J., odvjetniku u S., protiv tuženika S.-D. Ž. iz

S., …, OIB: …, zastupana po pun. M. P.,

odvj. u S., te umješaču na strani tuženika R. H., zastupane po

O.-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2021. u nazočnosti pun. tužitelja, zamj. pun. tuženika D. D., odvj. u O. B. i partneri te pun. zz umješača J. M., po objavi dana

15. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se kontinuitet radnog staža tužitelja ostvarenog kod tuženika, G. K., i Ž. S. D od 02.ožujka 1987. do 15.prosinca 2019 u

ukupnom trajanju od 32.godine 9 mjeseci i 13 dana.

I.. Dužan je tuženi u roku od 15 dana s osnova manje isplaćene bruto otpremnine isplatiti tužitelju iznos od 124.816,16 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 02. prosinca 2019. godine pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. ", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju M. Đ. iz S., …, OIB: …,

naknaditi tuženiku S.-D. Ž. iz S., …, OIB: … parnični trošak od 25.625,00 kuna u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju M. Đ. iz S., …, OIB: …

naknaditi umješaču na strani tuženika parnični trošak od 12.500,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi koju je podnio ovome sudu protiv tuženika SDŽ 11. ožujka navodi kako je 02. prosinca 2019. godine, tužitelju donijeto

Rješenje U. D. uprave u SDŽ Klasa: UP/I-112-

02/19-03/52 kojim je prestala državna služba, te je istome određeno pravo na otpremninu. Prilikom obračuna otpremnine tužitelju, a uzimajući u obzir obračun poticajne otpremnine tuženik je učinio pogrešku na način da je u podacima o zaposlenju tužitelja utvrdio pogrešan broj godina radnog staža tužitelja kod tuženika, te je tako navedeno 18. godina radnog staža, iako je radni staž tužitelja trajao 37. godina 3. mjeseca i 23 dana. U odnosu na navedeno Rješenje, odnosno izračun otpremnine tužitelj je podnio je žalbu temeljem koje je RH O. za državnu službu oglasio točku 3. predmetnog Rješenja ništavom, te ujedno uputio tužitelja kako svoje potraživanje novčanog iznosa iz radnog odnosa može zahtijevati tužbom pred nadležnim sudom, sukladno čl. 133. Zakona o radu. Navedeno Rješenje, podnositelj ovog zahtjeva zaprimio je dana 30. siječnja 2020. godine.

1.1. Tužitelj je prije pokretanja ovog postupka tražio od tuženika da mu isti prizna radni staž u vremenu od 02. ožujka 1987. godine, u ukupnom trajanju od 37. godina 3. mjeseca i 23 dana, zaključno s danom 15. prosinca 2019. godine, kao i da mu se sukladno navedeno utvrđenom trajanju radnog staža obračuna i isplati visina otpremnine, sukladno odluci Ministarstva uprave u visini prosječne mjesečne bruto plaće u prvih šest mjeseci 2019. godine za svaku godinu radnog staža. Čak što više, tuženik je dana 13. prosinca 2019 godine izdao tužitelju potvrdu kojom se jasno potvrđuje upravo trajanje radnog staža kako se to navodi u tužbi. Također, Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi koji je stupio na snagu 30. studenog 2019. godine određeno je kako službeniku i namješteniku koji je iz državnog tijela ili javne službe po sili zakona preuzet u upravno tijelo jedinice lokalne i područne samouprave, radi ostvarivanja prava iz službe, radni staž ostvaren u državnom tijelu ili javnoj službi uračunava se u radni staž ostvaren u jedinici lokalne samouprave…

1.2.Tužitelj navodi kako je 2002. godine osnovan Ured državne uprave te se službenici i namještenici zaposleni u općinskim organima uprave i službama dotadašnjih općina preuzimaju u novoosnovane urede državne uprave. Službenici koji su preuzeti nastavljaju obavljati poslove i zadatke upravnih tijela i jedinica lokalne samouprave koje su obavljali i do tada. Slijedom navedenog, jasno proizlazi kako je tužitelju isplaćena manja otpremnina no što li ga ista pripada u svezi s godinama radnoga staža kod tuženog.

1.3. Radi svega navedenog, a uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik u ovome slučaju pogrešno primijenio niz zakonskih propisa, odnosno iste nije primijenio, to je tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom bi obvezao tuženika u roku od 15 dana s osnova manje isplaćene bruto otpremnine isplatiti tužitelju iznos od 157.113,00 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 02. prosinca 2019. godine pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećenjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu parnični trošak sve u roku od 15 dana.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže da Naslovni sud odbije tužbu te obveže tužitelja na podmirenje parničnih troškova tuženika. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tuženik nije obveznik isplate otpremnine koju tužitelj potražuje u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, netočno je da je tuženik izvršio obračun otpremnine tužitelja odnosno da je učinio pogrešku u obračunu budući da je obračun otpremnine sačinjen prema saznanjima tuženika u Z. i to sukladno podacima koji su preuzeti iz Centraliziranog obračuna plaća (COP) i Registra zaposlenih, a koje ne vodi tuženik.

2.1. Tuženik ističe kako tužitelj nije djelatnik tuženika niti je isti preuzet od strane tuženika s osnova Sporazuma koji je zaključen između MU i SDŽ. Iz Rješenja Ureda državne uprave, Klasa: UP/I-112-02/19-

03/52, Urbroj: 2181-02-02-19-2 od dana 2. prosinca 2019.g. koju je uz tužbu dostavio tužitelj proizlazi da je tužitelju državna služba prestala s danom 15. prosinca 2019.g. S druge strane, Sporazum o preuzimanju predmeta, pismohrane, ostale dokumentacije, opreme te sredstava za rad od mjesno nadležnog ureda državne uprave u županiji zaključen je dana 16. prosinca 2019.g. između MU i tuženika (dalje u tekstu: „Sporazum“). Sukladno čl. 2. Sporazuma tuženik nije preuzeo tužitelja kao jednog od djelatnika Ureda državne uprave u SDŽ. Drugim riječima, tužitelj je svoj odnos o prestanku državne

službe regulirao prije nego su djelatnici Ureda državne uprave u sdž preuzeti od strane tuženika.

2.2. Nadalje, tuženik nije preuzeo obveze isplate otpremnina kako to pogrešno smatra tužitelj, ali takva obveza nije predviđena zakonom. Ovo stoga što nije došlo do spajanja Ureda državne uprave s tuženikom pa tako tuženik nije pravni slijednik Ureda državne uprave u SDŽ niti odgovara za obveze tog

ureda u odnosu na potraživanja djelatnika koji su ranije bili zaposleni kod tog tijela. Nadalje, sredstva za otpremnine su predviđena u državnom proračunu, a ne u županijskom proračunu, te opreza radi predlaže, da se RH, po

zakonskom zastupniku ODO u S. pozove na

uključivanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

2.3. Osim toga tuženika ističe kako je tužitelj je pogrešno naznačio vrijednost predmeta spora na svojoj tužbi, vjerojatno pogreškom u pisanju. Ipak, opreza radi u tom smjeru se stavlja prigovor te se ističe da vrijednost predmeta spora odgovara iznosu koji tužitelj u ovoj tužbi potražuje i to iznosu od 157.113,00 kn.

3. Tijekom postupka a u odnosu na navode tuženikovog odgovor na tužbu tužitelj ističe kako je Rješenjem odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/20-01/18 točka 3. Rješenja o prestanku državne službe Ureda državne uprave u SDŽ oglašava ništavom. Sve ovo naravno temeljem žalbe tužitelja

izjavljena protiv navedenog Rješenja koje se odnosi na sporazum o prestanku državne službe. Tužitelj svoje traženje utemeljuje na Kolektivnom ugovorom za državne službenike i namještenike NN 112/2017 (17.11.2017.), točnije čl. 7 istoga propisano je kako službenik i namještenik tijela jedinice lokalne ili područne samouprave i službenik iz javne službe koji se po sili zakona preuzima u državno tijelo, odnosno koji se zbog potreba službe, temeljem posebnog propisa o službeničkim odnosima, premješta u državno tijelo na temelju pisanog sporazuma čelnika državnog tijela i tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, odnosno javne službe, za ostvarivanje svojih radnih i materijalnih prava, zadržava kontinuitet svog rada odnosno radnog staža kao ukupni staž ostvaren u državnom tijelu, javnoj službi i jedinici lokalne i područne samouprave. Istim tim kolektivnim ugovorom u čl. 65. propisano je kako namještenik kojem prestaje radni odnos ima pravo na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu radnog staža u državnoj službi. Nadalje, istim člankom se propisuje kako kao radni staž ostvaren u državnoj službi smatra se ukupni radni staž ostvaren u svim državnim tijelima, osim radnog staža za koji je već ostvario pravo na otpremninu u tijelu u kojem mu je prestala služba ili radni odnos. Osim toga tužitelj se poziva i na čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi NN 90/1992 propisano je kako jedinice lokalne samouprave, među kojima je i tužena, preuzimaju zaposlene u općinskim organima uprave i službama dosadašnjih općina u skladu s rokovima određenim Zakonom o sustavu državne uprave, Čl. 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu državne uprave NN 59/2001 pak se propisuje kako ured državne uprave u jedinci područne samouprave preuzima državne službenike i namještenike županijskih ureda. Državni službenici i namještenici županijskih ureda nastavljaju s radom na poslovima koje su obavljali do stupanja na snagu ovog Zakona do donošenja rješenja na temelju Pravilnika iz čl. 31. st. 4. istog zakona. Konačno, posljednjim izmjenama, odnosno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi NN 112/2019 u svom čl. 13.a jasno kaže kako službeniku u namješteniku koji je iz državnog tijela ili javne službe po sili zakona preuzet u upravno tijelo jedinice lokalne i područne samouprave, radi ostvarivanja prava iz službe, radni staž ostvaren u državnom tijelu ili javnoj službi uračunava se u radni staž ostvaren u jedinici lokalne i područne samouprave. Također, Zakonom o sustavu državne uprave NN 66/2019 čl. 67. st. 2. navodi se kako Županije preuzimaju državne službenike, uključujući predstojnike, namještenike, i dr. te opremu i sredstva za rad mjesno nadležnih ureda državne uprave.

3.1. Nastavno, tužitelj drži kako iz preslike njegove radne knjižice jasno proizlazi činjenica kako radni staž tužitelja kod tuženika iznosi radeći u Lokalnoj samouprava – G. K. 6 godina 9 mjeseci i 29 dana , Ž. S. d 7. godina,

10 mjeseci i 1 dan te Uredu državne uprave u SDŽ 18.

godina 1 mjesec i 15 dana, pa bi njegov ukupni radni staž kod tuženika iznosio bi 32 godine, 9 mjeseci i 13 dana.

3.2. U odnosu na samu visinu otpremnine tužitelj citira i odredbe Kolektivnog ugovora koje se tiču visine otpremnine. Iznimno, zaposleniku s trideset i više godina staža kod istog poslodavca, isplaćuje se povlaštena otpremnina u visini najmanje 65% prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada. Ako zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu nije isplaćivana plaća, već naknada plaće prema posebnim propisima, ili mu je isplaćivan dio plaće i dio naknade plaće prema posebnim propisima, za izračun pripadajuće otpremnine uzima se plaća koju bi zaposlenik ostvario da je radio u punom radnom vremenu. Otpremnina se isplaćuje najkasnije trideset dana po prestanku radnog odnosa.

3.3. Naglašava da otpremnina sukladno članku 88. TKU, u smislu odredbe članka 46. TKU, predstavlja materijalno pravo koje je TKU-om ugovoreno u neto iznosu. Osnovica za utvrđivanje otpremnine je 65% prosječne mjesečne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada, ali se radniku isplaćuje kao neto iznos što znači da je poslodavac i prema TKU dužan podmiriti sva davanja na taj neto iznos otpremnine. Treba ukazati i na odredbu članka 48. TKU prema kojoj se kod ostvarivanja prava iz radnog odnosa neprekidni staž u javnim službama uzima kao jedna cjelina, bez obzira na promjenu poslodavca tijekom tog radnog staža.

3.4. Konačno, a obzirom na odgovor na tužbu tuženika te činjenice koje su postale sporne tijekom postupka tužitelj uređuje svoju tužbu smatrajući kako između parničnih stranaka postoje sporna pitanja koja se u ovom postupku moraju utvrditi, pa je tužitelj predložio sudu donijeti presudu kojom bi se utvrdio kontinuitet radnog staža tužitelja ostvarenog kod tuženika, G. K. i ŽSD od

02. ožujka 1987 godine do 15. prosinca 2019. godine u ukupnom trajanju od 32. godine, 9 mjeseci i 13 dana, obvezalo tuženika u roku od 15 dana s osnova manje isplaćene bruto otpremnine isplatiti tužitelju iznos od 157.113,00 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 02. prosinca 2019. godine pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana .

4. Tuženik u podnesku od 20. listopada 2020. protivio se preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 2. listopada 2020.g. Nadalje, tužitelj nezakonito postavlja dio tužbenog zahtjeva kako je opisan u točki I novo uređenog tužbenog zahtjeva s obzirom da taj dio ne spada u sudsku nadležnost. Nadalje, tuženik ponovno ističe da tužitelj nije preuzeti radnik. Naime, upravo je iz Sporazuma o prestanku državne službe od 21. listopada 2019.g. razvidno da je tužitelju prestala državna služba s danom 15. prosincem 2019.g., a koji sporazum je zaključen između tužitelja i Ureda državne uprave u SDŽ. Za primijetiti je da tužitelj uz svoj

podnesak dostavlja i Potvrdu Ureda državne uprave u SDŽ od dana 13. prosinca 2019.g. Klasa: 112-08/19-01/01, Urbroj: 2181-02-02-

19-89 u kojoj se jasno navodi da je tužitelj bivši službenik upravo tog Ureda državne uprave. Tuženik opreza radi navodi, kako tuženik SDŽ nije

isto što i prije postojeći Ured državne uprave u SDŽ. Radi se

o pravnim osobama pod različitim OIBovima, te o pravnim osobama gdje ovdje tuženik nije pravni slijednik Ureda državne uprave u SDŽ.

Prema tome, neosnovan je navod, ali i tužbeni zahtjev kojim se traži: „Utvrđuje se kontinuitet radnog staža tužitelja ostvarenog kod tuženika, G. K. i ŽSD od 2. ožujka 1987 godine do 15. prosinca 2019. godine u

ukupnom trajanju od 32. godine, 9 mjeseci i 13 dana.“ Iz ovog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužitelj zaposlen kod tuženika završno s danom 15. prosinca 2019.g. što je u cijelosti netočno.

4.1. Prema tome, tuženik smatra da je potrebno naglasiti kako je tužitelj zaključio prestanak svog radnog odnosa s Uredom državne uprave u SDŽ, a što znači da tuženik nije bio poslodavac tužitelja u trenutku prestanka

ugovora o radu niti je to postao naknadno. Bitno je naglasiti da je tužitelj zaključio prestanak državne službe te je potrebno kratko analizirati što znači državna služba. Naime, u trenutku prestanka njegovog radno-pravnog odnosa tužitelj je bio državni službenik. S obzirom da je tužitelj bio u tom trenutku državni službenik njegov poslodavac je bila država odnosno RH sukladno čl.1. Zakona o državnim službenicima (NN 61/17, 70/19), a ne tuženik. Poziv na Zakon o državnim službenicima je razvidan je i u Rješenju Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112- 07/20-01/18, Urbroj: 566-01/11-20-2 na koje se tužitelj poziva i u svom podnesku i koje dostavlja u privitku svom podnesku od dana 2. listopada 2020.g. Tužitelj u svom podnesku od 2. listopada 2020.g. citira dosta propisa i članaka, ipak niti jedan od tih propisa ili kolektivnih ugovora ne navodi da bi tužitelj postao radnik tuženika. Tu zapravo ne postoji taj automatizam prelaska radnog odnosa tužitelja na tuženika, a kako to tužitelj sugerira u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj se u svom podnesku referira na brojne propise na temelju kojih se poziva na kontinuitet svog radnog odnosa kod tuženika, ali pritom ne uzima u obzir da mu je radni odnos prestao prije nego je tuženik preuzeo radnike Ureda državne uprave s osnova Sporazuma o preuzimanju predmeta, ostale dokumentacije, opreme te sredstava za rad od mjesno nadležnog ureda državne uprave u županiji zaključenog dana 16. prosinca 2019.g. između tuženika i Ministarstva uprave. S obzirom na sve navedeno, još jednom je za naglasiti da je tužitelju državna služba prestala 15. prosinca 2019.g.

5. Obzirom da je sud dopustio miješanje RH u ovoj parnici to se zz umješača pridružuje se svim navodima i prigovorima iznijetih tijekom a u odnosu na iskaz tužitelja dan na ročištu od 13. travnja 2021. kao i na navode iz podnesak tužitelja od 2. listopada 2020. ističe posebno da tužitelju nije prestala državna služba otkazom ili iz razloga što mu se nije moglo pronaći drugo radno mjesto, već je riječ o ponuđenom sporazumnom prestanku državne službe po unaprijed poznatim i jasnim uvjetima te njegovom dobrovoljnom prihvaćanju. Naime, iz podneska tužitelja proizlazi kako isti traži isplatu povlaštene otpremnine prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN, broj 112/2017 – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) pozivajući se na odredbu članka 65. st.1. i 2. iz kojih odredbi je vidljivo, da se taj članak odnosi na namještenika, a što tužitelj nije bio već je bio službenik kako je to jasno vidljivo iz njegovog rješenja o rasporedu na radno mjesto. Stoga ni ova odredba nije primjenjiva na tužitelja. Nadalje, tužitelj se malo poziva na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, a malo na Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, koji se odnosi na javne službe (zaposlene u sustavu zdravstva, obrazovanja, kulture i socijalne skrbi) pa je nejasno kakve veze ima Temeljni kolektivni ugovor s tužiteljem, koji je državni, a ne javni službenik. No, čak i prema odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora, isti ne bi ostvario pravno na otpremninu, jer sukladno članku 46. Temeljnog kolektivnog ugovora, pravno na otpremninu imaju samo zaposlenici kojima je poslodavac otkazao ugovor o radu.

5.1. Ponovno se ističe kako tužitelj M. Đ. nije dobio otkaz i nije mu državna služba prestala istekom roka u kojemu je bio stavljen na raspolaganje V.. Važno je naglasiti da Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, jednako kao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama poznaju samo dvije vrste otpremnine: otpremninu za odlazak u mirovinu i otpremninu zbog otkaza ugovora o radu tj. prestanka državne službe istekom roka u kojemu je službenik stavljen na raspolaganje Vladi. Ni u jednom od ta dva kolektivna ugovora ne postoji pravo na otpremninu temeljem sporazumnog prekida radnog odnosa tj. službe. Slijedom navedenog, tužitelj M. Đ. ne ostvaruje pravo na otpremninu prema odredbama Kolektivnog ugovora već samo pravo na otpremninu prema Odluci o visini otpremnine za državne službenike i namještenike ureda državne uprave u županijama (NN, broj 90/19), i koja otpremnina mu je prema navedeno

Odluci u cijelosti isplaćena te RH (kao ni SDŽ) prema njemu nema nikakvih dugovanja, a prestanak službe je nastupio

sporazumom potpisanim između tužitelja M. Đ. i predstojnika Ureda državne uprave i to na zahtjev tužitelja M. Đ..

6. U podnesku od 11.svibnja 2021. tužitelj je izvršio obračun za dio radnoga staža koji mu očigledno nije priznat, odnosno za 14 godina radnoga staža koji je nedvojbeno, a prema već dostavljenim izvodima iz zakona, pravilnika i dr., ostvario na radnom mjestu kod tuženika, a sve temeljem važećeg Kolektivnog ugovora, pa tužitelj uređuje točku II tužbenog zahtjeva, na način da isti sada glasi: II. Dužan je tuženi u roku od 15 dana s osnova manje isplaćene bruto otpremnine isplatiti tužitelju iznos od 124.816,16 kn sa Zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 02. prosinca 2019. godine pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećenjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe. U ostalom tužbeni zahtjev ostaje nepromijenjen.

7. Tuženik tijekom postupka ustraje u istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije. Jer tuženik nije poslodavac tužitelja niti je pravni slijednik tužiteljeva poslodavca Ureda državne uprave SDŽ (dalje u tekstu:

„Ured državne uprave“). Podneskom tužitelja od 11. svibnja 2021.g. postalo je jasno da tužitelj zapravo spaja nespojive pojmove, zanemarujući pritom da je njegov radni odnos prestao na temelju sporazuma, a ne na temelju otkaza. U konkretnom slučaju tužitelj je zaključio Sporazum o prestanku državne službe dana 21.listopada 2019.g. (dalje u tekstu: „Sporazum“) sa svojim ondašnjim poslodavcem Uredom državne uprave. Prema tome, s osnova Sporazuma prestao je radni odnos tužitelja to jest voljom ugovornih strana. S obzirom da se radi o dogovoru ugovornih strana koje su pristupile Sporazumu, tako je u istom ugovoreno u čl. 7. Sporazuma da će se iznos otpremnine utvrditi sukladno Odluci o visini otpremnine za službenike i namještenike ureda državne uprave u županijama (NN90/19) (dalje u tekstu: „Odluka“). Iako se u Sporazumu govori o otpremnini, ipak mora se napomenuti da to nije otpremnina kako ju definira čl.126. Zakona o radu, u kojem članku je jedna od pretpostavki za postojanje otpremnine ta da poslodavac otkazuje radniku, a što ovdje nije slučaj. Na koje odredbe kolektivnog ugovora i točno kojeg kolektivnog ugovora se tužitelj kod svog izračuna visine tužbenog zahtjeva iz podneska od 11. svibnja 2021.g. poziva, ostaje podosta nejasno. Ipak, neovisno o tome koji kolektivni ugovor tužitelj uzima u obzir ističe se da je riječ o sporazumu ugovornih strana koje su opet tako, sporazumno ugovorile i iznos otpremnine te ju vezale na Odluku. Prema tome, ovdje nije slučaj odlaska radnika u mirovinu, isteka roka na koji je radnik stavljen na raspolaganje Vladi, a ni otkazu. Za naglasiti je da sama Odluka decidirano propisuje da se u obzir uzima radni staž koji je radnik ostvario u uredima državne uprave u županijama, a ne ukupan radni staž kako to tužitelj pogrešno smatra. S druge strane kolektivni ugovori na koje se tužitelj poziva drugdje kroz postupak ne predviđaju obvezu isplate otpremnine za slučaj sporazumnog prestanka državne službe, odnosno sporazumnog prestanka radnog odnosa.

8. U postupku sud je izveo dokaze Pregledom i čitanjem Rješenja RH Ureda državne uprave SDŽ Klasa:UP/I-112-02/19-03/52, Urbroj:2181-02-

02-19-2 od 02.prosinca 2019, Obračun poticajne otpremnine od 25.09.2019., Potvrda RH Ureda državne uprave u SDŽ , Službe za zajedničke poslove od 13.prosinca 2019., Sporazum o preuzimanju predmeta, pismohrane, ostale dokumentacije, opreme te sredstava za rad od mjesno nadležnog ureda državne uprave u županiji od 16.12.2019., Sporazum o prestanku državne službe od 21.10.2019., elektronički zapis HZMO-a od 19.09.2019. za tužitelja, radna knjižica na ime tužitelja reg. br. 92688, Odluka o sklapanju sporazuma o preuzimanju predmeta, pismohrane ostale dokumentacije, opreme te sredstava za rad od mjesno nadležnog ureda državne uprave od 02.12.2019., Sporazum o Rješenje odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/20-01/18, Urbroj:566-01/11-20-2 od 16.siječnja 2017., Rješenje RH Ured državne uprave u SD ž. Klasa: UP/I-112-02/19-03/52, Urbroj:2181-02-02-19-2 od 02.prosinca 2019., Obračunske platne liste na ime tužitelja za rujan, listopad i studeni 2019., Prilog 1. Popis ureda državne prave u SD ž., Obračunska isprava za isplatu otpremnine za razdoblje prosinac 2019., saslušanjem tužitelja.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelja 21. listopada 2019. potpisao Sporazum o prestanku državne službe sa Uredom državne uprave u SDŽ,

- da je Ured državne uprave u SD županiji donio Rješenje Klasa: UP/I-112- 02/19-03/52, Urbroj:2181-02-02-19-2 od 02.prosinca 2019 kojim je utvrđeno da tužitelju sporazumno prestaje državna služba sa danom 15.12.2019. vezano za provedbu Nacionalnog programa reformi za 2019 ( Unaprjeđenje javne uprave i mjere Decentralizacije i racionalizacije državne uprave,

- da je tužitelj protiv tog rješenja izjavio žalbu u odnosu na točku 3. glede visine otpremnine,

- da je Odbor za državnu službu odlučujući o izjavljenoj žalbi tužitelja donio Rješenje Klasa: UP/II-112-07/20-01/18, Urbroj:566-01/11-20-2 od 16.siječnja 2017. kojim se oglašava ništavim točka 3. rješenja od 02.prosinca 2019.,

- da je tužitelju temeljem Rješenja od 02.prosinca 2019. isplaćena otpremnina od 155.325,83 kn ( list 81 spisa) za 18 gdoina rada u Uredu državne uprave u SD Ž,

- da su Ministarstvo uprave i SD ž. 16.prosinca 2019. zaključili Sporazum o preuzimanju predmeta, pismohrane ostale dokumentacije, opreme te sredstava za rad od mjesno nadležnog ureda državne uprave u županiji od 16.12.2019.,

- da su u Prilogu 1. imenovani su službenici i namještenici koji su preuzeti od strane tuženika time da tužitelj nije preuzet već mu je prestala državna služba, a koji prilog je sastavi dio Sporazuma zaključenog temeljem čl. 1. i 2. Odluke od 02.prosinca 2019.,

11. Među strankama je sporna:

- pasivna legitimacija tuženika, odnosno je li tuženik SD Ž pravni slijednik Ureda državne uprave u SD Ž poslodavca tužitelja sa kojim je isti zaključio Sporazum o prestanku državne službe,

- je li u ovoj pravnoj stvari prethodno pravno pitanje utvrđenja kontinuiteta radnog staža tužitelja u odnosu na tuženika,

- u vezi sa istim, je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju razliku otpremnine koju isti potražuje.

12. Odredbom članka 7. Zakona o sustavu državne uprave ( NN 66/19-

dalje ZSDU) propisano je kako se pojedini poslovi državne uprave određeni tim Zakonom mogu posebnim zakonom povjeriti jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama (u daljnjem tekstu: pravne osobe s javnim ovlastima), a čl. 8. istoga Zakona da su tijela državne uprave dužna u granicama svog djelokruga međusobno surađivati te pružati pravnu i stručnu pomoć jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama s javnim ovlastima u obavljanju povjerenih poslova državne uprave.

12.1. Obzirom, da je čl. 33. istoga zakona u st.1. propisano da se jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama s javnim ovlastima posebnim zakonom mogu se povjeriti poslovi neposredne provedbe zakona u prvom stupnju i drugi upravni i stručni poslovi, čl. 34. st.1. je propisano da se poslovi državne uprave povjeravaju jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ako je to opravdano s obzirom na prirodu poslova i u osobitom interesu građana a čl. 35. je propisano da za zakonito i pravilno obavljanje povjerenih poslova državne uprave odgovara izvršno tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi s javnim ovlastima, te kako je Županijska skupština SD Ž 02.prosinca 2019. na temelju čl. 35.st.1. t.4. i čl. 53.st.1 .i 3. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi ( NN broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/074, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 127/15 i 123/17 ) čl. 28 Statuta SD županije u svezi sa člankom 67 ZSDU donijela Odluku o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela SD Ž, te kako je člankom 67. u prijelaznim i završnim odredbama ZSDU propisano je u st. 1. kako Uredi državne uprave u županijama ustrojeni na temelju Zakona o sustavu državne uprave (»NN«, br. 150/11., 12/13. – Odluka Ustavnog suda R. H., 93/16. i 104/16.) nastavljaju s radom do stupanja na snagu posebnih zakona kojima će se pojedini poslovi državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave povjeriti županijama, st. (2) Županije iz stavka 1. ovoga članka, razmjerno povjerenim poslovima, preuzimaju državne službenike, uključujući predstojnike, namještenike, pismohranu i drugu dokumentaciju te opremu i sredstva za rad mjesno nadležnih ureda državne uprave, st. (3) Državni službenici i namještenici iz stavka 2. ovoga članka nastavljaju obavljati poslove na kojima su zatečeni te imaju pravo na plaću prema dosadašnjim rješenjima odnosno ugovorima o radu do donošenja rješenja o rasporedu na odgovarajuća radna mjesta u upravnim tijelima županija iz stavka 1. ovoga članka, a st.(4) Državni službenici i namještenici raspoređeni u Uredima državne uprave u županijama koji u vremenu od stupanja na snagu ovoga Zakona do 31. prosinca 2025. stječu uvjete za starosnu mirovinu, a koji se do 1. listopada 2019. izjasne o sporazumnom prestanku državne službe ostvaruju pravo na otpremninu u iznosu koji odlukom odredi ministar nadležan za poslove opće uprave, to je razvidno a i nesporno da stupanjem na snagu ZDSU-a sa radom prestao poslodavac tužitelja tj. Ured državne uprave u SD Ž. a sa kojim je tužitelj potpisao Sporazum o prestanku državne službe. Poslove koje je obavljao Ured državne uprave u SD Ž. su se temeljem gore navedenih propisa nastavili obavljati Upravni odjeli SD Ž.

12.2. Dakle, za zaključiti je da su u pravu kako tuženik tako i umješač na strani tuženika, kada ističu da nije došlo do spajanju Ureda državne uprave u SD Ž. sa Upravnim odjelom SDŽ, tj da tuženik SD Ž.

kao jedinica lokalne samouprave nije pravni slijednik tužiteljeva poslodavca, Ureda državne uprave u SD Ž., kao dijela Ministarstva uprave ( da je to tako proizlazi iz Sporazum o preuzimanju…. koji je potpisan između Ministarstva uprave i SD Ž.), već da su isti prestali postojati.

12.3. Naime, donošenjem ZSDU došlo je do ukidanja Ureda državne uprave u SD ž. koji uredi su bili u sastavu i organizaciji Ministarstva uprave, time da su poslove iz čl. 33,34 i 35 Zakona o lokalnoj upravi i područnoj samoupravi nastavili obavljati upravni odjeli tuženika na temelju gornjih propisa i provedbenih akata u određenom obimu. S time u vezi i radi stupanja na snagu ZSDU-a donesena je i Odluka tuženika o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela tuženika i to baš kako je propisano gore citiranim odredbama ZSDU ( čl.33., 35 i 67.) kao što je i zaključen i Sporazum o preuzimanju od 16.12.2019. između tuženika i ministarstva uprav te kao što je i ministar uprave temeljem čl. 52.i 67.st.4. ZSDU donio 25.rujna 2019. Odluku o visini otpremnine za državne službenike i namještenike ureda državne uprave u županijama.

13. Uvidom u zaključeni Sporazum o prestanku državne službe između tužiteljeva poslodavca ureda državne uprave u SD ž. i tužitelja od 21.listopada 2019., a koji je sporazum proizišao na temelju tužiteljeva pisanog zahtjeva za prestanak državne službe od 25.09.2019. kako je to predviđeno čl. 67. ZSDU-a u završnim i prelaznim odredbama toga Zakona, proizlazi da taj sporazum nije zaključen sa tuženikom, pa kraj prednjeg utvrđenja da između tuženika i ukinutog Ureda državne uprave u SD ž. koji je bio poslodavac tužitelja nema sljedništva, to je prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije u cijelosti osnovan.

13.1. Uvidom u Prilog 1. Sporazuma o preuzimanju od 16.12.2019. razvidno je da tužitelja nije onaj preuzeti službenik koji je nastavio raditi kod tuženika, već isti spada među one službenike ureda državne uprave u SD ž. koji su podvedeni pod čl. 67. st. 4. ZSDU.

14. Obzirom da tužitelj u svom iskazu navodi kako u uredu drž. uprave u SD ž. u I. K. radio od 1.11.2001. do 15.12.2019., na poslovima upravnog i administrativnog referenta a da je u SD ž. radio od 31.12.1993. pa do 31.10.2001. kada je došlo do preustroja i od kada je radio u Uredu drž. uprave SD ž. gdje mu je i prestao radni odnos, da je on sam podnio zahtjev za prestanak radne službe cijeneći svoje zdravstvene i druge okolnosti, da je na temelju tog zahtjeva potpisan sporazum o prestanku državne službe 21.10.2019., koji je također svjesno potpisao. Ono što mu je bilo i ostalo sporno je radni staž, radi kojega je osporavao i rješenje koje je donio ured državne uprave u SD ž. u točci III. a U vrijeme prije podnošenja zahtjeva za prestanak državne službe okvirno je znao visinu otpremnine, time da mi je neslužbeno bilo rečeno kako će mu biti obuhvaćen cjelokupan radni staž.

15. Dakle, kao spornim se u ovoj pravnoj stvari ukazuje osim pasivne legitimacije i je li radni staž na temelju kojega je obračunata otpremnina onaj koji je tužitelj ostvario radeći u Uredu državne uprave u SD ž. ili se pak otpremnina imala obračunati na tužiteljev ukupni radni staž ostvaren u kontinuitetu radeći kod tuženika, u uredu za državnu upravu SD ž. i općini K. kao jedinici lokalne samouprave.

16. Prema čl. 2. navedene Odluke ministra o visini otpremnine od 25.09.2019. a na što se poziva umješač na strani tuženika, stoji da državnom službeniku i namješteniku pripada pravo na otpremninu u visini prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u pravih šest mjeseci 2019. za svaku godinu radnog staža ostvarenu u uredima državne uprave u županijama, pa kako sam tužitelj u svom iskazu navodi da je u Uredu državne uprave u SD ž. počeo raditi 01.11.2001.g. te da je tu radio do 15.12.2019., a što proizlazi i iz uvidu u elektronički zapis HZMO-a od 19.09.2019. za tužitelja, Obračun poticajne otpremnine od 25.09.2019., razvidno je da je tužitelj radio u Uredu državne uprave SD ž. upravo 18 godina na temelju kojega staža mu je izvršen obračun.

17. Obzirom da tužitelj u ovoj pravnoj stvari traži i utvrđenje kontinuiranog staža kod tuženika pozivajući se pri tome na odredbe KU za državne službenike i namještenike, Temeljni kolektivni ugovor i druge propise, za kazati je istome u prvom redu kako se potpisani Sporazum o prestanku državne službe temelji na odredbi članka 67.st.4. ZSDU-a i Odluke ministra o visini otpremnine od 25. 09.2019. prema kojoj se otpremnina obračunavala samo za staž ostvaren u uredima državne uprave u SD ž., time da je tužitelj u momentu potpisivanja istoga znao da će mu se otpremnina obračunati na 18 godina kao što je znao i okvirnu visinu otpremnine, radi čega a obzirom da nije sporno da je poslodavac tužitelja Ured državne uprave u SD ž., tužitelju isplatio iznos od 155.325,83 kn, to se navedeno utvrđenje kontinuiranog radnog staža kod tuženika kao prethodnog pravnog pitanja u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe članka 12. Zakona o parničnom postupku, ukazuje irelevantnim, bespredmetno i promašenim. Naime, iako je tužitelj radio kod tuženika u razdoblju od 31.12.1993. pa do 31.10.2001. isti je od 01.11.2001. preuzet na rad u Ured državne uprave u SD ž. na koji način je prekinut kontinuitet radnog staža koji je obuhvaćen navedenom odlukom ministra od 25.09.2019. Ova Odluka se ne odnosi na ostvareni radni staž kod tuženika već u Uredima državne uprave u županijama.

18. Dakle, kako je sud u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je prigovor promašene legitimacije tuženika osnovan, da je tužitelj primio otpremninu temeljem zaključenog Sporazuma o prestanku državne službe a za radni staž ostvaren u uredima državne uprave u županiji, konkretno SD ž., i to na njegov zahtjev, da je tužitelj znao za koji staž mu je obračunata otpremnina, te da radni odnos nije prestao temeljem otkaza kao i da nije tužitelj stavljen na raspolaganje, već je radni odnos prestao temeljem zaključenog Sporazuma čijim zaključenjem je tužitelj pristao na ponudu stavljenu od strane njegova poslodavca, to je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Naime, to što se tužitelj pozivao na određene odredbe članaka Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, Temeljnog kolektivnog ugovora tijekom postupka ne odnose se na konkretnu činjeničnu situaciju. Tužitelj bi rado primio povlaštenu otpremninu ali za godine rada kod tuženika ( u razdoblju od 31.12.1993. pa do 31.10.2001) rada kod prethodnog poslodavca tj Ureda državne uprave u SD ž. i O. k. kao jedinici lokalne samouprave, ali na koji staž se ne odnosi i nije predvidio niti ZSDU u čl. 67.st.4. niti Odluka ministra o visini otpremnine. Stoga, je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika.

19. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03,

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96,

91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife).

19.1. Priznati parnični trošak tuženika prema VPS od 124.816,16 kn sastoji se od sastava odgovora na tužbu od 05.06.2020., sastava podnesaka od 20.10.2020., 19.05.2021., za svaku radnju po 250 bodova, za zastupanje na roč. Od 22.09.2020., 27.10.2020., 01.12.2020., 13.04.2021., 27.05.2021. za svaku radnju po 250 bodova, ročišta za objavu presude od 50 bodova, što ukupno iznosi 2.050 bodova. Prema vrijednosti boda priznati parnični trošak tuženika iznosi 20.500,00 kn koji uvećan za pripadajući 25PDV-a od 5.125,00 kn ukupno iznosi 25.625,00 kuna, za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu u roku od 15 dana.

19.2. Priznati parnični trošak umješača na strani tuženika prema VPS od 124.816,16 kn sastoji se od sastava podneska od 26.10.2020., i od 10.05.2021. za zastupanje na ročištu od 27.10.2020., 13.04.2021., i od 27.05.2021., za svaku radnju po 250 bodova, što ukupno iznosi 1250 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj tarifi priznati parnični trošak umješača iznosi 12.500,00 kuna za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu u roku od 15 dana.

U Splitu, 15. srpnja 2021.

SUDAC

Snježana Cvitanović,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.