Poslovni broj spisa: 50 P-6283/16-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnicima Ž. V.-D. i S. S., odvjetnicima u O. d. Ž. V.-D. & S. S. i partneri j.t.d. u Z., protiv tuženika V. B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. lipnja 2021. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja M. P., odvjetničke vježbenice, tuženika osobno te punomoćnika tuženika, dana 15. srpnja 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 154,95 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.06.2015. godine te da plati tužitelju iznos od 880,78 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 17.12.2015. godine sve uz primjenu stope zakonske zatezne kamate za period do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak prouzročen vođenjem ovog predmetnog postupka od dana presuđenja pa do isplate sve uz primjenu stope zakonske zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i sudske pristojbe po odluci suda.".

II Nalaže se tužitelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 da tuženiku V. B. iz Z., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.953,13 kn, u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e nj e

1. Dana 28.10.2016. godine tužitelj HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb podnio je tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao kupac električne energije na adresi V. u Z., po šifri potrošnje broj … evidentiran I. L., a dok je stvarni korisnik i potrošač električne energije u utuženom razdoblju na predmetnom mjernom mjestu bio tuženik te da tuženik tužitelju na ime potrošene, a neplaćene električne energije duguje iznos od 1.035,73 kn. Obzirom da je tužiteljevo potraživanje dospjelo, a tuženik svoje dugovanje nije podmirio, to tužitelj ovom tužbom od tuženika traži isplatu iznosa od 154,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.06.2015. godine te isplatu iznosa od 880,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.12.2015. godine do isplate (dakle, potražuje glavnicu u ukupnom iznosu od 1.035,73 kn), kao i naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Na pripremnom ročištu održanom 12.09.2017. godine punomoćnik tužitelja naveo je da je na strani tužitelja došlo do statusne promjene i to do podjele društva (tužitelja) sa osnivanjem novog društva HEP-Elektra d.o.o. Zagreb, a u dokaz svojih navoda predao je u sudski spis e-izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tužitelja te plan podjele društva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. te je, obzirom na navedeno, kao tužitelja u ovoj pravnoj stvari označio trgovačko društvo HEP-Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818.

3. U odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka tuženik navodi kako se protivi tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti, ističući da tuženik u utuženom periodu nije bio u posjedu predmetnog stana te stoga ne može biti korisnik i potrošač bilo kakve energije u predmetnom stanu u utuženom razdoblju. Stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako iz same tužbe i dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi da tuženik u utuženom razdoblju uopće nije potrošač električne energije i nije evidentiran kod tužitelja te da se brojilo u utuženom razdoblju nije vodilo na tuženikovo ime, već je tužitelj u svojim evidencijama imao evidentiranog bespravnog korisnika I. L. Navodi, nadalje, da je stupio u posjed predmetnog stana 28.03.2017. godine te da je odmah nakon stupanja u posjed predmetnog stana tj. 29.03.2017. godine sa tužiteljem HEP-Elektra d.o.o. zaključio ugovor o opskrbi. Ističe i prigovor zastare, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja naznačenog kao HEP-Elektra d.o.o. navodeći kako iz plana podjele društva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. ne proizlazi da bi se radilo o prijenosu predmetne tražbine sa tog trgovačkog društva na sada tužitelja HEP-Elektra d.o.o. i to stoga što iz točke 12.2.1.2. citiranog plana podjele proizlazi da se potraživanja od kupaca prenose u novonastalo društvo (tužitelja) te uz naznaku ukupnog iznosa potraživanja, bez bilo kakve specifikacije, a osim toga radi se o potraživanjima prema kupcima, a na strani tuženika ne radi se ni o kakvom kupcu. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Nakon tuženikovog odgovora na tužbu, tužitelj tijekom postupka ističe kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetnog stana te da je stoga, kao vlasnik, dužan tužitelju podmiriti utuženi iznos.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: izvod iz poslovnih knjiga HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o. od 10.10.2016. godine, prijepise utuženih računa, dopis Grada Zagreba od 20.03.2013. godine, rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno- pravne poslove, I. Područnog odsjeka, Ilica, klasa: UP/I-942-01/05-13/330, ur. broj: 251- 14-02/205-12/26 od 27.12.2012. godine (u daljnjem tekstu: rješenje o povratu), popis mjernih mjesta po ulici i kućnom broju od 09.04.2013. godine, e-zemljišnoknjižni izvadak za predmetni stan od 28.09.2016. godine, e-izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za trgovačko društvo HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb od 28.07.2017. godine, plan podjele društva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb od 28.09.2016. godine (u daljnjem tekstu: plan podjele), dopis tuženika od 07.04.2012. godine, obavijest o dostavi ugovora o opskrbi od 18.04.2017. godine, ugovor o opskrbi broj … od 07.04.2017. godine zaključen između tužitelja i tuženika, ugovor o korištenju mreže broj … od 07.04.2017.

godine zaključen između tužitelja i tuženika, u urudžbeni broj od 29.03.2017. godine te je proveden dokaz saslušanjem tuženika, kao parnične stranke.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje ZPP) u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Sud nije proveo dokaz uvidom u zahtjev od 30.03.2017. godine (koji prileži na listu 99 spisa) budući da je taj dokaz tužitelj dostavio u sudski spis tek uz podnesak od 27.01.2020. godine, a isto tako, sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za dodjelom roka za dostavom u spis radnog naloga od 07.10.2016. godine koji dokazni prijedlog je iznesen na pripremnom ročištu 13.01.2020. godine. To stoga što se u ovom sporu radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a, a čl. 461a. ZPP-a određeno je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, dok na pripremnom ročištu stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi ili odgovoru na tužbu jer u protivnom takve dokaze sud neće uzeti u obzir. Obzirom na odredbu čl. 461a. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužitelj radni nalog od 07.10.2016. godine mogao i trebao dostaviti već uz tužbu koja je podnesena 28.10.2016. godine, dok je zahtjev od 30.03.2017. godine morao i trebao dostaviti odnosno predložiti najkasnije na pripremnom ročištu 13.01.2020. godine na kojem je zaključen prethodni postupak.

8. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, kao i energija iz obnovljivih izvora, dok je točkom 12. istog članka tog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

9. Na temelju izvoda iz poslovnih knjiga od 10.10.2016. godine (list 3 spisa) te prijepisa utuženih računa (list 4-5 spisa) ovaj sud je utvrdio da je utuženo razdoblje od 30.11.2014. – 18.11.2015. godine te da se utuženi računi odnose na potrošnju električne energije na mjernom mjestu na adresi V. u Z., da je šifra

kupca: … te da je kao kupac električne energije naveden I. L. Također,

iz popisa mjernih mjesta po ulici i kućnom broju od 09.04.2013. godine (list 10 spisa), ovaj sud je utvrdio da je na mjernom mjestu broj … kao kupac evidentiran L. I. te da se radi o mjernom mjestu na adresi V. u Z..

10. Među strankama nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik stana na adresi V. u Z. tj. vlasnik predmetnog stana, a da je tome tako,

proizlazi i iz rješenja o povratu od 27.12.2012. godine, koje je postalo pravomoćno 02.02.2013. godine (list 7-9 spisa), kao i iz e-zemljišnoknjižnog izvatka za predmetni stan (list 11-12 spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženik, kao vlasnik predmetnog stana, upisan s danom 01.03.2013. godine pod brojem Z-10554/13.

11. Iz iskaza tuženika, kojemu je ovaj sud poklonio vjeru, kao uvjerljivom i životno logičnom, ovaj sud je utvrdio da tuženik u utuženom razdoblju nije bio u posjedu predmetnog stana niti je koristio predmetni stan i trošio električnu energiju u istom, već da je u posjedu predmetnog stana bio bespravni korisnik I.L. Nadalje, iz iskaza tuženika proizlazi da je u posjed predmetnog stana stupio u proljeće 2017. godine, a da se točnog datuma više ne sjeća, koji dio iskaza tuženika ovaj sud, također, prihvaća obzirom da je životno logično da protekom vremena sjećanje blijedi, uzimajući pritom u obzir da je tuženik svoj iskaz u ovom parničnom postupku dao 09.06.2021. godine tj. pune 4 godine nakon što je stupio u posjed predmetnog stana. Da je tuženik stupio u posjed predmetnog stana u proljeće 2017. godine, konkretno 28.03.2017. godine, proizlazi i iz dopisa tuženika od 07.04.2017. godine koji je poslan Gradsko stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o. u kojem je navedeno da je tuženik uspio ostvariti posjed predmetnog stana 28.03.2017. godine te u kojem moli da se njega evidentira kao obveznika plaćanja svih režijskih troškova za predmetni stan od 28.03.2017. godine.

12. Uvidom u ugovor o opskrbi (kategorija kućanstvo) broj … (list 49- 50 spisa) zaključenog između tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio da je predmet tog ugovora uređenje međusobnih odnosa ugovornih strana u vezi korištenja javne usluge opskrbe električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto broj … na adresi Z., V. te je utvrđeno da je navedeni ugovor zaključen 07.04.2017.

godine, kao i da se radi o urudžbenom broju … od 29.03.2017. godine, a koji urudžbeni broj prileži na listu 47 spisa. Radi se o urudžbenom broju koji je izdao prvotni tužitelj HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., a sve navedeno govori u prilog istinitosti iskaza tuženika koji je iskazao da se, čim je ušao u posjed predmetnog stana, prijavio tužitelju kao vlasnik predmetnog stana i sklopio ugovor o opskrbi.

13. Međutim, sud ističe kako smatra da je tužitelj imao saznanja da je tuženik vlasnik predmetnog stana i prije nego što mu je to tuženik osobno prijavio 29.03.2017. godine. Naime, postupajući po raspravnom rješenju ovog suda od 13.01.2020. godine kojim je obvezan očitovati se i dostaviti dokaz temeljem čega je kao korisnika u utuženom razdoblju na predmetnom stanu evidentirao bespravnog korisnika I. L., sam tužitelj navodi da je kao korisnika predmetnog stana i električne energije u utuženom razdoblju evidentirao I. L. na temelju rješenja o povratu. Sud ističe kako je iz točke I. izreke rješenja o povratu od 27.12.2012. godine, a isto tako i iz obrazloženja tog rješenja vidljivo da se predmetni stan daje u vlasništvo upravo tuženiku te da isti stan, bez pravne osnove koristi I. L. Dakle, iz rješenja o povratu od 27.12.2012. godine, tužitelju je bilo poznato da je tuženik vlasnik predmetnog stana, ali ga tužitelj nije u svojim evidencijama označio kao kupca na predmetnom mjernom mjestu, niti je ispostavljao račune na ime tuženika već je u svojim evidencijama, kao kupca električne energije evidentirao I. L. i njemu ispostavljao račune za utrošenu električnu energiju u predmetnom stanu (kako to proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga od 10.10.2016. godine, prijepisa utuženih računa i popisa mjernih mjesta po ulici i kućnom broju od 09.04.2013. godine) i to iz razloga, smatra ovaj sud, što je upravo I. L. bio u posjedu predmetnog stana te bio stvarni potrošač električne energije u istom. 14. Slijedom prethodno navedenog, sud smatra irelevantnim navod tužitelja iz podneska od 27.01.2020. godine da tuženik rješenje o povratu nikada nije dostavio HEP-Elektri d.o.o., što je bio dužan, obzirom da je, kako je prethodno obrazloženo, očito tužitelj tim rješenjem o povratu raspolagao već prije ispostavljanja utuženih računa, a da je tome tako, proizlazi i iz dopisa Grada Zagreba od 27.03.2013. godine koji je zaprimljen kod HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb (prednika sada tužitelja HEP-Elektra d.o.o.) iz kojeg je vidljivo da se dostavlja predniku tužitelja upravo spomenuto rješenje o povratu od 27.12.2012. godine, na kojem rješenju se nalazi i klauzula pravomoćnosti, a koji dopis i citirano rješenje o povratu je dostavio u sudski spis sam tužitelj uz predmetnu tužbu.

15. Analizirajući sve prethodno navedene dokaze te uzimajući u obzir navode punomoćnika tužitelja sa ročišta održanog 13.01.2020. godine kada je isti naveo da za utuženo razdoblje tužitelj nije dostavljao račune koji bi glasili na ime tuženika, ovaj sud smatra da tuženik, iako je u spornom razdoblju bio vlasnik predmetnog stana na kojem se nalazi predmetno mjerno mjesto, nije bio posjednik tog stana niti stvarni potrošač električne energije u istom već je u posjedu predmetnog stana te stvarni potrošač električne energije bio I. L., kojeg je tužitelj u svojim evidencijama i evidentirao kao kupca električne energije te kojem je slao predmetne račune za potrošenu električnu energiju, dok račune koji bi glasili na ime tuženika nije ispostavljao niti dostavljao tuženiku. Dakle, sam tužitelj je kao obveznika plaćanja potrošene električne energije (kupca električne energije) u svojim evidencijama, kao i na utuženim računima naznačio upravo I. L., a ne tuženika. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra, da na temelju izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 10.10.2016. godine, utuženih računa te popisa mjernih mjesta po ulici i kućnom broju od 09.04.2013. godine koji ne glase na tuženika kao obveznika plaćanja odnosno kupca električne energije te uzimajući pritom u obzir činjenicu da je tužitelju bilo poznato da je u utuženom razdoblju vlasnik predmetnog stana u kojem se nalazi predmetno mjerno mjesto bio upravo tuženik te da tužitelj usprkos tom saznanju nije u svojim evidencijama kao kupca električne energije evidentirao tuženika niti je njemu ispostavljao račune za potrošenu električnu energiju, da tužitelj ne može osnovano potraživati od tuženika isplatu utuženog iznosa, obzirom da u utuženom razdoblju tuženik kod tužitelja nije bio evidentiran kao kupac električne energije u smislu čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji.

16. Dakle, stav je ovog suda da je na temelju citiranog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 10.10.2016. godine te utuženih računa pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari mogao biti samo I. L., a ne tuženik.

17. Također, sud navodi kako je u točki 12.2.1.2. plana podjele od 28.09.2016. godine navedeno: "HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. prenosi u HEP-Elektru d.o.o. potraživanja od kupaca u iznosu od 530.058.641 kn i ispravak potraživanja u iznosu od 97.263.307 kn, saldo 432.795.334 kn (Prilog broj 4. pod 4.2.2.)". Međutim, sud ističe kako tuženik nije bio evidentiran kod tužitelja kao kupac u utuženom razdoblju tj. sve do zaključenja prethodno navedenog ugovora o opskrbi od 07.04.2017. godine već je kao kupac na predmetnom mjernom mjestu bio evidentiran Igor Lončar, a osim toga, uz plan podjele nije dostavljen Prilog broj 4. iz kojeg bi sud mogao utvrditi da li je upravo predmetno potraživanje obuhvaćeno ovim planom podjele od 28.09.2016. godine tj. da li je isto prešlo sa HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. (prvotnog tužitelja) na HEP-Elektru d.o.o. (sadašnjeg tužitelja). Stoga sud smatra osnovanim i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani sadašnjeg tužitelja.

18. Slijedom svega prethodno navedenog, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim te je stoga presuđeno kao u točki I izreke.

19. Ovaj sud tek uzgred ističe, da ukoliko bi drugostupanjski sud po eventualnoj žalbi tužitelja protiv ove presude, smatrao da postoji obveza plaćanja utuženog iznosa od strane tuženika samo zato jer je isti u utuženom periodu bio vlasnik predmetne nekretnine, ovaj sud ističe kako niti u tom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja ne bi u cijelosti bio osnovan. Naime, tuženik je istaknuo i prigovor zastare. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 10.10.2016. godine, ovaj sud je utvrdio da mjesečna obveza za listopad 2015. godine u iznosu od 23,79 kn dospijeva na naplatu 15.10.2015. godine, dok mjesečne obveze od prosinca 2014. godine do rujna 2015. godine dospijevaju prije 15.10.2015. godine. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 28.10.2016. godine, a primjenjuje se jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) obzirom da se radi o isporuci električne energije za potrebe kućanstva, to proizlazi da zastarni rok ističe 15.10.2016. godine te da su stoga u zastari sve utužene mjesečne obveze od prosinca 2014. do listopada 2015. godine u ukupnom iznosu od 273,90 kn, dok nije u zastari mjesečna obveza za studeni 2015. godine u iznosu od 23,79 kn, čiji je datum dospijeća 15.11.2015. godine i iznos od 738,04 kn po računu od 01.12.2015. godine čiji je datum dospijeća 16.12.2015. godine, iz čega proizlazi da u zastari ne bi bio iznos od 761,83 kn.

20. Odluka o trošku postupka u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se trošak zastupanja tuženika po odvjetniku odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14).

21. Vrijednost predmeta spora je 1.035,73 kn.

22. Trošak zastupanja tuženika po odvjetniku sastoji se od: sastava odgovora na tužbu te sastava 2 podneska od 26.10.2017. i 27.12.2017. godine (zaprimljen na sud 29.12.2017. godine) – svi po 25 bodova po Tbr. 8. točka 1., pristupa na ročište od 15.11.2017. godine – 6,25 bodova po Tbr. 9. točka 5 (navedeno ročište nije održano zbog spriječenosti suca, ali punomoćnik tuženika nije pravovremeno obaviješten o odgodi ročišta, radi čega je isti pristupio sudu 15.11.2017. godine o čemu je sastavljena i službena bilješka koja prileži na listu 59 spisa, radi čega je tuženiku priznat ovaj trošak) te zastupanja na tri ročišta 12.09.2017., 13.01.2020. i 09.06.2021. godine – svako ročište po 25 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 156,25 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 10,00 kn, dobiva se iznos od 1.562,50 kn. Na taj iznos obračunat je PDV (25%) po Tbr. 42. u iznosu od 390,63 kn, tako da ukupni trošak zastupanja tuženika po odvjetniku iznosi 1.953,13 kn, što čini dosuđeni parnični trošak tuženika kao u točki II izreke.

23. Tužitelju ne pripada parnični trošak jer je u cijelosti izgubio spor, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 15. srpnja 2021. godine

S u d a c:

Violeta Veselić, v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st.2 t.1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika