Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj Gž R-684/2021-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. M., OIB: ..., M., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u V., protiv tuženika pod 1/ I. Š., ud. B., iz M., OIB: ..., pod 2/ M. C. iz M., OIB: ..., pod 3/ D. C., iz M., OIB: ..., pod 4/ M. Š., pok. B., M., OIB: ... i pod 5/ A. Š., pok. B., iz M., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u M., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 689/2020 od 21. travnja 2021., u sjednici vijeća dana 15. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-689/2020 od 21. travnja 2021. i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Raskida se ugovor o radu od 6. lipnja 1997. zaključen između pravnog prednika tuženika – sada pok. B. Š. iz M. i tužitelja tvrtke P. d.o.o. M. s danom 10. travnja 2004.
Tuženi su dužni naknaditi tužitelju parnični trošak, a sve ovo u roku od 8 dana“.
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženicima trošak postupka u iznosu od 2.800,00 kuna.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom raskinut je ugovor o radu od 6. lipnja 1997. zaključen između pravnog prednika tuženika – sada pok. B. Š. iz M. i tužitelja tvrtke P. d.o.o. M. s danom 10. travnja 2004., te je naloženo tuženicima, u roku od 8 dana naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.900,00 kuna.
2. Protiv navedene presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92,112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14,70/19; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu, usprotivio se žalbenim navodima i predložio da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao poslodavca, za donošenje odluke o sudskom raskidu ugovora o radu sklopljenog 6. lipnja 1997. između tužitelja i pravnog prednika tuženika - sada pok. B. Š. iz M. i to sa danom 10. travnja 2004.
6. U postupku nije bilo sporno:
- da se kod Općinskog suda u Makarskoj vodio postupak pod poslovnim brojem P-509/10 u pravnoj stvari tužitelja B. Š. protiv tuženika P. d.o.o. M., a radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu,
- da je tijekom vođenja tog postupka tužitelj B. Š. preminuo (...), te da su postupak nastavili njegovi pravni sljednici,
- da je u navedenom postupku donesena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 7P-509/10 od 14. rujna 2012. kojom je utvrđeno da nije zakonit i dopušten otkaz ugovora o radu koji je pravnom predniku tužitelja pok. B. Š. dao tuženik P. d.o.o. M. Odlukom o otkazu ugovora o radu broj 18/03, a koju odluku je dana 17. siječnja 2003. donio direktor P. d.o.o., te je naloženo P. d.o.o. isplatiti pravnim sljednicima pok. B. Š. na ime naknade plaće koja je pripadala pok. B. Š. za razdoblje od 13. ožujka 2003. do 31. prosinca 2005. ukupno iznos od 133.374,32 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom na pripadajuće pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 36.884,00 kuna,
- da je Županijski sud u Splitu dana 28. studenog 2013. pod poslovnim brojem Gžp-756/13 odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio navedenu presudu,
- da je 19. listopada 2016. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu pod brojem Revr-1522/14-2 od 19.10.2016. kojom je revizija tuženika izjavljena protiv citirane drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana,
7.Sporno je među strankama jesu li se ispunili zakonski uvjeti za raskid ugovora o radu koji je 06. lipnja 1997. zaključen između pravnog prednika tuženika - sada pok. B. Š. iz M. i tužitelja i to s danom 10. travnja 2004.
8. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio da je tužitelj bio nezadovoljan s radom prednika tuženika kao njegovog radnika, odnosno njegovim odbijanjem obavljanja poslova koje mu je zadao tužitelj kao poslodavac u okviru radnih zadataka njegovog radnog mjesta, da radnik ne može samoinicijativno napustiti mjesto rada nezadovoljan radnim uvjetima i time se pravdati zbog neobavljanja povjerenih zadataka, da je o tome prednik tuženika bio upozoren od strane poslodavca dopisom od 7.siječnja 2003., da je radni odnos ugovorni odnos radnika i poslodavca koji se temelji na uzajamnom povjerenju, da je tužitelj kao poslodavac izgubio takav odnos prema predniku tuženika kao radniku, da u takvim okolnostima nastavak radnog odnosa prednika tuženika i tužitelja nije moguć, pa radni odnos prednika tuženika kod tužitelja prestaje 10.travnja 2004.
9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi u konkretnom slučaju bili ostvareni uvjeti za određivanje sudskog raskida ugovora o radu i to na zahtjev tužitelja kao poslodavca, jer postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć. Tijekom postupka je pravilno utvrđeno da su poslovni i međuljudski odnosi tužitelja i prednika tuženika toliko narušeni da su ostvarene pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu temeljem odredbe članka 116. stavka 2. tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03,137/04 - pročišćeni tekst, 68/05 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZR).
10. Međutim, nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na određivanje datuma sudskog raskida ugovora o radu.
11. Naime, prema pravnom shvaćanju izraženom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. prosinca 2005. Su IV- 293/05 u slučaju sudskog raskida ugovora o radu radni odnos prestaje s danom koji odredi sud, s time da pri donošenju odluke o danu prestanka radnog odnosa sud treba uzeti u obzir okolnosti svakog konkretnog slučaja.
12.Tužitelj je protutužbu za donošenje odluke o sudskog raskidu ugovora o radu s prednikom tuženika podnio prvostupanjskom sudu na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. rujna 2010., pri čemu je zatražio da se kao datum sudskog raskida tog ugovora odredi 10. travnja 2004. Protutužba ne sadrži navode iz kojih bi bilo moguće zaključiti radi čega tužitelj predlaže upravo taj datum za sudski raskid predmetnog ugovora o radu, niti je tužitelj tijekom postupka naveo neku činjenicu ili dokaz koji bi upućivali da bi upravo s tim danom trebalo odrediti sudski raskid ovog ugovora.
13. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom prihvatio navedeni zahtjev tužitelja glede datuma sudskog raskida ugovora o radu, pri čemu presuda uopće ne sadrži razloge iz kojih bi se moglo zaključiti zbog čega je sud odredio taj datum. Na ovaj je način prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke11. ZPP-a.
14. Utvrđivanjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, radnopravni status radnika vraća se u ono stanje koje je bilo prije otkazivanja (tako i Vrhovni sud u presudi Revt 197/14 od 30. rujna 2014.).
15. Presuda u sporu predstavlja osnovu na temelju koje se radnik, koji je u sudskom sporu uspio sa zahtjevom da otkaz nije dopušten, vraća u prvobitni položaj kao da nezakonitog otkaza nije ni bilo te na temelju nje radnik ostvaruje sva ona prava koja nije ostvario za vrijeme dok nije radio zbog nezakonitog otkaza. Upravo vraćanje radnika u položaj kao da nezakonitog otkaza nije ni bilo, predstavlja svrhu ostvarivanja sudske zaštite iz radnog odnosa.
16. Pobijanom je presudom određen prestanak ugovora o radu na zahtjev poslodavca, pri čemu je dan s kojim je raskinut ugovor o radu određen retroaktivno u odnosu na dan kada je sudu podnesen zahtjev za sudski raskid ugovora o radu (protutužba za sudski raskid ugovora o radu podnesena je 16. rujna 2010., tražeći da se ugovor o radu s prednikom tuženika raskine s 10. travnja 2004.).
17.Budući da takva odluka ima posljedicu da se njome ''nagrađuje'' poslodavca koji je radniku dao nedopušten otkaz, a ''kažnjava'' se radnika koji retroaktivno gubi plaću, kao i sva ostala imovinska i socijalna prava - npr. radni staž - koja proizlaze iz radnog odnosa, iz pobijane presude nije razvidno na temelju čega je ocijenjeno da je upravo takvom odlukom uspostavljena pravična ravnoteža između interesa radnika i poslodavca ( tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci Broj: U- III-1344/2019 od 20. listopada 2020.).
18.Slijedom iznesenog, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, posebno činjenicu da je protutužba podnesena 16. rujna 2010., da se u protutužbi, a niti tijekom postupka ničim ne obrazlaže zbog čega se sudski raskid ugovora o radu s prednikom tuženika predlaže upravo sa datumom 10. travnja 2004., da rezultati provedenog dokaznog postupka, a niti isprave priložene spisu ne upućuju da bi kao dan sudskog raskida ugovora o radu s prednikom tuženika trebalo odrediti baš 10. travnja 2004. (a niti neki drugi datum), to je prema pravnom shvaćanju ovoga suda kao datum sudskog raskida navedenog ugovora o radu trebalo odrediti datum podnošenja protutužbe, odnosno 16. rujna 2010. jer određivanjem raskida ugovora sa 10. travnja 2004. nije uspostavljena pravična ravnoteža između interesa radnika i poslodavca. Za navesti je da je i u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda također izraženo sljedeće pravno stajalište: ''budući da je tuženik zahtjev za sudski raskid ugovora o radu (...) istakao tek 20. veljače 2013. opravdano je ugovor o radu raskinuti s tim danom'' (presuda broj: Revr 376/14 od 2. lipnja 2015.).
19. Pri tome je za navesti da je ugovor o radu dvostrani pravni posao, te da se - osim na temelju sporazuma svih ugovornih strana - ne može raskidati prije nego što je ijedna ugovorna strana za to uopće iskazala volju. Raskid ugovora o radu je "sudski" zato što se odvija pred sudom, u okviru postojećeg postupka, a ne stoga što bi sud imao ovlasti po službenoj dužnosti, bez volje, odnosno bez izraženog zahtjeva ugovornih strana intervenirati u njihov ugovorni odnos.
20. Međutim, kod neprijeporne činjenice da je prednik tuženika B. Š. preminuo ..., dakle prije datuma kada bi trebalo sudski raskinuti ugovor o radu (16.rujna 2010.), to je u konkretnom slučaju ugovor o radu sklopljen između tužitelja i prednika tuženika prestao ex lege (članak 103. stavka 1. točke 6 ZR), smrću prednika tuženika, pa u takvoj situaciji tužitelj ne može nakon prestanka ugovora o radu osnovano zahtijevati sudski prestanak tog ugovora, jer ugovor više ne egzistira i nije ga moguće raskinuti.
21. Slijedom navedenog trebalo je neovisno o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavka 2. točke11. ZPP-a temeljem odredbe članka 373.a stavka 1. ZPP- a preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
22. Budući da je prvostupanjska presuda preinačena to je temeljem odredbe članka 166. st. 2. ZPP-a trebalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.
23.Tuženicima na ime troškova postupka temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, te temeljem Tbr.7. stavka 1. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) pripada jednokratna naknada u iznosu od 200 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kuna iznosi 2.000,00 kuna, te uvećano za 40% na ime zastupanja više osoba (5 tuženika) prema Tbr.36. toč.1. Tarife iznosi 2.800,00 kuna.
U Splitu 15. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Ankica Matić, v. r.
