Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-115/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i dr. sc. Lane Petö Kujundžić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. T., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.-I) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj IK I-123/2021-13 od 24. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika M. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II), u vezi članka 165. stavka 1. i članka 168. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br. 14/2021.- dalje u tekstu: ZIKZ-II) odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. T. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 1 (jedan) mjesec, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kv-106/2019. od 11. lipnja 2019., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 1. KZ/11.-I i drugih. Predviđeni istek kazne zatvora je 19. travnja 2022.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik M. T., bez navođenja žalbene osnove, a sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Spis je u skladu s člankom 51. stavak 2. ZIKZ u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba zatvorenika nije osnovana.
5. Žalitelj osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju navodeći da sud nije uzeo u obzir stanje njegove djece koja su bolesna te da je njegovo ponašanje u kaznionici bez ikakvih problema.
6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11.-II. Potom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržani dio (jedinstvene) kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem (jedinstvene) kazne zatvora.
7. Naime, pravilno je pri tome prvostupanjski sud imao u vidu pozitivne okolnosti na strani zatvorenika, koje proizlaze iz izvještaja kaznionice u kojoj se on nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora, a to je da se ne vodi drugi postupak, stegovno nije tretiran, zadržao je podršku obitelji i ima osiguran postpenalni prihvat, za provedbu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen je na razinu "naročito uspješan", bio je radno angažiran što je prekinuto iz zdravstvenih razloga, ali i negativne okolnosti da nema odobrene izvankaznioničke pogodnosti jer je procijenjen visoko rizičnim za njihovo korištenje, da se vjerojatnost kriminalnog povrata procjenjuje visokom, da je prije osuđivan osamnaest puta, da se kod njega može ustanoviti antisocijalni poremećaj ličnosti.
8. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti, zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.
9. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem adekvatne kazne, već upravo načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
10. Dakle, iako na strani zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne okolnosti, prema ocjeni drugostupanjskog suda još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Radi njezina ostvarenja nužno je da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.
11. Obiteljske prilike zatvorenika pa tako i bolest djece ne dovode u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.
12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da su počinjene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 15. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
