Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 17 P-190/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u parničnom postupku po tužbi tužitelja I. V. iz B. V., B. V. ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku iz S., protiv tuženika E. M. iz S., R. K. ..., OIB: ..., radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika i tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 15. srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I . N a l a ž e s e tuženiku E. M. iz S., R. K. ..., OIB: ..., da isplati tužitelju I. V. iz B. V., B. V. ..., OIB: ..., iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2020. godine pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 4.535,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da se u mjesecu ožujku 2020. godine tuženik predstavio njemu kao prodavatelj nekretnina i to kč. br. 460 – oranica sa 4647 m2 koja je upisana u zk. ul. broj: 431 k.o. B. i nekretnina iz zk. ul. broj: 62 k.o. B., a koje su upisane kao vlasništvo tuženikove majke A. M. iz Č., R. ... i to kč. br. 501/2, 502/3 i 503/1. Odmah po dogovoru I. V. je stupio u posjed navedenih nekretnina, osim kč. br. 460 koja je bila u posjedu J. K. i zasijana pšenicom, a dogovoreno je da stupi u posjed iste I. V. kada K. ovrši pšenicu, što je i učinjeno. Tada je dogovorena kupoprodajna cijena u ukupnom iznosu od 80.000,00 kn, a tužitelj je tuženiku na ime kapare u mjesecu svibnju 2020. godine predao iznos od 20.000,00 kn, a ostatak kupoprodajne cijene trebao je isplatiti početkom 2021. godine od sredstava poticaja. Početkom ove godine tuženik je obavijestio tužitelja da odustaje od prodaje predmetnih nekretnina i da nekretnine za koje je primio iznos od 20.000,00 kn prodaje J. K. iz Č., da tužitelj više ne obrađuje iste.

2. Tužitelj je nastojao da se dogovor realizira, međutim, tuženik je odbijao prodaju nekretnina tužitelju a isto tako i povrat primljenih sredstava u iznosu od 20.000,00 kn. Tužitelj je izašao iz posjeda predmetnih nekretnina te traži od tuženika povrat predmetnog novčanog iznosa od 20.000,00 kn. Isti je osim poruka mobitelom dana 2.4.2021. godine pozvao tuženika putem odvjetnika za isplatu primljenog novca, međutim, na poziv nije odgovoreno. Provjerom u Zemljišnoknjižnom odjelu tužitelj je utvrdio da je majka tuženika osobno prodala predmetnu nekretninu J. K., što znači da isti nije imao niti ovlaštenje vlasnika za prodaju istih nekretnina. Stranke nisu zaključivale pisani ugovor o prodaji predmetnih nekretnina u kojem bi naznačile primitak kapare, već je dogovarano usmeno. Tuženik se prilikom tog dogovora predstavio kao zastupnik svoje majke bez valjanog ovlaštenja, tako da tužitelja od istog može tražiti povrat samo primljenog iznosa. Kako tuženik odbija isplatiti tužitelju primljena novčana sredstva, predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se protivi tuženom zahtjevu. Navodi da je s tužiteljem u mjesecu studenom 2019. godine ugovorio prodaju zemlje navedene u tužbi za iznos od 80.000,00 kn. Dogovor je bio da mu tužitelj za vrijeme isplate proljetnih poticaja tijekom 2020. godine isplati navedeni iznos od 80.000,00 kn i da se onda sačini pisani ugovor. Tužitelj je samoinicijativno početkom mjeseca svibnja 2020. godine njemu na ime kapare, a da taj iznos nije tražio od tužitelja, predao 20.000,00 kn, a za ostatak je rekao da će isplatiti nakon žetve 2020. godine. Žetva je tijekom 2020. godine prošla, a tužitelj mu nije isplatio tih 60.000,00 kn. Tužitelja je zvao i slao mu je poruke i nije se javljao. Pošto tužitelja nije mogao dobiti, predmetna zemlja površine od 2,2 ha je prodana drugom kupcu 2.3.2021. godine. Tužitelju je rekao da će mu vratiti iznos što prelazi zakonsku kaparu od 10%, a ostatak će zadržati na ime neisplaćene kupoprodajne cijene jer nije ispoštovao dogovor jer je dvije godine bez naknade obrađivao predmetnu zemlju. Tužitelju bi stoga trebao vratiti 12.000,00 kn, a razliku od 8.000,00 kn mu neće vratiti jer je dvije godine obrađivao predmetnu nekretninu i na ime kapare. Ovaj iznos od 12.000,00 kn tužitelju će isplatiti kada mu dade IBAN na koji mu treba platiti, ali on mu do sada to nije dao iako ga je tražio. Inače, visina zakupnine za područje k.o. B. je u visini poticaja u iznosu od 2.300,00 kn/ha godišnje. Ističe da je dogovor bio postignut 2019. godine, a da tužitelj zemlju uopće nije platio u dva roka koja su mu ostavljena.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da je spreman tužitelju vratiti 12.000,00 kn, jer je dobio IBAN od tužitelja, a da 8.000,00 kn neće vratiti jer je tužitelj dvije godine koristio njegovu zemlju bez naknade.

5. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja I. V. (list 15-16), tuženika E. M. (list 16), svjedoka J. V. (list 14-15), te je izvršio uvid u preslike poruka (list 3), u preslik povratnice (list 5), u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 6-7), u preslik poruka (list 11), u preslik kartice računa (list 13).

6. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom negdje u 2. mjesecu 2020. godine zaključio usmeni ugovor o prodaji kč. br. 460, 501/2, 502/3, 503/1 i 459 k.o. B. ukupne površine oko 2,2 ha po cijeni od 80.000,00 kn. Tuženik je navedeni ugovor zaključio temeljem ovlaštenja njegove mame A. M. koja ga je ovlastila za prodaju zemlje. Prema navodima tuženika tužitelj je taj iznos trebao isplatiti do 31.5.2020. godine. Potom se je trebao sačiniti ugovor kako bi se vlasništvo prenijelo na tužitelja. Ugovor je trebao sačiniti tuženik, a njegova mama bi ugovor potpisala jer je ona bila vlasnica zemlje. Ovaj iznos tužitelj nije isplatio tuženiku do 31.5.2020. godine, te mu je tužitelj donio kaparu u iznosu od 20.000,00 kn i dogovor je bio da mu razliku do 60.000,00 kn isplati do 31.8.2020. godine. Tužitelj mu do navedenog datuma nije isplatio ovaj preostali dio od 60.000,00 kn te je tada tuženik u mjesecu rujnu 2020. godine kontaktirao s tužiteljem te od tužitelja nije dobio nikakav odgovor. Tužitelj je u posjed ove zemlje stupio u 2. mjesecu 2020. godine.

7. Tužitelj na drugoj strani potvrđuje kupovinu predmetnih čestica za iznos od 80.000,00 kn, ali drugačije govori u odnosu na tuženika te tvrdi da je tuženiku trebao kupoprodajnu cijenu isplatiti do kraja isplate poticaja koji se dobivaju za 2020. godinu. Dakle, da je taj iznos trebao isplatiti u razdoblju od 11. mjeseca 2020. godine do 30.6.2021. godine. Tužitelj potvrđuje navode tuženika da je u 5. mjesecu 2020. godine tuženiku isplatio na ime dijela toga iznosa od 80.000,00 kn iznos od 20.000,00 kn, da je u proljeće 2020. godine stupio u posjed te zemlje i da je na njoj imao zasijanu soju. Ističe da je mislio da je predmetna zemlja od tuženika, a ne njegove mame A. M. U 4. mjesecu ove godine on je nazvao tuženika te mu je rekao da je dobio novce, ali je on njemu rekao da je tu zemlju prodao J. K. iz Č. Ovom tužbom od tuženika traži ovaj iznos koji mu je dao od 20.000,00 kn. Kako je poticaj išao malo kasnije, on mu nije odmah mogao sve isplatiti. Predmetnu zemlju je prodala mama od tuženika A. M. jer se zemlja vodila na njoj i ona je bila vlasnica. Datum isplate zemlje nisu točno definirali te nisu definirali da će isplata ići poslije žetve.

8. Temeljem navedenoga očito je da predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina nije bio sklopljen u pisanom obliku, a pisani oblik je propisan odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) kao jedna od pretpostavki za valjanost pravnog posla. Također, iz iskaza stranaka proizlazi da nije bilo ispunjenja ugovora u cijelosti ili u pretežitom dijelu, jer je tužitelj platio samo dio cijene. U takvim okolnostima Ugovor o kupovini nekretnina nije bio sklopljen. Nije sporno između stranaka da je tužitelj naknadno tijekom 5. mjeseca 2020. godine tuženiku predao na ime kapare iznos od 20.000,00 kn koji se temeljem čl. 303. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) daje kao znak da je ugovor sklopljen i sigurnost da će se isti ispuniti te da se taj iznos daje tek po sklapanju ugovora.

9. Kako Ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina nije bio sklopljen u pisanom obliku, iako je pisani oblik propisan zakonom, a naš pravni poredak poznaje samo kaparu koja se daje po sklapanju glavnog ugovora, to se u ovome slučaju ne radi o kapari. Tuženik je stoga dužan isplatiti tužitelju predmetni iznos od 20.000,00 kn koji je primio od tužitelja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2020. godine pa do konačne isplate.

10. Dakle, kako glavni Ugovor o prodaji nekretnina nije sklopljen, tužitelj ima pravo zahtijevati povrat navedenog novčanog iznosa koji je tužitelj predao tuženiku. Tuženik je navedeni iznos dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je dio imovine tužitelja prešao kod tuženika, a taj prijelaz nije imao osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu.

11. Tijekom postupka tuženik je naveo da iznos od 8.000,00 kn neće vratiti tužitelju jer je tužitelj dvije godine koristio njegovu zemlju bez naknade. Kako je uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 2.3.2021. godine koji su A. M. iz Č., R. ... i J. K. iz Č., B. R. ... zaključili (list 6-7), utvrđeno da su predmetne nekretnine bile vlasništvo A. M., a ne tuženika, a tuženik nije istakao prijebojni zahtjev prema tužitelju, navedena činjenica nije utjecala na obvezu tuženika prema tužitelju.

12. Parnični troškovi tužitelja iznosili su 4.535,00 kn, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, od troškova zastupanja na dvije rasprave u iznosu od 2.000,00 kn, od pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 785,00 kn te od PDV-a u iznosu od 750,00 kn. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP)

dužan nadoknaditi navedene troškove.

13. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 15. srpnja 2021.

Sudac:

Zoran Šljivac, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelji po punomoćniku B. J., odvjetniku iz S., T. s. J. ...,

2. Tuženik E. M., S., R. K. ...