Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-90/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2021, broj K-73/2020., u sjednici vijeća održanoj 15. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Povodom žalbe optuženog N. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11. te se izriče da je optuženi N. P. radnjama opisani u izreci te presude u odnosu na oštećenu V. B., počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. KZ/11.

II Uslijed odluke pod I, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženom N. P. za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a prihvaća kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točke 2. KZ/11. te se optuženi N. P. uz primjenu članka 51. stavak 1. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci.

III Odbija se kao neosnovana žalba optuženog N. P. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zagrebu presudom od 12. veljače 2021. broj K-73/2020. proglasio je krivim optuženog N. P. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. opisanog u izreci, za koje kazneno djelo mu je na temelju članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine te zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje, iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11. opisanog u izreci, zbog kojeg mu je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci pa je optuženika na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom N. P. je u kaznu zatvora uračunao vrijeme lišenja slobode od 6. srpnja 2019. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom N. P. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja može trajati do isteka kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog N. P. oduzet je pištolj marke "Češka Zbrojovka", serijskog broja B29138, s pripadajućim spremnikom i 8 (osam) komada streljiva kalibra 7,65 mm te preklopni nož sveukupne dužine oko 20 cm, a koji predmeti su privremeno oduzeti od optuženika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00063287 od 7. srpnja 2019.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženom N. P. podmirenje troška kaznenog postupka na ime vještačenja u iznosu od 18.062,80 kuna (osamnaesttisućašestdesetdvije kune i osamdeset lipa) te na ime paušala u iznosu od 1.500,00 kuna (tisućupetsto kuna), dakle sveukupno 19.562,20 kuna (devetnaesttisućapetstošestdesetdvije kune i dvadeset lipa) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti, a o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju, M. M., odvjetniku u Z. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima postupka. Predlaže uvažavanje žalbe i ukidanje prvostupanjske presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj je samo uopćeno ističe, a ničim ne konkretizira, a argumentacijom žalbe u pogledu oba kaznenog djela zapravo obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. U žalbi se navodi da je izreka pobijane presude u suprotnosti sa obrazloženjem kao i da obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na kojima se temelji odgovornost optuženika čime upire na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. KZ/11. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede kaznenog postupka.

7. Najvećim dijelom žalbenih navoda žalitelj osporava ispravnost određenih činjenica u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11.

7.1. U odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju optuženik u suštini nastoji objasniti svoju tezu da je riječ o neprikladnom pokušaju (zbog karakteristika pištolja i preciznosti gađanja na udaljenosti većoj od 30 metara), da nema namjeru usmrćenja pri čemu dovodi u pitanje svoju ubrojivost i psihijatrijski nalaz i mišljenje vještaka navodeći da je trebalo ponoviti psihologijsku obradu jer da je olako vještak otklonio dijagnozu paranoidne shizofrenije. Također navodi da je bio pod djelovanjem droga. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi analizirao kombinirano sudsko-medicinsko i balističko vještačenje iz kojega proizlazi da pištolj marke "Češka Zbrojovka" koji je proizveden 1959., funkcionira na ispravan način te da je iz istoga bilo moguće bez zastoja ispaliti odgovarajuće streljivo dok se suprotno žalbenim navodima vještak izjasnio da nije bilo moguće ponuditi razloge zastoja, čak niti u slučaju prepunjenog spremnika ako se s oružjem propisno postupalo pa je neosnovan navod žalitelja da po otpuštanju kočnice nije bilo moguće vršiti opaljenje. Suprotno žalbenim navodima za opstojnost djela nije od značaja udaljenost između optuženika i oštećenika na koju se optuženik poziva u žalbi, a što uostalom proizlazi iz kombiniranog vještačenja jer se i sudsko-medicinski vještak izjasnio da između inkriminirane radnje optuženika i nastale ozljede oštećenika postoji uzročno-posljedična veza opisujući i ozljede oštećenika. U prilog tome upućuju i iskazi svjedoka na koje se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude i to iskaz svjedoka N. K. koji opisuje kako je N. P. usmjerio pištolj prema oštećeniku i ispalio dva hica u smjeru V. P. od kojih ga je jedan pogodio. I svjedok A. B. opisujući događaj navodi udaljenost između optuženika i oštećenika od 15 do 20 metara u trenutku kada optuženik dva puta puca iz pištolja, te opisuje način držanja pištolja i smjer nišanjenja. Iako iz nalaza i mišljenja vještakinje za balistiku S. K. proizlazi da je postojala deformacija oružja koja je mogla utjecati na performanse oružja, vještakinja je naglasila da je došlo samo do vanjskoga propadanja, odnosno jamičaste korozije, pa ako se oružje redovito čisti i održava da to ne utječe na njegovu funkcionalnost, a što je jasno jer je iz pištolja nesumnjivo pucano i ispaljena su dva metka.

7.2. Žalitelj navodi da ubrojivost nije ispravno utvrđena i da bi nova psihologijska obrada bila dobrodošla dodajući da je to naveo i vještak, jer je toksikološkim vještačenjem utvrđena prisutnost većeg broja metabolita kod optuženika te da je između ostalog konzumirao kokain i heroin. No vještak se izjasnio i u pogledu neuzimanja uzoraka krvi od optuženika. U odnosu na protek vremena od 7 sati i 47 minuta od uzimanja uzorka do analize i utjecaja na utvrđene koncentracije droga i njihovih metabolita u mokraći, vještak je naveo da isti nema značajniju ulogu na koncentraciju metabolita i droga pojasnivši da se to može samo hipotetski razmatrati, a da nema egzaktnih podataka o tome i da su analize obavljene u roku, dok se pod izrazom "eliminacija uzorka i vještačenja uzorka" izjasnio da se misli na eliminaciju supstance iz organizma, što se ne odnosi na razdoblje čuvanja uzorka i vještačenje uzorka u kojem slučaju se primjenjuju znanstvene tehnike koje onemogućavaju propadanje uzorka ili se radi o jednom neznačajnom stupnju propadanja. Osim toga i vještak psihijatar decidirano se izjasnio da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv, da nije bio psihotičan niti privremeno duševno poremećen, a nakon zaprimljenog toksikološkog vještačenja naveo je da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne u bitnoj mjeri i preporučio je izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti. Izloženi nalaz i mišljenje prvostupanjski sud opravdano je prihvatio, a žalitelj svojim navodima nije doveo u pitanje.

7.3. U žalbi se navodi da je tempore criminis optuženik bio u prepasti tj. razdraženosti, a izazvanoj napadom oštećenika, te da je postupao u nužnoj obrani, odnosno prekoračenju nužne obrane. Suprotno žalbenim navodima utvrđeno je da je optuženik prvi krenuo nožem prema oštećeniku, to potvrđuje iskaz svjedoka R. K. koji je detaljno opisao događaj navodeći da je vidio da je optuženi N. P. imao nož u ruci i u tom trenutku da je bio skroz "poludio", bio je jako bijesan, dok nije vidio da je svjedok V. P. udario optuženika. Ostali svjedoci ispitani tijekom postupka nisu bili nazočni tom događanju pa u tom pravcu nije osnovan ni žalbeni navod optuženika da se na iskazu jednog svjedoka ne može utvrditi da je optuženik prvi krenuo nožem prema oštećeniku tim više što nema nikakvih podataka koji bi dovodili u pitanje pouzdanost iskaza svjedoka R. K.. Iz iznesenih razloga ispravno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

8. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. KZ/11. suprotno žalbenim navodima kojima se iznosi da tijekom postupka nije utvrđeno što je točno optuženik rekao i kome, žrtva V. B. decidirano je izjavila da ju je optuženik, nakon što je prišao, udario otvorenim dlanom po licu, te da ju je htio ponovno udariti, a potom se umiješala njihova kćerka. Optuženik joj je tada svašta govorio, ali nije mogla sve zapamtiti, no sjeća se da joj je rekao da nije završio i to u smislu da će se vratiti i da će sve to riješiti. Žrtva V. B. je opisala i optuženikovo ranije ponašanje prema njoj. Dodala je da se kritične zgode nije uplašila i uznemirila, već da joj je bilo svejedno što će optuženik napraviti jer, kao što je navela, "ona više ne postoji". Te njene navode potvrdila je i svjedokinja T. P., kćer optuženika i žrtve V. B., koja je bila nazočna događaju, te iskazala da je u trenutku kad je izgurala optuženika on počeo odlaziti te rekao "nisam još završio", nakon čega je odmah pozvala brata T.. Osim toga, suprotno žalbenim navodima, niti iz jednog dokaza osim navoda optuženika ne proizlazi da bi se optuženik u bilo kojem trenutku obraćao konobaru pa nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da se sve to moglo odnositi i na konobara koji je optuženika izbacio na ulicu. Irelevantno je za opstojnost inkriminacije jesu li iskazi svjedokinje T. P. i oštećene V. B. u suprotnosti u pogledu činjenice je li optuženik inkriminirane riječi izgovorio vani na cesti ili u kafiću jer nema sumnje da su bile upućene upravo žrtvi V. B., a o čemu su obje svjedokinje suglasne. U kontekstu postupaka optuženika prema oštećenoj i reakcije oštećenice i svjedokinje T. P. ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi nejasnim o kakvim se riječima optuženika radilo, odnosno da su te riječi imale nesumnjivo karakter prijetnji. Iz iznesenih je razloga činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

9. Iako se optuženik u žalbi ne poziva na povredu kaznenog zakona, u odnosu na kazneno djelo prijetnje pobijana presuda u tom dijelu ispitana je po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. i utvrđeno je da je u odnosu na kazneno djelo prijetnje trebalo primijeniti blaži zakon što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

10. Naime, u konkretnom slučaju ostvarena je povreda kaznenog zakona na štetu optuženika jer je optuženik optužen za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 4. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do 1 (jedne) godine, a proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11. te je osuđen na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11., što je teže za počinitelja a nije mu ni mogla biti izrečena kao najmanja kazna zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci već kao što je propisano u članku 139. stavak 1. kazna zatvora do 1 (jedne) godine. Stoga je po službenoj dužnosti trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci dijela kako je to učinjeno pod točkom I izreke drugostupanjske presude jer je to blaže za počinitelja te je osuđen po članku 139. stavak 1., a ne po članku 139. stavak 3. KZ/11.

11. S obzirom na preinaku pobijane presude u pravnoj oznaci dijela u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. KZ/11. izreke pobijane presude, optuženiku je bilo potrebno utvrditi novu kaznu zatvora te izreći novu jedinstvenu kaznu.

12. Drugostupanjski sud prihvaća sve utvrđene okolnosti po sudu prvog stupnja koji utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao olakotno da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, a kao otegotna mu je ocijenjena višestruka osuđivanost, iako ne za istovrsna kaznena djela te način počinjenja kaznenog djela i posljedice, uz činjenicu da je počinio dva kaznena djela u kratkom vremenskom razdoblju od čega je jedno ubojstvo u pokušaju i to na štetu sina, a kazneno djelo prijetnje u prisutnosti kćerke te da članovi obitelji trpe posljedice kaznenih djela koja je počinio. Stoga je optuženiku utvrđena kazna zatvora u odnosu na kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11., a primjenom članka 48. stavak 1. i 49. stavak 1. točke 2. KZ/11. u trajanju od 4 (četiri) godine, ista kao i po prvostupanjskom sudu, te je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. KZ/11. pa je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci, kojom kaznom će se po mišljenju ovog suda ostvariti svrha kažnjavanja kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije.

13. S obzirom na navedeno nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni jer okolnosti koje optuženik ističe u žalbi, a to je da do sada nije osuđivan zbog kaznenih djela protiv života i tijela i kaznenih djela protiv osobne slobode nisu takvog značaja da bi uvjetovale blaže kazne, kako one utvrđene tako i blažu jedinstvenu kaznu zatvora.

14. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na troškove postupka, za istaknuti je da iznos troškova koji se navodi u žalbi (17.040,00 kuna), predstavlja iznos troškova naveden u presudi Županijskog suda u Zagrebu od 14. rujna 2020., broj K-10/2020., a koja presuda je ukinuta presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. prosinca 2020., broj I Kž-654/2020. Bez obzira na to prvostupanjski sud ispravno je u ponovljenom postupku obvezao optuženika na snašanje troškova postupka i utvrdio visinu iznosa od 19.562,20 kuna koju je i obrazložio s obzirom da optuženik uzdržava jedno dijete, a iz spisa proizlazi i da se bavi preprodajom rabljenih automobila što mu je izvor zarade.

15. Iz svega navedenoga na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. srpnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.