Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-295/2020-15

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza U.-B. d.o.o. u stečaju, OIB:………, S. B., T. pobjede 16/I, kojega zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S. B., protiv tuženika P.-T. d.d. u stečaju, OIB:……., Đ., U. pape I. P. I.. broj 10, kojega zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u O., I. G. 5, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2021. U nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 15.srpnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim postupak izravne naplate, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu P.-T. d.d. u stečaju, OIB:….., Đ.,U. pape I. P. I.. broj 10 od 12. prosinca 2019., protiv Stečajne mase iza U.-B. d.o.o. u stečaju, OIB:…, S. B., T. pobjede 16/I, na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog sud u Osijeku poslovni boj P-282/2017 od 22. studenog 2017.,kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od ukupno13.344,00 kn (slovima:trinaesttisućatristočetrdesetčetiri- kune), obijase kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.550,00 kn (slovima:dvanaesttisućapetstopedesetkuna) roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-18/2020 od 5. ožujka 2020. upućen kao ovršenik da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno postupak izravne naplate, na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog sud u Osijeku poslovni boj P-282/2017 od 22. studenog 2017. Navodi kako se tuženikova tražbina odnosi na troškove parničnog postupka u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-282/207 i kao takva predstavlja ostale obveze stečajne mase. Ističe kako u nastavljenom stečajnom postupku nisu izmireni troškovi stečajnog postupka kao niti do sada dospjele ostale obveze stečajne mase, pa stoga tuženikova tražbina ne može imati prioritet u naplati. Stečajni upravitelj tužitelja je izvijestio tuženika da će kada bude raspolagao s određenim sredstvima podmiriti troškove nastavljenog stečajnog postupka i ostalih obveza stečajne mase koje će se namiriti redoslijedom dospijeća obveza. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu odnosno tijekom postupka u bitnome navodi kako je podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-2828/17-13 od 22. studenog 2017., te da je na račun tuženika 26. veljače 2020. doznačeno 344.714,21 kn. Tuženik ističe kako su pogrešne tvrdnje tužitelja kako je tuženik s naplatom svoje tražbine trebao čekati da se prvo namire tražbine s osnova troškova stečajnog postupka te ranije dospjelih obveza stečajne mase. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za izravnu naplatu od 12. prosinca 2019., u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj P-282/2017-13 od 22. studenog 2017., u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda broj Pž-7691/2017-5 od 9. srpnja 2019.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe, proglašenja nedopuštenim postupak izravne naplate, te pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu tuženika kao ovrhovitelja za izravnu naplatu.

6. U postupku je sud utvrdio da:

- tužitelj je u stečajnom postupku tuženika prijavio svoju tražbinu u iznosu od 5.556.564,22 kn, koju je tražbinu osporio stečajni upravitelj tuženika, te je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja ove osporene tražbine,

- tužitelj je pokrenuo parnicu koja se vodila kod Trgovačkog suda u Osijeku i u kojoj je donesena presuda poslovni broj P-2828/2012-13 od 22. studenog 2017., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 299.439,50 kn,

- predmetna presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7691/17-5 od 9. srpnja 2019.,

- tuženik je Financijskoj agenciji 12. prosinca 2019. podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju predmetne pravomoćne i ovršene presude, te je 26. ožujka 2020. na račun tuženika plaćen iznos od 344.714,21 kn,

- Tuženik je Općinskom sudu u Slavonskom Brodu podnio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pa je rješenjem toga suda broj:Ovr-18/2020-4 od 5. ožujka 2020, upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate.

7. U konkretnom slučaju riječ je o proglašenju nedopuštenom ovrhe, odnosno proglašenje nedopuštenim postupak izravne naplate, te pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu. S obzirom da navodi ovršenika upućuju na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točka 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), to je tužitelj kao ovršenik i upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Stoga, o dopuštenosti, odnosno o nedopuštenosti ovrhe može se raspravljati i odlučivati samo u parnici na koju je ovršenik upućen i to samo i razloga zbog koji je upućen u parnicu.

9. Iz rješenja ovršnog suda broj Ovr-18/2020-4 od 5. ožujka 2020., kojim je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu proizlazi kako je tužitelj upućen u parnicu iz razloga: da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika jer njegova tražbina predstavlja tražbinu na ime ostalih obveza stečajne mase i da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) vjerovnik stečajne mase i da tužitelj kao stečajni dužnik iz stečajne mase prvo namiruje troškove stečajnog postupka te ostale obveze stečajne mase redom kojim one dospijevaju, pa kako nisu namireni troškovi stečajnog postupka niti ostale obveze stečajne mase koje su dospjele prije tražbine tuženika, to tražbina tuženika ne može imati prioritet u namirenju.

10. Kako se radi o tražbini koja je nastala nakon otvaranja stečajnog postupka, odnosno u tijeku stečajnog postupka, pravilno tužitelj navodi kako tuženik nije stečajni vjerovnik, već je vjerovnik stečajne mase. Stoga njegova tražbina ne spada pod režim koji vrijedi za tražbine stečajnih vjerovnika. Na vjerovnika stečajne mase primjenjuju se odredbe članka 85. do 87. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06,116/10, 25/12 i 133/12, dalje:SZ), a namiruju se primjenom odredbe članka 205. SZ.

11. Odredbom članka 85. SZ-a je propisano kako se iz stečajne mase najprije namiruju troškovi stečajnoga postupka i ostale obveze stečajne mase(st.1). Obveze stečajne mase iz stavka 1. ovoga članka stečajni upravitelj namirit će redom kojim one dospijevaju(st.2).

12. Člankom 205. SZ-a određeno je kako će stečajni upravitelj podmirivati obveze stečajne mase prema ovom redoslijedu: troškovi stečajnoga postupka, obveze stečajne mase zasnovane nakon podnošenja prijave o nedostatnosti mase, a koje ne ulaze u troškove postupka, ostale obveze stečajne mase, s time da na posljednje mjesto dolaze obveze po osnovi uzdržavanja odobrenoga u skladu s odredbama članka 108. i 109. stavka 1. ovoga Zakona. Nadalje člankom 206. SZ-a je propisano čim stečajni upravitelj prijavi nedostatnost stečajne mase, nije dopuštena ovrha radi naplate obveza stečajne mase iz članka 205. ovoga Zakona.

13. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik kao ovrhovoditelj 12. prosinca 2019. podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-282/2017-13 od 22. studenog 2017., a da je Stečajna masa nastala iza društva U.-B. d.o.o. nad kojim je otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonkom Brodu broj St-10/1998. od 11. studenog 2015. Prema tome ovrhovoditeljevo (ovdje tuženik) potraživanje je nastalo nakon otvaranja stečajnog postupka, pa se smatra potraživanjem ostalih obveza stečajne mase.

14. Tvrdnje tužitelja kako ovrha u konkretnom slučaju nije dopuštena dok se ne namire troškovi postupka, nije osnovana. Naime za razliku od stečajnih vjerovnika, vjerovnici stečajne mase, a što tuženik jeste, mogu svoju tražbinu prema stečajnom dužniku prisilno ostvariti u ovršnom postupku. Samo u slučaju kada stečajni upravitelj stečajnog dužnika podnese prijavu stečajnom sucu o nedostatnosti stečajne mase za ispunjenje dospjelih obveza stečajne mase, tada po pravnom stavu ovoga suda više nije dopuštena ovrha radi naplate obveza stečajne mase iz članka 205. SZ-a, a kako je to propisano odredbom članka 206. SZ-a.

15. U konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao da je stečajni upravitelj podnio u stečajnom postupku tužitelja prijavu stečajnom sucu o nedostatnosti stečajne mase za ispunjenje dospjelih obveza stečajne mase, pa stoga imajući u vidu prethodno navedeno, vjerovnicima stečajne mase, dakle ovdje tuženiku pripada pravo na pojedinačno prisilno namirenje u ovršnom postupku.

16. Cijeneći sve izvedene dokaze, pri tome imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio kako tužiteljevi prigovori, nisu osnovani, pa se time i tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe, ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti u cijelosti.

17. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za saslušanjem stečajnog upravitelja na okolnosti da je obavijestio tuženika kako će tražbina biti namirena kada po redoslijedu dođe na naplatu,jer po ocjeni ovoga suda to nisu bitne činjenice za vođenje ovoga spora, niti su bitne za donošenje odluke o predmetu spora.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:118/18).

19. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, te trošak zastupanja na ročištu od 17. lipnja 2021. u iznosu od 5.000,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 2.500,00 kn, te materijalni trošak u iznosu od 50,00 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 12.550,00 kn.

20. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 15. srpnja 2021.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: eb2fd-d9e0e

Kontrolni broj: 084ce-f4e6b-07ac8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA BARAN, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.